SURADNJA S RODITELJIMA Individualni razgovori s roditeljima PRIPREMILA

SURADNJA S RODITELJIMA Individualni razgovori s roditeljima PRIPREMILA SUZANA LESKOVAR, DIPL. PSIHOLOG

Na individualni razgovor roditelji dolaze samoinicijativno ili na poziv razrednika. Razrednik poziva roditelje kad se pojavi problem: dijete dolazi u školu gladno, neuredno, nenaspavano, kasni učenik je povučen, djeluje prestrašeno, Ili je agresivan, remeti red i rad, neuspješan je u školi puno izostaje s nastave (opravdano i neopravdano)

Samoinicijativno roditelji dolaze kada žele: doznati obavijesti o ocjenama, ponašanju ili općenito napredovanju svog djeteta, razredniku priopćiti neke informacije o ponašanju djeteta izvan škole, savjetovati (se) o odgojnim postupcima i njihovom usklađivanju.

Međutim, nerijetko se u praksi događa da … roditelj ne dolazi u školu, odbija suradnju, ili je pak u dolaženju preuporan, roditelj je izrazito negativističan, vječno nezadovoljan školom i ima učestale primjedbe na nekog od nastavnika roditelj smatra kako je zapažanje nastavnika subjektivno i neodgovorno, smatra kako nije moguće da njihovo dijete ima problema te drži kako je pomoć djetetu nepotrebna

roditelj je uvjeren kako je netko drugi kriv za probleme, roditelj ne shvaća posljedice problema ili ih ne želi prihvatiti, Optužuje i okrivljuje dijete (nerijetko djeca dobiju i ˝debele˝ batine zbog jedinice)

Roditelji najčešće naprave sljedeću pogrešku…

Gdje god se prekine ovaj krug, stvari mogu krenuti na bolje. Ako ga nitko ne prekine, problem može ovako kružeći, narasti i eskalirati. Naravno da je stvari najbolje mijenjati na početku, stoga nikada ne treba krenuti od “Tko je kriv? ” jer je to dokazano neučinkovito.

Ako je neko ponašanje izrazito loše ili je situacija izmakla kontroli, osnovno pitanje i za roditelja i za učitelja trebalo bi biti : “Zašto? i Kako dalje? ” nikako “Tko je kriv? ”

Model rješavanja problema

Mogući razlozi loše suradnje roditelja i učitelja: Roditeljsko nerazumijevanje onoga što se događa u školi. Prevelika očekivanja jednih od drugih. Međusobno prebacivanje odgovornosti za djetetovo ponašanje Dociranje i pedagogiziranje jednih drugima. Osobna netrpeljivost s učiteljem, razrednikom Nastavnikovo ulaženje u obiteljsku intimu.

Koji oblici rada i načini suradnje mogu promijeniti ovakvu praksu?

Osnova svake dobre suradnje je uspješna komunikacija, a u ovom slučaju uspješan razgovor između učitelja i roditelja. Evo nekih savjeta:

Povjerljivost razgovora Temeljno je pravilo odnosa povjerenja između vas i roditelja da sadržaj razgovora nikako ne smije doći u neovlaštene uši.

Poštovanje Osoba koja ima više moći (a to ste u školi svakako vi (u položaju nastavnika ili razrednika) treba koliko god može pokazati poštovanje za položaj slabije osobe (to je u ovom slučaju roditelj).

Pripremljenost Za svaki se razgovor dobro pripremite. Kako biste si olakšali pripremu, bilo bi korisno uvesti praksu najavljivanja razgovora s roditeljem tako da znate tko će vam doći.

Opuštenost Za vrijeme razgovora pokušajte se opustiti, nemojte biti previše ozbiljni. Ponekad, koliko god situacija izgledala ozbiljna i “crna”, pogled iz drugog kuta primjerenom dozom humora, može olakšati rješenje situacije.

Stereotipi Pokušajte se u razgovoru riješiti vlastitih stereotipa i predrasuda (npr. učenik koji ima dugu kosu “sigurno” pije ili se drogira).

Pozornost Ne pokazujte dosadu i nestrpljivost što se očituje ako: vrtite olovku listate papire pogledavate na sat javljate se na mobitel i slično

Agresivnost Ako je roditelj agresivan, pozovite pomoć i poduzmite sve kako biste se zaštitili. Evo nekih praktičnih savjeta za takve situacije:

S agresivnim roditeljem nikada ne raspravljajte na ulici, u kafiću i na sličnim mjestima – vaše mjesto je u školi, tu ste “na svom terenu”. Ostanite mirni. Pustite roditelja da se “ispuše”, ne prekidajte ga , ali ne trpite vulgarnosti. Ne vičite na roditelja - time pokazujete slabost i nesigurnost Ne budite i sami nasilni, ne prijetite. Nemojte okrivljavati. Držite se na udaljenosti od barem jedne dužine ruku, tako da ostavite prostor za uzmak ukoliko bude potrebno. I “unošenje u lice” roditelj može shvatiti kao prijetnju i reagirati fizički. Govorite jasnim i energičnim glasom -time pokazujete svoje zanimanje za problem. Držite se problema

Uspješno vođenje razgovora podrazumijeva poznavanje: Vještina aktivnog slušanja i Vještine postavljanja pitanja Vještine neverbalne komunikacije

Vještine postavljanja pitanja Koristite pitanja otvorenog tipa što je češće moguće, a osobito na početku razgovora. Koristite potpitanja kako biste razjasnili kakvu tvrdnju ili provjerili njenu točnost te pomogli roditelju da opširnije objasni ono o čemu govori. Za dobivanje specifičnih informacija koristite zatvorena pitanja. Izbjegavajte navođena pitanja. Izbjegavajte postavljanje više pitanja u isto vrijeme. To zbunjuje. Ostavite roditelju dovoljno vremena za odgovor na vaše pitanje. Postavljajte pitanje na drugačiji način, jednostavnijim jezikom ukoliko je odgovor nejasan ili vam se čini kako roditelj nije razumio pitanje.

Vještine slušanja Omogućite roditelju govoriti bez prekidanja. Usredotočite se na ono što roditelj govori i pokušajte razumjeti njegove osjećaje dok govori o tome što govori. Obratite pažnju na verbalne i neverbalne znakove. Kako biste iskazali svoju pažnju, upotrebljavajte prikladan “govor tijela” Dopustite pauze ili tišinu.

Uobičajene greške što ih valja izbjeći Prevelik broj pitanja. Nedopuštanje roditelju pričanja vlastite priče, svojim riječima te ispravljanje izgovorenog. Nepotrebno prekidanje sugovornika. Propuštanje verbalnih i neverbalnih znakova.

Prvi dojam Na temelju kojih čimbenika stvaramo prvi dojam o drugoj osobi ? - lice - glas - riječi 55 38 7 % % %

zbunjenost zamišljenost ravnodušnost radost tuga

zainteresiranos spokoj/sreća zamišljenost očaj bijes zainteresiranost/ vedrost

Moć neverbalne komunikacije Prvi dojam !? Koliko je potrebno? … 7 sekundi? … 27 sekundi? … 47 sekundi?

U SAMO 7 SEKUNDI ! Ljudi (roditelj) će stvoriti mišljenje O vama O vašem radu O organizaciji (školi) u kojoj radite

Osnove učinkovite neverbalne komunikacije opušten i otvoren položaj tijela, blaga nagnutost tijela prema naprijed, gledanje u oči, prikladan izraz lica, prikladne geste-pokreti (glavom, rukama), pokažite da ste zainteresirani poštujte osobni prostor osmijeh

Mogući razlozi loše suradnje roditelja i učitelja: Roditeljsko nerazumijevanje onoga što se događa u školi. Radionica

Pogrešan je stav društva i medija da smo MI ŠKOLA protiv NJIH učenika i roditelja. . . ” PRETVORIMO “SUPARNIKE” U SURADNIKE !

Literatura Breakwell M. , Glynis (2001. ) Vještine vođenja intervjua. Jasrebarsko : Naklada Slap Rosić, Vladimir i Zloković, Jasminka (2003. )Modeli suradnje obitelji i škole. Đakovo : Tempo d. o. o. Domović, Vlatka (2003. ). Školsko ozračje i učinkovitost škole. Jastrebarsko : Naklada Slap Rosić, Vladimir (1998. ). Obiteljska pedagogija. Rijeka : Filozofski fakultet u Rijeci Glasser, William (2002. ): Nesretni tinejdžer. Zagreb : Alinea. Sakoman, Slavko (2002. ). Obitelj i prevencija ovisnosti. Zagreb : Sysprint. Jull, Jasper: (2002. ). Razgovor s obiteljima. Zagreb : Alineja Vilić-Kolobarić, Ksenija (2002. ). Priručnik za pedagoške radionice na roditeljskim sastancima. Đakovo : Tempo d. o. o.