GLACIJALNI RELJEF LEDENJAKI RELJEF glacijalna erozija egzaracija i

GLACIJALNI RELJEF – LEDENJAČKI RELJEF - glacijalna erozija – egzaracija i akumulacija - pleistocen – oko 2 milijuna godina - izmjena ledenih (glacijali) i međuledenih (interglacijali) doba - nakon posljednje (würmske 70 000 – 25 000 godina) glacije razina se svjetskoga mora izdigla za 130 + - 5 metara - razlikujemo led koji se kreće – LEDENJACI (himalajski, alpski, andski, alaski, grenlandski) - i ledeni pokrivač (INLANDICE) na kopnu – Grenland, Antarktika

Raširenost leda tijekom posljednje, würmske glacije na sjevernoj hemisferi. . . i na južnoj hemisferi.

p= 14 mil. km², a površina ledene mase iznosi 13, 7 mil. km²

Arktik – raširenost leda tijekom veljače (lijevo) i rujna (desno)

- Ledenjak nastaje iz FIRNA – zrnatog leda koji se akumulira i pod vlastitom težinom pretvara u homogenu ledenu masu koja počinje „teći” zbog gravitacije - Ledenjačka dolina (analogija – riječna dolina) je osnovni destrukcijski oblik ledenjačkog reljefa - Ostali su destrukcijski oblici ledenjačkog reljefa: CIRK (VALOV) – ishodište ledenjaka. . . MORENA – razoreni materijal kojega ledenjak „nosi” sa sobom. . . STRIJE – brazde koje stvara podinska morena prelazeći preko stjenovite podloge MUTONIRANE STIJENE – stijene raspucale pod djelovanjem ledenjaka i one na kojima se vide strije, ili su blago naborane ERATIČKI BLOKOVI – golemi komadi stijenske mase koje je ledenjak transportirao, danas na zaravnjenim prostorima, ne „uklapaju” se u krajolik

CIRK

. . . nakon otapanja ledenjaka tijekom holocena vidi se lijepo izražen cirk ili valov (korito). . .

„Suha” ledenjačka dolina ili U dolina

Ledenjačka dolina tijekom pleistocena, a danas riječna dolina koju dalje mijenja rijeka – erodira, akumulira erodirani materijal. . . Poprečni profil doline ima oblik slova U

. . . široka riječna dolina u preoblikovanoj ledenjačkoj dolini – vide se MEANDRI i utok rijeke u LEDENJAČKO JEZERO; rijeka se „hrani” vodom iz visokoplaninskih prostora. . .

Ledenjačka jezera . . . morenski materijal koji je „podijelio” ledenjačko jezero na dva jezera

. . . morenski je materijal akumuliran nakon otapanja ledenjaka – taložen je bez obzira na veličinu čestica – pomiješane su čestice svih veličina. . . „izglačane” stijene preko kojih je tekao ledenjak i PODINSKOM morenom izglačao površinu preko koje je tekao; mekši materijal (tlo) je odnio sa sobom. . .

strije lijepo pokazuju smjer tečenja ledenjaka

mutonirane stijene

eratički blokovi

. . . eratički blokovi. . .

. . . smjer toka ledenjaka i egzaracija (ledenjačka erozija). . .

. . . ledenjački krajolik i elementi ledenjačkog reljefa. . . goli hrptovi središnja morena – površinska „odsječeni” izdanci brda

. . . prepoznajete li neke elemente reljefa s prethodne sheme? . . . vrhovi cirk morena Odsječeni izdanci brda

. . . alpski ledenjak Aletsch. . .

površinska morena podinska morena . . . završetak ledenjaka. . . bujični tok će dalje transportirati i preoblikovati erodiranu stijensku masu – morenske nanose

. . . ako je količina napadala snijega veća od količine leda koja se otapa na kraju ledenjaka onda će ledenjak „rasti”, a ako je manje napadala snijega, ledenjak će se „povlačiti” unazad. . . Što se dešava s ovim ledenjakom? završna (end) morena poplavna ravnica podinska morena komčići „kotlići”

Ledenjak Whitechuck 1976. godine. . . i godine 2006. .

Nakon završetka pleistocena i početkom holocena dolazi do nestanka ledene mase na Zemlji – nastaje onakav ledeni pokrivač kakvoga danas znamo. Ledenjačke doline poplavljene su zbog izdizanja razine mora – nastali su FJORDOVI – duboki i dugački morski zaljevi strmih obala, a visoravan ponad fjorda zove se FJELD. Tipični su za Norvešku i Čile. Sognefyord – oko 260 km uvučen u kopno – toliko je bio dugačak i ledenjak koji ga je stvorio, ako ne i dulji. . .

. . . ledenjak Perito Moreno u argentinskoj Patagoniji. . Satelitski snimak ledenjaka Upsala također u Patagoniji – vide se ledenjačka jezera i morenski nanosi. . .

PERMAFROST je stalno zamrznuto tlo u polarnim i subpolarnim prostorima. Debljina mu je različita, a najdeblji je u Sibiru, i do 300 m. Na karti sjeverne hemisfere vidimo raširenost permafrosta – ljubičasta boja = najveća raširenost, žuta boja = najmanja.

. . . led koji je u tlu (permafrost) stvara uzvišenja na površini – voda se u tlu zamrzava, led ekspandira i nastaju ovakvi mikroreljefni oblici. . .

. . . kuća sagrađena na permafrostu – led se u tlu počeo otapati i eto. . .

. . . ”pijana” šuma na permafrostu. . .

. . . SOLIFLUKCIJA – „tečenje” tla zbog leda koji se otopio u podzemlju (permafrost)

PINGO (eskimski) – kupolasti izdvojeni brežuljak visine i do 50 metara, čija je jezgra led; kad se led otopi, nastat će konkavni oblik reljefa. . . lijepo je izražena poligonalnost okolnoga prostora.

. . . još dva pinga, a strelica pokazuje mjesto gdje je postojao još jedan. . .