Primjena ponude i potranje Potranja i ponaanje potroaa

Primjena ponude i potražnje Potražnja i ponašanje potrošača

PRIMJENA PONUDE I POTRAŽNJE • Cjenovna elastičnost potražnje mjeri kvantitativnu reakciju potražnje na promjenu cijene. Cjenovna elastičnost potražnje (ED) je definirana kao postotna promjena tražene količine podijeljena s postotnom promjenom cijene. • U ovom izračunu se uzima da je predznak pozitivan, a P i Q su prosjeci starih i novih vrijednosti • Cjenovna elastičnosti dijelimo u tri kategorije: a) Potražnja je elastična kad je postotna promjene tražene količine veća od postotne promjene cijene – ED > 1 b) Potražnja je neelastična kad je postotna promjena tražene količine manja od postotne promjene cijene – ED < 1 c) Kad je postotna promjena tražene količine upravo jednaka postotnoj promjeni cijene, imamo granični slučaj jedinično elastične potražnje – ED = 1

• Elastičnost potražnje nam govori o učinku promjene cijene na ukupni prihod: n a) Sniženje cijene povećava ukupni prihod ako je potražnja elastična b) Sniženje cijene smanjuje ukupni prihod ako je potražnja neelastična c) U slučaju jedinične elastičnosti promjena cijene nema nikakav učinak na ukupni prihod • Cjenovna elastičnost potražnje niska je za nužna dobra kao što su hrana i stanovanje i visoka za luksuzna dobra kao što su egzotična putovanja ili parfemi • Važno je uzeti u obzir i rok u kojem se može prilagoditi potrošačko ponašanje uz postojanje supstituta

• Drugi čimbenici koji utječu na elastičnost cijene su stupanj do kojeg dobro ima već raspoložive nadomjeske i duljina razdoblja koje imaju potrošači da se prilagode promjenama cijena

• Cjenovna elastičnost ponude mjeri postotnu promjenu količine ponuđene od strane proizvođača kad se tržišna cijena promijeni za određeni postotak • Kao i kod elastičnosti potražnje, postoje krajnji slučajevi visoke i niske elastičnosti ponude • Pokvarljiva riba koja se na tržištu mora prodati po bilo kojoj cijeni koja se može postići – nulta elastičnost • S druge strane, ukoliko malo sniženje cijene uzrokovati da količina ponude padne na nulu dok će i najmanji porast cijene rezultirati beskonačno velikom ponudom – beskonačno elastična ponuda • a) Elastičnost ponude b) Neelastičnost ponude c) Jedinična elastičnost ponude • Glavni čimbenik koji utječe na elastičnost ponude je lakoća povećanja proizvodnje u nekom sektoru • Ako svi inputi postoje na tržištu i lako se mogu nabaviti po trenutačnim tržišnim cijenama, kao u tekstilnoj industriji, onda se količina proizvodnje može znatno povećati uz malen porast cijena

• S druge strane , ako su proizvodni kapaciteti vrlo ograničeni, kao što je to s kopanjem zlata, onda će čak i znatni porast cijene zlata moći izazvati tek slabu reakciju proizvodnje zlata – to bi bila neelastična ponuda • Drugi važan čimbenik elastičnosti ponude je razdoblje koje se promatra; dana promjena cijene imat će veći učinak na količinu ponude kako se vrijeme povećava • U vrlo kratkom razdoblju nakon porasta cijene poduzeća možda neće biti u mogućnosti povećati svoje inpute rada, materijala i kapitala pa će ponuda biti cjenovno neelastična • Jedno od najplodnijih područja primjene analize ponude i potražnje je poljoprivreda • Napredak poljoprivredne tehnologije znatno povećava ponudu, dok potražnja za hranom raste manje nego proporcionalno s dohotkom • Stoga cijene hrane na slobodnom tržištu hrane imaju tendenciju pada – iz tog razloga države uvode različite programe poput ograničenja usjeva, da bi poduprli dohotke poljoprivrednika • Analiza ponude i potražnje može nam pomoći da predvidimo tko će snositi teret poreza i kako će porez utjecati na proizvodnju • Pod pojmom INCIDENCIJE podrazumijevamo konačni ekonomski učinak poreza na realne dohotke proizvođača i potrošača (to što poduzeća ispišu ček na poreze ne znači da njima porezi stvarno umanjuju dobit)

• Teret bi poreza mogao biti prevaljen na potrošače ako se maloprodajna cijena benzina povisi za 1 dolar poreza ili bi možda potrošači mogli toliko smanjiti kupnju benzina da se teret poreza u potpunosti prevali natrag na naftne tvrtke

• Tko u konačnici plaća porez? Očito je da naftni sektor plaća manji dio poreza jer dobiva samo 90 centi (1, 90 $ - 1 $), a ne više jedan dolar • No, potrošač snosi većinu tereta jer maloprodajna cijena raste za 90 centi iz razloga što je ponude relativno cjenovno elastična dok je potražnja relativno cjenovno neelastična • Ako se porezi koriste da bi obeshrabrili potrošnju neke robe, subvencije se koriste da bi ohrabrile proizvodnju (poljoprivreda) • Zaključak: Porezna incidencija označava utjecaj poreza na dohotke proizvođača i potrošača, te ona ovisi o relativnim elastičnostima ponude i potražnje, porez se prevaljuje na potrošače kad je potražnja neelastična na ponudu, porez se prevaljuje natrag na proizvođače ako je ponuda manje elastična od potražnje

MINIMALNI PRAGOVI I MAKSIMALNI PLAFONI • Katkad, umjesto oporezivanja ili subvencioniranja neke robe, država propisuje maksimalne ili minimalne cijene • Mininalna nadnica često izaziva kontroverze oko utjecaja na stopu zaposlenosti • Ipak potražnja za nekvalificiranim radom cjenovno je neelastična, te iznosi između 0. 1 – 0. 3 što znači da će povećanje minimalne nadnice povećati dohotke skupini radnika s niskim dohocima • Kod plafona cijena često dolazi do nestašica i razvija se racioniranje putem redova (necjenovno racioniranje), a najčešća su popratna pojava ilegalne transakcije

Potražnja i ponašanje proizvođača Proizvodnja i organizacija poslovanja

POTRAŽNJA I PONAŠANJE POTROŠAČA • Tržišna potražnja ili krivulja potražnje objašnjena je kao da proizlazi iz procesa izbora najomiljenijih košarica potrošačkih dobara i usluga pojedinaca • Ekonomisti objašnjavaju graničnu potražnju pojmom korisnosti, koji označava razmjerno zadovoljstvo koje potrošač dobiva od upotrebe različitih dobara • Dodatno zadovoljstvo dobiveno od potrošnje dodatne jedinice nekog dobra naziva se granična korisnost (granična ovdje označuje dodatnu korist) • Zakon opadajuće granične korisnosti navodi da se granična korisnost posljednje potrošene jedinice smanjuje kad se količina potrošene robe povećava • Ekonomisti pretpostavljaju da potrošači raspodjeljuju svoje ograničene dohotke tako da postignu najveće zadovoljstvo ili korisnost • Da bi potrošač maksimizirao korisnost, on treba zadovoljiti načelo jednakograničnosti prema kojem granične korisnosti posljednjeg potrošenog dolara na svako pojedino dobro moraju biti jednake – samo kad je granična korisnost posljednjeg utrošenog dolara jednaka za jabuke, šunku, kavu ili bilo što drugo, potrošač postiže najveće zadovoljstvo od ograničenog dolarskog dohotka • Granična korisnost od bočice parfema po cijeni od 50 $ po unci nije jednaka graničnoj korisnost čaše coca-cole od 50 centi • Njihove granične korisnosti podijeljene s cijenom po jedinici kod potrošačeve optimalne raspodjele su izjednačene

• Jednaka granična korisnost po jedinici nekog resursa temeljno je pravilo izbora • Ako želite maksimizirati vrijednost ili korisnost tog resursa, osigurajte da granična korisnost po jedinici resursa bude izjednačena za sve upotrebe • Krivulja tržišne potražnje za sve potrošače izvedena je vodoravnim zbrajanjem pojedinačnih krivulja potražnji svakog potrošača • Možemo dobiti uvid u čimbenike koji uzrokuju negativan nagib krivulje potražnje tako da odvojimo učinak porasta cijena na učinak supstitucije i učinak dohotka a) Učinak supstitucije javlja se kad viša cijena dovodi do supstitucije drugim dobrima da bi se zadovoljile želje b) Učinak dohotka znači da porast cijene smanjuje realni dohodak i tako smanjuje željenu potrošnju mnogih dobara • Za većinu dobara učinci supstitucije i dohotka uzrokovani porastom cijene međusobno se pojačavaju i dovode do zakona negativnog nagiba krivulje potražnje

• Kvantitativnu reakciju potražnje na dohodak mjerimo dohodovnom elastičnošću, a to je postotna promjena količine podijeljena s postotnom promjenom dohotka • Dobra su supstituti ukoliko povećanje cijene jednog dobra povećava potražnju za drugim dobrom • Dobra su komplementarna ukoliko povećanje cijene jednog dobra smanjuje potražnju za drugim dobrom • Dobra su nezavisna ako promjena cijene jednog dobra nema učinka na potražnju za drugim dobrom • Granična korisnost je ta koja upravlja tržišnim cijenama i količinama, te je ta ideja pojačana pojmom POTROŠAČEVA VIŠKA • Plaćamo istu cijenu za posljednju bocu mlijeka kao i za prvu – zbog zakona opadajuće granične korisnosti, granične su korisnosti ranijih jedinica veće od onih od posljednjih jedinica, te to znači da bismo bili spremni platiti više od tržišne cijene za svaku raniju jedinicu • Višak ukupne vrijednosti iznad tržišne naziva se potrošačev višak • U pojednostavljenim slučajevima potrošačev višak mjerimo kao površinu između krivulje potražnje i linije cijene – taj je pojam važan kod mnogih javnih odluka kao što je gradnja mosta ili ceste

Ukupno zadovoljstvo, mjereno jedinicama korisnosti, postignuto potrošnjom 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 A 95 165 210 240 258 268 275 280 285 289 B 400 700 900 1020 1038 1044 1048 1050 1051 1052 C 70 130 180 225 265 300 328 348 360 366 293 370 296 373 Granična korisnost, mjerena jedinicama korisnosti, kad potrošnja iznosi 1 2 3 4 5 A 95 70 45 30 18 B 400 300 200 100 C 70 60 50 6 7 8 9 10 11 12

Jedinice granične korisnosti po dolaru izdataka (MU/P) kad potrošnja iznosi 1 2 3 4 5 A 95 70 45 30 18 B 200 150 100 50 C 17. 5 15 12. 5 6 7 8 9 10 11 12

• Krivulja indiferencije ocrtava točke jednako poželjnih košarica potrošnje. Oblik krivulje indiferencije obično je konveksan u skladu sa zakonom opadajućih relativnih graničnih korisnosti • Kada potrošač ima fiksni novčani dohodak, koji u cjelini troši, i suočen je s tržišnom cijenom dvaju dobara, prisiljen je kretati se uzduž pravca koji se naziva proračunski pravac ili proračunsko ograničenje • Nagib pravca ovisit će o omjeru dviju cijena; koliko će se on daleko protezati od ishodišta, ovisi o veličini njegova dohotka • Potrošač će se kretati uzduž proračunskog pravca dok ne dodirne najvišu točku indiferencije koju može doseći • U toj točki proračunski pravac će dodirivati krivulju indiferencije, no neće sjeći krivulju • Dakle, ravnoteža je u tangentnoj točki, gdje je nagib proračunskog pravca (omjer cijena) upravo jednak nagibu krivulje indiferencije (stopi supstitucije ili omjeru graničnih korisnosti obaju dobara) – u ravnoteži su granične korisnosti proporcionalne cijenama • Pad dohotka pomaknut će proračunski pravac paralelno prema unutra obično prouzročivši manje kupovine obaju dobara; promjena cijene samo jednog dobra, ako su drugi čimbenici ostali nepromijenjeni , uzrokovati da se proračunski pravac zaokrene tako da mu se promijeni nagib • Nakon promjene cijene ili dohotka, potrošač će opet doseći novu tangentnu točku najvišeg zadovoljstva

U tangentnoj točki B stopa supstitucije jednaka je omjeru cijena P F/PC , , a to znači da su granične korisnosti svih dobara proporcionalne njihovim cijenama, pri čemu su granične korisnosti zadnjeg dolara utrošenog na svako dobro ujednačene.

PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA PODUZEĆA • Odnos između količine proizvodnje i količine ulaznih veličina (rada, zemlje i kapitala) zove se proizvodna funkcija • Ukupni je proizvod ukupna proizvedena proizvodnja, dok je prosječni proizvod jednak ukupnom proizvodu podijeljenom s ukupnom količinom ulaznih veličina • Granični proizvod je nekog faktora proizvodnje je dodatni proizvod koji se dobije za svaku dodatnu jedinicu inputa dok su sve druge nepromijenjene • Prema zakonu opadajućih prinosa granični će se proizvod svakog inputa općenito smanjiti kako se povećava količina tog inputa kada sve druge ostanu nepromijenjene • Prinosi na opseg odražavaju učinak uravnoteženog povećanja svih inputa na proizvodnju • Slučaj u kojemu udvostručavanje svih inputa dovodi do udvostručene proizvodnje pokazuje konstantan prinosi na opseg • Kada udvostručenje inputa dovodi do manje od dvostrukog povećanja količine proizvodnje riječ je o opadajućih prinosima na opseg • Kada udvostručenje inputa dovodi do više od dvostrukog povećanja količine proizvodnje riječ je o rastućim prinosima na opseg

• Kada bi prevladavali rastući prinosi, tada bi veći opseg utroška i proizvodnje doveo do veće produktivnosti, gdje je produktivnost pojam koji mjeri omjer ukupne proizvodnje i ponderiranog prosjeka utrošaka • Ako bi tipični utrošci poduzeća porasli 4 posto i posljedično proizvodnja 10 posto, tada bi produktivnost (proizvodnja na jedinicu utroška) porasla 6 posto • Rastući prinosi na opseg povećavaju životni standard i raspoloživi dohodak

• Budući da treba vremena dok se odluke primijene, i zato što su kapital i drugi čimbenici proizvodnje često dugovječni, reakcija se proizvodnje može promijeniti tijekom različitih vremenskih razdoblja • Kratki je rok razdoblje u kojem se varijabilni faktori proizvodnje, poput rada ili materijala, mogu lako promijeniti, ali su fiksni faktori proizvodnje nepromjenjivi • U dugom roku kapital (postrojenja poduzeća i tvornice) može se amortizirati i zamijeniti, dakle u dugom roku svi se inputi, fiksni i varijabilni, mogu promijeniti • Tehnološka promjena se odnosi na promjenu tehnika proizvodnje, kao što je uvođenje novog proizvoda ili procesa proizvodnje, ili se stari proces i proizvod unaprijede (INOVACIJA PROIZVODA vs. INOVACIJA PROCESA) • U takvim se situacijama ista količina proizvodi s manjom razinom inputa ili se više proizvodi s istom količinom inputa kao i prije inovacije • Pokušaji mjerenja funkcije agragatne proizvodnje za američko gospodarstvo potvrđuje teorije proizvodnje i graničnih proizvoda – tehnološka promjena povećala je proizvodnost rada i kapitala • Ukupna faktorska proizvodnost rasla je približno 1. 5% godišnje tijekom 20. stoljeća, iako se u razdoblju od sredine 1970 -ih do 1990 -ih rast proizvodnosti znatno usporio i realne nadnice su prestale rasti • Poduzeća su specijalizirane organizacije posvećene upravljanju procesom proizvodnje – proizvodnja se organizira u poduzećima jer efikasnost općenito zahtijeva proizvodnju velikog opsega, namicanje znatnih financijskih sredstava i brižljiv menadžment

• Poduzeća se pojavljuju u puno oblika i veličina – s dijelom ekonomske aktivnosti u sićušnim vlasništvima jedne osobe, dijelom u partnerstvima i većinom u korporacijama • Prednosti i nedostaci: mala poduzeća su fleksibilna, mogu prodavati nove proizvode i mogu brzo nestati, ali ona pate od temeljnog nedostatka, a to je da nisu u stanju akumulirati velike količine kapitala od raspršene skupine ulagača • Današnje velike korporacije, kojima je država dala ograničenu odgovornost, u stanju su skupiti milijarde dolara kapitala posuđujući od banaka, onih koji žele držati obveznice i na tržištima dionica • U modernome gospodarstvu korporacije proizvode većinu dobara i usluga jer ekonomija masovna proizvodnje zahtijevaju da se proizvod proizvede u velikim količinama, tehnologija proizvodnje zahtijeva mnogo više kapitala nego što je pojedinac spreman riskirati, a učinkovita proizvodnja traži temeljit menadžment i usklađivanje zadataka od strane središnjeg tijela • Dioničko društvo - je trgovačko društvo u kojem članovi dioničari sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice. Sredstva za osnivanje i početak rada pribavljaju se ulozima osnivača dioničara. Zbroj uloga čini temeljni kapital. Društvo izdaje dionice dioničarima u vrijednosti koja odgovara vrijednosti njihova uloga. Na osnovi dionica, dioničari imaju imovinska i upravljačka prava u društvu. Za obveze društva prema vjerovnicima odgovara samo društvo. U slučaju stečaja društva, dioničari gube jedino pravo koje su imali na temelju dionica, ali nisu obvezatni namirivati dugove društva iz svoje imovine izvan društva.

• Društvo s ograničenom odgovornošću - je društvo koje ima svojstvo pravne osobe i u kojem svaki član (fizička ili pravna osoba) sudjeluje svojim osnovnim ulogom u temeljnoj glavnici, s tim da prema trećim osobama odgovara društvo do visine osnovnog uloga, a članovi ne odgovaraju za obveze društva • Ovaj tip društva svrstavamo u mješoviti jer se nalazi na razmeđi između društva osoba (personalni tip) i društva kapitala (kapitalni tip) • Kod personalnog tipa društva važan je osobni element, čvršća osobna povezanost članova jer pojedincu nije svejedno tko s njim sudjeluje u društvu i kako je povezan. I ovaj moment postoji kod društva s ograničenom odgovornošću. Stoga je ovo društvo i pogodno za manji broj članova i manji kapital (u odnosu na dioničko društvo) jer samo tamo gdje je manji broj članica, koji se redovito i međusobno znaju, mogu imati važnost osobni momenti • Komanditno društvo - je društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi zajedničkog poslovanja. S obzirom na odgovornost i prava članova društva postoje dvije vrste članova: komplementari i komanditori • Komplementari za obveze društva odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom, a komanditori za obveze društva odgovaraju samo do visine imovinskog uloga u društvu

Analiza troškova

ANALIZA TROŠKOVA • Ukupni trošak (TC) može se razbiti u fiksni trošak (FC) i varijabilni trošak (VC) • Na fiksne troškove ne utječu nikakve odluke o proizvodnji dok varijabilni nastaju na stavkama poput rada i materijala, koji se povećavaju kako raste razina proizvodnje • Granični trošak (MC) je dodatni ukupni trošak koji je rezultat jedne dodatne jedinice proizvodnje • Prosječni ukupni trošak (AC) jest zbroj stalno opadajućeg fiksnog troška (AFC) i prosječnog varijabilnog troška (AVC) • Kratkoročni prosječni trošak prikazuje se krivuljom u obliku slova U, koju uvijek u točki njezina minimuma sijeće rastuća krivulja MC • TC=FC+VC AC=TC/q AC= AFC+AVC • Troškovi i proizvodnosti su poput zrcalne slike – kada vrijedi zakon opadajućih prinosa, granični proizvod pada i MC krivulja raste, dok kod početne faze rastućih prinosa, MC u početku pada • Poduzeće koje želi maksimizirati dobit željet će minimizirati troškove proizvodnje za danu razinu proizvodnje • U tom slučaju poduzeće slijedi pravilo najmanjeg troška: različiti proizvodni faktori bit će izabrani tako da je granični proizvod po dolaru ulazne veličine izjednačen za sve inpute - MPL/LL= MPA/PA

• Kada je granični trošak ispod prosječnog, on vuče prosječni trošak prema dolje • Kada je MC iznad AC, povlači AC prema gore • Kada je MC jednak AC, AC ne raste niti pada i nalazi se u svojem minimumu, dakle na dnu krivulje AC u obliku slova U, MC=AC= minimum AC

• U kratkom roku, kad su čimbenici poput kapitala fiksni, varijabilni čimbenici pokazuju početnu fazu rastućeg graničnog proizvoda nakon kojeg slijedi opadajući granični proizvod. Odgovarajuće krivulje troškova pokazuju početnu fazu opadajućih graničnih troškova, nakon koje slijede rastući MC nakon što su nastupili opadajući prinosi • Recimo da su inženjeri izračunali da se željena razina proizvodnje od 9 jedinica može proizvesti na dva načina. U oba slučaja energija (E) stoji dva dolara po jedinici, a rad (L) stoji 5 dolara po satu 1. E=10 L=2 (TC=30) 2. E=4 L=5 (TC=33) • Pravilo najmanjeg troška: da bi se dana razina proizvodnje proizvela uz najmanji trošak, poduzeće bi trebalo kupovati inpute sve dok se ne izjednače granični proizvodi po potrošenom dolaru na svakog od njih • Pravilo supstitucije – ako cijena jednog faktora padne, a cijene svih drugih faktora ostanu nepromijenjene, poduzeća će imati koristi od supstitucije sada jeftinijeg proizvodnog faktora za ostale faktore sve dok granični proizvodi po dolaru ne budu jednaki za sve inpute

EKONOMSKI TROŠKOVI I RAČUNOVODSTVO PODUZEĆA • Izvještaj o dobiti ili račun dobiti i gubitka – prikazuje prihode, troškove i neto dobit poduzeća Neto prihod (ili dobit)= Ukupni prihodi-ukupni rashodi • Prve tri kategorije troškova – materijali, troškovi rada i razni troškovi poslovanja – zapravo odgovaraju varijabilnim troškovima poduzeća, tj. njegovim troškovima prodanih dobara • Sljedeće tri kategorije troškova odgovaraju fiksnim troškovima poduzeća s obzirom na to da u kratkom roku ne mogu biti promijenjene • AMORTIZACIJA – mjeri godišnji trošak inputa kapitala koje posjeduje sam tvrtka Npr. pribor za kuhanje ima očekivani vijek trajanja od 10 godina i nakon toga je bezvrijedan, odnosno beskoristan – dio pribora se potroši u proizvodnom procesu svake godine • Postoji mnogo formula za izračun amortizacije, ali svaka slijedi dva načela: a) Ukupni iznos amortizacije tijekom životnog vijeka imovine mora biti jednak povijesnoj cijeni ili kupovnoj cijeni kapitalnog dobra b) Amortizacija se uključuje u godišnji računovodstveni trošak tijekom računovodstvenog životnog vijeka imovine, koji je obično povezan sa stvarnim ekonomskim životnim vijekom imovine

• Zbrajanje svih troškova daje nam trošak poslovanja, ali ne daje nam pregled svih troškova – stavka 11 uključuje trošak kamata na zajam od 100 000 $, te iako se radi o fiksnom trošku, on se obično prikazuje odvojeno od ostalih fiksnih troškova; stavka 12 odnosi se na državne i lokalne poreze Neto prihod nakon oprezivanja – dividende = zadržana dobit • Poslovno računovodstvo ne uključuje samo brigu o dobicima i gubicima, već uključuju i bilancu stanja (sliku financijskih uvjeta na neki dan) Ukupna imovina = ukupne obveze + neto vrijednost Neto vrijednost = imovina – obveze • Potrebno je razlikovati izvještaj o dobiti i bilancu stanja – izvještaj o dobiti mjeri tijekove u i iz poduzeća dok bilanca stanja mjeri stanje imovina i obveza na kraju računovodstvene godine • Bilanca stanja mora uvijek biti uravnotežena jer je neto vrijednost ostatak definiran kao imovina umanjena za obveze • Definicija troškova kojima se služe ekonomisti šira je od one računovodstvene – ekonomski troškovi ne uključuju samo očite kupovine “iz džepa” ili monetarne transakcije, već i suptilnije oportunitetne troškove, poput povrata na rad vlasnika poduzeća • Odluke imaju oportunitetne troškove jer odabir jedna stvari u svijetu oskudnosti znači odustajanje od čega drugog. Oportunitetni trošak je vrijednost najvrednijeg propuštenog dobra ili usluge – odabir između studija ili zapošljavanja nakon srednje škole!!

Analiza tržišta savršene konkurencije

Ponuda poduzeća u uvjetima savršene konkurencije • Poduzeće u uvjetima savšene konkurencije prodaje homogeni proizvod i premaleno je da bi utjecalo na tržišnu cijenu i pretpostavka je da poduzeća u takvim uvjetima maksimiziraju dobitke • Da bi maksimiziralo dobit, poduzeće u savršenoj konkurenciji odabrat će onu razinu proizvodnje uz koju je cijena jednaka graničnom trošku proizvodnje; P=MC • Sudionik savršene konkurencije suočava se s potpuno vodoravnom krivuljom potražnje (ili dd) • Dodatni prihod ostvaren od svake dodatno prodane jedinice stoga je jednak tržišnoj cijeni • Prikazano na dijagramu, ravnoteža poduzeća u savršenoj konkurenciji bit će tamo gdje rastuća krivulja ponude MC siječe njegovu vodoravnu krivulju potražnje • Kako poduzeća odlučuju kada će prestati s proizvodnjom? – Odlučit će prema “pravilu zatvaranja” • Točka zatvaranja je tamo gdje ukupni prihodi upravo pokrivaju varijabilne troškove ili gdje su gubici jednaki fiksnim troškovima - kad cijena padne ispod prosječnih varijabilnih troškova, poduzeća će maksimizirati dobit (minimizirati gubitke) tako da prestanu s proizvodnjom

• Pri utvrđivanju dugoročne krivulje SLSL nekog sektora u kojem vlada savršena konkurencija potrebno je voditi računa o ulasku novih poduzeća u sektor i izlasku starih iz sektora • Poduzeće će nastaviti s poslovanjem samo ako je cijena jednaka barem dugoročnom prosječnom trošku • Troškovi uključuju izravna plaćanja radu, pozajmljivačima novca, dobavljačima materijala ili zemljovlasnicima i oportunitetne troškove kao što su prinosi na imovinu poduzeća Ponuda sektora u uvjetima savršene konkurencije • Rastuća krivulja MC svakog poduzeća ujedno je i njegova krivulja ponude • Da bi smo dobili krivulju ponude svih poduzeća u savršenoj konkurenciji, zbrajamo vodoravno njihove pojedinačno krivulje ponude • Krivulja ponude gospodarskog sektora stoga predstavlja krivulju graničnih troškova za cijeli sektor • Budući da poduzeća mogu prilagođavati svoju proizvodnju tijekom vremena, razlikujemo dva vremenska perioda: a) Kratkoročnu ravnotežu unutar koje se varijabilni čimbenici mogu mijenjati, no unutar koje se fiksni čimbenici kao što su kapital i broj poduzeća ne mogu

b) Dugoročnu ravnotežu unutar koje se broj poduzeća i pogona te svi ostali uvjeti u potpunosti prilagođavaju novim uvjetima potražnje • Na dugi rok, kad poduzeća mogu slobodno ulaziti u neki sektor i napuštati ga, te ukoliko nijedno poduzeće nema nikakvu posebnu prednost koja bi proizlazila iz stručnosti ili lokacije, konkurencija će eliminirati bilo koji višak dobiti što ga zarađuju postojeća poduzeća unutar nekog sektora • Prema tome, upravo kao što slobodan izlazak iz sektora znači da cijena ne može pasti ispod točke nulte dobiti, tako i slobodan ulazak u sektor znači da cijena u dugoročnoj ravnoteži ne može premašiti dugoročni prosječni trošak • Kad neki sektor može širiti proizvodnju bez podizanja cijene svojih čimbenika proizvodnje, dugoročna krivulja ponude koja tako nastaje bit će vodoravna • Kad pak neki sektor koristi čimbenike koji su specifični za njega, njegova krivulja ponude bit će uzlaznog nagiba • Dugoročni uvjet nulte ekonomske dobiti P=MC=minimalni dugoročni AC=cijena nulte dobiti

Posebni slučajevi tržišta savršene konkurencije • Prisjetite se općenitih pravila koja se odnose na ponudu i potražnju na tržištu savršene konkurencije: prema pravilu potražnje porast potražnje za nekim dobrom (uz nepromijenjenu krivulju ponude) općenito će povisiti cijenu dobra te povećati količinu potražnje, dok pad potražnje ima suprotne učinke • Prema pravilu ponude porast ponude nekog dobra (uz nepromijenjenu krivulju potražnje) općenito će sniziti cijenu i povećati količinu ponude, dok pad ponude ima suprotne učinke • Važni posebni slučajevi uključuju konstantne i rastuće troškove, potpuno neelastičnu ponudu (koja stvara ekonomsku rentu) i unatrag povijenu ponudu

Učinkovitost i pravednost tržišta savršene konkurencije • Analiza savršene konkurencije baca svjetlo na efikasnu organizaciju nekog društva • Učinkovita je raspodjela postignuta onda kad nema nikakvog drugog načina reorganiziranja proizvodnje i raspodjele kojim bi zadovoljstva svih bila uvećana • Drugim riječima, gospodarstvo je učinkovito kad nijednom pojedincu ne može biti bolje, a da nekome drugome ne bude gore • U idealnim uvjetima gospodarstvo savršene konkurencije postiže učinkovitu raspodjelu, a onda zahtjeva da sva poduzeća budu savršeno konkurentna i da ne postoje eksternalije kao što su zagađivanje ili nepotpuna obaviještenost • Učinkovitost znači da je ekonomski višak maksimiziran pri čemu je ekonomski višak jednak zbroju potrošačevog viška i proizvođačevog viška • Učinkovitost se javlja jer: a) Kad potrošači maksimiziraju zadovoljstvo, granična korisnost jednaka je cijeni b) Kad proizvođači u savršenoj konkurenciji nude dobra, opredjeljuju se za onu količinu proizvodnje kod koje su granični troškovi jednaki cijeni c) Budući da je MU=P i MC=P, slijedi da su MU=MC

• Prema tome granični društveni troškovi proizvodnje nekog dobra u uvjetima savršene konkurencije jednaki su vrijednosti granične korisnosti toga dobra izraženog u izgubljenoj dokolici • Upravo ovaj uvjet da je granična dobit društva od posljednje utrošene jedinice jednaka graničnom trošku društva za posljednju jedinicu proizvodnje osigurava učinkovitost u ravnoteži tržišta savršene konkurencije • Postoje određena ograničenja koja uvjetuju mogućnost postizanja ravnoteže u savršenoj konkurencije: ne smiju postojati eksternalije, ne smije postojati nesavršena konkurencija, a potrošači i proizvođači moraju biti u potpunosti obaviješteni • Postojanje nesavršenosti dovodi do narušavanja uvjeta omjer cijena=omjer graničnih troškova=omjer graničnih koristi; što dovodi do neučinkovitosti • Ishod tržišta savršene konkurencije, čak i ako je učinkovit, ne mora biti društveno poželjan • Tržišta savršene konkurencije pojedinačno neće nužno ostvariti rezultat kakav bi odgovarao predodžbama i društvenim idealima o pravednoj raspodjeli dohotka i potrošnje • Društva bi trebala prilagoditi ravnotežu na slobodnom tržištu kako bi promjenila raspodjelu dohotka ne bi li se ispravila uočena nepravedna raspodjela potražnje

Nesavršena konkurencija i monopol .

Vrste tržišne strukture • Većina današnjih tržišnih struktura spada negdje na ljestvici između savršene konkurencije i čistog monopola • U uvjetima nesavršene konkurencije poduzeće ima neki stupanj nadzora nad svojom cijenom, što se na dijagramu prikazuje silaznim nagibom krivulje potražnje za proizvodom takvog poduzeća • Važne su vrste tržišne strukture: a) Monopol, kod kojeg jedno poduzeće ostvaruje svu proizvodnju danog sektora b) Oligopol, kod kojeg se neki sektor opskrbljuje ponudom tek nekolicine prodavatelja sličnog ili diferenciranog proizvoda • Diferencirani proizvodi su oni proizvodi čije se važne karakteristike razlikuju (računala se razlikuju po performansama i funkcijama) c) Monopolistička konkurencija, kod koje veliki broj malih poduzeća nudi srodne, ali ponešto diferencirane proizvode (sektor maloprodaje goriva ističe važnost lokacije benzinske pumpe) d) Savršena konkurencija, u kojoj veliki broj malih poduzeća nudi istovjetan proizvod • U prva tri slučaja poduzeća su u takvim sektorima suočena s krivuljama potražnje silaznog nagiba • Na dugi rok niti jedan monopol nije siguran

• Ekonomija obujma (ekonomija razmjera) ili opadajući prosječni troškovi su glavni izvor nesavršene konkurencije • Ako poduzeća mogu sniziti svoje troškove povećavajući proizvodnju, savršena konkurencija je uništena jer nekoliko tvrtki može proizvoditi razinu proizvodnje sektora na najučinkovitiji način • Kad je minimalna učinkovita veličina pogona velika u odnosu na nacionalno ili regionalno tržište, troškovni uvjeti stvaraju nesavršenu konkurenciju • Ekonometrijska i tehnička mjerenja pokazala su da mnoga poduzeća imaju minimalne prosječne troškove pri tržišnim udjelima većima od 20% • PRIRODNI MONOPOL – je tržište na kojemu razinu proizvodnje sektora može efikasno ostvarivati samo jedno poduzeće i to se javlja kad tehnologija omogućuje ekonomiju obujma iznad razine proizvodnje koja je jednaka čitavoj potražnji (konstantno opadajući prosječni i granični troškovi) • Raste proizvodnja, poduzeće naplaćuje sve manje, a raste dobit • Primjeri – telefonske usluge, željeznice, distribucija plina • Tehnološki napredak može ukloniti prednosti prirodnog monopola (mobilna telefonija) • Osim opadajućih troškova ostale su sile koje dovode do nesavršene konkurencije prepreke konkurenciju u obliku pravnih ograničenja (patenti ili državna regulativa u obliku koncesija), visoki troškovi ulaska u sektor, oglašavanje i diferenciranje proizvoda

GRANIČNI PRIHOD I MONOPOL • Krivulju ukupnog prihoda nekog poduzeća lako možemo izvesti iz njegove krivulje potražnje • Potom iz takve krivulje ili tablice možemo izvesti granični prihod koji predstavlja dodatni prihod koji donosi prodaja dodatne jedinice proizvoda • Granični prihod je u slučaju sudionika nesavršene konkurencije manji od cijene proizvoda zbog gubitka na svim prethodnim jedinicama proizvodnje do kojeg će doći kada je poduzeće prisiljeno spustiti cijenu da bi prodalo dodatnu jedinicu proizvoda P=AR > MR =( P – gubitak na svim prethodnim q)

Elastičnost i granični prihod • Granični prihod je pozitivan kad je potražnja elastična, jednak je nuli kad je potražnja jedinično elastična i negativan kad je potražnja neelastična Uvjeti maksimiziranja dobiti TP=TR-TC=(PXQ)-TC • Monopolist će dospjeti do položaja maksimalna dobiti tamo gdje je MR=MC, odnosno gdje je posljednja jedinica koju je prodao donosi dodatni prihod koji je upravo jednak dodatnim troškovima • Taj isti rezultat MR=MC može biti grafički prikazan sjecištem krivulja MR i MC ili jednakošću nagiba ukupnog prihoda i ukupnih troškova • Za savršene konkurente granični prihod jednak je cijeni – prema tome razina proizvodnje kojom se maksimizira dobit postiže se tamo gdje MC=P

Ekonomsko rasuđivanje dovodi do načela graničnosti - pri donošenju odluka vodite računa o budućim koristima ili gubitcima, a zanemarujete već nepovratne troškove koji su već plaćeni

Oligopol i monopolistička konkurencija • Najčešća mjera tržišne moći jest stopa koncentracije sektora • Tržišna moć označava stupanj nadzora koji jedno poduzeće ili mali broj poduzeća ima nad odlučivanjem o cijenama i proizvodnji u sektoru • Mnogi ekonomisti vjeruju da tradicionalni omjeri koncentracije nisu vjerodostojni, pa sugeriraju alternativu o obliku Herfindahl-Hirschmanovog indeksa (HHI) • On se računa tako da se zbrajaju kvadrati postotaka tržišnih udjela svih sudionika na tržištu, pa bi u savršenoj konkurenciji HHI bio blizu nule dok bi u potpunom monopolu HHI bio 10 000 – nedostatak jer se zanemaruje utjecaj međunarodne konkurencije • Sektori koji su više koncentrirani teže višim razinama troškova za istraživanje i razvoj, no njihova profitabilnost u prosjeku nije veća • Tri osnovna čimbenika koja djeluju na sektore s nesavršenom konkurencijom su troškovi, prepreke konkurenciji i strateško međudjelovanje • Visoke prepreke ulasku u sektor i potpuno dogovaranje mogu dovesti do tajnog oligopola (osim broja aktera važan je i njihov međuodnos i ponašanje) • Strateško međudjelovanje je pojam koji opisuje kako poslovna strategija svakog poduzeća ovisi o poslovnom ponašanju njegovih suparnika koji mogu birati između kooperativnog i nekooperativnog ponašanja

• Poduzeća se ponašaju nesuradnički kad se ponašaju na svoju ruku bez ikakvog javnog ili tajnog sporazuma s drugim poduzećima(cjenovni ratovi) • Poduzeća se ponašaju na suradnički način kad žele minimizirati konkurenciju • Tajni sporazum označava situaciju u kojoj oba ili više poduzeća zajednički određuju svoje cijene ili razine proizvodnje, dijele tržište među sobom ili zajednički donose druge poslovne odluke • Utjecaj kartela nastojao se minimizirati antitrustovskim zakonima

• Monopolistička konkurencija nalikuje na savršenu konkurenciju trojako: 1) Postoji mnogo kupaca i prodavatelja 2) Ulazak i izlazak iz sektora su jednostavni 3) Poduzeća uzimaju cijene drugih poduzeća kao dane • Razlika je u tome što su u savršenoj konkurenciji proizvodi identični dok su u monopolističkoj konkurenciji diferencirani (npr. brojni časopisi na kiosku, benzinske pumpe na različitim lokacijama, sirevi raznih proizvođača na polici supermarketa) • Prodavatelji imaju veću slobodu u određivanju cijena nego u slučaju savršene konkurencije • U dugoročnoj su ravnoteži u slučaju monopolističke konkurencijene iznad graničnih troškova, ali su ekonomske dobiti sabijene na nulu • Neki ekonomisti smatraju da monopolistička konkurencija stvara preveliki broj novih proizvoda i da bi uklanjanje nepotrebne diferenciranosti proizvoda zapravo smanjilo troškove i snizilo cijene – ipak potrošači žele veći izbor • Konkurencija između nekolicine uvodi jedno posve novo obilježje u gospodarski život: prisiljava poduzeća da uzmu u obzir reakcije konkurenata na devijacijena i količina proizvodnje te time unosi u njihova tržišta strateška razmatranja

CJENOVNA DISKRIMINACIJA • Kad poduzeća imaju tržišnu moć katkada mogu povećati svoju dobit putem cjenovne diskriminacije, a ona se javlja kad se isti proizvod prodaje različitim potrošačima po različitim cijenama • Primjeri: zrakoplovne tvrtke koje naplaćuju cijenu karte različito u vikend-terminima od cijene karte u dane kroz tjedan, nelinearne cijene kao u mobilnoj telefoniji (različito se naplaćuje cijena uspostave veze i cijena po jedinici usluge), ukoliko je inozemna potražnja elastičnija od domaće, poduzeća će u inozemstvu prodavati proizvode po nižoj cijeni, poduzeće može degradirati vrhunski proizvod da bi prodavala manje kvalitetan po nižoj cijeni INOVACIJE I INFORMACIJE • Pažljivo izučavanje stvarnog ponašanja oligopolista pokazuje određene oblike ponašanja koji se razlikuju od standardnih ekonomskih pretpostavki o maksimizaciji dobiti • Jedino ograničenje maksimizaciji dobiti jest ograničena racionalnost • Ovo načelo ukazuje na to da je potrebno vremena i truda za donošenje odluka na temelju savršenih informacija pa menadžeri ponekad donose odluke koje su manje savršene, koristeći se pravilom “prema iskustvu” da bi uštedjeli na vremenu za proučavanje i odlučivanje • Važan primjer ponašanja prema pravilu “prema iskustvu” jest određivanje cijena pomoću marže- kad su cijene određene tako da se na troškove proizvodnje dodaje postotak povećanja

• Poduzeća i potrošači nastoje donijeti “prilično dobru” odluku umjesto da troše ogromne resurse u potrazi za “apsolutno najboljom odlukom” • Tržišna moć dopušta poduzećima da vode miran život • Praksa tvrtki na nesavršenim tržištima da određuju cijene prema metodi “troškovi + marža” • Poznati ekonomist Joseph Schumpeter je istaknuo važnost inovatora koji uvodi “nove kombinacije” u obliku novih proizvoda ili načina organizacija za što su nagrađivani primjerenom poduzetničkom dobiti • Abnormalnu inovacijsku dobit s vremenom smanjuju imitatori • Po Schumpeterovoj hipotezi monopoli i oligopoli glavni su izvor inovacije i porasta životnog standarda – pretvaranje velikih poduzeća u savršene konkurente donijelo bi opasnost da cijene dugoročno porastu zato što usitnjavanje sektora usporava tehnološki napredak • Suvremena tumačenja shumpeterijanske vizije naglašava posebne ekonomske probleme uključene u ekonomiju informacija jer je informacija bitno drugačije dobro od normalnih dobara • S obzirom da je informaciju skupo proizvesti, ali jeftino ponovno proizvesti, na tržištima informacija javljaju se teški neuspjesi • Nemogućnost poduzeća da osvoji ukupnu novčanu vrijednost svojih izuma naziva se neprisvojivost

• Neprisvojivost i visoki društveni povrati za istraživanje doveli su do toga da većina država subvencionira istraživanja u zdravstvu i znanosti te da obećava posebne poticaje za kreativne aktivnosti • Nemogućnost poduzeća da prisvoje ukupno novčanu vrijednost svojih izuma naziva se neprisvojivost – države stvaraju pravo na intelektualno vlasništvo upravljajući patentima, autorskim pravima, poslovnim tajnama i elektronskim medijima • Rast sustava elektronskog informiranja, kao što je internet, u sve većem opsegu potiče dvojbu o učinkovitosti određivanja cijena za informacijske usluge • Istraživanja ukazuju na to da su ipak mala poduzeća odgovorna za neproporcionalni udio najvažnijih izuma i inovacija • John Jewkes tvrdi da je manje od polovice izuma došlo iz laboratorija krupnih korporacija BILANCA NESAVRŠENE KONKURENCIJE • J. R. Hicks: “Najbolja je od svih monopolskih dobiti miran život. ” • Monopolska moć često dovodi do ekonomske neučinkovitosti kad cijena raste iznad graničnih troškova, troškovi su napuhani uslijed nedostatka pritiska konkurencije, a kvaliteta proizvoda pada • Da bi obuzdale zlouporabe nesavršene konkurencije, države su se u ranijim razdobljima katkad služile oporezivanjem, kontrolom cijena i nacionalizacijom

• Te se mjere danas u većini tržišnih gospodarstava rabe vrlo rijetko • Tri su glavne mjere američke industrijske politike danas: regulacija, antitrustovski zakoni i poticanje konkurencije • Najvažnija je među njima osiguravanje snažnog suparništva putem snižavanja prepreka konkurenciji kad god je to moguće

Kako tržišta određuju dohotke

DOHODAK I BOGATSTVO • Teorija raspodjele bavi se osnovnim pitanjem za koga bi se ekonomska dobra trebala proizvoditi • U pregledu kako se različitim faktorima proizvodnje – zemljom, radom i kapitalom – određuje cijena na tržištu, teorija raspodjele uzima u obzir kako su ponuda i potražnja za ovim faktorima povezane i kako one određuju sve vrste nadnica, renta, kamatnih stopa i dobiti • Dohodak se odnosi na ukupna primanja ili gotovinu koju osoba ili kućanstvo zaradi tijekom danoga razdoblja (obično godinu dana) • Dohodak se sastoji od zarada od rada, dohodaka od imovine i državnih transfernih plaćanja • Nacionalni dohodak se sastoji od zarada od rada i dohodaka od imovine koje je gospodarstvo ostvarilo u godini dana • Država uzima dio tog nacionalnog dohotka u obliku poreza i vraća natrag dio onoga što prikupi u obliku transfernih plaćanja • Osobni dohodak pojedinca nakon oporezivanja uključuje povrate na sve faktore proizvodnje – rad i imovinu – koje pojedinac posjeduje, uvećane za transferna plaćanja od države i umanjene za poreze

• Bogatstvo se sastoji od neto dolarske vrijednosti imovine u danoj točki vremena • Bogatstvo je stanje, a dohodak je tijek po jedinici vremena • Bogatstvo kućanstva opisuje njegove opipljive dijelove, kao što su kuće, njegovu financijsku imovinu, kao što su obveznice ili dionice • Stavke koje imaju vrijednost nazivaju se imovinom dok se one koje se duguju nazivaju obvezama • Razlika između ukupne imovine i ukupnih obveza naziva se bogatstvo ili neto vrijednost

Određivanje cijena inputa prema graničnoj proizvodnosti • Da bismo razumjeli određivanja cijena različitih faktora proizvodnje, moramo analizirati teoriju proizvodnje i izvedenu potražnju za faktorima proizvodnje • Potražnja za inputima izvedena je potražnja: pećnice za pizzu ne potražujemo zbog njih samih, već zbog pizza koje one mogu peći za goste pizzerije • Krivulje potražnje za faktorima izvedene su iz potražnje za finalnim proizvodima • Pomak krivulje finalne potražnje prema gore uzrokuje sličan pomak prema gore na izvedenoj krivulji potražnje za faktorima – veća neelastičnost u robnoj potražnji proizvodi veću neelastičnost faktorske potražnje • Potražnja za faktorom izvedena je iz njegova prihoda graničnog proizvoda (MRP) koji je definiran kao dodatan prihod dobiven zapošljavanjem dodatne jedinice faktora proizvodnje • MRP = MR x MP – granični prihod zarađen prodajom dodatne jedinice nekog proizvoda pomnoži se graničnim proizvodom faktora i dobiva se prihod graničnog proizvoda • Za poduzeća u savršenoj konkurenciji, s obzirom da na to da je cijena jednaka graničnom prihodu ovo se pojednostavljuje na MRP=P x MP • Poduzeće maksimizira dobit kada postavi MRP svakog faktora da bude jednak graničnom trošku tog faktora, dakle cijeni faktora

• Ovo se može izraziti na isti način izraziti kao uvjet u kojem je MRP po dolaru inputa izjednačen za svaku od njih • Poslodavac koji maksimizira dobit zapošljava bilo koji faktor proizvodnje do točke u kojoj će granični proizvod faktora povratiti u dolarima graničnog prihoda upravo onoliko koliko faktor stoji

• Da bi smo ostvarili tržišnu potražnju za faktorom, vodoravno zbrajamo krivulje potražnje svih poduzeća, a to zajedno s krivuljom ponude pojedinog faktora određuje ravnotežu ponude i potražnje • Teorija granične korisnosti raspodjele nacionalnog dohotka analizira način na koji se ukupni nacionalni dohodak raspodjeljuje između različitih faktora • Konkurencija među mnogobrojnim zemljoposjednicima i radnicima tjera cijene faktora da se izjednače s njihovim graničnim proizvodom • Bilo koji faktor, ne samo sam rad, može biti promjenjiv • S obzirom da je svaka jedinica faktora plaćena samo s MP posljednje zaposlene jedinice, postoji višak proizvoda preostao iznad graničnog proizvoda ranijih inputa

• Ovaj ostatak jednak je dohocima drugih faktora pri određivanju cijena graničnom proizvodnošću • Dakle, teorija granične proizvodnosti raspodjele, iako simplificirana, logički je potpuna slika raspodjele dohotka u savršenoj konkurenciji • Iako gospodarstvo u kojemu vlada savršena konkurencija može istisnuti maksimalni iznos kruha izvan svojih raspoloživih resursa, jedno veliko ograničenje u svezi s tržišnim gospodarstvom ostaje jer nema nikakve garancije da će dohoci biti pravedno raspodijeljeni u kapitalizmu slobodnog tržišta • Tržišni bi dohoci mogli proizvesti prihvatljive razlike ili ogromne nejednakosti u dohotku i bogatstvu koje se zadržavaju generacijama

TRŽIŠTE RADA • Ponudu za radom, kao i za bilo kojim faktorom proizvodnje, određuje granični proizvod • Prema tome, opća razina nadnica neke zemlje bit će viša kad su radnici bolje izučeni i obrazovaniji, kad ona ima veću količinu i kvalitetu kapitala kojom može raspolagati i kada primjenjuje napredne tehnike proizvodnje • Za dano stanovništvo ponuda rada ovisi o tri ključna čimbenika: broju stanovnika, prosječnom broju sati rada i udjelu radne snage • Za SAD je imigracija posljednjih godina bila glavni izvor novih radnika, povećavajući udio relativno nekvalificiranih radnika • Kad nadnice rastu javljaju se dva suprotna učinka na ponudu rada: 1. EFEKT SUPSTITUCIJE – mami svakog radnika da radi duže zbog veće nadnice za svaki radni sat 2. EFEKT DOHOTKA – djeluje u suprotnom smjeru jer veće nadnice znače da si radnik sada može priuštiti više vremena dokolice zajedno s drugim lijepim stvarima u životu • Kod neke kritične nadnice krivulja ponude može se povinuti natrag • Ponuda rada vrlo nadarenih, jedinstvenih ljudi prilično je neelastična i njihove su nadnice u velikoj mjeri čista ekonomska renta

• U savršenoj konkurenciji, kad bi svi ljudi i svi poslovi bili jednaki, ne bi postojale razlike u nadnicama • Razine ravnotežne nadnice određene ponudom i potražnjom bile bi sve jednake , no jednom kad napustimo sve nerealne pretpostavke koje se odnose na jedinstvenost ljudi i poslova, naići ćemo na znatne razlike između nadnica čak i na savršeno konkurentnom tržištu rada • Kompenzirajuće razlike u nadnicama, koje kompenziraju nemonetarne razlike u kvaliteti poslova, objašnjavaju neke od razlika 1. Razlike među ljudima – kvaliteta rada: odražavaju se razlike u kognitivnim i tjelesnim sposobnostima • Ljudski kapital odnosi se na količinu korisnih i vrijednih vještina i znanja stvorenu u procesu odgoja i obrazovanja pojedinca • Razlike u nadnicama moglo bi se promatrati kao povrat na ulaganje u ljudski kapital – troškovi školarine i oportunitetni troškovi 2. Razlike u ljudima – “rente” jedinstvenih pojedinaca: vrhunski profesionalnci u sportu, medijima, odvjetništvu, liječništvu 3. Segmentirana tržišta i nekonkurentne skupine – liječnici i ekonomisti uvijek pripadaju nekonkurentskim skupinama zbog toga što je pojedincu s jednim od ovih zanimanja teško prijeći u ono drugo

Pitanja i politike na tržištu rada • Radnički sindikati igraju važnu ulogu, ali sve manje važnu, ulogu u američkom gospodarstvu u smislu broja članova i utjecaja • Poslodavci i sindikati se sastaju kako bi pregovorima došli do potpisivanja kolektivnog ugovora (sadrži odredbe o nadnicama, ostalim naknadama, pravilima i uvjetima rada) • Da bi sindikati podigli realne nadnice iznad prevladavajućih razina određenih na tržištu, sindikati trebaju općenito spriječiti ulazak na tržište ili konkurenciju od strane nesindikaliziranih radnika • Prema ekonomskoj teoriji, ne postoji jednoznačni ishod kolektivnog pregovaranja • Bilateralni monopol ili pregovori između poslodavaca i sindikata (poput rata ili igre s dva igrača) imaju teoretski neodređeno rješenje zbog psihološkog, političkog i ostalih faktora • Empirijska istraživanja pokazuju da su sindikati podigli nadnice svojih članova 10 do 30% u odnosu na one nesindikaliziranih radnika s jednakim karakteristikama, te se ova razlika u nadnicama smanjila tijekom posljednjeg desetljeća konkurencije od strane inozemnog i nesindikaliziranog rada • Iako sindikati možda povećavaju nadnice svojih članova, oni vjerojatno ne povećavaju realne nadnice u zemlji ili udio rada u nacionalnom dohotku

• Moguće je da povećavaju nezaposlenost među članovima sindikata koji bi radije čekali ponovni poziv na njihova visokoplaćena radna mjesta nego se prebacili i prihvatili niskoplaćene poslove u drugim sektorima, a u državama s nefleksibilnim cijenama realne nadnice koje su previsoke mogle bi potaknuti klasičnu nezaposlenost • Diskriminacija na tržištu rada poprima problematične razmjere i postoje mnogi izvori diskriminacije • Jedan od ključnih mehanizama je postojanje i održavanje nekonkurentnih skupina • Segmentiranjem tržišta rada, čuvanjem upravljačkih i profesionalnih pozicija za bijele muškarce, dok se doživotno degradiraju žene i manjinske skupine na manualne poslove, gospodarstvo može dopustiti da se nejednakosti održe desetljećima • Statistička diskriminacija nastaje kad se na pojedince gleda na temelju prosječnog ponašanja članova skupine kojoj pripadaju, te ovaj suptilni oblik diskriminacije procjenjuje pojedince prema predrasudama na temelju karakteristika skupine, smanjuje poticaje pojedincima da se angažiraju u samozapošljavanju i na taj način dodatno pojačavaju predrasude • Koraci za smanjenje diskriminacije na tržištu rada poduzeti su u mnogo smjerova • Raniji pristupi bili su usredotočeni na stavljanje diskriminacijskih postupaka izvan zakona dok su kasniji koraci uveli mjere kao što su afirmativne akcije • Afirmativna akcija – npr. 15% upisanih na studij mora dolaziti iz redova Hispanoamerikanaca

Zemlja i kapital .

ZEMLJA I RENTA • Povrat na fiksne faktore kao što je zemlja nazova se čistom ekonomskom rentom ili, kraće, rentom • Budući da je krivulja ponude zemlje okomita ili potpuno neelastična, renta će prije biti određivana cijenama nego što će ona određivati cijene • Faktor kao što je zemlja, koja ima neelastičnu ponudu, nastavit će proizvoditi iste količine čak i kad se smanji nagrada za taj faktor proizvodnje • Iz ovog razloga Henry George istaknuo je da je renta po svojoj prirodi ekonomski višak, a ne nagrada potrebna kako bi se potaknuo trud faktora – prijedlog o jedinstvenom porezu kojim bi se oporezivalo nezarađeno povećanje vrijednosti zemlje bez daljnjeg prevaljivanja na potrošače ili remećenja proizvodnje • Suvremena teorija poreza proširuje ovaj prijedlog pokazujući da su, kod oporezivanja dobara koja su razmjerno neelastična, u ponudi ili potražnji neučinkovitosti minimizirane

• Treći je faktor proizvodnje kapital, proizvedeno trajno dobro koje se rabi za daljnju proizvodnju • U najopćenitijem smislu ulaganje u kapital predstavlja odgođenu potrošnju • Odgađanjem potrošnje i proizvodnjom zgrade i opreme, društvo povećava potrošnju u budućnosti • Tehnološka je činjenica da zaobilazna proizvodnja donosi pozitivnu stopu povrata KAPITALNA DOBRA – trajna proizvedena dobra koja služe za daljnu proizvodnju RENTA OD KAPITALNIH DOBARA – neto godišnji povrati na kapitalna dobra STOPA POVRATA NA KAPITAL – neto godišnji primici na kapital podijeljeni s dolarskom vrijednošću kapitala (mjerenom kao godišnji postotak) KAMATNA STOPA – povrat na fondove, mjeren kao godišnji postotak REALNA KAMATNA STOPA – povrat na fondove korigiran za inflaciju, također mjerena kao godišnji postotak SADAŠNJA VRIJEDNOST – današnja vrijednost tijeka budućih povrata od neke imovine DOBIT – rezidualna dohodovna stavka jednaka prihodima umanjenima za troškove

• Tri glavne kategorije kapitalnih dobara su zgrade (kuće i tvornice), oprema (trajna potrošna dobra kao što su automobili i trajna proizvodna oprema kao što su računala i strojevi) te zalihe ulaznih i izlaznih veličina (automobili u trgovačkim skladištima) • Naknadu za privremeno korištenje kapitalnim dobrima nazivamo renta – mjesečna stanarina čini rentu ili najamninu, ali potrebno je razlikovati rentu na fiksne faktore, kao što je zemlja, od rente na trajna dobra, kao što su kapital • Stopa povrata na uloženi kapital na primjeru Ugly Duckling “Rental Company” - Kompanija kupuje rabljeni Ford za 10000 $ i iznajmljuje ga za 2500 $ godišnje - Nakon izračuna svih troškova (održavanja, osiguranja i amortizacije) i zanemarivanje bilo kakvih promjena cijena automobila, Ugly Duckling zaradi neto rentu od 1200 $ svake godine - Tada kažemo da stopa povrata na Ford iznosi 12% na godinu (1200 dolara/10000 dolara) - Omjer je godišnje neto rente i dolarskog troška stopa povrata na kapital – iznos novca koji se dobiva natrag na svaki uloženi dolar Kupujem grožđani mošt za 10 dolara i prodajem ga godinu kasnije kao vino za 11 – stopa povrata je 10% na godinu Sadnja stabla bora uz troškove rada od 100 dolara, te se nakon 25 godina stablo prodaje za 430 dolara. Stopa prinosa iznosi 330% na 25 godina, što je 6% godišnje

• Materijalna imovina se sastoji od zemlje i kapitalnih dobara kao što su računala, zgrade i automobili koji se rabe za proizvodnju dodatnih roba i usluga • Financijska imovina su monetarna potraživanja jedne strane prema drugoj (hipoteka) • Kod hipoteke, materijalna imovina je podloga financijskoj imovini, dok kod studentskih zajmova financijska imovina proizlazi iz obećanja plaćanja koji se temelji na budućoj mogućnosti zarade neke osobe • Kućanstva i drugi štediše nude financijske resurse ili fondove onima koji žele ulagati u meterijalni ili nematerijalni kapital • Kamatna stopa predstavlja cijenu koju zajmoprimac plaća zajmodavcu za korištenje novca u nekom vremenskom razdoblju; kamatne stope računaju se kao određeni postotni prinos na godinu dana • Realne spram nominalnih kamatnih stopa : REALNA KAMATNA STOPA=NOMINALNA KAMATNA STOPA – INFLACIJA • Realne kamatne stope mjere količinu dobara koju dobivamo sutra za dobra kojih smo se odrekli danas • Sadašnja vrijednost je sadašnja dolarska vrijednost tijeka dohotka tijekom vremena i mjeri se tako da se izračuna koliko novca je potrebno uložiti danas, po tekućoj kamatnoj stopi, da se proizvede budući tijek primitaka od ove imovine

• Slučaj vječne rente, a to je imovina kao zemlja koja traje vječno i isplaćuju N dolara godišnje od sada pa do dovijeka • Tražimo sadašnju vrijednost (V) ako je kamatna stopa x% godišnje, gdje sadašnja vrijednost predstavlja konačnu vrijednost količinu novca uloženog danas, a koji bi donio točno N dolara svake godine • Ovo kazuje da će se, ako je kamatna stopa 5% godišnje, imovina koja donosi nepromijenjivi tijek dohotka prodavati za točno 20 svojega godišnjeg dohotka • Kolika bi bila sadašnja vrijednost vječne rente koja donosi 100 dolara godišnje u ovom slučaju? • Uz kamatnu stopu od 5% njezina bi sadašnja vrijednost iznosila 2000 dolara (100 : 0. 05)

• Točna formula za sadašnju vrijednost je sljedeća: svaki dolar plativ za t godina od danas ima sadašnju vrijednost (V) koja iznosi 1(1+t)t • Stoga za svaki niz neto primitaka (N 1 , N 2, N 3 ) gdje je Nt dolarska vrijednost primitaka tijekom godina t godina u budućnosti • Ako je kamatan stopa 10% godišnje i trebam primiti 1100 dolara iduće godine i 2662 dolara za tri godine, sadašnja je vrijednost 3000 dolara • Kamata je imovina koja u gospodarstvu ima dvije funkcije – sredstvo motiviranja i racioniranja • Ona potiče ljude da štede i akumuliraju, te omogućava društvu da izabere samo one investicijske projekte s najvećom stopom povrata • Kako se akumulira sve više i više kapitala počinje djelovati zakon opadajućih graničnih prinosa, tako da će se stopa povrata na kapital i kamatna stopa spuštati pod utjecajem konkurencije • Opadajuće kamatne stope signal su društvu da usvoji kapitalno intenzivnije projekte s nižim stopama povrata

• Štednja i ulaganje uključuju čekanje na buduću potrošnju umjesto potrošnje danas • Takva štedljivost međudjeluje s neto proizvodnošću kapitala kako bi se odredile kamatne stope, stope povrata na kapital i količine kapitala • Kućanstva koja su voljna žrtvovati potrošnju danas da bi zauzvrat ostvarila veću potrošnju sutra nude financijsku imovinu ili sredstva potrebna za kupnju kapitala • Potražnja za kapitalom potječe od poduzeća koja raspolažu različitim zaoblizanim investicijskim projektima • U dugoročnoj ravnoteži je kamatna stopa, određena sjecištem neto produktivnosti kapitala i spremnošću kućanstava da žrtvuju potrošnju danas za potrošnju sutra • Važna ograničenja klasične kategorije kapitala uključuju: tehnološka promjena pomiče proizvodnost kapitala, nesavršeno predviđanje znači da je povrat na kapital vrlo nestabilan, a ulagači trebaju u obzir uzeti utjecaj poreza i inflacije • Dobit je prihod umanjen za troškove i s ekonomske točke gledišta razlikujemo tri vrste dobiti: 1)Dobit kao implicitni povrat – poduzeća općenito posjeduju mnoge od svojih faktora proizvodnje osim rada – kapital, prirodne resurse i tehnologiju, pa implicitni povrat od neplaćenih ili vlastitih ulaznih veličina čini dobit (liječnikov rad u vlastitoj ordinaciji) 2) Dobit kao nagrada za snošenje rizika 3) Dobit kao nagrada za inovativnost

DRŽAVA I JAVNI IZBOR, OPOREZIVANJE I IZDATAK DRŽAVE .

Državni nadzor ekonomije • Ekonomska je uloga države silno porasla tijekom zadnjeg stoljeća • Država utječe i nadzire privatnu ekonomsku djelatnost porezima, izdacima i neposrednim reguliranjem koje može biti ekonomskog i socijalnog karaktera • Ekonomsko reguliranje odnosi se na kontrolu cijena, osiguranje ravnopravnog tržišnog natjecanja, dok socijalno reguliranje čini određivanja standarda zaštite okoliša i ispravnosti hrane • Suvremena država blagostanja izvršava četiri ekonomske funkcije: a) Ona ispravlja tržišne promašaje b) Preraspodjeljuje dohodak i resurse c) Utemeljuje politiku makroekonomske stabilizacije da bi izgladila vrhove i dolove koji obilježavaju ekonomske cikluse, obuzdala inflaciju i potaknula dugoročni ekonomski rast d) Ugovara uzajamno korisne sporazume s drugim državama (smanjenje trgovačkih barijera, programe pomoći zemljama u razvoju, usklađivanje makroekonomskih politika i zaštitu okoliša)

Teorija javnog izbora: kako odlučuju države • Teorija javnog izbora analizira kako se države stvarno ponašaju • U složenoj i međuovisnoj međunarodnoj ekonomiji, akcije države mogu služiti da se poveća realni dohodak društva iznad Hobbesovog grubog prirodnog stanja • Javni izbor uključuje agregiranje pojedinačnih želja u kolektivni izbor • U uvjetima jednodušnosti sve se odluke donose jednoglasno i jednoglasne odluke imaju svojstvo da predstavljaju Pareto poboljšanja ( u kojima nitko ne može biti oštećen) • Ipak, troškovi su uvažavanja svakog pojedinca u praksi tako veliki, da je vjerojatno da se ni jedna odluka neće donijeti u uvjetima jednoglasnosti • Većina odbora zakonodavnih tijela koristi pravilo većine, koje osigurava da odluke poboljšavaju blagostanje barem polovice birača • No pravilo većine može dovesti do “tiranije većine” i ima mogućnost cikličnog glasovanja, čime, usprkos različitih ukusa, ni jedan program nema većinu • Baš kao što ne uspijeva nevidljiva ruka, postoje i neuspjesi države • To su slučajevi u kojima se zbog nužde da se odluke ne donose jednoglasno, mogu pojaviti neefikasni ili nepravedni rezultati

• Važni primjeri su privola zakonodavnih tijela od dobro financiranih manjina ili privatnim posredničkim razgovorima, nastojanje države da financiraju suvišne programe na dugoročna i kratkoročna vremenska obzorja koja pogađaju izborna konkurencijska svrstavanja • Ekonomska teorija demokracije skicirala je novu moćnu teoriju koja tvrdi da političari određuju ekonomske politike tako da ponovno budu izabrani • Anthony Downs je pokazao kako stranke teže centru političkog spektra i on je iznio “paradoks glasovanja” tvrdeći da je za pojedince iracionalno glasovati jer je malo vjerojatno da će bilo koji pojedinac utjecati na ishod • James Buchanan i Gordon Tullock u Računu pristanka branili su sustav “kočnica i ravnoteža” te zagovarali upotrebu jednodušnosti u donošenju političkih odluka, tvrdeći da jednodušne odluke nikoga ne prisiljavaju, pa stoga ne nameću nikakve troškove • Kad interesne grupe “zarobe” agencije za reguliranje ili zakonodavna tijela, imamo slučaj nepredstavničke vlade • Poput igre na tržištu igra politike mora združiti potražnju za zajedničkim dobrima s mogućnošću ekonomije da ih ponudi • Glavna razlika leži u tome da se glavni igrači politike, političari, prvenstveno bave pobjedama na izborima, dok glavni igrači na tržištima, poslovna poduzeća nastoje, ostvariti profite

• U svakoj državi postoji politički sustav za donošenje kolektivnih odluka • Demokratsko društvo naglašava važnost vrijednosti i ukusa pojedinaca pri takvom agregiranju - “jedna osoba, jedan glas”izražava taj individualistički potporni zid našeg političkog sustava • Na koncu postoji samo jedna odluka da li se ide u postupak reforme zdravstva ili objava rata • Za razliku od privatnih izbora kolektivni izbor sadrži bitnu nedjeljivost sa samo jednim ishodom za bilo koji posebni problem • Uspješne aktivnosti javnog sektora probijaju granicu onoga što ekonomija može proizvesti, granica mogućnosti društva s kolektivnim djelovanjem se pomiče na više • Neke kolektivne odluke sve pojedince dovode do lošijeg položaja kao što je nuklearni rat, neke poboljšavaju položaj jednih nauštrb drugih, a neke su Pareto poboljšanja jer unapređuju stanje svih pojedinaca

Cikličko glasovanje i paradoks glasovanja • Kenneth Arrow analizirao je neke posljedice koje bi mogle proizaći iz odluka većine • Paradoks glasovanja javlja se kad niti jedan program ne može dominirati većinom glasova nad drugim programima • Nema sustava glasovanja većinom glasova koji uvažava želje pojedinaca i jamči efikasnost u svim situacijama • Teoretičari javnog izbora ističu dvije važne posljedice paradoksa glasovanja u funkcioniranju organizacija i zakonodavnih tijela • Rezultat ovisi o dnevnom redu ili poretku rada koji može ponekad biti ključan za konačan ishod • Niti jedna koalicija pojedinaca koji maksimiziraju dohodak nije neranjiva da se ne bi mogla zamijeniti nekom drugom koalicijom • Javni izbor dodatno otežavaju programi koji se provode po inerciji jer imaju podršku interesnih skupina koje profitiraju od njih (neelastična društvena struktura) pa to vodi do pojave birokratskog imperativa • Osim toga izbori i preferencije ovise o vremenskom horizontu, da li se više preferiraju kratkoročni interesi ili oni koji gledaju stanje stvari na dugi rok

Trnovit problema zdravstvene zaštite • Zdravstvena zaštita jedan je od najvećih rastućih sektora ekonomije • Karakteriziraju ga višestruki nedostaci tržišta koji su uzrokovali da se države jako upletu u taj sektor • Sustavi zdravstva imaju velike eksternalije kao što su pandemije i nepokrivenost novog medicinskog znanja • Problem su i asimetrične informacije između liječnika i pacijenta, te pacijenata i osiguravajućih društava, pa te asimetrije dovode do pojave nepovoljnog izbora pri kupnji osiguranja i do moralnog rizika u prekomjernoj potrošnji medicinske zaštite • Sadašnji se sustav zdravstvene zaštite u SAD-u kritizira zbog rastućih troškova, rastućeg broja neosiguranih, zaostajanje zdravstvenog stanja siromašnih i manjina • Malo ih zagovara povratak na sustav čistog tržišta zbog nepovoljnih učinaka na javno zdravstvo i sustav biomedicinskog znanja • Nacionalizirani bi sustav osigurao opće pokriće, ali i racionirao usluge dugim čekanjem • Nadzirana konkurencija bi osigurala opće pokriće, prvenstveno tako da poslodavci osiguraju ili kupuju zdravstvenu zaštitu

OPOREZIVANJE I IZDACI DRŽAVE • Američki sustav javnih financija sustav je fiskalnog federalizma • Savezna država usredotočuje svoju potrošnju na probleme skrbi države, na javna dobra države poput obrane i svemirskih istraživanja • Države i lokalne vlasti usredotočuju se na lokalna javna dobra, ona čije se koristi ograničavaju na granice države ili grada • Državna potrošnja i oporezivanje danas iznosi oko jedne trećine BDP-a • Od ukupnih sredstava oko 70% se troši na saveznoj razini i ravnoteža se dijeli između lokalnih i državnih vlasti Ekonomski aspekti oporezivanja • “Porezi su ono što plaćamo za prosvijećeno društvo” – Oliver Wendell Holmes • Pri oporezivanju država zapravo odlučuje kako će svoja neophodna sredstva izvući iz kućanstava države i poduzeća i upotrijebiti ih za potrošnju i ulaganje • Novac namaknut oporezivanjem kotač je transmisije kojim se stvarna sredstva prenose iz privatnog u javni sektor • Predodžbe o koristi i platežnoj sposobnosti dvije su glavne teorije oporezivanja • Načelo koristi koje tvrdi da bi se različiti pojedinci trebali oporezivati u razmjeru s koristi koju dobivaju od državnih programa

• Načelo platežne sposobnosti koje tvrdi da bi iznos poreza koje plaćaju pojedinci trebao biti povezan s njihovim dohotkom i bogatstvom • Porezni sustav s načelom platežne sposobnosti su prerazdiobni • Vodoravna jednakost tvrdi da bi oni koji su stvarno jednaki trebali biti jednako oporezovani • Okomita jednakost je proturječnije načelo koje se odnosi na porezni tretman ljudi s različitim razinama dohotka • Porez je proporcionalan, progresivan ili regresivan ovisno o tome oduzima li od pučanstva s visokim dohotkom isti udio dohotka, veći udio dohotka ili manji udio dohotka nego od pučanstva s niskim dohotkom • Porezi se klasificiraju i kao posredni i neposredni • Posredni su oni koji se razrezuju na dobra i usluge i tako samo posredno na pojedince (trošarine, PDV, porezi na imovinu) • Neposredni se porezi razrezuju na pojedince ili poduzeća neposredno (porez na dohodak, porez na dobit i porez na platni spisak)

• Ramseyjevo porezno pravilo tvrdi da bi država trebala razrezivati najteže poreze na one utroške i proizvode kod kojih su ponuda i potražnja najslabije elastični na promjene cijena (zemlja i hrana) • Opravdanje za Ramseyjevo pravilo nalazimo je da će se, ako je ponuda i potražnja robe veoma neelastična na cijenu, porez na robu imati vrlo mali utjecaj na proizvodnju i potrošnju • Ekonomisti su podijeljeni glede jakosti u kojoj porezi štete poticajima za rad i štednju • Ekstremno stajalište u toj debati zauzimaju pobornici ekonomije ponude • U skladu s Lafferovom krivuljom, porezne stope mogu biti toliko visoke da se porezni prihodi smanjuju • Rasprostiranje poreza odnosi se na njegovo konačno opterećenje i na njegov ukupni učinak na cijene i druge ekonomske veličine • Oni koji plaća ju porez često ga mogu dalje prevaliti na potrošače ili natrag na faktore proizvodnje