1 Lekcija 4 Preklapanje operatora Pregled 1 1

1 Lekcija 4 – Preklapanje operatora Pregled 1. 1 Pojam preklapanje operatora 1. 2 Operatorske funkcije 1. 3 Bočni efekti i veze 1. 4 Preklapanje ++ i -1. 5 Preklapanje () 1. 6 Preklapanje [] 1. 7 Preklapanje -> 1. 8 Preklapanje new i delete 1. 9 Preklapanje = 1. 10 U/I tokovi 1. 11 Preklapanje >> i << 1. 12 Inicijalizacija i dodjela 1. 13 Konverzije tipova

2 Ciljevi lekcije • U ovoj lekciji: – Upoznavanje sa osnovim pojmovima vezanim za preklapanje operatora – Definisanje operatorskih funkcija – Predefinisanje operatora ++, --, (), [], ->, new i delete – Predefinisanje operatora dodjele i razlike u odnosu na inicijalizaciju – Osnovne ulazno/izlaznih tokova i operatori >> i << – Konverzije tipova

3 1. 1 Pojam preklapanja operatora • Značenje operatora ugrađenih u jezik moguće je definisati za korisničke tipove (klase) – Preklapanje operatora (engl. operator overloading) – Sličan princip kao kod preklapanja funkcija • Ako je za operator definisano novo značenje onda se kaže da je on preklopljen • Povećavanje čitljivosti koda – Primjer: Klasa koja predstavlja kompleksne brojeve i operacija sabiranja • Bilo bi pogodno da možemo koristiti operator + nad objektima ove klase

4 1. 1 Pojam preklapanja operatora class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; Complex add(Complex c 1) { Complex rez; rez. re = this->re + c 1. re; rez. im = this->im + c 1. im; return rez; } }; int main() { Complex c 1(1. 0, 2. 0), c 2(4. 5, 5. 6), c 3; c 3 = c 1. add(c 2); return 0; }

5 1. 2 Operatorske funkcije • Značenje operatora za korisnički tip definiše se putem operatorskih funkcija • Imaju posebna imena operator@ – Simbol @ označava neki operator ugrađen u jezik • Npr. operator+ • Ove funkcije preklapaju standardne operatore (+, -, , /, * itd. ) • Osim eksplicitnog poziva preko imena mogu se pozivati koristeći notaciju koja se koristi za operatore nad ugrađenim tipovima – Izraz t 1@t 2 se tumači kao: • operator@(t 1, t 2) // za operatorsku prijateljsku funkciju klase • t 1. operator@(t 2) // za operatorsku metodu klase

6 1. 2 Operatorske funkcije class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; friend Complex operator+(Complex c 1, Complex c 2); void Print(){cout << "Re=" << re <<", Im=" << im << endl; } }; Complex operator+(Complex c 1, Complex c 2) { Complex rez; rez. re = c 1. re + c 2. re; rez. im = c 1. im + c 2. im; return rez; } int main() { Complex c 1(1. 0, 2. 0), c 2(4. 5, 5. 6), c 3; c 3 = c 1 + c 2; //ekv. sa c 3 = operator+(c 1, c 2); c 3. Print(); return 0; }

7 1. 2 Operatorske funkcije class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; Complex operator-(Complex c 1); Complex operator+(float f){return Complex(this->re + f, this>im); } void Print(){cout << "Re=" << re <<", Im=" << im << endl; } }; Complex: : operator-(Complex c 1) { return Complex(this->re - c 1. re, this->im - c 1. im); } int main() { Complex c 1(1. 0, 2. 0), c 2(4. 5, 5. 6), c 3; c 3 = c 2 - c 1; //ekv. sa c 3 = c 2. operator-(c 1); c 3. Print(); c 3 = c 3 + 1. 0; c 3. Print(); return 0; }

8 1. 2 Operatorske funkcije • Nije moguće – Promijeniti prioritet, asocijativnost i broj operanda operatora u odnosu na svojstva koja su ugrađena u jezik • Npr. nije moguće definisati da prekolopljeni operator + ima veći prioritet u odnosu na preklopljeni operator * – Predefinisati operatore za ugrađene tipove • Npr. nije dozvoljeno Complex operator+(float, float) – Uvoditi nove operatore u jezik – Preklopiti operatore. , . *, : : , ? : , sizeof i throw dok svi ostali mogu • Neki operatori imaju posebna ograničenja za preklapanje: new, delete, i++, i--, =, (), [], ->, (tip)

9 1. 2 Operatorske funkcije • Operatorska funkcija može biti – Funkcija članica klase • Neka je @ binarni opererator, tada operatorska funkcije koja je funkcija članica treba da se realizuje kao T operator@(Y) • Prvi operand mora biti objekat klase kojoj operatorska funkcija pripada • Drugi operator mora biti tipa argumenta • Npr. ako u klasi Complex postoji definisana operatorska funkcija Complex operator+(float f), onda prvi argument mora biti objekat klase Complex. Drugi argument mora biti tipa float. – Globalna funkcija (najčešće prijateljska) • Neka je @ binarni opererator, tada operatorska funkcije koja je globalna treba da se realizuje kao T operator@(X, Y)

10 1. 2 Operatorske funkcije • Unarni operator ima samo jedan operand, pa se može realizovati: – kao metoda bez argumenata: tip operator@ () – kao globalna funkcija sa jednim argumentom: tip operator@ (X x) • Binarni operator ima dva argumenta, pa se može realizovati – kao metoda sa jednim argumentom: tip operator@ (X xdesni) – kao globalna funkcija sa dva argumenta: tip operator@ (X xlevi, X xdesni)

11 1. 2 Operatorske funkcije class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; void Print(){cout << "Re=" << re <<", Im=" << im << endl; } Complex operator-(); //unarni minus }; Complex : : operator-() { return Complex( -re, -im); } int main() { Complex c 1(1. 0, 2. 0); c 1 = -c 1; c 1. Print(); return 0; }

12 1. 3 Sporedni efekti i veze • Bočni efekti koji postoje kod operatora za primitivne tipove ne podrazumijevaju se za preklopljene operatore – Bočni efekti postoje kod: • Operatora ++ i –- (prefiksnih i postfiksnih) • Svih operatora dodjele (=, +=, -=, *=, . . . ) • Veze koje postoje između operatora za primitivne tipove ne podrazumijevaju se za preklopljene operatore – Npr. , ako je definisan operator+, a+=b ne znači automatski a=a+b – Ako je potreban, operator += mora posebno da se preklopi

13 1. 3 Sporedni efekti i veze • Preporuke: – Preklopljeni operatori treba da imaju očekivano značenje (zbog čitljivosti) • Npr. , ako su definisani i operator+= i operator+, dobro je da a+=b ima isti efekat kao i a=a+b • Operatori dodjele treba da mijenjaju stanje lijevog operanda – Kada se definišu operatori za klasu, treba težiti da njihov skup bude kompletan • Npr. , ako su definisani operator= i operator+, treba definisati i operator+= • Za definisan operator== treba definisati i operator!=

14 1. 3 Sporedni efekti i veze • U nekim slučajevima bitno je da li je operatorska funkcija definisana kao globalna funkcija, ili kao funkcija članica. • Ako je operatorska funkcija definisana kao funkcija članica, biće onemogućeno vršenje implicitne konverzije – Za globalne funkcije to je dozvoljeno • Ako operatorske funkcije mijenjaju stanje (+=) objekta poželjno je da budu funkcije članice – Mogu i globalne čiji je odgovarajući operator referenca

15 1. 3 Sporedni efekti i veze class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){} friend Complex operator+(Complex c 1, Complex c 2); }; Complex operator+(Complex c 1, Complex c 2) { return Complex(c 1. re + c 2. re, c 1. im + c 2. im); } int main() { Complex c 1(1, 2); Complex c 2(1, 2); Complex c 3; c 3 = 1. 0 + c 2; //dozvoljeno, postoji odgovarajući konstruktor koji se moze pozvati }

16 1. 3 Sporedni efekti i veze class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){} Complex operator+(Complex c 1); }; Complex: : operator+(Complex c 1) { return Complex(this->re + c 1. re, this->im + c 1. im); } int main() { Complex c 1(1, 2); Complex c 2(1, 2); Complex c 3; c 3 = 1. 0 + c 2; //Greska }

17 1. 3 Sporedni efekti i veze • Rezultat je lvrijednost ako i samo ako funkcija vraća referencu – Ovo važi za sve operatorske funkcije – Termin lvrijednost označava izraz koji se odnosi na neki objekat ili funkciju • Najčeće, u pitanju je izraz koji se može naći sa lijeve strane znaka jedankosti • U C++ neki operatori (=, +=) vraćaju lvrijednost, tj. mogu se naći sa lijeve strane znaka dodjele – Npr. izraz (a+=4) = 5; je dozvoljen u C++ • Bez obrzira na prethodno stanje varijabla a dobija vrijednost 5 • Ako neki operator vraća lvrijednost, onda je preporučljivo da preklopljeni operator takođe vraća lvrijednost

18 1. 3 Sporedni efekti i veze class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){} friend Complex& operator+=(Complex& c 1, Complex c 2); }; Complex& operator+=(Complex& c 1, Complex c 2) { c 1. im = c 1. im + c 2. im; c 1. re = c 1. re + c 2. re; return c 1; } int main() { Complex c 1(1, 2); Complex c 2(5, 6); Complex c 3(3, 4); (c 2 += c 1) = c 3; //c 2 dobija vrijednost c 3 return 0; }

19 1. 4 Preklapanje ++ i - • Komplikovaniji je postoji i prefiksna i postfiksna varijanta • Preklapanje prefiksnog operatora ++ vrši se putem uobičajenih operatorskih funkcija – Kao funkcija članica - T operator++() – Kao globalna funkcija - T operator++(T) – Analogno važi i za -- • Preklapanje postfiksnog operatora ++ vrši se – Kao funkcija članica - T operator++(int) – Kao globalna funkcija - T operator++(T, int) – Ako se drugi stvarni argument ne navede biće 0 • Ne može se navesti kada se funkcija poziva kao operator • Može se navesti kada se funkcija poziva direktno t. operator++(k) – Analogno važi i za --

20 1. 4 Preklapanje ++ i -class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; void Print(){cout << "Re=" << re <<", Im=" << im << endl; } Complex operator++(); //prefiksna Complex operator++(int); //postfiksna }; Complex : : operator++() { //prvo se uvecaju re i im, //pa se kreira lokalni objekat return Complex( ++re, ++im); } Complex : : operator++(int k) { //prvo se kreira lokalni objekat, //pa uvecaju re i im return Complex( re++, im++); }

21 1. 4 Preklapanje ++ i -int main() { Complex c 1(1. 0, 2. 0), c 2; cout << "c 1="; c 1. Print(); c 2 = c 1++; cout << "c 2="; c 2. Print(); cout << "c 1="; c 1. Print(); c 2 = ++c 1; cout << "c 2="; c 2. Print(); cout << "c 1="; c 1. Print(); return 0; }

22 1. 5 Preklapanje () • Odgovara mu funkcija operator()() – – Mora da bude nestatička funkcija Ne može da bude globalna funkcija Ima proizvoljan broj argumenata Svaki argument može da bude proizvoljnog tipa • Poziva se f(a 1, . . . , a. N) – To je ekvivalent f. operator()(a 1, . . . , a. N) • Rezultat je lvrijednost ako i samo ako funkcija vraća referencu – Ovo važi za sve operatorske funkcije – Termin lvrijednost označava izraz koji se odnosi na neki objekat ili funkciju • Najčeće, u pitanju je izraz koji se može naći sa lijeve strane znaka jedankosti

23 1. 5 Preklapanje () class Matrix { private: int** mat; int r; int c; public: Matrix(int r, int c); ~Matrix(); int& operator()(int i, int j); }; Matrix: : Matrix(int r, int c) : r(r), c(c) { mat = new int*[r]; for(int i = 0; i < r; i++) {mat[i] = new int[c]; } } Matrix: : ~Matrix() { for(int i = 0; i < r; i++) {delete new int[c]; } delete mat; } int& Matrix: : operator()(int i, int j) { return mat[i][j]; }

24 1. 5 Preklapanje () int main() { Matrix m(3, 3); m(0, 0) = 1; //lvrijednost, moze se naci sa //lijeve strane znaka jednakosti cout << m(0, 0); return 0; }

25 1. 6 Preklapanje [] • • Odgovara mu funkcija operator[]() Mora da bude nestatička funkcija Ne može da bude globalna funkcija Ima tačno jedan argument – Može da bude proizvoljnog tipa • Poziva se niz[ind] – To je ekvivalent niz. operator[](ind) • Najčešća upotreba – Kod objekata koji predstavljaju neke kolekcije

26 1. 6 Preklapanje [] class Array { private: int* a; int num; public: Array(int num); ~Array(); int& operator[](int i); }; Array: : Array(int num) : num(num) { a = new int[num]; } Array: : ~Array() {delete a; } int& Array: : operator[](int i) { return a[i]; } int main() { Array a(3); a[0] = 1; cout << a[0]; return 0; }

27 1. 7 Preklapanje -> • Unarni operator kojem odgovara funkcija operator->() • Mora da bude nestatička funkcija • Ne može da bude globalna funkcija • Mora da bude bez argumenata – Može da bude proizvoljnog tipa • Poziva se o->clan – To je ekvivalent (o. operator->()(ind))->clan • Najčešća upotreba – Pristup članovima preko pametnih pokazivača • Broji pristupe

28 1. 7 Preklapanje -> class X { public: int data; }; class Y { private: X* x. Ptr; int num; public: Y(X* x. Ptr) : x. Ptr(x. Ptr), num(0){}; X* operator->(){num++; return x. Ptr; }; int get. Num(){return num; } }; int main() { X x; Y y(&x); y->data = 5; //(poziva se y->operator->)->data cout << "data="<< x. data << ", num=" << y. get. Num(); return 0; }

29 1. 8 Preklapanje new i delete • Predefinisanjem operatora new vrši se kontrola nad alokacijom memorije – Za male objekte može se vršiti precizno alokacija i optimizovati taj postupak • Operatorske funkcije new i delete su uvijek statičke – Kada su pozvane objekat još uvijek ne postoji • Unutar tijela nije potrebno pozivati konstruktor, tj. destruktor – Oni su implicitno pozvani • Operator new treba da vrati pokazivač na alocirani prostor

30 1. 8 Preklapanje new i delete • Operatorska funkcija new – void* operator new (size_t sz) – Argument sz je cjelobrojni i prestavlja broj bajta koje treba alocirati – Vraća generički pokazivač void*, tj. pokazivač na zauzetu memoriju • Operatorska funkcija new definiše se – void operator delete (void* ptr) – Ima jedan argument ptr koji je pokazivač na memoriju koju treba osloboditi

31 1. 8 Preklapanje new i delete class X { private: static int num; public: void* operator new (size_t sz); void operator delete (void* ptr); }; int X: : num = 0; void* X: : operator new(size_t sz) { if (num == 10) {cout << "max 10"<<endl; return 0; } num++; return : : operator new(sz); } void X: : operator delete (void* ptr) { if (ptr != 0){num--; : : operator delete(ptr); } } int main() { X* x[50]; for(int i = 0; i < 11; i++) { x[i] = new X; } return 0; }

32 1. 9 Preklapanje = • Binarni operator kojem odgovara funkcija operator= • Mora da bude nestatička funkcija • Ne može da bude globalna funkcija • Mora da ima jedan argument – Može da bude proizvoljnog tipa • Poziva se o=izraz – To je ekvivalent o. operator=(izraz) • Uvijek je treba definisati kada prosto dodjeljivanje član po član nije logično – Sličan problem kod konstruktora kopije

33 1. 9 Preklapanje = class Array { private: int* a; int num; public: Array(int num): num(num){a = new int[num]; }; ~Array(){delete a; }; int& operator[](int i) {return a[i]; }; }; int main() { Array a 1(3), a 2(2); a 1[0] = 1; a 2 = a 1; a 2[0] = 5; cout << "a 1[0]=" << a 1[0]; cout << ", a 2[0]=" << a 2[0]; }

34 1. 9 Preklapanje =

35 1. 9 Preklapanje = class Array { //isto ka raniije Array& operator=(Array& arr); }; Array& Array: : operator=(Array& arr) { //izbjegavanje a=a problema if (this == &arr){return *this; } delete a; num = arr. num; a = new int[num]; for(int i = 0; i < num; i++) a[i] = arr. a[i]; return *this; } int main() { Array a 1(3), a 2(2); a 1[0] = 1; a 2 = a 1; a 2[0] = 5; cout << "a 1[0]=" << a 1[0]; cout << ", a 2[0]=" << a 2[0]; }

36 1. 9 Preklapanje =

37 1. 10 U/I tokovi • U C++ ne postoje naredbe ugrađene u jezik koje su namijenjene ulazno/izlaznim operacijama – U tu svrhu se koriste standardne biblioteke – Isto važi i za programski jezik C • Stadardne biblioteke za U/I realizovane su u duhu OOP-a – Deklaracije biblioteka nalaze u zaglavlju <iostream. h> – Definisani su pojmovi ulaznog i izlaznog toka • Logički pojmovi koji se odnose na ulazi i izlaz niza znaka na uređaj ili datoteku • Biblioteka iostream sadrži – Klasu istream koja realizuje ulazni tok – Klasu ostream koja realizuje izlazni tok

38 1. 10 U/I tokovi • Iz navedenih klasa izvedene su klase ifstream i ofstream – Jednom objektu klase ifstream/ofstream može da se pridruži jedna datoteka ili uređaj za U/I • U biblioteci iostream definisana su i dva globalna statička objekta: – Objekat cin klase istream koji je pridružen standardnom ulaznom uređaju (obično tastatura) – Objekat cout klase ostream koji je pridružen standardnom izlaznom uređaju (obično ekran) • Klasa istream sadrži po jednu operatorsku funkciju operator>> za svaki ugrađeni tip podatka – istream& operator>>(istream &is, Tip &t); • Gdje Tip označava neki ugrađeni tip

39 1. 10 U/I tokovi • Klasa ostream sadrži po jednu operatorsku funkciju operator<< za svaki ugrađeni tip podatka – ostream& operator<<(ostream &os, T& x); • Gdje Tip označava neki ugrađeni tip • Lijevi operand je tok, dok je desni se drugi piše ili čita u ili iz toka – Funkcije vraćaju reference na isti tok nad kojim je izvršena U/I operacija • Mogu se vršiti višestruke U/I operacije • Operatore >> i << treba koristiti za jednostavne U/I operacije

40 1. 11 Preklapanje >> i << • Moguće je da korisnik predefiniše operatore << i >> za svoje klase – Definišu se globalne operatorske funkcije koje su prijatelji klase • Ne mogu biti metode klase jer prvi operand mora biti ostream ili istream – Prvi operand je tipa ostream ili istream – Drugi operand je objekat tipa klase za koju predefinišemo operator – Poželjno je funkcije vraća referencu na ostream, tj. na istream kako bi omogućili pozivanje u nizu

41 1. 11 Preklapanje >> i << class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; friend ostream& operator<<(ostream& os, Complex& c); }; ostream& operator<<(ostream& os, Complex& c) { os << "(Im=" << c. re << ", Re=" << c. im << ")"; return os; } int main() { Complex c(2. 3, 1. 0); cout << c; }

42 1. 12 Inicijalizacija i dodjela • Postoji razlika između pojmova inicijalizacije i dodjele – Inicijalizacija se vrši nad objektom u “fazi kreriranja” • Vrši se samo jednom • Definiše početno stanje objekta – Dodjela se vrši nad postojećim objektom • Može se vršiti proizvoljan broj puta • Mijenja postojeće stanje objekta • Kada se objekat inicijalizuje objektom iste klase poziva se konstruktor, a ne operator dodjele – Konstruktor se poziva čak iako je notacija za inicijalizaciju simbol = – Ako je izraz sa desne strane = istog tipa kao i objekat koji se kreira, poziva se konstruktor kopije

43 1. 12 Inicijalizacija i dodjela • Operacija dodjele vrši se u okviru naredbe dodjele (operator =) – Operator dodjele se može preklopiti pisanjem operatorske funkcije operator= • Podrazumijevano ponašanje je kopiranje objekta član po član – Pri kopiranju članova klase pozivaju se operatori = za članove klase – Problem: • Ako je član klase pokazič izvršiće se tzv. plitko dodjeljivanje, tj. kopiranje pokazivača, ali ne i sadržaja • Praktično pravilo – Ako klasa ima konstruktor kopije, operator dodjelje ili destruktor, onda najvjerovatnije treba da ima sva tri

44 1. 12 Inicijalizacija i dodjela class Array { private: int* a; int num; public: Array(int num); Array(Array& arr); ~Array(){delete a; }; int& operator[](int i) {return a[i]; }; Array& operator=(Array& arr); friend bool operator==(Array& arr 1, Array& arr 2); friend ostream& operator<<(ostream &os, Array& arr); }; Array: : Array(int num): num(num) { cout << "Konstr. " << endl; a = new int[num]; };

45 1. 12 Inicijalizacija i dodjela Array: : Array(Array& arr): num(arr. num) { cout << "Konstr. kop. " << endl; a = new int[num]; for(int i = 0; i < num; i++) a[i] = arr. a[i]; }; Array& Array: : operator=(Array& arr) { cout << "Op. =" << endl; if (this == &arr){return *this; } delete a; num = arr. num; a = new int[num]; for(int i = 0; i < num; i++) a[i] = arr. a[i]; return *this; }

46 1. 12 Inicijalizacija i dodjela bool operator==(Array& arr 1, Array& arr 2) { cout << "Op. ==" << endl; if (arr 1. num != arr 2. num) return 0; for(int i = 0; i < arr 1. num; i++) if (arr 1[i] != arr 2[i]) return 0; return 1; } ostream& operator<<(ostream &os, Array& arr) { for(int i = 0; i < arr. num; i++) cout << arr[ i ] << " "; cout << endl; return os; }

47 1. 12 Inicijalizacija i dodjela int main() { Array a 1(2); a 1[0] = 1; a 1[1] = 2; cout << "a 1=" << a 1; Array a 2 = a 1; a 2[0] = 5; cout << "a 2=" << a 2; if (a 1 == a 2) cout << "a 1==a 2" << endl; else cout << "a 1!=a 2" << endl; a 2 = a 1; cout << "a 2=" << a 2; if (a 1 == a 2) cout << "a 1==a 2" << endl; else cout << "a 1!=a 2" << endl; return 0; }

48 1. 12 Inicijalizacija i dodjela class Point { private: float x; float y; public: Point(float x = 0. 0, float y = 0. 0) : x(x), y(y) {cout << "Konstr. : Point" << endl; }; Point(Point& p) : x(p. x), y(p. y) {cout << "Konstr. kop : Point" << endl; }; Point& operator=(Point &p){cout << "Point Op =" << endl; x = p. x; y = p. y; return *this; } }; class Circle { private: Point p; float r; public: Circle(float x = 0. 0, float y = 0. 0, float r = 0. 0) : p(x, y), r(r) {cout << "Konstr : Circle" << endl; } Circle(Circle& c) : p(c. p), r(c. r) {cout << "Konstr kop. : Circle" << endl; } }; int main() { Circle c 1(1. 0, 2. 0, 3. 0); Circle c 2 = c 1; }

49 1. 13 Konverzije tipova • Konverzija tipova može se vršiti putem konstr. class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i) {cout << "Konstr " << endl; }; ~Complex(){cout << "Dest" << endl; } friend ostream& operator<<(ostream &os, Complex& c 1); }; ostream& operator<<(ostream& os, Complex& c) { os << "(Im=" << c. re << ", Re=" << c. im << ")" << endl; return os; } int main() { Complex c 1(1. 2, 2. 3); cout << c 1; c 1 = 5. 0; cout << c 1; return 0; }

50 1. 13 Konverzije tipova • Drugi način jeste definisanje operatorske funkcije za konverziju • Operatorska funkcija članica klase X koja ima oblik operator T() definiše konverziju iz tipa X u tip T • Operatorska funkcija operator T() ne može da bude statička metoda, niti može da bude globalna prijateljska funkcija • Nema argumente – U pitanju je unarni operator • Tip povratnog rezultata se ne navodi u deklaraciji – Podrazumijeva se na osnovu imena funkcije

51 1. 13 Konverzije tipova class Complex { private: float re; float im; public: Complex(float r = 0. 0, float i = 0. 0) : re(r), im(i){}; operator float(){return re; } }; int main() { Complex c 1(1. 2, 2. 3); float f; f = c 1; cout << f << endl; return 0; }