12 PREDAVANJE POSLOVNA LOGISTIKA U INSTITUCIJSKOM SMISLU Organizacija

12. PREDAVANJE POSLOVNA LOGISTIKA U INSTITUCIJSKOM SMISLU Organizacija poslovne logistike Logistički koncept

ORGANIZACIJA POSLOVNE LOGISTIKE Na organizaciju poslovne logistike utječu unutarnji i vanjski čimbenici. Unutarnji čimbenici: - veličina poduzeća (broj zaposlenika, promet i sl. ), - logistički čimbenici (skladišta, izvršenje naloga…), - krug kupaca, - tržišni udio, - djelatnost, - kvaliteta osoblja, - oprema… Vanjski čimbenici organizacije poslovne logistike: - tržište, - učestalost narudžbi, - modaliteti naloga, - modaliteti dostave.

Poslove i zadatke logistike može izvršavati pojedina organizacijska jedinica unutar poduzeća i/ili se mogu povjeriti na izvršavanje drugima, specijaliziranim gospodarskim subjektima!!! Bez obzira tko obavlja potrebne poslove, logistikom se mora upravljati jer su logistički troškovi i logističke usluge vrlo važan čimbenik modernog poslovanja. Organizacija poslovne logistike u poduzeću može biti: 1. ) Logistika u funkcijskoj organizacijskoj strukturi 2. ) Logistika u divizijskoj organizacijskoj strukturi 3. ) Logistika u matričnoj organizacijskoj strukturi

Logistika u funkcijskoj organizacijskoj strukturi Funkcijska organizacijska struktura je najjednostavniji oblik organizacije poduzeća. Može biti uspješna kada se radi o homogenom proizvodnom programu, stalnom krugu kupaca i sl. Ona se stvara u uvjetima relativno statične okoline poduzeća. Prednosti ovakve organizacije odnose se na mogućnosti povišenja proizvodnosti rada zbog specijalizacije, a nedostaci su u poteškoćama oko koordinacije. U funkcijskoj organizacijskoj strukturi logistika može biti: a) decentralizirana, raspršena u više organizacijskih jedinica, b) centralizirana kao samostalna funkcija i ravnopravna sa drugim funkcijama, c) obuhvaćena pod nekom drugom postojećom funkcijom i njoj podređena.

- Logistika je smještena unutar svih grana poduzeća, te se provodi u svima.

Logistika u divizijskoj organizacijskoj strukturi Za veća poduzeća dolazi u obzir kombinirana organizacija. Tu se radi o tzv. divizijskoj organizacijskoj strukturi. Kod takvih se organizacijskih struktura rasčlanjuje druga hijerarhijska razina prema obilježjima rasčlanjivanja kao što su: objekt, regija, područje (grana, struka), poslovno područje, ili divizija. Kod divizijske organizacijske strukture može se raditi o: a) centraliziranoj organizaciji logistike. Kod centralizirane organizacije ne mora se raditi o posebnom sektoru, ili službi već se logistika može dodijeliti i nekoj drugoj organizacijskoj jedinici gdje su njezini poslovi najzastupljeniji (npr. proizvodnji, marketingu, ili prodaji i sl. ) Centralizirana organizacija logistike u u jednom sektoru može uspjeti samo rijetko jer su divizije obično prostorno odvojene.

b) decentraliziranoj organizaciji logistike. Kod ove organizacije logistike se ne iskorištavaju eventualne prednosti koordiniranoga tijeka materijala i informacija u smislu ukupnoga optimiranja. c) kombiniranoj organizaciji logistike. (centralizirana logistička koncepcija s decentraliziranim odjeljenjima). Ovdje se postižu prednosti centralizacije (optimiziranje logističkog toka) i prednosti decentralizacije (jasno određene zadaće i pravila).

Prednosti su divizijske organizacije nasuprot funkcijskoj su u jednostavnijoj koordinaciji koja se odnosi na objekte; ona omogućuje jasnu horizontalnu delegaciju odlučivanja, kao i rasterećenje vodstva poduzeća od mnogih upravnih zadaća. Logistika u matričnoj organizacijskoj strukturi Matrična organizacija predstavlja daljnji razvojni stupanj nakon divizijske organizacije. Ona proizlazi iz kombinacije discipliniranoga prava naređivanja funkcijski orijentiranih linijskih instanci sa stvarnim pravima naređivanja matričnih instanci, orijentiranih na objekt, ili problem ( funkcije pružanja usluga, odnosno servisne funkcije). Prednosti matrične organizacije su u njezinoj velikoj fleksibilnosti kod prilagođavanja promjenjivim uvjetima okruženja i u mogućnostima uvođenja specijalista, a na taj način i efikasnog korištenja postojećeg know – howa.

Nedostaci matrične organizacije su u njezinoj kompleksnoj strukturi i time u visokim zahtjevima u pogledu znanja i sposobnosti kadrova. Uvođenje logističkoga koncepta u matričnu organizaciju može se izvesti na dva načina: - oblikovanjem logistike kao središnje funkcije u kojoj se sažimaju svi logistički procesi i koja ispunjava zahtjeve drugih matičnih instanci (proizvodnih grupa, regija i sl).

- oblikovanjem logistike kao matrične instance, tj. kao poprečno – presječne, ili uslužne (servisne) funkcije.

LOGISTIČKI KONCEPT Da bi se uvela logistika u neko poduzeće, potrebno je postojanje svijesti o njezinoj korisnosti. Uspjeh njezina uvođenja različit je u različitim situacijama, no važno je da svijest o njezinoj korisnosti prodre u sva područja poduzeća. Najjednostavnije je logističku misao usaditi u trgovinskim poduzećima u kojima već postoje (skladište, transport…), gdje se odmah može uspostaviti integralna logistika. Kod proizvodnih poduzeća mnogo se teže probija logistička misao. U takvim poduzećima bit će potrebno izraditi LOGISTIČKI KONCEPT u kojem se moraju dati temelji za odlučivanje vezano uz stvaranje logističkih sustava, da bi se postigla racionalizacija, sinergički efekti i konkurentska prednost. Kod uslužnih poduzeća uvođenje logistike također ide teže (tu je bitan protok informacija). Tu se logistika dodjeljuje uglavnom službi informatike.

Prethodna izrada logističkog koncepta olakšava uvođenje logistike u neko poduzeće, ili je čak neophodna za navedeno. Samo nakon izrade logističkog koncepta se uočavaju stvarne mogućnosti optimalnog toka materijala, vrijednosti i informacija, te u tu svrhu treba regulirati sve zadatke i kompetencije kako bi se svladali logistički zadaci. Glavni problem koji se rješava logističkim konceptom jest usklađenje i optimiranje unutar samoga logističkog područja, a i između logistike i drugih funkcija poduzeća: nabave, proizvodnje i prodaje (npr. nabava zbog postizanja količinskih rabata želi kupovati velike količine, a logistika mora uzeti u obzir i troškove zaliha i troškove skladišta; prodaja želi što veće zalihe i stupanj dobavne pripravnosti, a logistika mora uzeti u obzir efekte i troškove zaliha , transporta i sl. ; proizvodnja želi optimizirati iskorištenost strojeva i opreme, a logistika uzima u obzir i troškove unutarnjeg transporta, zaliha u proizvodnji, prodaji i sl. ).

Kod izgradnje logističkoga koncepta važna su konkretna poboljšanja u okviru optimiranja tokova materijalnih dobara i informacija. Takve međuovisnosti u logističkom konceptu treba učiniti transparentnima i težiti iznalaženju optimalnih rješenja. Logističkim konceptom se moraju ispuniti slijedeći zahtjevi: - potpunosti (cjelovito rješenje – svi logistički procesi poduzeća), - transparentnosti (jednostavna i transparentna organizacija i tokovi, jasni operacijski ciljevi), - sposobnost provođenja (opisati potrebne kompetencije logističke funkcije za primjenu koncepcije), - kontrolne mogućnosti (kontrolirati postizanje postavljenih ciljeva vezano uz učinke i troškove prema svakoj etapi provođenja),

- uklapanje u okvire troškova (izdaci za planiranje i realizaciju logističkoga koncepta ne smiju preći prihvaćene okvire troškova). Ciljem logističkoga koncepta mora se odrediti koja materijalna dobra, kada, u kojoj količini, gdje trebaju biti raspoloživa, za što se trebaju upotrebljavati, odakle trebaju stizati, čime trebaju stizati, kamo se trebaju slati nakon izvršavanja određenih procesa i sl.