U REGISTRATURI ANTE KOVAI najpoznatiji i najznaajniji roman

U REGISTRATURI ANTE KOVAČIĆ

najpoznatiji i najznačajniji roman Ante Kovačića roman je u nastavcima izlazio tijekom 1888. godine i to u časopisu Vijenac kritičari ga drže najznačajnijim hrvatskim romanom 19. stoljeća u romanu se iznosi tamna strana hrvatskog društva Kovačićevog vremena prikazao je tadašnje ljude i prilike u Hrvatskoj roman sadrži i autobiografske podatke

KRATKI SADRŽAJ Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj razobličiti kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osiromašenih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte ne samo Kovačićeva životopisa. Glavni lik je Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". Njihov najbliži susjed, zdepasti "Kanonik", imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu. Između njih se razvila zavist i suparništvo jer su Jožičina djeca bila bistrija. Ivica je odlično završio osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavio se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova "kumordinara " Žorža. Mecena je neženja, bogat, mutne prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti. Međutim, Ivica je ustanovio da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom spleo, zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vratio kući gdje ga je opet dočekala ljubomora i zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakom toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeščašćena Dora - mati. Laura je potražila Ivicu i pomogla Jožici sagraditi novu kuću. Seljani su ih ogovarali zbog divljeg braka ali Laura se nije htjela lišiti slobode pa je radije poslala Ivicu natrag u grad kako bi završio školovanje, a sama je nastavila živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa nije preminu u neobjašnjivim okolnostima, uz asistenciju Laure.

Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s "Kanonikovim" kćerkom Anicom, kojoj nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura je u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavila i Mihu, pokrala Mihin novac i pobjegla, ali je kod podjele plijena ubila i Ferkonju. Hajdučica Laura ipak želi ponovno osvojiti Ivicu, a kad ju je on odbio, ona je s razbojnicima upala na njegove svatove i pobila ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, "Kanonika", otela Anicu te je u šumi unakazila tako što joj je oderazala grudi. Ivica je preživio pokolj, pa je ranjen svjedočio na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi nije kanula ni kap krvi. Ivica se počinovničio, posto registratorom, ali je ubrzo poludio, zapali sve spise i sam izgorio u tom požaru.

O DJELU tema životni put nadarenog seoskog dječaka Ivice Kičmanovića mjesto i vrijeme relacija selo – grad (selo u Zagorju- grad, Zagreb) 2. pol. 19. st. s rasponom od 30 -ak godina

kompozicija vrsta događaji nisu ispripovijedani kronološki vremenski kontinuitet pisac prekida retrospektivnim, introspektivnim pripovijedanjem i digresijama. roman (Bildungsroman/odgojni roman, socijalni, lika/karaktera, prostora, ljubavni, psihološki)

LIKOVI Ivica Kičmanović Jožica Kičmanović Kanonik, Miho Pero Anica kumordinar Žorž Mecena Laura Ferkonja baba Huda Medonić

STRUKTURA Tri dijela romana 1. dio: Ivičino djetinjstvo i početak školovanja- pisan u prvom licu jednine, glavni lik romana pripovijeda svoj život 2. dio: dominira lik Laure- ulogu pripovjedača preuzima pisac, 3. lice jednine 3. dio: ljubavni trokuti i niz paralelnih radnji koje se odvijaju-ulogu pripovjedača preuzima pisac, 3. lice jednine Uokvirena kompozicija Na početku romana je neobičan okvir unutar kojega se pripovijeda priča o životu Ivice Kičmanovića. U registraturi (u arhivu) kojega vodi ostarjeli činovnik Ivica Kičmanović, razgovaraju prašnjavi spisi. Najvažniji spis, Registar(popis svih ostalih spisa), vodi glavnu riječ i stišava sukobe između "starijih"i "mlađih" spisa. Ton uvodnog dijela je ironičan i satiričan. Za riječ se javlja "Životopis Ivice Kičmanovića, mali crnoruhi čovo", koji se nalazio na registratorovu stolu. Objašnjava drugim spisima da želi govoriti jer je registrator napisao "Svemu bit će kraj". Dobiva riječ i tako započinje radnja romana u čijemu je središtu životni put Ivice Kičmanovića.

Roman je podijeljen na tri dijela. Događaji u romanu nisu organizirani i raspoređeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet događaja pisac prekida prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet događaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovjedačkim postupkom unosi određeni «nemir» i dramatičnost, usklađuje kompozicijska obilježja cjelokupnom životnom sudbinom i psihičkim previranjima Ivice Kičmanovića. Već je i sam početak romana retrospektivan – počinje prikazom registrature i spisa koje Kovačić oživljuje: oni se međusobno prepiru. Za riječ se javlja spis registratora Ivice Kičmanovića i započinje pripovijedanje: «Znajte, dakle, ja sam vam srce i duša našeg registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam životopis. On me je sam napisao…» . To je ujedno i najava fabule koja počinje prikazom djetinjstva Ivice Kičmanovića. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski događaj, tj. mijenja prostor i vrijeme događaja (npr. buđenje Ivice Kičmanovića u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinom porijeklu, itd. ).

RAZLIČITA OBILJEŽJA ROMANA realistička romantičarska Sudbinski utjecaj na likove, odmetništvo, trovanja, tajanstvena podrijetla, Laurina družina, spletke, intrige, baba Huda, misterioznost, tajnovitost, napetost(družina, otmica). Manifestira se uglavnom kroz digresije o povijesti likova (Mecena, Laura) u djelu, raznoraznih spletki, urota i netipičnih fabula za realizam. Važan element romantizma u djelu je i misteriozna atmosfera i napetost koja se javlja u pojedinim dijelovima (epizoda s babom Hudom, ljubavne spletke). Razlog ubacivanja romantičarskih elemenata u djelo hrvatskog realizma je ta što je Kovačić želio, zanimljivijim zapletom romana, privući čitateljsku publiku. Središte ove cjeline zauzima upravo lik Laure. Analiza društvene stvarnosti, problem društvenog morala, ukazivanje na drušvenu nepravdu, realistički se opisuju seoska i gradska sredina, razlika između njih. Najsloženija i najopsežnija cjelina romana, najbolje prikazana kroz sam početak, odnosno djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Taj se dio romana smatra najsavršenijim tekstom hrvatskoga realizma i zbog toga se često izdvaja iz knjige i tiska kao neovisna cjelina. Kovačić koristi standardne elemente realizma. Koristi detaljistički opis i Balzacovu "teoriju opisa" u kojem opis prostora uvjetuje raspoloženje likova i samu radnju. Kakav je prostor, takvi su i likovi, te obrnuto. Kovačić također vrlo minuciozno analizira društvenu stvarnost i primijenjuje analitičku metodu, a fabularno se dosljedno drži načela tipičnosti. detaljno analizira svoje likove i to psihološki, moralno i socijalno, stvarajuči tako vrlo složene likove

postupci su rezultat podrijetla, tj. biološke motivacije(biološka predodređenost) Laure npr. , zatim prikaz masovnih scena(seoska tučnjava), estetika ružnoće(Ferkonja) Najjači element naturalizma je biološka determinacija likova koja je najočitija kroz likove Mecene i Laure. Mecena je plod preljuba i podle ljubavne spletke i time je, prema Zolinim načelima naturalizma, automatski predoređen da bude gad, što se i pokazuje u epizodi s Dorom. Iz te epizode, u kojoj Mecena siluje "gizdavu vilu Doricu", nastaje Laura, kojoj je porijeklo automatski odredilo i njezinu budućnost. Još jedan važan element naturalizma u djelu je i snažna primjena estetike ružnoće koja se najbolje ocrtava tijekom Kovačićeve destrukcije svojih likova u kojoj on do temelja uništava i poružnjuje svoje ženske likove. Ista ta estetika primijenjena je na liku Ferkonje, ali i na opisu ubojstava Laure i njezine bande hajduka. NATURALISTIČKA

modernistička Odstupanja od kronološkog prikazivanja zbivanja, subjektivan odnos prema vremenu, neobična uokvirena kompozicija, introspekcije, Modernistički elementi djela najmanje su prisutni, ali opet iznimno značajni jer nisu služili kao ukomponiranje već postojećih stilova u roman, već kao najava stila koji će uslijediti. Upravo je u tome ležala Kovačićeva genijalnost, ali i genijalnost samog ovog djela. Modernizam se uglavnom manifestira kroz raznorazne retrospekcije u djelu, ali i vrlo nepravilan vremenski slijed romana, ali i preko neobično uokvirene kompozicije, te subjektivnog odnosa prema vremenu autobiografski elementi I pisac i Ivica završavaju tragično, seoski život, pisac završava pravni fakultet, a Ivica ne uspijeva završiti. Iako autobiografski elementi nisu dominantni toliko da bi se roman mogao nazvati autobiografskim, njihova prisutnost nije zanemariva. Kovačić je, kao i Ivica, bio seosko dijete koje je bilo iznimno nadareno i zbog toga je, na poticaj lokalnih odgajatelja, poslan na obrazovanje u velika mjesta. Kovačić je svoj studij prava završio, a Ivica je godinama na tome radio. Ivica je do kraja svog života radio kao pravnički službenik, točnije registrator, dok se Kovačić vucarao po odvjetničkim uredima, nikada ne pronalazeći pravo zadovoljstvo u svome poslu. Obojica "likova" završavaju svoj život nezadovoljno i tragično. Dok je Ivica izgorio među svojim dragim registrima, Ante Kovačić je završio u mentalnoj ustanovi u Stenjevcu . Kovačić je svoj roman, a tako i njegov kraj, dovršio 1888. , samo godinu dana prije vlastitog odlaska u Stenjevac.

PROBLEMATIKA ROMANA pogospođivanje seljaka novi društveno ekonomski odnosi u hrvatskom selu Kovačićeva vizija gradske sredine metamorfoza seljaček duše u kaputašku (A. G. Matoš) lik fatalne žene Stvarnost i fantastika Kovačićev doživljaj zagorskog krajolika opisi interijera ljubavne scene u romanu

TRI DIJELA ROMANA Prvi dio romana prikazano je djetinjstvo Ivice Kičmanovića i seoska sredina iz koje on potječe, njegov odlazak u grad, poznanstvo s Laurom i protjerivanje iz Mecenine kuće, suprotstavljanje dviju sredina: selo i grad

Drugi dio romana U ovom dijelu fabula se obogaćuje novim elementima. Uvodna epizoda koja se zbiva u registraturi odstupa od vremenskog slijeda. Ivica Kičmanović u toj se epizodi pojavljuje kao registrator koji ima blizu šezdeset godina. U središnji fabularni tijek uključuju se epizode iz seoskog života koje ilustriraju nove društveno – ekonomske odnose u selu i psihologiji sela. U radnju romana uključuje se obiteljski krug seoskog bogataša Medonića. Smjenjuju se pojedinačne i kolektivne scene (uskrsna svečanost, svadba u Medonićevoj kući), u kojima se otkriva raznolik svijet likova iz seoske sredine. U okviru široko zasnovanih epizoda u kojima je prikazana seoska sredina razvija se drama središnjih likova romana (Mecenina smrt, Ivičin povratak u selo, Laura dolazi u Meceninu kuću, razrješuje se tajna Laurina podrijetla, Ivica se ponovo vraća u grad)

Treći dio romana Ovaj dio donosi cijeli niz novih zapleta i iznenađenja. Javlja se novi ljubavni trokut: Laura – Miha – Justa. Justinom smrću stvara se novi ljubavni trokut: Miha – Laura - Ferkonja Laura Miha Laura Justa Miha Ferkonja

Ta se ljubavna drama raspleće zločinom: Laura i Ferkonja ubijaju Mihu, a nakon toga Laura ubija Ferkonju.

Ivica pokušava raskinuti veze s Laurom jer se emotivno i moralno opredjeljuje za Ančicu. Laura – Ivica – Ančica čine novi ljubavni trokut, koji također ima tragični rasplet. Ivica Laura Ančica Laura ubija Ančicu, zatim je i ona uhvaćena i pogubljena. Ivica se predaje alkoholu, otuđuje se od ljudi i doživljava fizički i psihički slom. U trenutku zamračenja svijesti zapali registraturu, u kojoj i sam izgori.

Roman, U registraturi obiluje likovima različite vrste i karakterizacije. Iako je svaki od likova u ovom djelu poseban, ono što je sam Kovačić želio naglasiti je snažna suprotnost između likova, kao što je i velika suprotnost između sela i grada. Kod karakterizacije likova očita je piščeva subjektivnost u odnosu na likove koji pripadaju seoskoj sredini. Tako su njegovi seoski likovi uglavnom pozitivni, vrlo druželjubivi, no ipak imaju svoje mane od kojih je najočitiji upravo taj seoski moral. Kovačić je iznimno kvalitetno prikazao psihologiju sela kroz njegove pozitivne (druželjubivost, spremnost ka pomoći, svojevrsna doza nevinosti i naivnosti), ali i negativne (tračevi, zavist, svađe i interne spletke) strane i tako dobro ocrtao svoj vlastiti rodni kraj. Likovi iz grada uglavnom nemaju pozitivnih strana i Kovačić ih prikazuje kao moralno iskvarene "spodobe" željne samo vlastitog užitka i ne obazirući se na želje drugih kako bi to postigli. likovi se dijele na likove seoske sredine i likove gradske sredine seoski likovi(Ivičina obitelj, obitelj susjeda Kanonika, obitelj Medonić, seoski učitelj) gradski likovi(Mecena, Laura, Ferkonja) likovi iz seoske sredine su prikazani s više dobrih nego loših osobina(npr. ogovaranje, primitivni, svadljivost, spletkaroši, zaostalost npr. u pogledu škole likovi iz gradske sredine prikazani su dosta negativno(npr. moralna iskvarenost=Laura, pojava poluinteligencije=Mecena, poeta Rudimir Bombardirovič Šajkovski kojemu je pravo ime Imbrica Špiček LIKOVI

IVICA KIČMANOVIĆ Ivica Kičmanović je bistro seosko dijete koje se, više igrom sudbine negoli vlastitom voljom, našlo u vrtlogu života i odraslo u čovjeka koji je iznevjerio mnoga očekivanja. Svijetla obećanja koja je budućnost pružala siromašnom sinu seoskog muzikaša rasplinula se pred hladnoćom i surovošću služinske sobe kumordinara Žorža, pred, u raskoš i otmjenost zamotanom, ljudskom zloćom, pohlepom i razvratom Mecenina doma. Iskušenja u koja je život odveo Ivicu bila su prejaka za njegov emotivni svijet. Slušati šutke, klimati glavom i misliti svoje, pustiti dane da se izgube sami od sebe, ne tražiti, bez puno bola, stati korak izvan vlastitog života i gledati ga izdaleka s prezirom i samosažaljenjem – to za Ivicu Kičmanovića nije bilo dovoljno. A upravo je tako živio, bespomoćno se pokoravajući naletima nedaća, strasti i bola. Cijelo svoje postojanje proveo je dozvoljavajući da netko dominira njime: životna slučajnost, fatalna ljubavna strast, nemilosrdna osvetoljubivost i turobnost monotone svakodnevice. Dječački nedužna zaljubljenost u Lauru pretvorila se u teški teret koji Ivica ne može ni nositi ni odbaciti: Ivica je s oduševljenjem, ali i sa strahom gledao Laurine usplamtjele emocije, bojeći se njihove neobuzdanosti i zavideći biću koje i posjeduje. Ivica se teško izjašnjava, slabo garantira, odaje pritajenu neodlučnost. Kad donosi odluke, one su krive, kada djeluje to ga odvodi u propast. Nedužna Ančica nije samo žrtva Laurina bolesnog uma već i Ivičine potrebe da od jedne stvarne i zahtjevne žene koja gospodari pobjegne k drugoj koja se pokorava blagošću. Ivičina neodlučnost, sputanost donosi mu upravo udare života. Misao o Lauri nije samo misao na zlo. To je gorka spoznaja o propuštenoj prilici da postane čovjek koji živi punim i pravim ljudskim životom makar i pateći pri tom.

U gradu se Ivica moralno kvari, postaje zreliji, iskusniji i uviđa raznorazne strahote i grozote koje veliki grad nosi sa sobom. No, iako ga to moralno kvari, on do samoga kraja zadržava dozu nevinog seoskog dječaka, koja se ne pokazuje jedino zbog zasićenja i općeg nazedovoljstva pri samom kraju romana. Kroz Ivicu je Ante Kovačić iznio dobar dio svog vlastitog života. Ivica Kičmanović je također, što i jest simbolika njegovog imena, prikazan kao jedini "kičmenjak" među skupinom "beskičmenjaka", jedini koji uspijeva stvoriti vlastiti stav i njega se, u ovoj ili onoj mjeri, držati do kraja.

tip siromašnog intrligentnog dječaka koji zbog socijalne motivacije(neimaština, ogovaranja, stereotipi) ne uspijeva na putu školovanja jako inteligentno dijete, što su zamijetili svećenik i učitelj smeten, zbunjen pri prvom susretu s Laurom. Obratila mu se kao da je starija od njega, kao da joj je podređen što on i osjeća bio dosta pasivan tako da je Laura i odredila njegovu sudbinu, tj. ona je razlog zašto na kraju Ivica tragično završava simbolika: "kičmanović"ljudi koji imaju kičmu, tj. imati svoje mišljenje, znati se postaviti, "Ivica"tipično hrvatsko ime u Zagorju nadimak mu je Vanča

LAURA Fatalna žena koja se iz privida prave božanske milosti pretvara u zvjersko zlo (kompleksni proces transformacije)Laura od nedužne žrtve surovosti života postaje u surovu ruku zla koja razara nedužne žrtve. Mutno Laurino podrijetlo, tajnovitost njene prave uloge u Meceninom domu, njezina nedokučiva sudbina, bolesna strastvenost , ekstremnost emocija- sve je to suviše zbunjivalo nedužnog seoskog dječaka koji postaje laka žrtva blistave iluzije raskoši životne radosti koju oko sebe stvara lijepa Laura. Njeno djetinje lice, nježni uvojci, sjajne oči, opčinjenost životom, njezino nedužno čuđenje pred čarolijom ljubavi, nepoznavanje svakog zla, odsutnost ružnoće, zlobe i pokora – nenamjerna je i previše dobro stvorena maska kroz koju nedužni um Ivice ne uspijeva sagledati stvarnost. Je li Laura lagala Ivicu kada je kao nedužna djevojčica svila se k Ivici tražeći toplinu, ljubav i zaštitu. Jedini čovjek koji joj je mogao pomoći pobjegao je uplašen veličinom njezina traženja, ne mogavši ispuniti ogromnu prazninu Laurine duše. Laura je uradila mnoge zločine, ali njezin pravi zločin leži u spoznaji što je željela ostvariti svoje pravo na pun i iskren život, za istinsku ljubav i dobrotu. Svoju krivicu zato priznaje smireno, otvoreno i bez ponižavajućeg kajanja: neka se kaju krivci koji su joj sve dobro uskratili i gurnuli je u ponor zla.

ZADATAK ZA UČENIKE: Ostale likove odredite i napišite sami.

IZVOR: INTERNET(TEKST I SLIKE) Zdenkabl (2017. )