Organizovani kriminalitet Prof dr Hana Kora Demonstrator Nermin

Organizovani kriminalitet Prof. dr. Hana Korać Demonstrator: Nermin Šečo Godina: III

Historija, razvoj, pojam organizovanog kriminaliteta • Organizovani kriminalitet je veoma stara pojava. • On postoji u skoro svim zemljama i pokazuje tendenciju povećanja. • Organizovani kriminalitet predstavlja najsloženiju i najopasniju vrstu kriminala u svakom društvu i jednu od najvećih opasnosti i prijetnji po čovječanstvo. • Kada se u nekom društvu raširi kriminalno ponašanje pojedinaca i organizovanih grupa, direktno je ugroženo funkcionisanje svih važnijih institucija, te je kriminalitet značajan faktor, činilac i najtipičniji pokazatelj društvene dezorganizacije pa je zbog svega toga veoma važan pojam.

Pojam i predmet organizovanog kriminaliteta • Organizirani kriminalitet se definira, kao plansko izvršenje krivičnih djela sa ciljem sticanja dobiti, gdje više sudionika na duži vremenski period uz podjelu poslova i uz pomoć poslovnih stručnih i moćnih struktura djeluje zajednički uz metode nasilja. • Organizovani kriminalitet kao društvenu pojavu, od drugih pojava odvaja negativna konotacija, posljedice koje izaziva, sposobnost prilagođavanja novonastalim odnosima. • Predmet organizovanog kriminaliteta, kao naučne discipline, jeste etiološka i fenomenološka dimenzija organizovanog kriminaliteta, kao i modusi suzbijanja organizovanog kriminaliteta.

Najvažnije karakteristike organizovanog kriminaliteta: • • • da je to kriminalna organizacija-kriminalni sindikati hijerarhija, odgovornost i subordinacija mrežna struktura fleksibilnost u radu infiltriranje u državne i privredne strukture veza sa organima vlasti i drugim institucijama nasilje kao metod profit kao cilj transancionalni karakter posebnosti u formama različitih oblika kriminalnog organizovanja i dr. porast profesionalizma (gdje se broj kriminalaca uvećava u činjenju neke od djelatnosti organizovanog kriminaliteta tako dospjevaju do tajnih izvora prihoda

Kriminalna organizacija • Kriminalna organizacija može biti na različite načine ustrojena. • U principu karakterizira ih raščlanjena struktura tako da kriminalci nižeg pa čak i srednjeg ranga nemaju neposrednog kontakta sa glavnim organizatorima, a nerijetko i ne znaju za njih. • Oni se regrutuju pretežno iz struktura maloljetničkih delinkvenata ili iz zatvorske populacije i zaduženi su za , , najprljavije poslove’’. • Jedino se oni eksponiraju pri vršenju kriminalnih poslova. • Vrhovi kriminalnih struktura, organizatori i finansijeri nisu u neposrednom kontaktu sa izvršiocima, oni su neeksponirani, tako da je veoma teško dokazivati njihovo učešće u organizovanom kriminalitetu.

Mafija kao tradicionalni oblik kriminalnog organizovanja • Mafija posjeduje poziciju monopola, izbornu i ekonomsku moć tj. legitimnu poziciju političke moći u jednom socijalnom okruženju, državi ili društvu, u zavisnosti od njenih razmjera razvijenosti. • Struktura najjačih mafijaških organizacija zasniva se na porodici-familiji na čijem čelu se nalazi bos, koji ima apsolutni suverenitet, stara se o disciplini, redu, finansijskim efektima. • Karakteristike mafijaškog reda su: korumpiranje odgovornih ljudi u svim važnijim organima, njihovo pridobijanje i uključivanje u kriminalne poslove, korištenje najbrutalnijih metoda kako bi se obračunali sa svjedocima, organima otkrivanja i onima koji i mogu ugroziti, postojanje zakona cutanja.

Italijanska mafija kao oblik vlasti • Mafija je stvorena u Italiji, Siciliji, (riječ mafija dolazi od italijanske riječi mafioso, što u prijevodu znači familija). • Najpoznatije organizacije u Italiji su: Cosa nostra, Camora, Ndrangheta, Nova sveta zajednička kruna. • Italijanska mafija se ponaša po svome kodeksu: čast, pravila poslovanja, porodica, krv, vjera, osveta i svi članovi Mafije bili su povezani, a i danas su Omertom. • Omerta je talijanska riječ za odanost, šutnju i pripadnost određenoj porodici.

Albanska mafija • Albanska mafija je jedna od mlađih, ali jačih organizacija po organizaciji, čvrstini veza i finansijama. • Smatra se jednom od najjačih organizacija kada je u pitanju djelatnost isporučilaca(naročito droge), organizatora isporuke i posredništva. • Karakterizira je trgovina drogom(smatra se da Albanska mafija kontroliše više od 70 heroina koji ulazi na zapadnoevropsko tržište), oružjem, krađom motornih vozila. • Sa kriminološkog aspekta, radi se o jednoj najorganizovanijoj mafiji na svijetu, imajući u vidu njenu organizaciju, stepen tajnosti kroz jezik, načine, metode i sredstva kojim se koristi i djelatnost kojom se bavi, odnosno interese koje ostvaruje.

Osnovne djelatnosti organizovanog kriminaliteta • Dijapazon kriminalnih aktivnosti organizovanog kriminala je veoma širok, a najznačajniji su: • nasilnički kriminalitet • trgovina ljudima • prostitucija • pranje novca • korupcija • narkokriminal • ilegalna trgovina kulturnim dobrima • terorizam.

Nasilnički kriminalitet • U raznim literaturama možemo naići na razne pristupe u definisanju nasilničkog kriminaliteta, ali među njima nekih značajnih razlika. Razlike postoje u pogledu klasifikacija krivičnih djela koja ulaze u sadržaj nasilničkog kriminaliteta. • Delikti nasilja predstavljaju ona inkriminisana ljudska ponašanja kojima se upotrebom sile ili ozbiljne prijetnje povređuju ili ugrožavaju pravno zaštićena dobra, odnosno delikt nasilja je protivpravna upotreba sile ili prijetnje prema drugome odnosno prema stvarima.

Nasilnički kriminalitet • Organizovani kriminalitet iz domena nasilničkog kriminaliteta uglavnom vrši određena krivična djela, bez obzira na motiv, ali kada su u pitanju politički motivi radi se o krivičnim djelima ubistva. • Najčešća krivična djela nasilničkog kriminaliteta koja vrši organizovani kriminalitet jesu : ubistva, teške tjelesne povrede, teške krađe, razbojničke krađe, otmice, razbojništva, ucjene, iznude, prevare i krađe vozila.

Karakteristike nasilničkog kriminaliteta • Krivična djela nasilničkog kriminaliteta, bez obzira da li pripadaju organizovanom ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu karakteriziraju se dobro pripremljena i profesionalno izvršena djela. • Uspjeh ili ne kriminalne organizacije da prikrije krivično djelo ovisi od: • vremena, • sredstva • načina vršenja, (posebnu težinu ispoljavaju se u vidu nehumanosti i brutalnosti • tragova

Terorizam • "Kraj XX i početak XXI vijeka u svijetu će biti upamćen po ogromnoj eskalaciji terorizma koji je zbog neposrednih žrtava, koje je izazvao, materijalnih razaranja, posljedica i stalnog straha od novih napada gotovo šokirao svjetsku javnost. ” • • • U novijoj svjetskoj historiji, ne postoji ni jedna zemlja, ni jedna naseljena teritorija na zemljinoj kugli koja je imuna na terorizam. To je sada već globalni svjetski problem, s obzirom na to da terorizam kao pojavni oblik u jednoj sredini, po pravilu nikada ne ostaje izolovan na određenom prostoru već se veoma brzo širi i grana i na druge prostore. Terorizam kao jedan od oblika nasilja, sve više u savremenom svijetu ugrožava kako unutrašnju, tako i međunarodnu bezbjednost. Terorizam karakteriše sve epohe ljudskog društva. Počev od ubistava careva, kraljeva, vojskovođa, atentata na državnike raznih nivoa, podmetanja eksploziva, otmica i sl.

Nastanak vjerskog terorizma • Vjerski identitet je snažniji od svih drugih identiteta jer je vezan za božiju “pravdu” i milost. Bog je neka vrsta posljednjeg (konačnog) utočišta čovjekovog, “azil” poslije iskušenja i neuspjeha. • Pojedinac sve radi u ime Boga i po “naređenju” Boga. • Zbog toga je i vjerski terorizam snažno ukorijenjen u pojedinačni i kolektivni identitet, bezobziran i surov po izboru ciljeva i izvršenju akcija i veoma rasprostranjen. On je istovremeno i najstariji oblik terorizma , a često je povezan sa etničkim terorizmom (uzajamno se podstiču). • Uspon savremenog vjerskog terorizma povezan je sa iranskom islamskom revolucijom iz 1979. godine. Od tada se stalno povećava broj grupa i organizacija koje šire ideje islamskog fundamentalizma, podstiču na borbu protiv “nevjernika”, pokazuju gotovo bezgranični fanatizam u odbrani čistote islamskog identiteta. Tako je vjerski terorizam potisnuo (zamjenio) ideološki terorizam, a u etničkom i nacionalnom terorizmu zauzeo centralno mjesto i postao osnovni mobilišući faktor.

• Pošto je širenje vjere i odbrana vjerskog identiteta “božiji zadatak i cilj”, to se nasilje i terorizam u svijesti vjerskih fundamentalista pojavljuje kao sredstvo “božijeg cilja” a na putu do “božijeg cilja” nema prepreka, niti ima onih koji nevino stradaju. Tu nema praštanja za onoga ko se ohrabri da “vrijeđa” ili ospori verski identitet. • Korijeni vjerskog terorizma nalaze se i u raznim vidovima frustriranosti, osjećanju potčinjenosti, progonjenosti i ugroženosti, u prisustvu različitih teorija zavjere i neprijateljskih namjera “onih drugih”, u mističnom i iracionalnom poimanju “božije zapovijesti” , u motivima očuvanja “svetih mjesta”, u ideologiji “krvi i tla”, u želji da se eliminiše zamišljeni neprijatelj.