U REGISTRATURI Ante Kovai Kompozicija uokvirena u registraturi

„U REGISTRATURI” Ante Kovačić

Kompozicija • uokvirena – u registraturi koju vodi stari Ivica Kičmanović razgovaraju prašnjavi spisi • glavnu riječ vodi Registar (glavni spis) • za riječ se javlja Ivičin životopis – započinje radnja romana • kronologija se nekoliko puta prekida i vraća u registraturu; u tim dijelovima upoznajemo Ivicu kao propala čovjeka koji više ne pripada ni rodnom selu ni gradu • roman je podijeljen u tri dijela

Prvi dio • OKVIR: personificirani pravni spisi se svađaju u registraturi (aluzija na sukob starih i mladih) – Registar daje riječ životopisu Ivice Kičmanovića • djetinjstvo i školovanje Ivice Kičmanovića • obuhvaća prvih 20 godina registratorova života • pripovijedanje je u 1. licu i nije linearno • sadrži priču o Meceninu podrijetlu i vili Dorici koja se iznosi u formi sveznajućeg pripovjedača i priču o Laurinu djetinjstvu ispričanu u 1. licu

Drugi dio • sveznajući pripovjedač • obuhvaća radnju od rastanka s Laurom do zaljubljivanja u Anicu • česta vraćanja radnje u Ivičinu mladost • ulomci o životu Kanonikova sina Mihe i obitelji Medonić

Treći dio • najkraći • linearno pripovijedanja • funkcija epiloga • radnja se spaja s početkom 2. dijela gdje na početku imamo pijanog registratora sa svojim životopisom u rukama • tragičan završetak registratora i njegova rukopisa – izgorjeli su u plamenu

Likovi • dvije sredine s kojima je Ivica povezan, seoska i gradska • prikaz socijalnih, moralnih i društevnih prilika ondašnjeg hrvatskog društva • posebno satirično prikazani su likovi koji su iz seoske sredine došli u grad, a onda se pogospodili (kumordinar Žorž, pojeta Rudimir Bombardirovič Šajkovski)

Likovi – seoska sredina • Jožica Zgubidan (Ivičin otac), Ivičina majka, braća i sestre, Kanonik, Miho (Kanonikov sin), Anica (Kanonikova kći), seoski učitelj, župnik, gavan Medonić. . . Likovi – gradska sredina • Mecena, Žorž, Laura, Ferkonja, Rudimir Bombardirovič Šajkovski • Ivica Kičmanović nije aktivan lik; životni put mu je određen sudbinom i društvnim odnosima i prilikama

Tematska razina romana • u 1. planu je razvoj i sudbina nadarenog seoskog dječaka Ivice Kičmanovića – Kovačić prikazuje hrv. društvo u 2. pol. 19. st. s posebnim naglaskom na tragičnoj sudbini hrvatskog intelektualca seoskog podrijetla • autor se kritički odnosi prema hrv. stvarnosti • u središtu interesa je odnos / sukob sela i grada • autobiografski sloj romana (djetinjstvo na selu, školovanje u gradu, Hrvatsko zagorje opisano je lirskim tonovima, osjećaju se toplina i prisnost u prikazu djetinjstva)

Fabula • višeslojna • veliki broj likova iz različitih društvenih slojeva • Ne teče linearno – izmjenjuju se sadašnjost glavnog lika s njegovim sjećanjima, realistične epizode s romantičarskim elementima (hajdučica Laura) i bizarnim likovima (baba Huda – živi daleko u šumi, tajanstvena i zatvorena, bavi se magijom i spravljanjem napitaka za ozdravljenje) • U razvjanju fabule Kovačić se koristi postupcima karakterističnim ra realizam i naturalizam, ali i postupcima iz trivijalne književnosti (tajne iz prošlosti, spletke, otmice. . . )

Stilska obilježja romana • ispreplitanje realističkog sloja, romantičarskih elemenata, naturalističkog sloja i naznaka modernizma • realistički sloj: analiza društvene stvarnosti, ukazivanje na društvenu nepravdu, realistička tehnika pripovijedanja • romantičarski elementi: Laura i likovi povezani s njezinim podrijetlom i odrastanjem – tajanstevno podrijetlo, sudbinski utjecaj na ostale likove, odmetništvo; fatalizam i hajdučka sudbina Laure • naturalistički sloj: motivacija Laurina lika (njezini postupci rezultat su očeve krvi – biološka motivacija); masovne scene (seoska svadba, tučnjava) • modernizam: neobična uokvirena kompozicija, odstupanje od kronološkog prikaza zbivanja, subjektivan odnos prema vremenu

Stilska obilježja romana • na stilsko-izražajnoj razini služi se groteskom, hiperbolom, gradacijom i sarkazmom

Za kraj. . . • „U registraturi” je najbolji roman hrvatskog realizma • izlazio je u nastavcima u „Vijencu” (1888. ) • kritika je Kovačića optuživala da zagovara nemoral • u cijelosti je objavljen tek 1911.