Poremeaji prehrane u adolescenciji ANOREKSIJA I BULIMIJA Martina

Poremećaji prehrane u adolescenciji ANOREKSIJA I BULIMIJA Martina Valentić, bacc. med. techn

Povodi nastanka poremećaja hranjenja nezadovoljstvo vlastitim fizičkim izgledom postizanje ideala ljepote

Poremećaji hranjenja su česti medicinski i psihološki problem u adolescenciji, a mogu se javiti u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu.

POREMEĆAJ HRANJENJA Obično je rezultat iskrivljene percepcije vlastitog tijela

Veliki broj adolescenata danas drži dijetu. Neuspješnu dijetu može u nekim slučajevima slijediti poremećaj hranjenja.

Poremećaji prehrane su mnogo više od samog ograničavanja unosa kalorija ili svakodnevnog vježbanja. Oni predstavljaju krajnosti u prehrambenim navikama kao što su, primjerice, razne rigorozne dijete koje s vremenom postaju sve restriktivnije. Najčešći poremećaji prehrane su anorexia nervosa i bulimia nervosa.

ANOREKSIJA Anoreksija nervoza postaje sve veći medicinski, psihološki i socijalni problem. Ime bolesti potječe od grč. riječi an = ne i oreksis = želja, žudnja. Bolest je prvi put opisao liječnik Richard Morton još 1689. godine kao samovoljno gladovanje žene koja je ravnodušno odbijala liječenje.

Etiologija U nastajanju anoreksije utjecaj ima više faktora biološki (predisponirajući) psiholoških ( stres, traume, zlostavljanje. . . ) socijalni (okolina) kulturni (modni trendovi)

ANOREKSIJA Javlja se u razdoblju : puberteta adolescencije 80% svih slučajeva u dobi od 13 do 20 godine vrlo rijetko u osoba koje su 25. godinu.

Nastup bolesti je podmukao i gotovo neprimjetan. Djevojka koja je do tada bila ambiciozna i društvena osoba odjednom se počinje povlačiti iz društva i postaje zaokupljena dijetama za mršavljenje.

Katkad djevojka postigne željenu vitkost, ali ne promijeni loše mišljenje o sebi i postaje trajno nezadovoljna cijelim svojim životom. Samopouzdanje tih osoba potpuno je narušeno jer ono najvećim dijelom ovisi o doživljavanju vlastitog tijela. Takve osobe imaju simptome teške depresije.

Donedavno je anoreksija bila rezervirana samo za žene no danas se sve češće javlja kod muškaraca. Anoreksija zapažena kod mladića naziva se MANOREKSIJA.

MANOREKSIJA

DIJAGNOZA Prema DSM IV kriteriji za dijagnostiku su: Namjerno mršavljenje (< 85% od očekivane tjelesne težine za dob i visinu); indeks tjelesne mase < 17, 5 (BMI = težina (kg) / visina m 2) Veliki strah od debljanja usprkos gubitku na težini Poremećaj doživljaja veličine i oblika tijela, neprimjeren utjecaj tjelesne težine i oblika tijela na samoprocjenjivanje, poricanje ozbiljnosti aktualno niske tjelesne težine Amenoreja (izostanak menstruacije, najmanje tri ciklusa u nizu).

Osnovni psihopatološki simptom je strah od debljine

Strah od debljine toliko je jak da prožima cjelokupno psihičko stanje i ne može se ublažiti stvarnim gubitkom na težini opsjednutost strahom od debljanja toliko je jaka da se bolesnici gotovo boje svake hrane koju doživljavaju lošom i opasnom

KLINIČKA SLIKA Dijeta počinje izbjegavanjem hrane koja deblja (slatko, kruh tjestenina. . . )

KLINIČKA SLIKA Dijeta se nastavlja smanjivanjem obroka redukcijom obroka biranjem hrane

KLINIČKA SLIKA Dijeta dovodi do značajnog gubitka tjelesne težine ekstremne mršavosti koja ugrožava život izgleda koji nema veze sa ljepotom nije dovoljna da bi oboljeli bili zadovoljni

KLINIČKA SLIKA Dijeta je obično praćena pretjeranim tjelesnim iscrpljivanjem vježbanjem (aerobik, fitness, hodanje) često se namjerno izaziva povraćanje upotrebljavaju sredstva za pospješenje probave te sredstva za izlučivanje vode iz tijela

Tjelesni poremećaji kosa i nokti postaju lomljivi kosa pojačano opada koža je suha, prekrivena nježnim dlačicama reducira se mišićna masa kosti postaju lomljive i sklone prelomima zglobovi otečeni anemija. . . nepravilan rad srca nizak krvni tlak nesvjestice gubitak menstruacije snižena tjelesna temperatura nesposobnost da se podnese hladnoća

Prijeteći kolaps cirkulacije i poremećaj elektrolita te depresivnost i suicidalnost indikacije su za hitnu hospitalizaciju!!!

Liječenje anoreksije najčešće se provodi u bolničkim uvjetima obuhvaća kombinaciju terapijskih pristupa koji uključuju individualnu psihoterapiju obiteljsku terapiju lijekove (najčešće antidepresivi)

Za uspješnu borbu protiv anoreksije potrebno je utvrditi stvarni uzrok mršavosti potrebno je imati dovoljno informacija o ovom poremećaju važno je prepoznati poremećaj i razumjeti problem neophodno je zatražiti specijaliziranu pomoć

BULIMIJA Naziv nastao od grčkih riječi "bik" i "glad” – prejedanje kao bik Bulimija nervoza je kao bolest potvrđena 1979. te se smatrala vrlo rijetkom. Istraživanja definiraju bulimiju kao psihološku bolest čiji su uzroci biološki, psihološki i sociološki. Mnogi bulimičari imaju anoreksičnu prošlost ili problem prekomjerne debljine.

BULIMIJA Obilježavaju je epizode prejedanja - uzimanje velikih količina hrane u kratkom vremenu

Da bi spriječila nepoželjnu posljedicu prejedanja - dobivanje na težini uzima laksative osoba povremeno ograničava unos hrane izaziva povraćanje

Da bi spriječila nepoželjnu posljedicu prejedanja - dobivanje na težini pretjerano vježba

KARAKTERISTIKE BULIMIJE Prejedanje pa potom izazivanje povraćanja

KARAKTERISTIKE BULIMIJE Uzimanje diuretika (sredstava za izlučivanje tekućine iz tijela). Česte promjene u težini koje su veće od 5 kg, a koje su posljedica izmjenjivanja faze prejedanja i posta

Koje su fizičke posljedice bulimije? • bolovi u trbuhu • otekline šaka i stopala • osjećaj zamora • mučnina i glavobolje • oticanje žlijezda slinovnica • često popravljanje zubi zbog čestog izazivanja povraćanja • nepravilne menstruacije s povremenim izostajanjem

Koje su fizičke posljedice bulimije? bubrežne komplikacije simptomi dehidracije kronična promuklost niska razina kalija

Koje su psihološke posljedice bulimije? Češće problematično ponašanje kao što je zloupotreba alkohola i droga promiskuitetno ponašanje kleptomanija Poremećaj također utječe i na ličnost osobe. Često su kod njih prisutne promjene raspoloženja. češće su anksiozni i napeti osjećaju bespomoćnost i strah od neuspjeha

Koje su psihološke posljedice bulimije? Bulimične osobe imaju poteškoća u suočavanju sa stresnim situacijama, i obično se u takvim situacijama prepuštaju prejedanju. Misli o samoubojstvu i pokušaji, također su ponekad prisutni nakon epizode prejedanja.

Liječenje anoreksije i bulimije spoj je više elemenata, a uključuje medicinski oporavak, psihoterapiju regulaciju prehrane i program umjerenog vježbanja. Vrlo je važna pomoć obitelji, kao i skupine s istim problemima.

Anoreksija i bulimija: sličnosti i razlike Iako su anoreksija i bulimija dva različita poremećaja hranjenja, ipak imaju neke sličnosti. Oba poremećaja uključuju opsjednutost težinom i tjelesnim izgledom.

Anoreksija i bulimija: sličnosti i razlike Osobe koje od njih obolijevaju imaju sljedeće karakteristike: perfekcionizam, visoku motivaciju za postignućem, često su akademski vrlo uspješne imaju veliku potrebu da udovolje drugim ljudima

Anoreksija i bulimija: sličnosti i razlike Cilj anoreksične osobe je izgubiti na težini tako što će jesti vrlo malo niskokalorične hrane. Anoreksična osoba pokušava uspostaviti kontrolu nad svojim životom tako što kontrolira unos hrane u organizam. Početak anoreksije je obično rano u adolescenciji.

Anoreksija i bulimija: sličnosti i razlike Cilj bulimične osobe je jesti koliko želi, bez da dobije na težini (bez da se udeblja). Međutim, bulimična osoba nema istu kontrolu kao anoreksična. Bulimična osoba se prejeda, konzumirajući veliku količinu hrane u jednom obroku. Ona nije premršava, a izgleda često i vrlo privlačno. Početak bulimije je obično kasno u adolescenciji.

Etiologija je nedovoljno istražena, liječenje je složeno, zahtjevno i teško, a ishod neizvjestan. Spontanog izlječenja nema.

Važno je shvatiti da adolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno pothranjeni. Tjelesna je težina samo fizički pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba riješiti. Opsjednutost hranom samo je simptom dubljeg problema, kao što je nisko samopoštovanje, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena na sebe.

Budući da postoje podaci o povećanju broja rizične djece i adolescenata i onih u kojih su se razvili poremećaji, potrebno je razmotriti jesmo li usklađeni u pristupu poremećajima i u načinu liječenja, te poraditi na prevenciji poremećaja.