Seminar MPP 4 travnja 2018 DR HOKO KATEDRA

Seminar MPP 4. travnja 2018. DR. HOŠKO KATEDRA ZA MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO

Izvori mpp-a - RH §Unutarnji izvori § opći § posebni §Međunarodni ugovori § dvostrani § višestrani §Europski izvori § Primarni § sekundarni * 2

Unutarnji izvori § Opći § Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991. (ZMPP) – ZRSZ §Od 29. siječnja 2019. Zakon o međunarodnom privatnom pravu § Posebni § Zakon o mjenici iz 1994 – ZM § Zakon o čeku iz 1994. – ZČ § Pomorski zakonik iz 2004. – PZ § Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu iz 1998. – ZOSOZP § Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. – ZVDSP § Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2003. – ZZTD § Zakon o parničnom postupku – ZPP § Zakon o arbitraži iz 2001. – ZA * 3

Izvori mpp - EU §Primarno pravo EU §Sekundarno pravo EU * 4

Osnivački ugovori EZ/EU koji utječu na mpp država članica (legislativna nadležnost) Ugovor iz Rima iz 1957. /1958. (EEZ i EUROATOM) Ugovor iz Maastrichta iz 1992. /1993. Ugovor iz Amsterdama iz 1997. /1999. Ugovor iz Nice 2001. /2003. Ugovor iz Lisabona 2007. /2009. ◦ Ugovor o EU ◦ Ugovor o funkcioniranju EU

Ugovor iz Rima sadržavao je samo odredbu prema kojoj su države članice bile obvezne surađivati kako bi se olakšalo priznanje i ovrha sudskih odluka na području tadašnje EZ Bruxelleska konvencija o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima 1968. /1971. Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980. /1991. Lugano konvencija o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (EZ i EFTA) 1988.

Ugovor iz Maastrichta pravosudna suradnja u građanskim predmetima – i dalje temeljem međunarodnih ugovora Konvencija o stečaju Konvencija o dostavi Bruxelles II konvencija o bračnim predmetima ◦ Nijedna nije stupila na snagu zbog nedovoljnog broja ratifikacija

Ugovor iz Amsterdama Članak 65. Donošenje kolizijskih pravila i pravila međunarodnog građanskog procesnog prava u nadležnosti su europskog zakonodavca Na području MPP-a ne donose se više konvencije nego uredbe – Rimska konvencija zamijenjena je Uredbom Rim I, Briselska konvencija zamijenjena je Uredbom Bruxelles I te su donesene brojne druge uredbe Irska i VB imaju opt in položaj, a Danska je isključena

Prednosti uređenja materije MPP-a uredbama 1. Uredbama izbjegnuta dugotrajnost i neizvjesnost postupka izmjena konvencija. 2. Uredbe su obvezujući pravni akti EU koji u svim državama članicama EU djeluju izravno, a podložne su tumačenju od strane Europskog suda. 3. Donošenje uredbe u skladu je sa sistematizacijom pravila međunarodnog privatnog prava na području europske unije.

Cilj unifikacije Zašto je važna unifikacija pravila međunarodnog privatnog prava na europskoj razini? Moguća rješenja: 1. Harmonizacija privatnog prava 2. Harmonizacija pravila mpp

Ugovor iz Nice Mijenja se način donošenja propisa – u Vijeću je potrebna jednoglasnost samo za pitanja obiteljskog mpp-a

Ugovor iz Lisabona Nadležnost Suda EU Položaj Danske – mogućnost opt in-a Malo izmijenjena legislativna nadležnost Passarelle klauzula

Lisabonski ugovor § 2007. – § Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije – UFEU (ex. UEZ) (stupio na snagu 1. 12. 2009. ) §UFEU – Dio treći / Politike i unutarnje djelovanje Unije / Glava V / Prostor slobode, sigurnosti i pravosudni prostor / Poglavlje 1. – Opće odredbe § čl. 67. st. 3. UNDEU (ex čl. 61. UEZ) EU povjereno osiguravanje visoke razine sigurnosti putem mjera za koordinaciju i suradnju između pravosudnih tijela § čl. 67. st. 4. UNDEU (ex čl. 61. UEZ) EU povjereno olakšavanje pristupa pravosuđu, posebno putem načela međusobnog priznanja sudskih i izvansudskih odluka u građanskim predmetima * 13

§UFEU – Dio treći / Politike i unutarnje djelovanje Unije / Glava V / Prostor slobode, sigurnosti i pravni prostor / Poglavlje 3. – Pravosudna suradnja u građanskim predmetima § čl. 81. UFEU (ex Art. 65. UEZ) – EU povjeren razvoj pravosudne suradnje u građanskim predmetima s prekograničnim posljedicama; § Europski parlament i Vijeće – donose mjere potrebne za nesmetano djelovanje unutarnjeg tržišta; § Vijeće – donosi mjere u obiteljskim predmetima uz mogućnost passarelle klauzule! * 14

Članak 81. UNDEU (ex čl. 65. UEZ) 1. Unija razvija pravosudnu suradnju u građanskim predmetima s prekograničnim obilježjima, koja počiva na načelu uzajamnog priznanja sudskih i izvansudskih odluka. Ta suradnja može obuhvatiti donošenje mjera za usklađivanje pravnih propisa država članica. 2. U svrhu stavka 1, Europski parlament i Vijeće, postupajući u redovnom zakonskom postupku, posebice kad je to potrebno za nesmetano djelovanje unutarnjeg tržišta, donose mjere koje trebaju osigurati: (a) uzajamno priznanje i ovrhu sudskih i izvansudskih odluka između država članica; (b) prekograničnu dostavu sudskih i izvansudskih podnesaka; * 15

(c) ujednačenost kolizijskih pravila i propisa radi izbjegavanja sukoba nadležnosti; (d) suradnju u izvođenju dokaza; (e) učinkovit pristup pravosuđu; (f) uklanjanje zapreka za nesmetano odvijanje građanskih postupaka, a prema potrebi unaprijediti ujednačenost važećih propisa o građanskom postupku u državama članicama; (g) razvitak alternativnih metoda rješavanja sporova; (h) poticanje daljnje izobrazbe sudaca i sudskih službenika. * 16

Obiteljske stvari 3. Iznimno od stavka 2, mjere u obiteljskopravnim odnosima s prekograničnim obilježjem određuje Vijeće postupajući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom. Vijeće odlučuje jednoglasno nakon očitovanja Europskog parlamenta. Vijeće, na prijedlog Komisije, može donijeti odluku kojom se utvrđuju oni aspekti obiteljskog prava s prekograničnim implikacijama koji mogu biti predmetom akata donesenih u redovnom zakonodavnom postupku. Vijeće odlučuje jednoglasno, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. O prijedlogu iz drugog podstavka obavješćuje se nacionalne parlamente. Ako se nacionalni parlament u roku od šest mjeseci od dana takve obavijesti usprotivi, odluka se ne donosi. Ako protivljenje izostane Vijeće može donijeti odluku.

Pojačana suradnja Uvodi se Ugovorom iz Amsterdama, te mijenja ugovorima iz Nice i Lisabona Oblik suradnje minimalno 9 DČ na odobrenje Vijeća (na prijedlog Komisije uz suglasnost Parlamenta) Propisi u području pojačanje suradnje: Uredba Vijeća (EU) br. 1259/2010, od 20. prosinca 2010. o provedbi pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (14 DČ bez Hrvatske) Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznanju i ovrsi odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (18 DČ) Uredba Vijeća (EU) 2016/1104 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i ovrsi odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava (18 DČ)

Izvori europskog MPP-a 1. Primarno pravo Europske unije Ugovor iz Lisabona (čl. 101 i čl. 102) Međunarodni ugovori u kojima je EU stranka (europski ugovori) - između primarnog i sekundarnog prava 2. Sekundarno Uredbe EU (izravno se primjenjuju u državama članicama)

Međunarodni ugovori u kojima je EU stranka (europski ugovori) Nova Luganska konvencija – mišljenje Suda EU 1/03 iz 2006. Haške konvencije – EU pristupila Haškoj konferenciji 2007.

Izvori MPP-a RH 1. Europski izvori (primarno pa sekundarno pravo) 2. Međudržavni ugovori (koji nisu europski) 3. Specijalni zakoni (Pomorski zakonik, Zakon o mjenici, ZOSPZP) 4. Opći zakon - ZRS

Međudržavni ugovori (koji nisu europski) ◦ Imaju prednost pred međudržavnim ugovorima sklopljenim isključivo između dvije ili više države članice ◦ Ne diraju u primjenu međudržavnih ugovora između država članica i trećih država

Članak 25. Rim I, Članak 28. Rim II, Odnos s postojećim međunarodnim konvencijama 1. Ova Uredba ne dovodi u pitanje primjenu međunarodnih konvencija kojih su jedna ili više država članica stranke u vrijeme donošenja ove Uredbe, te kojima se utvrđuju pravila o sukobu zakona vezano za ugovorne obveze. 2. Ova Uredba međutim, kao i među državama članicama, prevladava nad konvencijama koje su sklopljene isključivo između dvije ili više njih u mjeri u kojoj takve konvencije obuhvaćaju pitanja regulirana ovom Uredbom.

Interpolacija prava EU i RHkolizijska pravila 1. Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze (Uredba Rim I) ◦ 2. Zamjenjuje odredbe svih zakona (općeg i posebnih) o pravu mjerodavnom za ugovor (nakon 1. 7. 2013. ) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze (Uredba Rim II) ◦ Zamjenjuje odredbe svih zakona (općeg i posebnih) o pravu mjerodavnom za izvanugovornu odgovornost (nakon 1. 7. 2013)

Interpolacija prava EU i RH – nadležnost, priznanje i ovrha Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba Bruxelles I bis) ◦ Primjenjuje se ako tuženik ima prebivalište u državi članici ili ako je riječ o prorogaciji ili ako je riječ o isključivoj nadležnosti prema Uredbi u trgovačkim i građanskim stvarima

Zaključak Kolizijske odredbe prava RH zamijenjene su u ugovornim, izvanugovornim i predmetima uzdržavanja i nasljeđivanja Procesne odredbe (nadležnost) izmijenjene su djelomično u ugovornim i izvanugovornim odnosima (BUI), a potpuno u nasljednom statutu i predmetima uzdržavanja Priznanje i ovrha stranih odluka radi se prema uredbama ako je riječ o odluci koja dolazi iz države članice donesenoj nakon stupanja na snagu uredbe