SVIJESNO I NESVJESNO PSIHOANALITIKA I KOGNITIVNONEUROZNANSTVENA GLEDITA Rudolf

SVIJESNO I NESVJESNO PSIHOANALITIČKA I KOGNITIVNONEUROZNANSTVENA GLEDIŠTA Rudolf Gregurek Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zadivljujuća je hipoteza da ste vi, vaše veselje i tuga, vaše pamćenje i ambicije, vaš doživljaj vas samih, vaša slobodna volja, u stvari, ništa više do rezultat ponašanja ogromnog broja živčanih stanica i s njima povezanih molekula. F. Crick, 1994.

Moramo biti svjesni činjenice da će naše provizorne ideje u psihologiji vjerojatno jednog dana biti bazirane na organskim substrukturama. S. Freud, “On Narcissism” (1914. )

Kada terapeut razgovara s pacijentom, i pacijent sluša, terapeut ne stvara samo kontakt pogledom i glasom, već pokreće i čitavu neuronsku mrežu u svom mozgu što ima indirektan i, za nadati se je, dugotrajan učinak na neuronsku mrežu pacijentovog mozga; a vrlo vjerojatno i obrnuto. Zasad, dok riječi stvaraju promjene u umu našeg pacijenta, vjerojatno je da ovakve psihoterapijske intervencije stvaraju promjene i u pacijentovom mozgu. S ovakve točke gledišta, biološki i sociopsihološki pristupi su ujedinjeni. E. Kandel, 1999.

Genetska lutrija određuje karte u tvom špilu, ali iskustvo određuje kako ćeš igrati s dodijeljenim kartama.

Geni ne pružaju gotove odgovore na specifične događaje već osiguravaju generalnu tendenciju koja je prilagođavajuća kroz lokalne varijacije. Geni primarno, uz pomoć motivacija, usmjeravaju naše ponašanje. Značajni cilj ili motiv je neposredni pokretač koji uz pomoć genetskog utjecaja iz daleke prošlosti pronalazi rješenje.

Freud je povezao razvoj pojedinca s evolucijom vrste. Ontogeneza ponavlja filogenezu. Korteks, iako je aktivan od rođenja, razvija se sporije od ostalih regija mozga. Spori razvoj mozga omogućuje utjecaj okolišnih činitelja, ali i utjecaj transgeneracijskog prijenosa iskustva koje osigurava preživljavanje jedinke. Ovisnost o majci osigurava primatima preživljavanje i vrijeme za razvoj viših moždanih struktura (neokorteksa).

ü Varijabilnost u moždanim vezama po kojoj se osobe međusobno razlikuju ovisi o fizičkom, socijalnom, psihičkom i kulturalnom okruženju u kojoj osoba odrasta. ü Proces međusobne povezanosti u mozgu naziva se sinaptogeneza. ü Mozak stvara i eliminira sinapse tijekom cijelog života, a taj proces naziva se neuralni Darwinizam.

Prikaz razvoja ljudskog mozga tijekom gestacije. Tijekom 40 dana embrionalnog razvoja počine formiranje SŽS. Oko stotog dana mozak je prepoznatljiv u svom zrelom obliku. Johnson, 1997

Zdravi mozak Plava transparentna mreža prikazuje aktivnost od 55% maksimuma moždane aktivnosti i pokazuje osnovne konture anatomije mozga omogućavajući nam uvid unutrašnje strukture visoke aktivnosti: crvene regije prikazuju regije koje su u gornjih 15% moždanog maksimuma, a bijele regije u gornjih 8%.

Tip razmišljanja Intrapsihički konflikt Nagoni Svjesno Moralni princip Logičnost, racionalno Princip realiteta Nelogičnost, emocije, iracionalno Princip ugode

Freud je naglasio da većina mentalnih procesa koji određuju naše svakodnevne misli, osjećaje i htijenja nastaju nesvjesno. Svjesni um nije ishodište ili izvor ljudskog ponašanja; zapravo, nagoni se nesvjesno aktiviraju, a uloga svijesti je da bude čuvar i daje smisao nakon što se akcija dogodila. Gazzaniga, 1985. , Wagner, 2002.

Emocionalni sistem mozga i njegova interakcija s kognitivnim procesima Da li se sjećate 11. rujna 2001. godine? Vjerojatno se možete prisjetiti tog dana. Isto kao vjerojatno se ne možete prisjetiti što ste radili 10. rujna 2001. godine. Događaji od 11. rujna čvrsto su se urezali u naš mozak jer su bili bogati emocijama koje su se povezale s pamćenjem događaja koji su se zbili toga dana.

Mc. Leanov konceptualni model Neokorteks - misli (uključuju planiranje, jezik, govor, logiku i želju, svijest) Limbički sustav - emocije (osjećaji, odnos/njegovanje, imaginacija i snovi, igra) Mozak reptila - instinkti (preživljavanje, disanje, gutanje, srčana akcija, reakcija straha)

Afektivna stanja • Afekti koleriraju s dva rudimentarna motivacijska sustava – Približavanje – pozitivno (sreća, ugoda) – Izbjegavanje – negativno (strah, gađenje) • Motivacija/afekt i prefrontalni korteks – Lijevi PFC – sreća i ugoda – Desni PFC – anksioznost i depresija

Superego, Ego i Id kao prvi korak u razumijevanju mozga u konfliktu Amigdala (A) su strukture koje traže neodgodivi užitak. S VMPC A Ventromedialni prefrontalni korteks (VMPC) isto tako šalje signale u Striatum (S) s dodatkom starih iskustava. Ako je asocija negativna, VMPC signal je inhibitoran. Bechara, A. , 2007. Decision-making, impulse control and loss of willpower to resist drugs: A neurocognitive perspective. Nature Neuroscience 8(11): 1458 -1463. Striatum prevodi signale iz Amygdala i VMPC u tjelesnu akciju.

Topografski model psihičkog aparata kojeg je Freud razvio isključivo kliničkim opažanjima napokon ima i biološku, eksperimentalno dokazanu podlogu. Nesvjesno je smješteno subkortikalno (uključujući amigdala) u desnoj hemisferi velikog mozga. Logički mozak (Neokortek) Emocionalni mozak (Limbički sustav) Mozak za preživljavanje (Moždano stablo) Svjesno uključuje hipokampus i frontalni režanj (prefrontalni, cingularni i orbitalni korteks).

Izvor energije svih funkcija. Suvremena neuroznanost smješta sustav pobuđenosti, „state-dependent“ funkciju mozga u ascedentni aktivirajući sustav koji uključuje nucles parabrachialis, periaqueductal grey, retikularnu formaciju, rapha nuclei, locus coeruleus i ventralnu tegmentalnu areu. Ove regije održavaju stanje pobuđenosti, pažnje i napetosti organizma. Damasio, 1999; Panksepp, 1998, 1999.

Izvor energije svih funkcija. Ascedentni aktivirajući sustav mozga predstavlja fiziološki korelat psihoanalitičkog koncepta „psihičke energije” ili, kako ga je Freud nazvao, velikim „rezervoarom libida“.

Desno Desna hemisfera (razvija se prije lijeve): § Holsitičnost § Neverbalno, muzika § Vizualnost § Prepoznavanje lica § Višeznačnost § Empatija § Autobiografska memorija § Integriranje slike tijela i lijevo § § § Lijeva hemisfera: Linerano procesiranje Govor Logično razmišljanje Doslovnost Stvaranje kohezije (ne koherencije) za “davanje smisla” (integracije) za što je potrebna komunikacija s desnom hemisferom (corpus callosum)

Amigdala “EMOCIONALNI MOZAK” • Ključna uloga u emocijama (strah, užitak). • Ključna uloga u implicitnoj, emocionalnoj memoriji: interpretiranje značenja emocija za iskustvo.

SENZORIČKI KORTEKS 30 -40 ms sporo i precizno TALAMUS PODRAŽAJ 12 ms brzo i prljavo AMIGDALA EMOCIONALNI ODGOVOR

Svijest Freud (1923) definira kao unutrašnji osjetilni organ koji opaža, zamjećuje subjektove mentalne procese. On piše: „Proces kojim nešto postaje svjesno povezan je s percepcijom koju naši osjetilni organi primaju iz vanjskog svijeta. S topografskog gledišta, ovaj fenomen smješten je u korteksu, odnosno u egu. Isto tako je istina da mi primamo svjesne informacije i iz unutrašnjosti našeg tijela - osjećaje koji imaju odlučujući utjecaj na naš mentalni život, čak intenzivniji od vanjskih podražaja. “

Posljednjih nekoliko godina neuro-psihoanalitičari proučavali su mehanizme percepcije i pamćenja i otkrili su da postoje dva različita oblika, što je slično Freudovom otkriću svjesnih i nesvjesnih zbivanja. Implicitni je oblik nesvjestan i propisuje percepcijske i motorne akcije. Emocije su pod utjecajem amigdala. Eksplicitni je oblik svjestan i uključuje konceptualnu memoriju događaja, mjesta i živih bića. Pod kontrolom je hipokampusa.

Intuitivno znamo što možemo a da to često ne možemo objasniti. Ozbiljna je razlika između proceduralnog i deklarativnog pamćenja. Kako vidimo svijet, kako reagiramo na druge ljude, kako biramo prijatelje i ljubavi određeno je našim limbičkim/implicitnim pamćenjem, a ne našom inteligencijom.

Implicitno – emocionalno (proceduralno) pamćenje vs. eksplicitno - deklarativno pamćenje Emocionalno pamćenje n n n Pamćenje emocija vezanih uz neki događaj Intuitivno pamćenje Vezano uz amigdala Deklarativno pamćenje n n Pamćenje eksplicitnih, konkretnih informacija dostupnih svijesti Vezano uz hipokampus i korteks

Implicitno - emocionalno pamćenje vs. eksplicitno - deklarativno pamćenje n n n Emocionalne informacije mogu biti spremljene i u deklarativno pamćenje, ali samo kao činjenica koja je emocionalno neutralna Primjer automobilske nesreće Nemamo pristup vlastitom emocionalnom pamćenju već samo posljedicama onoga što je spremljeno – ponašanje ili tjelesna reakcija

Implicitno - emocionalno pamćenje vs. eksplicitno - deklarativno pamćenje n n Rana traumatska iskustva mogu biti spremljena u sustav emocionalnog pamćenja još dok hipokampus niti nije razvijen, pa onda takva iskustva mogu utjecati na naše ponašanje putem nesvjesnih procesa Emocije nisu samo nesvjesni sadržaj emocionalnog pamćenja jer imaju snažan utjecaj na stvaranje novog deklarativnog pamćenja i općenito funkcioniranje kognitivnih procesa

Implicitno - emocionalno pamćenje vs. eksplicitno - deklarativno pamćenje n n n Neuroznanstvenici su pokazali da većina moždanih struktura koje formiraju eksplicitno pamćenje nisu funkcionalne tijekom prve dvije godine života Freud je to nazvao infanitilna amnezija Moguće je da se implicitna memorija počinje kreirati u odnosu između majke i djeteta modelirajući obrazac moždanih veza.

n Naš mozak se razvio u sadašnji oblik s ciljem da percipira i integrira unutrašnji i vanjski svijet i njegov utjecaj na preživljavanje. n Lako može doći do zabune kad emocionalno iskustvo (limbički sustav) instruira naš neokorteks. n Afekt je primarno biološki koncept, a kada ga intelektualno osvijetlimo on postaje emocija. n Mi prepoznajemo emocije. S. Tompkins

n n n Važno je znati da naše emocije imaju biološku funkciju s ciljem da nas održe na životu. Ljutnja, bijes, mržnja, gađenje, strah, žalovanje, ljubav, kao i ostale emocije služe da bi nas držale podalje od onih koji nas mogu ugroziti, odnosno blizu onih koji nas mogu zaštiti. Čak i anksioznost, za koju se najčešće misli da je negativna, može biti važna za održavanje života. Anterior Cingulate Dorsomedial Prefrontal Cortex Orbital Nucleus Accumbens Amygdala Ventral Pallidum Dalgleish, 2004 Hypothalamus

Porast neuronskog rasta i integracije u psihoterapiji osiguran je kroz: 1. siguran i povjerljiv odnos, 2. stjecanje novih informacija i iskustava kroz područje kognicije, emocija, podražaja i ponašanja, 3. simultanu ili alterirajuću aktivaciju neuronskih veza koje su neadekvatno integrirane ili su disocirane, 4. umjereni stupanj stresa ili emocionalnog podražaja koji se izmjenjuje s periodima sigurnosti, 5. integraciju konceptualnog znanja s emocionalnim i tjelesnim iskustvom kroz verbalni odnos s terapeutom, 6. razvoj procesuiranja i organiziranja novih iskustava kao kontinuirani proces odrastanja i integracije i izvan terapijskog procesa.

n n Emocije se povezuje s limbičkim sustavom. Ako su naše intervencije primarno usmjerene na naš neokorteks, promašit ćemo i ostaviti našeg pacijenta nebranjenog od emocionalnog naboja i snage limbičkog sustava.

Naš limbički sustav je opremljen da detektira i odgovori na unutrašnji svijet druge osobe. Ovaj sposobnost naziva se i “limbička rezonanca”

Postajemo svjesni da naš “limbički sustav” upravlja mnogo više s našim svakodnevnim aktivnostima, više nego li smo toga bili svjesni. • Većina našeg “limbičko učenja” je izvan svjesne kontrole našeg neokorteksa. • Sada attachment dolazi u prvi plan i pobjeđuje. • Utemeljenost drugih psihoterapijskih tehnika je upitna. -

Zaboravljamo da “mozak gladan ljubavi” obavezno traži zadovoljstvo u povezanosti s drugom osobom. U ovome i leži snaga psihodinamske psihoterapije! Limbička regulacija tijekom terapije može oporaviti narušenu ravnotežu u pacijentu.

OPREZ!!! Limbička rezonaca je dvosmjerna i mi smo odgovorni i uključeni. Svaki smo dan zasuti limbičkim patnjama naših pacijenata. Brinite se za svoj mozak. Upamtite zašto pacijenti ulaze u vaše ordinacije. . .

• Možemo promijeniti ono što znamo svjesnim akcijama našeg uma. • Možemo promijeniti način ponašanja – za neko vrijeme – učeći nove vještine. • Možemo promijeniti ono što jesmo i kako reagiramo jedino dopuštajući da budemo voljeni i prihvaćeni od drugih nama važnih osoba.