INICIJACIJSKI HOD Katehetski materijali za pripremu krizmanika SAKRAMENTI

INICIJACIJSKI HOD Katehetski materijali za pripremu krizmanika

SAKRAMENTI INICIJACIJE Pred nama je tronožac. Ako bismo odrezali jednu nogu ovog stolca, bi li taj stolac imao smisla, tj. bi li bio funkcionalan? Naravno da ne bi. Nemoguće je sjediti na stolcu bez jedne noge jer tada nije stabilan, nije čvrst. Upravo ovo je dobra slika kršćanske inicijacije. Tri su temeljna sakramenta po kojima ulazimo u život vjere: krštenje, euharistija i potvrda. Vi ste do sada primili krštenje i euharistiju (pred primanje euharistije prvi ste put pristupili i ispovijedi), a pripremate se za primanje potvrde. Time će biti završen vaš inicijacijski hod, tj. bit ćete uvedeni u temeljne stvari vjere te ćete na sebi nositi i odgovornost, i to još veću, da bi ta vjera bila konkretizirana. Što smo, dakle, dobili sakramentima inicijacije, odnosno što ćemo dobiti sakramentom potvrde?

SAKRAMENTI INICIJACIJE Inicija Kao što smo spomenuli, sakramenti kršćanske inicijacije temelj su cjelokupnoga kršćanskog života. Riječ » sakrament « u prijevodu s latinskog (lat. sacramentum) označava » vojničku zakletvu «, » prisegu «, a korišten kao prijevod grčkog pojma mysterion označava » otajstvo «, odnosno od Krista ustanovljene vidljive znakove nevidljive stvarnosti po kojima Krist ozdravlja, oprašta, hrani i jača. Drugim riječima, u sakramentima djeluje Božja milost koja nam pomaže da iskusimo Božju ljubav i Božju prisutnost.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Po sakramentima inicijacije bivamo osposobljeni, opremljeni da bismo mogli živjeti zajedno s Gospodinom i da bismo u sebi sve više jačali savršenu ljubav te imali udjela u Kristovu božanstvu. Sakramenti nas, dakle, najprisnije povezuju s Kristom, posvećuju nas i, do one mjere do koje dopustimo, potiču i pomažu da djelujemo. Zato sakramenti nisu magija, već konkretno Božje djelovanje u nama; oni su djelotvorni sami po sebi, no moraju biti vjerom prihvaćeni jer sakramenti ne samo da pretpostavljaju vjeru nego je, kao što je već spomenuto, jačaju i izražavaju. Dakle, primanje i življenje sakramenata najvjerodostojnije je ispovijedanje vjere.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenje Prvi i temeljni sakrament u tome je krštenje. Krštenjem primamo vjeru, ulazimo u savez s Bogom, postajemo djeca Božja. Vjerujem da ste sve ovo do sada čuli, no vrijedi se prisjetiti važnosti krštenja i opet obnoviti svoj pristanak uz Gospodina jer upravo o tome se radi – postati Kristov, priznati se njegovim i ostati njegov.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenje je pretpostavka za sve ostale sakramente. Papa Benedikt XVI. lijepo je, govoreći o krštenju, istaknuo da je svako dijete krštenjem uvedeno u prijateljski krug koji nikada, ni u životu ni u smrti, neće prestati. Ovaj prijateljski krug, ova Božja obitelj, koje je dijete sada postalo član, trajno ga prati, i u tamnim noćima života, on će mu pružiti utjehu, utočište i svjetlo. Po krštenju postajemo djeca Božja. Krštenje nas sjedinjuje s Kristom, Sinom Božjim, uvodi nas u njegovu smrt na križu te nam otvara pristup Ocu – životu u vječnosti. Rođenjem postajemo članovi ljudske obitelji, a krštenjem božanske obitelji u kojoj Boga smijemo zvati svojim Ocem, smijemo mu se obratiti s povjerenjem, smijemo računati na njegovu pomoć i blizinu.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenje Upravo ova povezanost s Kristom u krštenju dovodi do oslobađanja od ljage istočnoga grijeha, čišćenja od posljedica toga grijeha kako bismo oslobođeni svakoga grijeha mogli zajedno s Kristom uskrsnuti. Slikovito rečeno, rađamo se kao grešni, s istočnim grijehom, no uranjanjem u vodu krštenja (polijevanjem vodom) taj grijeh se briše, a mi izranjamo iz vode kao nova stvorenja, kao čista djeca Božja koja, sada praćena snagom djelovanja primljenog sakramenta, prolaze ovim svijetom međusobno povezani u toj vjeri i usmjereni prema životu poslije smrti, životu u vječnosti koji nam je obećan.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenje S druge strane, postajemo Božja obitelj. Vjerujem da ste često, osobito na misi, čuli izraz braćo i sestre. Upravo po sakramentu krštenja međusobno postajemo braća i sestre po vjeri. Zato izraz braćo i sestre ne bi smio ostati samo fraza. Taj izraz priziva nam u pamet da nismo sami, već smo usmjereni jedni na druge. To potvrđuje i univerzalnost Crkve – gdje god bili, kako god izgledali i kojim god jezikom govorili, jednaki smo po sakramentu krštenja – jedna obitelj i jedan Otac, jedno srce i jedna duša.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenjem prihvaćamo Boga kao svoga Oca, ispovijedamo srcem i ustima da vjerujemo u njega i njemu te vjerom dajemo pristanak da želimo njegovi ostati i njega svjedočiti jer krštenjem nam je darovao čistoću srca i duše, otvorio vrata života u vječnosti te zapalio u nama svjetlo Duha i života. Ove tri stvari simboliziraju i znakovi koji se koriste u krštenju: voda, koja označava spomenuto pranje grijeha, uranjanje grešne osobe u Krista te izranjanje kao djeteta Božjega; potom krsna haljina, koja označava čistoću duše darovanu po sakramentu krštenja; te krsna svijeća kao znak svjetla vjere i života vječnoga zapaljenoga u duši krštenika.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenje Na koncu, valja biti svjestan da je krštenje i obaveza. Kršteni smo kao djeca, i to u vjeru naših roditelja i kumova koji su pred Gospodinom i Crkvom obećali da će nas odgajati u vjeri i približavati obitelji Crkve. No dar krštenja koji smo primili trebamo kao odrasli ljudi na slobodan i odgovoran način preuzeti te biti svjedoci novoga života koji nam je darovan. Kao što je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da govori, ali mora naučiti jezik, tako je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da vjeruje, ali mora vjeru upoznati.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Krštenje Tko je, dakle, krštenje primio kao dijete, mora ga kasnije u životu potvrditi svojim pristankom da bi ono bilo plodonosno. Zato smo pozvani rasti u vjeri, ali i dopustiti Bogu da nas oblikuje te da naši stavovi, naše riječi i djela – cijeli naš život – bude svjedočanstvo krštenja, svjedočanstvo pripadnosti Božjoj obitelji, uvijek iznova obnova svjesni da Bogu pripadamo, s njime živimo i prema njemu putujemo.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Euharistija Spomenutu svijest o tome da smo Božja obitelj i njegova djeca, kao i činjenicu da nismo sami i da nas Gospodin ne napušta, na poseban način primjećujemo i jačamo u zajedničkom slavljenju euharistije. Često možemo čuti komentare, osobito od mladih ljudi, da je misa dosadna i da im se ne da na misu, što je zapravo pokazatelj nedostatka ljubavi prema Gospodinu, ali i nepoznavanja snage i ljepote euharistije. S druge strane, lako se može sresti veliki broj mladih i starijih koji bez mise ne mogu, koji redovito, čak i svakodnevno sudjeluju u misnom slavlju te primaju pričest. Upravo to je model i primjer života koji bi svaki od nas trebao živjeti. Zašto?

SAKRAMENTI INICIJACIJE Euharistija Po krštenju smo dobili pristup Kristovom božanstvu; dana nam je mogućnost da dobijemo milost zahvaljujući njegovoj smrti na križu te da zajedno s njim uskrsnemo. Naš život tako postaje Kristov život, a on nas obuhvaća i prati ma gdje pošli. U euharistiji je ovo izraženo i prisutno na najsavršeniji način. Sam Gospodin, na Posljednjoj večeri, prije nego će umrijeti na križu, svojim učenicima dao je kruh i vino uz riječi: ovo je Tijelo moje, ovo je Krv moja, ovo činite meni na spomen.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Euharistija Drugim riječima, Isus je svojim apostolima, a i svima nama ostavio samoga sebe te kao da je rekao: uzmite, jedite, uzmite pijte, ovo sam ja. To je potvrda drugih Isusovih riječi u kojima nam kaže kako ostaje s nama u sve dane do svršetka svijeta. U euharistiji se sjećamo događaja iz Kristova života, osvješćujemo si da je radi nas umro na križu, da je sebe predao za nas te mu dajemo mogućnost da oblikuje naše živote po svojoj Riječi te sve više postajemo ono što primamo – sveti.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Euharistija Svaka je stoga euharistija ponovno proživljavanje Posljednje večere, ponovno gledanje Krista na križu raspeta i ponovno slavljenje radosti jer je uskrsnuo. Bez euharistije ne možemo biti istinski vjernici jer nam ona daje život, pomaže da budemo još bliži Gospodinu i hrani našu vjeru njegovim tijelom te nam daje mogućnost da mijenjamo svoje srce.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Euharistija Zato euharistija jest blagovanje: blagujemo za Kristovim stolom kao i učenici na Posljednjoj večeri; euharistija jest žrtvovanje – prinosimo darove kruha i vina u kojima se prinosi sam Krist kao i na križu prije 2000 godina; euharistija jest zahvaljivanje i slavljenje – prepoznajemo snagu njegove prisutnosti i kao obitelj zajedno zahvaljujemo Gospodinu i slavimo ga radi njegove pažnje i ljubavi prema nama. Kad bismo do kraja shvaćali što se događa u euharistiji i kolika je snaga ovoga sakramenta, crkve bi nam svaki dan bile premale radi broja onih koji bi željno čekali da prime pričest.

SAKRAMENTI INICIJACIJE Euharistija je, dakle, zajedništvo – zajedništvo Gospodina s nama te zajedništvo nas, njegovih vjernika međusobno. Istovremeno, euharistija je izvor snage za život vjere. Potrebno je samo obnoviti tu vjeru i dopustiti Gospodinu da u nama djeluje. Ne smijete svoj život odijeliti od euharistije. U trenutku kada to ipak učinite, nešto se lomi. Ljudi nas pitaju: “Odakle sestrama radost i snaga da čine to što čine? ” U euharistiji je više od primitka. U njoj je i zadovoljenje Kristove gladi. On govori: “ Dođi k meni!” On gladuje za nama! Majka Terezija

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Vjerujem da vam je svima poznato za što se koriste pečati/štambilji. U administrativnom smislu oni su potvrda autentičnosti nekog dokumenta koji tada ima i pravne posljedice. Više nije tek običan komad papira s nevažnim informacijama, nego postaje službeni dokument koji ima snagu i ovlast. Pečat je teško ukloniti jer tinta ostaje, znak se vidi, a vrijednost opečaćenog dokumenta ne gubi se. Ovo je slika koja nam pomaže da bismo vidjeli što je to sakrament potvrde ili krizme – sakrament u kojem primamo pečat i snagu Duha Svetoga.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Sve je sakramente ustanovio sam Krist. Rekli smo već, po krštenju postajemo djeca Božja, primamo dar vjere i život vječni. Po euharistiji pristupamo Kristovom stolu, blagujemo njegovo tijelo, postajemo jedno s njime koji se za nas žrtvuje na oltaru te postajemo jedno s braćom i sestrama s kojima slavimo to otajstvo. Upravo iz euharistije i krštenja dolazi nam onda i poziv i obveza da svjedočimo vjeru, da postajemo slični onome u koga smo kršteni i koga blagujemo. Sakramenti nas osposobljavaju da mislimo kao Krist, da se ponašamo kao Krist, da živimo kao Krist – na koncu, da Krista donosimo svakom čovjeku. No možemo li to sami?

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Često se može čuti da je ljudska slabost prejaka, da hoćemo dobro, ali ga teže činimo. Danas je i tim gore u vremenu kada se stvari relativiziraju, kada je potrebno imati i dovoljno hrabrosti i snage i radosti kako bi se bilo vjernikom. Upravo tu dolazi do izražaja važnost sakramenta potvrde. Sam Isus obećao je svojim apostolima da ih neće napustiti, ohrabrio ih je neka se ne boje ničega što je pred njima, osobito u službi naviještanja Radosne vijesti. Znak te Isusove blizine i izvor snage jest Duh Sveti, treća božanska osoba, koga primamo u sakramentu krizme.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Iz evanđelja po Ivanu ( Iv 15, 26 - 16, 4 a; 13 -14) U ono vrijeme Isus reče učenicima: "Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca, ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao. . . Još vam mnogo imam kazati ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Ovaj ulomak iz Ivanova evanđelja govori nam o obećanju Duha Svetoga. Ovaj će nam tekst poslužiti kako bismo zajedno vidjeli kakav je taj Duh kojega primamo u sakramentu potvrde te što zajedno s njime možemo u svome životu ostvariti. Na početku vrijedno je kratko objasniti što je to krizma. Sjećate se kako smo spominjali da je krizma, zajedno s krštenjem i euharistijom, sakrament inicijacije. Krizma je zapravo potvrda i dovršetak krštenja. U krštenju smo primili dar novoga života, dar vjere, a u potvrdi molimo za dar Duha Svetoga kako bismo bili hrabri navjestitelji i svjedoci vjere. Tu dolazi do smisla izraz „sakrament kršćanske punoljetnosti“.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Taj izraz govori o odgovornosti, govori o obvezi da se primljeno živi. Kad položiš vozački ispit i navršiš punoljetnost sigurno nećeš vozačku dozvolu staviti u ladicu i ne sjesti za volan. Baš suprotno – svjestan da smiješ voziti iskoristit ćeš svo primljeno znanje i vještine kako bi bio dobar vozač. Ista je stvar s krizmom. Sakrament krizme potvrđuje naše krštenje, govori o našem poznavanju vjere, o našem ozbiljnom pristupu vjeri, potiče nas da sami i iz vlastita srca ispovjedimo i obnovimo vjeru te da molimo Duha Svetoga da nam pomogne tu vjeru nakon krizme još radosnije i konkretnije živjeti. Važno je samo osloboditi se predrasuda i krivih slika i dopustiti Duhu da djeluje. Probajmo kratko vidjeti što dobivamo krizmom i kako to u nama može djelovati.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 1. Dar Treba prvo naglasiti da je krizma dar. Isusovo obećanje o poslanju Duha Svetoga nije ničime uvjetovano, to je njegova želja i znak njegove ljubavi da ne bismo pomislili da smo sami i napušteni, osobito u teškim životnim situacijama. Nemojmo zaboraviti upravo ovu činjenicu – Bog nam daruje od sebe. Daruje nam svoga Duha da bismo mogli po Božjemu živjeti. Taj dar je svima jednak, nezaslužen, bespalatan. U tom daru Duha mi primamo i darove Duha (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji). O tim darovima govorit ćemo više u narednim susretima, no sad je samo važno spomenuti da te darove možemo promatrati poput naše opreme, oruđa, pomagala koja su nam dana da bismo mogli živjeti vjeru.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 1. Dar Katekizam Katoličke Crkve lijepo kaže da je Duh Sveti dar odozgor, u kojem osoba čini djelatnom milost svojega krštenja i postaje „svjedok“ Kristov. U krštenju smo postali Božji, a po krizmi smo pozvani živjeti po Božjem, svjedočiti i zalagati se za ono što je Božje. No, to ne možemo sami. Ljudska slabost, interesi i kalkulacije često nam ne dopuštaju da živimo po Evanđelju. Zato je važno znati da je krizma i snaga.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 2. Snaga Jedan svećenik svjedočio je upravo o snazi djelovanja Duha Svetoga u njegovom svećeničkom poslanju. Prije nego je postao svećenik i u prvim svojim svećeničkim danima, svjedoči on, mučila ga je misao što će i kako reći ljudima na ispovijedi, osobito kada dođe osoba s težim problemom te od njega zatraži savjet vjerujući da će je svećenik najbolje uputiti. Nije mu preostalo drugo, kaže on, nego da se moli Duhu Svetom. Svaki je dan molio Duha Svetoga prije nego je išao u ispovjedaonicu neka ga prati i neka mu podari prave riječi utjehe i pravi savjet. I upravo to svaki bi se put i dogodilo. Kako sam svećenik kaže, ne znam odakle i kako, ali baš te riječi koje sam izgovorio bile su one koje je osoba trebala.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 2. Snaga Druga su situacija bili sprovodi i susreti s ljudima koji u teškim životnim situacijama. Bojao se taj svećenik da ne kaže krivu riječ, bojao se stati pred mnoštvo ljudi osobito uz lijes mlađeg pokojnika ili pak osobe koja je stradala u nesreći. I tada bi, kaže on, svaki put molio Duha Svetoga neka ga prati i podari mu snage. I svaki takav sprovod, svaki susret sa životnim križem drugoga prošao bi dobro. Dapače, baš u tim trenutcima taj svećenik u potpunosti je izvršavao poslanje svakoga od nas – donosio je Boga drugome, i to riječima koje nisu bile njegove, koje nije on domislio ili želio tek izgovoriti.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 2. Snaga S treće strane, isti taj svećenik kaže da mu u mnogim situacijama, osobito kada se nađe u društvu koje odbacuje Boga, osuđuje Crkvu i napada svećenike, nedostaje hrabrosti i riječi da se zauzme za ono što je Božje te blago i poštovanjem i tada naviješta Krista. I opet do izražaja dolazi snaga Duha Svetoga – svaki put kad je molio Duha Svetoga da mu pomogne uspio je progovoriti mirno i bez straha, zauzimajući pritom kršćanski stav.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 2. Snaga Potvrda je, dakle, izvor snage. Duh, ako mu dopustimo da djeluje i ako računamo s njim kao spomenuti svećenik, nikada nas neće ostaviti na cjedilu. Baš suprotno, pomoći će nam da ulazimo dublje u vjeru, u odnos s Gospodinom. Poticat će nas na konkretno i zauzeto djelovanje te nam davati snage osobito u trenutcima poteškoća i problema. Na koncu, upravo i to Duh jest – pomoć i Branitelj.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 3. Pomoć i Branitelj U krizmi primamo pomoć i Branitelja. No, nije to samo pomoć u spomenutim situacijama ovoga svećenika. U čemu nam još više treba pomoć Duha Svetoga? U svakodnevnom životu da bismo izvršili poslanje Crkve, a to je uprisutnjenje Kraljevstva Božjega već sada, ovdje na zemlji.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 3. Pomoć i Branitelj Već je više puta spomenuto da smo kao vjernici već po krštenju, tim više po primanju euharisitje, pozvani pokazati svojim životom da smo Kristovi. To znači paziti i na naše srce – paziti na grijeh i način života, biti budan nad vlastitim mislima, riječima i djelima te biti osjetljiv za drugoga. Ne možemo biti Kristovi vjernici i nazivati se njegovima, a ne voljeti ga, ne voljeti njegovu Riječ, ne družiti se s njim u molitvi. Sjetimo se prvog sata kateheze: ne možemo biti pravi sportaši, nogometaši, a ne doći nijednom na trening, ne uhvatiti loptu, ne zaigrati utakmicu. Taj zahtjev je pred nama i u životu vjere – tim više je tu pred nama. Sakramenti moraju biti življeni i vidljivi u svakodnevici našega života.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 3. Pomoć i Branitelj Prvo je to u odnosu prema Gospodinu. Duh Sveti, ako ga molimo, stalno će nam otvarati srce za Boga, stalno će u nama stvarati glad za Bogom i potrebu da mu se obratimo, da se s njim družimo i da ga upoznajemo. Duh će nam biti pomoć u razumijevanju Božjih riječi i u prepoznavanju Božje volje u našem srcu. Takav odnos s Bogom, kroz djelovanje Duha, uvijek onda rezultira i mirom, unutarnjim mirom srca koje je u Kristu i s Kristom smireno, a s Duhom i u Duhu jako.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 3. Pomoć i Branitelj Drugo, pozvani smo vjeru živjeti u odnosu prema bližnjemu. Koliko puta vidimo manu drugih, koliko puta smo skloni ogovaranju, odbacivanju, kritiziranju, omalovažavanju. . . Koliko puta ne znamo kako drugome pristupiti i drugoga prihvatiti. Duh Sveti i tu nam pomaže. Otvara nam srce prvo za spoznaju vlastite slabosti kako bismo, svjesni da smo i sami slabi, lakše mogli nositi i slabosti drugih, ali kako bismo i mijenjajući vlastite slabosti imali pravo i mogućnost pomoći drugome da slabosti pobijedi.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA 3. Pomoć i Branitelj Tu dolazimo do trećeg oblika djelovanja Duha Branitelja – čuvanje čistoće vlastita srca i tijela. Svaki grijeh ostavlja posljedice i teško ranjava odnose. Grijesi bogopsovke, bludnosti, zanemarivanja nedjelja i molitve ostavljaju nas dalekima, po strani, te ne dopuštaju Gospodinu da ostvari u nama sve što želi ostvariti. Zato nam Duh pomaže, ako se na njega oslonimo, da postanemo svjesni vlastitih slabosti i grijeha, ali i da ih mijenjamo. To je bit života vjere – promijeniti i oblikovati cijeli život po primljenim sakramentalnim darovima. Ako hoću svoj život i loše stvari promijeniti, Duh će mi u tome pomoći te me od svega zla braniti – samo ga to moram moliti.

PRIMIT ĆETE SNAGU DUHA SVETOGA Aktualizacija Možda vam se čini teškim ili nemogućim objasniti do kraja kako Duh Sveti u nama djeluje, no budimo svjesni da Duh djeluje sam od sebe. Sakrament ima učinka bez obzira na stanje naše volje i srca, no ako tome učinku dodam i vlastiti pristanak sigurno je da može postati još djelotvorniji, još konkretniji. Pozivam vas i potičem na kraju – dajte Duhu Svetom priliku. Kao i spomenuti svećenik, samo mu se obratite jednostavnim riječima srca i iskrenom vjerom računajte s njim. Nek već ovaj tjedan bude za to prilika – odlučite za što želite moliti Duha Svetoga i u tome budite ustrajni do krizme. Možda ćete moliti da vam pokaže put, zvanje za budući život, možda da vam podari više strpljenja, možda da vas oslobodi psovki i prostota. . . Kako god, znajte da sve možemo u Onome koji nas jača i koji nam daje snage kako bismo bili potpuno i radosno njegovi.