UNIVERZITET U TRAVNIKU PRAVNI FAKULTET MODUL SOCIOLOGIJA SA

UNIVERZITET U TRAVNIKU PRAVNI FAKULTET MODUL: SOCIOLOGIJA SA SOCIOLOGIJOM PRAVA FUNKCIONALIZAM Prof. Dr. Mensur Kustura Ass. Mr. Kristina Knežević

1. Osnovne postavke funkcionalizma � Funkcionalistička teorija ja danas jedna od najutjecajnijih i najraširenijih u modernoj socijalnoj i političkoj nauci uopće. Nastala je kao sinteza suptilnije izražene varijante biologizma i integralističkog poimanja čovjeka i društva, izraženog u marksizmu, kao i uopćavanja saznanja o arhajskim primitivnim zajednicama, razvijenim u okviru etnologije i socijalne antropologije. � Funkcionalizam smatra da je društvo složen sistem čiji djelovi rade zajedno da bi proizveli stabilnost i solidarnost. Prema ovome shvaćanju, sociologija kao disciplina trebalo bi da istraži međusobne odnose između pojedinih djelova društva i njihove odnose prema društvu kao cjelini. � Funkcionalizam se u Europi pojavio u 19. stoljeću, a razvili su ga u dominantnu teorijsku perspektivu sociologije američki sociolozi u 20. stoljeću. Od 1960 -ih godina njegova popularnost opada zbog kritika kao i zbog konkurentnih perspektiva za koje se čini da daju bolja objašnjenja, a djelimično i zbog promjena u modi. Funkcionalisti smatraju da su razni dijelovi društva međusobno povezani i zajedno čine cjelokupan sistem.

1. Osnovne postavke funkcionalizma � Temelji funkcionalizma počivaju na nekoliko važnih ideja samih osnivača sociologije: � Od A. Konta je preuzet stav o socijalnoj harmoniji i stabilnosti poretka kao poželjnom stanju društvenog života. � Od H. Spensera je preuzet pojam funkcije kao korisne uloge djela (organa) u cjelini (društvenom sistemu, shvaćenom kao jedinstveni organizam). � Od E. Dirkema je preuzeta ideja o prevlasti cjeline (kolektivne svijesti) nad dijelovima (pojedincima kao nosiocima društvenih uloga) i značaju društvenih ustanova za funkcionisanje sistema. � Od M. Webera je preuzet stav o kulturnom konsenzusu oko osnovnih vrednosti i ciljeva kao glavnom uslovu za racionalno delovanje modernog društva. Sam pojam „društvenog delovanja“ od Vebera je preuzeo najpoznatiji funkcionalista T. Parsons.

1. Osnovne postavke funkcionalizma � Prvi koji je pokušao izložiti glavne postavke funkcionalne teorije bilo je A. Redklif – Braun za koga je društvo funkcionalni sustav, usklađenih odnosa, prilagođen sredini u kojoj se nalazi. � Jedan od zastupnika funkcionalne teorije Robert Merton razlikovao je latentne ( tajan, prikriven, sakriven ) i manifestne funkcije ( vidljiv, očit, jasan ), na osnovu čega je uzveo funkcionalističko mišljenje poimanja društva kao stabilne – homogene zajednice, gdje je svaki dio zadužen za uspješnu i funkcionalnu ravnotežu društva. � Osnovne postavke Mertonove funkcionalističke teorije prikazane su kroz tri postulata: � 1. postulat funkcionalnog jedinstva, gdje svaka društvena pojava, socijalni sustav obavlja pozitivnu ulogu u funkcioniranju društva � 2. postulat univerzalne funkcionalnosti koji kaže da sve društvene i kulturne forme imaju socijalno – pozitivnu funkciju � 3. postulat funkcionalne neophodnosti, izražen je u misli da svaka institucija, sustav ili drugi elemenat društva, je nužan za funkcioniranje istoga kao cjeline.

1. Osnovne postavke funkcionalizma � Socijalizacija ličnosti predstavlja osnovu funkcionalističke teorije, jer se socijalizacija kao proces odvija kroz usvajanje zajedničkih vrijednosti, normi, ideja, pravila, svjetonazora. � U funkcionalističkoj teoriji pojedinac je određen kao igrač uloge ili funkcije, za što je pripremljen u procesu socijalizacije. � Začetnik suvremene funkcionalističe teorije je američki sociolog Talkot Parsons.

1. Talkot Parsons � T. Parsons je zasnovao cjelovit strukturalno sociološki sistem, na osnovu proučavanja djela E. Dirkema i M. Vebera. Najznačajnija djela Parsonsa su: “Struktura društvene akcije” i “Društveni sistem”. Osnova za njegovo teorijsko tumačenja društva jeste individualno djelovaje. � Osnovni elementi individualnog djelovanja su: (1) akter ; (2) cilj; (3) situacija, i (4) poredak. � U stvarnosti se najveći broj akcija odvija između dva ili više pojedinaca, tako da se individualna akcija pretvara u društvenu akciju. � Organizam ponašanja jeste točka artikulacije sistema akcije sa anatomskofiziološkim osobinama fizičkog organizma i služi kao njegova točka dodira sa fizičkom sredinom. Sa svoje strane, sistem ličnosti je sistem kontrole nad ponašanjem, društveni sistem – nad ličnostima svojih članova i kulturni sistem relativna u odnosu na društvene sisteme”, smatra Parsons.

1. Talkot Parsons � Osnovna teorijska paradigma funcioniranja društvenog sistema, temelji se na četiri principa: � 1. imperativ održavanja sheme (kulturni sistem); � 2. imperativ integracije (društveni sistem); � 3. imperativ postizanja cilja; � 4. imperativ prilagođenosti općim uslovima. � Četiri podsistema koji oblikuju društvo: (1) kulturni poredak; (2) pravni poredak; (3) politički poredak, i (4) privredni poredak. � Prema Parsonsu, najvažniju ulogu u društvu imaju moralne i kulturne vrijednosti (proces socijalizacije). Osnovni konstitutivni elementi svakog konkretnog društva su: uloga, kolektivitet, norma, vrijednost. � Društveni sistem nije statičan, ne isključuje društvene promjene. Društvene promjene mogu doprinosti uravnoteženju sistema, a mogu imati i karakter strukturalnih promjena. � Kod Parsonsa u razvoju društva nailazimo na tri perioda: primitnivni, prelazni i moderni. � U objašnjenju društvenih procesa ne polazi od individualnih ili kolektvinih ponašanja ljudi ili izdvojenih oblika društvenih odnosa, već polazi od društva kao cjeline.