PARTNERSKI ODNOS DJELATNIKA PREDKOLSKE USTANOVE S RODITELJIMA Pripremila

PARTNERSKI ODNOS DJELATNIKA PREDŠKOLSKE USTANOVE S RODITELJIMA Pripremila: Zora Redžep Borak, stručna suradnica – pedagoginja savjetnica Centar za predškolski odgoj Osijek

NA ISTOM POSLU, ODGOJU DJECE, U SVAKODNEVNOM SE DODIRU NALAZE RODITELJI, ZAINTERESIRANI ZA RAZVOJ DJETETA STRUČNJACI PREDŠKOLSKIH USTANOVA , KOJIMA JE PROFESIONALNI ZADATAK RAZVOJ LIČNOSTI DJETETA Dijete se prvi put nalazi u situaciji da iz primarne socijalne sredine – obitelji, odlazi u nepoznatu socijalnu sredinu – vrtić. KAKO PRIBLIŽITI TE DVIJE SOCIJALNE SREDINE VAŽNE ZA DJETETOV ŽIVOT?

KONTINUITET I DISKONTINUITET ODGOJA U OBITELJI I PREDŠKOLSKOJ INSTITUCIJI suglasje i/ili nesuglasje u smislu povezanosti odnosno nepovezanosti razlikovna obilježja na razini vrijednosnog sustava i odgojne prakse obiteljskog i institucionalnog konteksta

KONTINUITET POVEZANOST razina i tip uspostavljanja komunikacije između obitelji i institucije KONGRUENTNOST stupanj sličnosti među vrijednostima, ciljevima, očekivanjima te sličnost stilova interakcije

između vrijednosti unutar obitelji postoje razlike (nema potpunog suglasja obaju roditelja o stožernim vrijednostima kao i onima koji se tiču odgoja djeteta) i ciljevi i vrijednosti unutar odgojne institucije samo su prividno sukladni – razlike između “službene” (eksplicitne) pedagogije i implicitnih pedagogija odgojitelja međudjelovanje vrijednosnih sustava i ponašanja roditelja i odgojitelja vodi pitanju o kontinuitetu i diskontinuitetu odgoja

Nesuglasja unutar čimbenika socijalizacije i između njih (sustav vrijednosti i odgojna praksa) moguć su izvor diskontinuiteta s negativnim posljedicama na djetetov razvoj. otežano postizanje odgojnih ciljeva ili neuspjeh u njihovu ostvarivanju intrapsihički konflikt djeteta u svijetu odraslih zahtjevi i postupci koji nisu uvijek koordinirani

Rješenje nije u održavanju privida o suglasju već u razumijevanju naravi i uzroka mogućih konflikata te u traženju strategija njihova produktivnog razrješavanja. P O V E Z I V A N J E Uzajamno bolje upoznavanje usporednih prednosti, češće i kvalitetnije sudjelovanje roditelja. TVORBOM SURADNIČKE POVEZANOSTI IZMEĐU ODGOJNE INSTITUCIJE I OBITELJI DIJETE JE MOGUĆI DOBITNIK.

Zastupajući svoja prava na različitost u odgoju djece, roditelji pomažu odgojiteljima i stručnim suradnicima u shvaćanju i interpretiranju razlika u vrijednostima i osobinama koje oni zastupaju. Istodobno im pružaju priliku da u komunikaciji i raspravi s njima objasne i argumentiraju svoje razloge za koncepciju koju zastupaju i provode u vrtiću.

Djetetova socijalizacija bit će olakšana ukoliko je međupovezanost odgojne institucije i obitelji karakterizirana: čestom interakcijom i komunikacijom potpunijom razmjenom informacija odnosom u kojem se ostvaruje uzajamno uvažavanje

K O N T I N U I T E T J E O S T V A R I V Konsensuzom u odnosu na odgojne ciljeve, Uzajamno podržavajućim vezama koje djetetu olakšavaju ulazak u novo okruženje, Prisutnošću bliske osobe u novom okruženju, Ostvarenom dvosmjernom komunikacijom između socijalnih okruženja, Personaliziranim oblicima komunikacije na relaciji obitelj-institucija.

ZAŠTO JE VAŽNA UKLJUČENOST RODITELJA? Roditelji sa svojom djecom žive od njihova rođenja do odrasle dobi, njihov odnos je cjeloživotni. Roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece i nose najveću odgovornost za njihov razvoj i napredak. DJEČJI VRTIĆ USMJEREN NA DIJETE VIDI RODITELJE KAO SVOJE NAJVAŽNIJE PARTNERE.

SURADNJA Komunikacija između roditelja i stručnih djelatnika ustanove. Proces međusobnog informiranja, savjetovanja, učenja, dogovaranja i druženja. PARTNERSTVO Kvaliteta odnosa. Zajedničke namjere, obostrano poštovanje, želja za dogovaranjem. Dijeljenje informacija, odgovornosti, znanja, vještina, zajedničko donošenje odluka. CILJ SURADNJE/PARTNERSTVA - DOBROBIT DJETETA

ELEMENTI BITNI ZA SURADNJU/PARTNERSTVO 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) Međusobno uvažavanje znanja i vještina Iskrena i otvorena komunikacija Razumijevanje i empatija Međusobna suglasnost u određivanju ciljeva Zajedničko planiranje i donošenje odluka Otvorena i obostrana razmjena informacija Pristupačnost i međusobno razumijevanje Odsutnost etiketiranja i kritiziranja Zajednička procjena napretka djeteta (istraživanje u Portlandu, prema Kunstek, 2007. )

OSNOVNA OBILJEŽJA PARTNERSKOG KONCEPTA roditelji su središnje i aktivne osobe u donošenju odluka i njihovoj implementaciji, roditelji imaju jednake snage i stručnost, roditelji su sposobni pridonositi funkcioniranju ustanove i “primati” od nje (reciprocitet), roditelji i profesionalci imaju jednaku odgovornost (Curtis, prema Ljubetić, 2009. )

KVALITETA SURADNJE U NAJVEĆOJ MJERI OVISI O ODGOJTELJIMA KVALITETA USPOSTAVLJENIH ODNOSA OVISI O ULOZI KOJA SE U TOM ODNOSU DODJELJUJE RODITELJIMA Odazivanje i prisustvovanje roditeljskim sastancima Sudjelovanje u aktivnostima zajedno s djecom i odgojiteljem Sudjelovanje u donošenju odluka vezanih za rad dječjeg vrtića Odlučivanje o programu

ULOGA STRUČNIH SURADNIKA Neosporno je da, uz odgojitelje, i stručni suradnici trebaju poznavati obiteljski kontekst/odgoj te da su važne njihove kompetencije u području suradnje obitelji i odgojno-obrazovne ustanove. Stručni suradnici imaju zadaću uspostavljanja, održavanja i unapređivanja partnerskih odnosa između različitih čimbenika odgoja, a posebice između obitelji i odgojno-obrazovne ustanove.

Susretanje s problemima koji proizlaze iz obiteljskog okruženja i rješavanje zajedno s roditeljima i odgojiteljima. STRUČNI SURADNICI Rad s odgojiteljima kako bi oni unaprijedili odnose s roditeljima. OBA OVA SEGMENTA NJIHOVA RADA I POTREBNIH KOMPETENCIJA ZAHTIJEVAJU I ODGOVARAJUĆU EDUKACIJU.

ODGOJITELJI, STRUČNI SURADNICI MOGUĆE JE PREPOZNATI: • prihvaćanje roditeljske nezainteresiranosti, • vlastitu nesigurnost, • osjećaj pedagoške nekompetentnosti, • poopćavanje stavova o roditeljima… poduzimanje inicijative, • međusobno učenje i interakcija • podizanje osobne razine praktične kompetencije • pomoć roditeljima u jačanju “obiteljskih snaga”… •

Od stručnih se djelatnika očekuje da otkriju kakav je odnos između dječjih psihofizičkih osobina i načina odgajanja u roditeljskom domu te sukladnostima i razlikama između takvog načina odgajanja i odgajanja djece u institucijskom okruženju. Istražujući te odnose otkrivaju čimbenike koji su slični ili potpuno različiti od onih koje oni zastupaju i provode, kako bi se mogli prilagoditi i selektivno reagirati na njih.

§ Jesu li programi osposobljavanja budućih odgojitelja, pedagoga i drugih stručnih suradnika kompatibilni sa stvarnim potrebama radnog mjesta?

SURADNJA S RODITELJIMA – JEDNO OD MJERILA KVALITETE USTANOVE Suradnja s roditeljima bitan je čimbenik konteksta ili okruženja. Hoće li vrtić kao okruženje biti poticajno za djecu ovisit će najvećim dijelom o odnosu roditelja, odgojitelja i djece. Jedno od mjerila kvalitete ustanove jest upravo mogućnost i način sudjelovanja roditelja u radu i organizaciji predškolske ustanove.

VREDNOVANJE JEDNOG OD ELEMENATA PARTNERSKOG ODNOSA Primjer: Zajednička procjena napretka djeteta (Uspješno mentoriranje odgajatelja u pristupu usmjerenom na dijete, Pučko otvoreno učilište Korak po korak, 2007. )

Odgojiteljica s obitelji dijeli odgovornost u procesu donošenja odluka u vezi s odgojem i obrazovanjem njihovog djeteta (indikator kvalitete) Razmjenjujem li informacije o rastu i razvoju djeteta koje roditelji mogu primijeniti kod kuće? Upućujem li roditelje kako mogu proširiti ili dopuniti aktivnosti koje se odvijaju u skupini (literatura i sl. ) Organiziram li interaktivne radionice na kojima dajem model za rješavanje problema? Pitam li roditelje što su za njih važni ciljevi koje su postavili za svoju djecu? Obavještavam li roditelje i uključujem li ih u stvaranje dugoročnih i kratkoročnih planova?

MOGUĆA PITANJA ZA PROCJENU: Koliko su roditelji prisutni u radu vrtića? Koji su oblici komunikacije uspostavljeni s roditeljima i koju su njihovi rezultati? Kako i koliko vrtić obavještava roditelje o različitim aktivnostima, novostima, promjenama? Kakvo je ozračje u vrtiću? Koliko se roditelji osjećaju dobrodošli kako bi sudjelovali u radu vrtića? Koliko se odgojitelji osjećaju slobodnima prići roditeljima i pozvati ih da se uključe? Njeguje li se profesionalizam, timski rad i profesionalna suradnja?

Jesmo li, kao stručni djelatnici, dostatno pripremljeni, spremni i kompetentni prepoznati i odgovoriti na aktualne potrebe roditelja? Znamo li što roditelji očekuju od vrtića? Jesu li poznate povratne informacije roditelja o različitim aspektima rada vrtića? Gdje smo sada? Kako to znamo? Kako mjerimo uspjeh naših napora ? Što treba učiniti da bismo bili bolji? Gdje idemo? Koji je najbolji način da tamo idemo zajedno?

Istinsko dijeljenje moći i odgovornosti bit je partnerstva obitelji i dječjeg vrtića. Ono je moguće samo ako među njima postoji dvosmjerna komunikacija i međusobno povjerenje. Partnerstvo s roditeljima proces je stalne refleksije, ispitivanja, rasprave i evaluacije unutar zajednice ustanove i roditelja.

Literatura Babić, N. , Kuzma, Z. (1999). Kontinuitet/diskontinuitet u razvoju djetetove autonomije. U: Babić, N. , Irović, S. (ur. ) Interakcija odrasli dijete i autonomija djteta. Osijek: Visoka učteljska škola, Rijeka: Visoka učiteljska škola, 24 -39. Kunstek, M. (2007). Kvaliteta suradnje vrtića i roditelja. U: Partnerstvo s roditeljima, 13. DANI PREDŠKOLSKOG ODGOJA ŽUPANIJE SPLITSKO-DALMATINSKE, Omiš. Maleš, D. , Stričević, I. , Ljubetić, M. Osposobljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima. Život i škola, br. 24 (2/2010. ) god. 56. , str. 35. – 44. Maleš, D. (2007). Od suradnje do partnerstva obitelji i dječjeg vrtića. U: Partnerstvo s roditeljima, 13. DANI PREDŠKOLSKOG ODGOJA ŽUPANIJE SPLITSKO-DALMATINSKE, Omiš. Ljubetić, M. , Tabain, S. (2009). Odnosi roditelja i djece rane predškolske dobi – kako ih unaprjeđivati? U: Interdisciplinarni pristup učenju put ka kvalitetnijem obrazovanju djeteta. Rijeka: Grafika. Zambelli. Ljubetić, M. (2009). Vrtić po mjeri djeteta. Zagreb: Školske novine d. d. *** (2007). Uspješno mentoriranje odgajatelja u pristupu usmjerenom na dijete. Zagreb: Pučko otvoreno učilište Korak po korak.