Sociologija sa sociologijom prava Prof dr Mensur Kustura

Sociologija sa sociologijom prava Prof. dr. Mensur Kustura 2018/2019.

Uvod • Funkcionalizam i strukturalizam predstavljaju najznačajnije teorijske pravce u sociologiji u 20. stoljeća. • Često se ističe kako su upravo ova dva pravca imala najviše utjecaja na razvoj sociologije, filozofije i socijalne misli uopšte. • Data prezentacija tematizira pojam komunikacija, sistema, uloge, funkcije, socijalizacije, legitimnosti normi, adaptacije, struktura, jezika odnos između jezika i praktičnog života jedne grupe etc.

Funkcionalizam • Funkcionalistička teorija ja danas jedna od najutjecajnijih i najraširenijih u modernoj socijalnoj i političkoj nauci uopće. Nastala je kao sinteza suptilnije izražene varijante biologizma i integralističkog poimanja čovjeka i društva, izraženog u marksizmu, kao i uopćavanja saznanja o arhajskim primitivnim zajednicama, razvijenim u okviru etnologije i socijalne antropologije. • Funkcionalizam smatra da je društvo složen sistem čiji djelovi rade zajedno da bi proizveli stabilnost i solidarnost. Prema ovome shvaćanju, sociologija kao disciplina trebalo bi da istraži međusobne odnose između pojedinih djelova društva i njihove odnose prema društvu kao cjelini. • Funkcionalizam se u Europi pojavio u 19. stoljeću, a razvili su ga u dominantnu teorijsku perspektivu sociologije američki sociolozi u 20. stoljeću. Od 1960 -ih godina njegova popularnost opada zbog kritika kao i zbog konkurentnih perspektiva za koje se čini da daju bolja objašnjenja, a djelimično i zbog promjena u modi. Funkcionalisti smatraju da su razni dijelovi društva međusobno povezani i zajedno čine cjelokupan sistem.

Funkcionalizam • Temelji funkcionalizma počivaju na nekoliko važnih ideja samih osnivača sociologije: • Od A. Konta je preuzet stav o socijalnoj harmoniji i stabilnosti poretka kao poželjnom stanju društvenog života. • Od H. Spensera je preuzet pojam funkcije kao korisne uloge djela (organa) u cjelini (društvenom sistemu, shvaćenom kao jedinstveni organizam). • Od E. Dirkema je preuzeta ideja o prevlasti cjeline (kolektivne svijesti) nad dijelovima (pojedincima kao nosiocima društvenih uloga) i značaju društvenih ustanova za funkcionisanje sistema. • Od M. Webera je preuzet stav o kulturnom konsenzusu oko osnovnih vrednosti i ciljeva kao glavnom uslovu za racionalno delovanje modernog društva. Sam pojam „društvenog delovanja“ od Vebera je preuzeo najpoznatiji funkcionalista T. Parsons.

Funkcionalizam • • • Prvi koji je pokušao izložiti glavne postavke funkcionalne teorije bilo je A. Redklif Braun za koga je društvo funkcionalni sustav, usklađenih odnosa, prilagođen sredini u kojoj se nalazi. Jedan od zastupnika funkcionalne teorije Robert Merton razlikovao je latentne (tajan, prikriven, sakriven) i manifestne funkcije (vidljiv, očit, jasan), na osnovu čega je izveo funkcionalističko mišljenje poimanja društva kao stabilne – homogene zajednice, gdje je svaki dio zadužen za uspješnu i funkcionalnu ravnotežu društva. Osnovne postavke Mertonove funkcionalističke teorije prikazane su kroz tri postulata: 1. postulat funkcionalnog jedinstva, gdje svaka društvena pojava, socijalni sustav obavlja pozitivnu ulogu u funkcioniranju društva, 2. postulat univerzalne funkcionalnosti koji kaže da sve društvene i kulturne forme imaju socijalno - pozitivnu funkciju, 3. postulat funkcionalne neophodnosti, izražen je u misli da svaka institucija, sustav ili drugi elemenat društva, je nužan za funkcioniranje istoga kao cjeline.

Funkcionalizam • Socijalizacija ličnosti predstavlja osnovu funkcionalističke teorije, jer se socijalizacija kao proces odvija kroz usvajanje zajedničkih vrijednosti, normi, ideja, pravila, svjetonazora. • U funkcionalističkoj teoriji pojedinac je određen kao igrač uloge ili funkcije, za što je pripremljen u procesu socijalizacije. • Začetnik suvremene funkcionalističe teorije je američki sociolog Talkot Parsons.

Funkcionalzam • T. Parsons je zasnovao cjelovit strukturalno sociološki sistem, na osnovu proučavanja djela E. Dirkema i M. Webera. Najznačajnija djela Parsonsa su: “Struktura društvene akcije” i “Društveni sistem”. Osnova za njegovo teorijsko tumačenja društva jeste individualno djelovaje. • Osnovni elementi individualnog djelovanja su: (1) akter ; (2) cilj; (3) situacija, i (4) poredak. • U stvarnosti se najveći broj akcija odvija između dva ili više pojedinaca, tako da se individualna akcija pretvara u društvenu akciju. • Organizam ponašanja jeste točka artikulacije sistema akcije sa anatomskofiziološkim osobinama fizičkog organizma i služi kao njegova točka dodira sa fizičkom sredinom. Sa svoje strane, sistem ličnosti je sistem kontrole nad ponašanjem, društveni sistem - nad ličnostima svojih članova i kulturni sistem relativna u odnosu na društvene sisteme”, smatra Parsons.

Funkcionalzam • • • Osnovna teorijska paradigma funcioniranja društvenog sistema, temelji se na četiri principa: 1. imperativ održavanja sheme (kulturni sistem); 2. imperativ integracije (društveni sistem); 3. imperativ postizanja cilja; 4. imperativ prilagođenosti općim uslovima. Četiri podsistema koji oblikuju društvo: (1) kulturni poredak; (2) pravni poredak; (3) politički poredak, i (4) privredni poredak. Prema Parsonsu, najvažniju ulogu u društvu imaju moralne i kulturne vrijednosti (proces socijalizacije). Osnovni konstitutivni elementi svakog konkretnog društva su: uloga, kolektivitet, norma, vrijednost. Društveni sistem nije statičan, ne isključuje društvene promjene. Društvene promjene mogu doprinosti uravnoteženju sistema, a mogu imati i karakter strukturalnih promjena. Kod Parsonsa u razvoju društva nailazimo na tri perioda: primitnivni, prelazni i moderni. U objašnjenju društvenih procesa ne polazi od individualnih ili kolektvinih ponašanja ljudi ili izdvojenih oblika društvenih odnosa, već polazi od društva kao cjeline.

Strukturalizam • Strukturalistička koncepcija svijeta mogla definisati: strukturalnom ili semantičkom redukcijom. Ljudsko biće se suštinski sastoji u intelektu - analitičkom. Čovjek prije svega oblikuje forme i značenja. • Ostatak, sadržina, to je iracionalni reziduu, koji se ispoljava samo u šupljinama i prazninama između formi, sistema, struktura. Taj intelekt ima bitno klasifikatorsku i kombinatorsku funkciju. • Sposobnost kombinacije nizova i premutacija određuje istovremeno intelekt i inteligibilno, sredstvo i cilj.

Strukturalizam • Struktura je i relativno stabilan elemenat socijalnog života. Socijalne pojave nisu rezultat ljudi nego struktura u kojima su oni ujedinjeni, a one nisu podložne dinamičkom dešavanju i promjenama. To društvenoj nauci pruža mogućnost istraživanja i objašnjavanja struktura po načelima rigoroznosti i objektivnosti prirodnih nauka. • Struktura je inteligibilno koje je imanentno stvarnom: njegova suština. Za druge struktura je model izgrađen pomoću elemenata koji su uzeti iz stvarnosti, po sebi veoma kompleksnoj. To je značenje koje je u svojoj „Strukturalnoj antropologiji“ prihvatio i Klod Levi Stros. Konačno, treći polaze od toga da se djelimična ili globalna struktura sastoji u nesigurnoj ravnoteži od mnogobrojnih i pokretnih hijerarhija, ravnoteži koju je potrebno neprestano obnavljati dodatnim naporom u okviru jedne totalne društvene pojave, čija je struktura neadekvatan izraz.

Strukturalizam • Tako strukturalna lingvistika ili kao nova savremena orijentacija u nauci o jeziku bavi se proučavanjem unutrašnje građe jezika s obzirom na fonološki, gramatički i leksički sistem, ne uzimajući u obzir značenje riječi. Strukturalizam prilazi jeziku spoznajno teorijski, te zato traži da se pojmovi strogo definišu drugim pojmovima, dok se ne dođe do aksioma koji se dalje ne može definisati. • Strukturalizam se služi metodom opozicije i konotacije. Tako se objašnjavaju jezičke pojave, gdje se pojedine gramatičke kategorije stavljaju u opoziciju ili konotiraju kako bi se došlo do strogo definisanih pojmova. Naučna spoznaja u društvenim naukama otkriva nesvjesne odnose ljudskog komunikativnog djelovanja i ponašanja, a da tog fakta - ljudi uopšte nisu svjesni.

Strukturalizam • Nema istorijskog razvoja elemenata društvenosti, već se prvenstveno radi o promjeni struktura. Sam pojam strukture kod Strosa je definisan slijedećim elementima: struktura se prevashodnosi na sinhronične pojave, u strukturi su bitne relacije a ne njeni elementi, te u krajnjem slučaju, za strukturu je bitna cjelina elemenata. • Razmjena, konotiranje elemenata je osnovni princip oblikovanja strukture. Iako je ovdje akcenat proučavanja na relacijama, a ne na samim akterima koji nose te relacije, strukturalizam je značajno doprinio dubinskoj analizi i fenomenologiji savremenih socijalnih odnosa.

Strukturalizam Osnovne postavke strukturalističke paradigme su: 1. Jezik je najstarija socijalna struktura te se lingvistika kao nauka o jeziku uzima kao temelj i model za sve društvene nauke. 2. Društvenog i komunikativnog ponašanja među ljudima oni često nisu svjesni. Poimanje nesvjesnog je od bitne važnosti, ne samo za lingvistiku i etnologiju, već i za druge društvene nauke, posebno za sociologiju. Pojam nesvjesnog kod Strosa nema psihoanalitičko značenje, već se odnosi na pojam društva uopšte. 3. Sva društva i sve kulture su u identičnoj društvenoj ravni, te stoga nema primitivnih, nazadnih i civilizacijski razvijenih društava. Radi se samo o drugačijem rasporedu osnovnih elemenata. Konstantni broj elemenata je dat u svom ishodištu, na samom početku, te stoga nema proizvodnje novih elemenata niti razvoja u nekom progresivnom određenju. Promjena i razvoj se isključivo odnose na opoziciju ili konotiranje postojećih elemenata.

Strukturalizam • 4. Iz svega rečenog proizilazi definicija i određenje samog pojma socijalne strukture. • 5. Bez obzira na sve ograničenosti strukturalističkog koncepta, ovaj pravac je ukazao na činjenicu da u proučavanju modela struktura, proučavanje položaja i uloge jezika ima dominirajuće značenje za analizu razumijevanja društvenih odnosa, komunikativnog djelovanja među ljudima i narodima, za poimanje društva u totalitetu.

Zaključak • Funkcionalizam se pojavio početkom 20. stoljeća u Europi, kao rezultat kreativno izražene varijante biologizma i marksističko -integralističkog poimanja čovjeka i društva. • Kao što smo vidjeli glavni predstavnik je američki sociolog Parsons koji je razvio jedinstvenu ideju sociološkog funkcionalizma. • Strukturalistička koncepcija svijeta mogla bi se definisati strukturalnom ili semantičkom redukcijom. Ljudsko biće se suštinski sastoji u intelektu - analitičkom. Čovjek prije svega oblikuje forme i značenja. • Ostatak, sadržina, to je iracionalni reziduui, koji se ispoljavaju samo u šupljinama i prazninama između formi, sistema, struktura. Taj intelekt ima bitno klasifikatorsku i kombinatorsku funkciju.