Nacionalni epovi to je ep Ep je spjev

Nacionalni epovi

Što je ep ? Ep je spjev, koji pripovijeda 0 život u i djelu herojske ili mitološke osobe ili grupe osoba. Ep je opširno pripovijedanje u stihu o značajnim događajima s mnogo pojedinosti. On može zahvatiti cjelokupan život nekog naroda poglavito u prikazu događaja koji su za njega sudbinski važni kao što su ratovi, utemeljenje države, putovanja i otkrića opće važnosti, sudbine izuzetno važnih ljudi. Klasifikacija epova, slično kao i klasifikacija romana, nailazi na velike teškoće jer ne postoji jedinstven i općenito priznat kriterij prema kojemu bi se epovi primjereno grupirali. Bolji epovi, jednako kao i bolji romani, pokazuju složena i kompleksna svojstva, te ih je nemoguće potpunije obuhvatiti i odrediti samo prema jednom svojstvu i jednom kriteriju. A ipak su i epovi svrstani u različite skupine koje su mogle dati samo približnu obavijest o strukturi i karakteru

Kalevala Poznati europski spjevovi ü Beowolf ü Pjesma o Rolandu ü Pjesma o Nibelunzima ü Edda Beowolf Pjesma o Cidu ü Kalevala ü Edda Pjesma o Nibelunzima Cid Pjesma o Rolandu

BEOWULF Beowulf je staroengleski junački ep s više od tri tisuće stihova, djelo nepoznatog pjesnika. Jedino je od preživjelih staroengleskih djela, najznačajnije po opsegu (sadrži 3. 183 stiha) i umjetničkoj vrijednosti (snaga ljudskih likova, detaljni opisi ratničke opreme, života, borbi, krajolikâ, grandiozni stil i složeni metrički oblici). Potječe iz osmog stoljeća, a sačuvano je u rukopisu s kraja desetog stoljeća, te je tako najstarija herojska pjesma spjevana u Europi nakon poezije klasične antike. Priča je to o junaštvima gotskog kralja Beowulfa, i njegove tri borbe s čudovištima kako bi oslobodio dvor danskog kralja Hrothgara. Prva borba je s trolom Grendelom, zatim s Grendelovom majkom, i posljednja sa zmajem koji bljuje vatru, koji ga na kraju ubija. Jednostavna fabula o plemenitom kralju, junaku, isprepletena je epizodama koje nisu u izravnoj vezi s glavnom temom, ali koje ističu njene pojedine detalje. Beowulf, priča o povijesti germanskih plemena, u kojoj se isprepliću elementi legenda, folklora i kršćanskog učenja anglosaksonske Engleske. Iako je Beowulf po sadržaju poganski - čovjekova vječna borba protiv sila mraka i zla koje simboliziraju nadnaravna čudovišta iz narodne predaje, fatalizam u kojem je junak tragično ranjiv i smrtan; no očiti su i utjecaji kršćanstva - dobra djela koja čovjeka prate iz ovog života, osiguravaju vječnost u božanskom okrilju. Glavni protagonist, Beowulf, junak Geats, dolazi u pomoć Hrothgaru, kralja Danaca, na čija veliku dvoranu, Heorot, je udarilo čudovište, trol Grendel. Beowulf ubija Grendela golim rukama, ali nakon toga mora ubiti i njegovu majku kako bi Grendel stvarno bio mrtav.

Beowulf mora ubiti i zmaja koji terorizira područje gdje je on kralj. On napada zmaja uz pomoć svojih vitezova, ali ne uspijevaju. Stoga Beowulf odluči slijediti zmaja u njegovu pećinu, u Earnanes. Od svih njegovih vitezova , pridružuje mu se samo mladi švedski vitez Wiglaf, čije ime znači "ostatak junaka„. Beowulf napokon ubije zmaja, ali je smrtno ranjen. Pokopan je u tumuli, odnosno grobnoj jami, uz more. Beowulf je ep u kojem glavni lik putuje na velike udaljenosti kako bi dokazao svoju snagu u nemogućim situacijama protiv nadnaravnih demona i zvijeri. Pjesma je također počinje in medias res , što je karakteristično za antičke epove. Iako ep počinje Beowulfovim dolaskom, Grendelovi napadi su bili već u tijeku događaja.

Prva bitka: Grendel Beowulf počinje s pričom o kralju Hrothgaru, koji je izgradio veliku dvoranu Heorot za svoj narod. U njemu, on, njegova supruga Wealhtheow, i njegovi ratnici provode vrijeme pjevajući i slaveći. Grendel, trol poput čudovišta napada dvoranu, i ubija i proždire mnoge Hrothgardove ratnike, tijekom njihovog spavanja. Tijekom napada, Grendel ne dira prijestolje, koje je pod zaštitom snage Boga. Hrothgar i njegovi ljudi, nemoćni su protiv Grendela. Beowulf, mladi ratnik iz Geatlanda, čuje za Hrothgardove nevolje te mu odlučuje pomoći. Beowulf i njegovi ljudi provedu noć u Heorotu. Beowulf odbija koristiti oružje, jer on drži kako je dovoljno snažan suprostaviti se Grendelu. Beowulf se pretvara da spava te skače na Grendelovu ruku. Beowulf pokušava mačem probosti Grendelovu kožu, ali ne uspijeva. Konačno uspijeva mu otkinuti ruku. Grendal bježi u močvaru gdje polako i umire.

Druga bitka-Grendelova majka Sljedeće noći, nakon što se slavi Grendelov poraz, Hrothgar i njegovi ljudi ostaju spavati u Heorotu. Grendelova majka, razljuti se kad sazna za smrt svog sina i napada dvoranu. Ona ubija Hrothgarovog najpouzdanijeg ratnika, Aeschere. Beowulf i njihovi ljudi prate Grendelovu majku do njezine pećine ispod jezera. Beowulf se priprema za bitku. Stoga propisuje niz uvjeta za Hrothgara u slučaju njegove smrti (uključujući i uzimanje njegovim rođacima i nasljeđivanje po Unferth Beowulf imanja). Nakon toga Beowulf zaroni u jezero. On brzo pronalazi i napada Grendelovu majku. Međutim, ona ne može nauditi Beowulfu kroz njegov oklop pa ga vuče na dno jezera. Između njih dolazi do žestokog sukoba. Isprva, izgleda kao da Grendelova majka prevladava. Beowulf zgrabi čarobni mač iz blaga Grendelove majke i tako je pobjeđuje. Prolazeći dalje špiljom, Beowulf otkriva Grendelovo umiruće tijelo te mu presijeca glavu. Oštrica mača topi se kao led kad je dotakne Grendelova otrovna krv. Od mača ostaje samo drška. Beowulf nosi ovaj držak i Grendelovu glavu iz pećine, te ih prezentira na Hrothgaru po povratku u Heorot. Hrothgar daje Beowulfu mnoge darove, uključujući i mač Nagling.

Treća bitka - Dragon Beowulf se vraća kući i na kraju postaje kralj vlastitog naroda. Jednog dana, pedeset godina nakon Beowulf bitke s Grendelovom majkom, rob ukrade zlatni pehar iz jazbini zmaja na Earnaness. Kad Zmaj vidi da je pehar ukraden, on ostavlja svoju špilja u bijesu, spaljujući sve što vidi u očima. Beowulf i njegovi ratnici odlaze u borbu protiv zmaja, ali Beowulf kaže svojim ljudima kako će se boriti protiv zmaja sam. Beowulf se upušta u borbu sa zmajem, ali ubrzo shvaća koliko je zmaj nadmoćniji. Njegovi su ljudi, vidjevši snagu zmaja i nemoć Beowulfa, u strahu za svoje živote, pobijegli natrag u šumu. Jedan od njegovih ljudi, međutim, Wiglaf, uznemiren onim što vidi, odlazi u pomoć Beowulfu. Njih dvojica, zajedno, uspijevaju ubiti zmaja, ali Beowulf je smrtno ranjen. Nakon Beowulfove smrti, njegovo se tijelo ritualno spaljuje na velikoj lomači na Geatlandu dok njegovi ljudi kukaju i žale ga.

Prva stranica Beowulfa Ep predstavlja prikaz germanskog ratničkog društva, u kome je odnos vođe ili kralja i njegovih podanika od velikog značaja. Društvo je također strogo određeno u pitanjima rodbinskih odnosa; ako se dogodi da je rođak ubijen, dužnost je preživjelih rođaka osvetiti ga bilo životom ubojice ili plaćanjem danka tj. oštete. Ovo je društvo vjerovalo u sudbino. Vjerovanje kako sudbina upravlja njime predstavlja najvažniji faktor u svim Beofulfovim postupcima.

Pjesma o Rolandu (fr. La Chanson de Roland) je epska poema iz žanra chanson de geste s kraja XI. stoljeća. Postoji devet sačuvanih rukopisa teksta ovog epa, pri čemu je verzija iz Oxforda napisana na anglo – normanskom jeziku. Pjesma o Rolandu sadrži oko 4000 stihova na starom francuskom jeziku. Priča govori o događanjima starim tri stoljeća, tj. borbi viteza Rolanda (ili Hrudlana), markiza bretonskih močvara, protiv moćne vojske u bitci kod Roncevauxa, njegovoj pogibiji i kasnijoj osveti Karla Velikog. Povjesničari vjeruju da su se karolinški vitezovi u spomenutoj bitci borili protiv gerile naroda Baska, a ne Avara. Na ovaj način je jedan lokalni rat predstavljen kao „Sveti rat“, vjerojatno da bi se potkrijepili razlozi za Križarske

TO JE KLASIČNI PRIMJER SREDNJOVJEKOVNE DVORSKE LITERATURE KOJA SLAVI POVIJEST, LEGENDE, VITEŠTVO I FEUDALNI PONOS. PJESMA O ROLANDU INSPIRIRALA JE MNOGE EUROPSKE PJESNIKE. NA NJEMAČKI JEZIK JE PREVEDENA 1170. PJESNIK MATTEO MARIA BOIARDO NAPISAO JE DJELO „ZALJUBLJENI ROLAND“ U XV. STOLJEĆU, DOK JE LUDOVICO ARIOSTO OBJAVIO POEMU „BIJESNI ROLANDO“ 1532. "PJESMA O ROLANDU" BILA JE NA ZAPADU NAROČITO POPULARNA U DOBA KRIŽARSKIH RATOVA. U VIŠE ZAPADNOEUROPSKIH GRADOVA, POSEBNO U NJEMAČKOJ, PODIGNUTI SU STUPOVI S GOTIČKIM LIKOM LEGENDARNNOG VITEZA, PA TAKO I U DUBROVNIKU (ORLANDOV STUP). DUBROVAČKI ORLANDO, RAD ANTUNA DUBROVČANINA, POSTAVLJEN JE 1417. GODINE NA MJESTU STARIJEG KIPA.

Pjesma o Nibelunzima Nibelunzi ili Nibelungi, germanski naziv za rod demonskih patuljaka iz pučke predaje, čiji kralj Nibelung raspolaže golemim blagom u podzemlju. Također, pučki naziv za burgundsko pleme koje je došlo u posjed toga blaga nakon smrti Siegfrieda, koji ga je bio oteo Nibelungu. Uz Nibelunge vezan je niz starih germanskih junačkih pjesama, saga, balada i legendi, npr. franačka saga o pokolju burgundskoga plemena iz V. st. , pjesme o Atili (Atlakviða, Atlamál) iz IX. st. , nordijske sage iz XIII. st. (Thiðrekssaga, Völsungasaga). Ciklus o Nibelunzima sastojao se prvotno od dviju odvojenih legendi: o smrti Siegfriedovoj te o uništenju Nibelunga. Prva je mitsko-legendarnoga značaja, a druga se temelji na povijesnoj provali Huna u rajnsko područje i propasti burgundske države (467), o čemu postoji poseban spjev (Der Nibelunge Nôt, oko 1150– 60) nepoznata sastavljača. Građa je novu obradbu doživjela u XIII. st. , kada je anonimni austrijski autor iz viteško-dvorskoga kruga te dvije sage spojio u jedan spjev, Pjesmu o Nibelunzima (Nibelungenlied) od 39 pjevanja (aventiure), i

SIEGFRIED S BLAGOM ŠTO GA JE OTEO NIBELUNGU DOLAZI NA GUNTHEROV DVOR U WORMS ZAPROSITI KRALJEVU SESTRU KRIEMHILDU. KRALJ MU JU DAJE ZA ŽENU POD UVJETOM DA ZA NJEGA PRIDOBIJE NEPOBJEDIVU ISLANDSKU KRALJICU BRUNHILDU. SLUŽEĆI SE PLAŠTOM KOJI GA ČINI NEVIDLJIVIM (TARNKAPPE), SIEGFRIED SVLADA BRUNHILDU. KADA BRUNHILDA DOZNA ZA PRIJEVARU, NALOŽI DVORJANINU HAGENU NEKA MUČKI UBIJE SIEGFRIEDA, A ZATIM SE SAMA UBIJE. TADA KRIEMHILDA SPREMI KRVNU OSVETU: DA BI OSTVARILA PLAN, PRISTANE NA UDAJU ZA ETZELA (ATILU), HUNSKOGA KRALJA. NA NJEZIN NAGOVOR ETZEL POZOVE BURGUNĐANE NA DVOR I OD NJIH ZATRAŽI BLAGO KOJE JE PRIPADALO SIEGFRIEDU, ŠTO ONI ODBIJU TE SVI ZAJEDNO S KRIEMHILDOM IZGINU U OPĆEM POKOLJU.

OD XV. ST. TEMATIKA NIBELUNGA ODRŽALA SE U PUČKIM KNJIGAMA (RIMOVANA SIEGFRIEDOVA BIOGRAFIJA LIED VOM HÜRNEN SEYFRIED) I NIZU DRAMSKIH OBRADBA (H. SACHS, F. DE LA MOTTE FOUQUÉ, ERNST RAUPACH, CH. F. HEBBEL, EMANUEL GEIBEL, F. G. WALDMÜLLER, H. IBSEN, WILHELM JORDAN, ADOLF VON WILBRANDT I DR. ) TE U OPERNOJ TETRALOGIJI R. WAGNERA PRSTEN NIBELUNGA. PRVI DIO PJESME O NIBELUNZIMA OBJAVIO JE J. BODMER 1757. , A POTPUNO IZDANJE PRIREDIO JE CHRISTOPH HEINRICH MÜLLER 1782. SAČUVANO JE 35 RUKOPISA, ODNOSNO RUKOPISNIH ULOMAKA IZ XIII–XVI. ST. , A POTPUNA REKONSTRUKCIJA TOG EPA JOŠ JE PREDMET STRUČNE MEDIJEVALISTIČKE RASPRAVE.

Pjesma o Cidu (španjolski El cantar de mio Cid) španjolska je srednjovjekovna epska pjesma temeljena na životu narodnog junaka po imenu Rodrigo Diaz de Vivar, također poznatom kao El Cid Compeador (Cid Osvajač). Sačuvan je jedan rukopis iz 14. stoljeća koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Madridu. Prva stranica originalnog rukopisa se izgubila i danas nam je poznat početak samo zahvaljujući nadopisivanjima napravljenim u srednjem vijeku. U toj izgubljenoj stranici nalazi se razlog Cidove svađe s kraljem i na kraju, njegovog izganstva. Pjesan o Cidu ep je koji se sastoji od preko 3700 stihova. Prvih nekoliko stranica nedostaje, a ostatak počinje El Cidovim progonstvom od strane kralja, a završava njegovom smrću. Datum nastajanja epa bio je dugo tema rasprava, a danas je zastupljeno mišljenje da je nastao polovicom 12. stoljeća. Iako je zasnovan na stvarnim događajima i činjenicama, ep je također velikim dijelom legendaran. Ep je od iznimne vrijednosti jer nosi slike i običaje tih dana, i što je najvažnije, pisan je jezikom kojim se sam El Cid služio, jezikom koji se polako odvajao od latinskog, ali nije još bio sasvim razvijen. Pisan je aleksandrijskim stihom, s pauzom iza osmog sloga, no stihovi često dosegnu i do 20 slogova, a nekad imaju samo deset. Ipak, to se može pripisati nemarnom kopiranju djela.

Prvo pjevanje Sačuvani tekst počinje kada ožalošćeni Cid sa svojim vazalima, isprovociran kraljevim lažnim optužbama napušta Burgos gdje mu nitko nije želio pomoći protiv kraljeve teške kazne. Zbog toga, Cid, pomoćnik Martína Antolíneza, odani burgunški vojnik posuđuje od dva lihvara, Rachela i Vidasa dva kovčega navodno puna zlata, ali zapravo je unutra bio pijesak. Nakon što je uzeo novac, Cid se uputio u samostan San Pedro de Cardena, gdje se nalazila njegova žena, Dona Jimena sa dvije kćeri, Elvirom i Sol. Tamo organizira da njegovoj obitelji bude pruženo sve što im je potrebno i potom odlazi na bojišnicu.

Noć prije ulaska na muslimanski teritorij u snovima mu se pojavljuje arhanđeo Gabrijel i ulijeva mu sigurnost u dobru budućnost. Od tog trenutka počinju njegovi podvizi iz progonstva koji će jedan za drugim postajati sve slavniji. U početku se sa svojom vojskom spušta na jug i upada na zemlju Henaresa u kojoj je pokorio Castejon i položio pravo na ratni plijen, dok je u međuvremenu njegov zamjenik Alvar Fánez vodio pljačkaški pohod koji je opustošio Hitu, Guadalajaru i Alcalu. Budući da se radi o muslimanskom teritoriju koje je bilo pod zaštitom kralja Alfonsa, Cid ju je brzo napustio kako se ne bi morao suočiti s vojskom kojom je do nedavno zapovjedao i zaputio se prema sjeveru kako bi zavladao bogatom dolinom Jalón u kojoj je okupirao dvorac Alcocer. Ovaj pohod je bio vrlo opasan, budući da su stanovnici Calatayuda tražili pomoć kralja Tamída od Valencije koji je na Cida poslao veliku vojsku predvođen generalima Farizom i Galvom koju su na kraju porazili kršćani. Bez sumnje je ova situacija iznimno teško i Cid odlučuje promjeniti strategiju. Ovaj put utaborio se u El Poyu, između Daroce i Teurela što mu je omogućilo kontrolirati pokrajinu Donji Aragon.

U međuvremenu se njegov zamjenik Alvar Fánez uputio u Castillu noseći važan dar za kralja Alfonsa s ciljem da dobije njegov oprost. Nije postigao željno, ali je dobio određene ustupke i prvu promjenu stava od strane kralja. Kada su se ponovo našli, Cid i Alvar premjestili su svoj tabor u Tevar, koji je bio orijentalna zona Maestrazga, što je izazvalo srdžbu grofa Barcelone, Ramona Berenguera jer je to područje držao svojim protektoratom. Da bi se osvetio, grof napada Cida što je jedini put u djelu gdje se priča o međusobnoj bitci između kršćanskih vojski. Bitka je završila porazom grofa i njegovim zarobljavanjem. Malo kasnije, oslobodio ga je njegov nasljednik.

Drugo pjevanje U ovom pjevanju, Cid zauzima za cilj prisvajanje Valencije. Nakon što je pokorio istočni teritorij, Valencija je ostala izdvojena i bez saveznika da se brani u trenutku Cidovog opsjedanja. Kralj Seville je ostao braniti grad, međutim njegova vojska je ostala zbunjena i smjesta pobjegla na prvi znak nevolja. Nakon pokoravanja Valencije, Cid šalje drugi dar kralju Alfonsu i moli ga da dopusti ponovno okupljanje njegove obitelji u Valenciji. Nedugo nakon što Jimena sa svojim kćerima stigne u Valenciju, kralj Yúcef de Marruecos se obrušava na grad sa svojom vojskom U prvom sukobu, korisnim se pokaže za Cidove ljude zatočenje Alvara Savadoreza, jednog od plemića, što je jedni slučaj u djelu. Bez sumnje, iz druge bitke, Cid izlazi kao pobjednik. Raspolažući bogatim ratnim plijenom, Cid kralju Alfonsu šalje treći i zadnji dar. Kralj na kraju odlučuje potpuno oprostiti izgnaninku. U tom trenutku, slava i bogadstvo Cida doseže svoj vrhunac. Ponukani veličinom Cidovog imena, dvojica mladih plemića koji pripadaju uskom krugu Grandes d'Espana, prose Cidove kćeri, Elviru i Sol, čime završava drugo pjevanje.

Treće pjevanje Provodeći vrijeme sa svojim svekrom, u jednom trenutku plemići pokažu svoj kukavičluk bježeći pred lavom koji je pobjegao iz kraljevske tvrđave. I dok oni obeshrabreno bježe, Cid se hvata u koštac s lavom i ubija ga. Situacija se nastavlja kada vojska marokanskog generala Buccara dolazi u Valenciju u novom pokušaju osvajanja grada. U bitci, plemići bjehu napadnuti i ispadne da se njihova djela kose sa pravilima onih što sebe nazivaju Grande d'Espana. Plemići postaju objektom općeg rugla i Cid ih otjera. Da bi se osvetili, otputuju sa svojim ženama natrag u svoj dom Carion, međutim kada stignu u blizinu groblja Corpes, okrutno ih zlostavljaju i tamo ih ostavljaju da se same snađu. Srećom, za njima se iz Valencije uputio Felez Munoz, Cidov nećak, naslućujući nesreću i odvodi ih natrag ocu. Cid dolazi pred kralja Alfonsa koji saziva vijeće u Toledu gdje Cid izaziva mlade plemiće na dvoboj. Plemići nastoje opravdati svoje postupke staleškom razlikom između kćeri jednog običnog nižeg plemića i njih koji pripadaju Grandes d' Espana. Cidovi vojnici podsjećaju vijeće kako plemstvo nije samo pitanje podrijetla, već također i djela. Vijeće presuđuje u korist Cida, te u dvoboju u Carrionu, trojica najboljih Cidovih vojnika pobjeđuju dva mlada plemića i njihovog starijeg brata dok Cid za to vrijeme ženi svoje kćeri za prinčeve Navarre i Aragona Ovim činom pjevanje završava.

Kalevala Cjelokupno finsko narodno stvaralaštvo živjelo je kao usmena tradicija sve do 1835. kada je Elias Lonnröt, sakupio i sistematizirao to cjelokupno stvaralaštvo i objavio u posebnoj knjizi koju je nazvao Kalevala. Cijeli spjev vezan je uz nekoliko događaja u kojima je prikazano nekolikova, koji nisu povijesni nego mitski, među kojima se ističe starac, pjevač i čudotvorac Väinämöinen, koji snagom riječi mijenja svijet doživljavajući razne zgode i nezgode u odnosima s drugim likovima. Drugi po značenju lik je kovača Ilmarinena koji personificira genij uzdignut do magije. Treći po značenju je čarobnjak i putnik Lemminkäinen koji predstavlja junaka, lutalicu i čarobnjaka. On ima funkciju tipičnih junaka heroja ostalih europskih naroda (grčki junaci Odisej, Hektor itd. ).

Elias Lönnrot bio je liječnik po zanimanju. Vrlo se malo zapravo zna koliki je njegov osobni doprinos u Kalevali. Znanstvenici do danas još uvijek imaju različite teze o tome koliko je od Kalevale originalna folk poezija, a koliko je Lönnrotov vlastiti rad. Znase da je on spojio različite varijante u jednu, izostavio stihove koji nisu u formi i ispisao vlastite kako bi se povezali određeni odlomci u logičke cjeline. Isto tako, pojedini pjevači koriste svoje vlastite riječi i narječja kad recitiraju svoj repertoar. Negdje ipak nalazimo različite čak ide koliko obavljaju različite verzije iste pjesme u različitim vremenima.

U Kalevali je sačuvano pored događaja iz povijesti i mitologije cjelokupno bogatstvo finskih kao i kršćanskih legendi. U osnovi je radnje borba jednoga naroda protiv škrte i neljubazne prirode sjevera. Spjev ima 50 pjevanja (runa), a značajno je da prvo pjevanje završava rođenjem heroja, pjevača Väinamöinena. Sljedećih 9 9 pjevanja govori o njihovim doživljajima da bi se tek u 11. pjevanju pojavio Lemminkäinen koji mora izvršiti nekoliko teških zadataka kako bi zadobio najljepšu kći sjeverne zemlje. Najljepši je dio spjeva onaj kada Lemminkäinen mora sići u podzemni svijet kako bi ubio labuda iz rijeke Tuonela koji je čuvar toga podzemlja, pri tome on nastrada, a tijelo mu rastrgano na komade biva bačeno u rijeku smrti. Njegova majka nalazi dijelove tijela svoga sina, sastavlja ih i oživljuje što je poznato i u ostalim narodnim književnostima. Posljednjih 10 ak pjevanja prikazuje trojicu likova u potrazi za Sampom. Sampo je predmet čije ime označava oružje i blago. Oko njega se vodi borba između sinova Kaleve i Sjeverne zemlje. Spjev završava nagovještajem budućnosti preko Väinamöinen koji u bakrenom čamcu odlazi daleko na horizont

Kalevala započinje mitom postanka koji prikazuje svijet koji je nastao iz jajeta riđoglave plovke/ vrsta patke/ Uz to ep kazuje priču o borbi između naroda Kaleve i Sjeverne zemlje, I priču o izradi I krađi magičnog Sampa. Karakterističan za ep je i takozvani trohejski tetrametar (poznat i kao kalevalski metar).

Od likova u Kalevali, najpoznatiji je: a) Väinämöinen kao centralni lik epa, b) njegov nesretni suparnik Joukahainene c) tragični Aino i Kullervo, d) herojski izumitelj-kovač Ilmarinen koji je izradio Sampo, e) Louhi, sjeverna vještica.

EDDA Ø islandski nacionalni ep Ø islandske junačke pjesme Ø nastaju između 9. i 13. st. u Norveškoj Ø srodnost s Pjesmom o Nibelunzima vidi se po nekim zajedničkim likovima

Preuzeto (tekst): - http: //hr. wikipedia. org/wiki/Pjesma_o_Rolandu - hr. wikipedia. org/wiki/Pjesma_o_Cidu - http: //www. enciklopedija. hr/Natuknica. aspx? ID=43695 - http: //en. wikipedia. org/wiki/Beowulf izvor: The kalevala, Oxford World’ Classics slike> izbor/ internet Zdenka