MODERNE PRAVNE KODIFIKACIJE Prof dr Omer Hamzi Vii

MODERNE PRAVNE KODIFIKACIJE Prof. dr. Omer Hamzić Viši asistent Benjamina Londrc, MA Kiseljak, 2017/18. godine

I. KODIFIKACIJA: KONCEPT I HISTORIJA Pitanja: 1. Pojam kodifikacije: - Značenje riječi i pojam kodifikacije: pravna tehnika ili unutrašnje usklađivanje pravnih normi; - Glavni dijelovi ili tehnički aspekti kodeksa (naslov, kolekcija teksta, tabela sadržaja, indeksi); - Kodeksi su po načinu uređenja svog sadržaja siste-matska i tematska djela 2. Ciljevi kodifikacije: ujednačavanje ili unifikacija, pojedno-stavljivanje pronalaženja primjenljive norme u datom slučaju i promjena u važećem pravu; 3. Uslovi i faktori koji pomažu kodifikaciju; Udžbenik: Fikret Karčić, Moderne pravne kodifikacije, Sarajevo, 2006. , str. 5 - 9

1. Pojam kodifikacije a) Značenje riječi kodifikacija: izvorno: lat. codex – zakonik, facere - činiti, praviti): - pribiranje pojedinačnih zakona, - njihovo sređivanje i - unošenje u jedno jedinstveno sistematsko djelo; b) Definicija kodifikacije: - Definicija (1) : unošenje u pravni sistem obavezujućeg zakona (po nalogu najvišeg političkog autoriteta); - Definicija (2): unutrašnje usklađivanje cjeline pravnih normi koje će nadživjeti političke okolnosti pod kojima su donesene.

a) Značenje riječi: Šta je kodeks (lat. Codex)? - Kao zbirka pravila o ponašanju i postupcima, ima tri osnovna značenja: (1) Najstariji oblik knjige, (2) Zakonik, (3) Pravni zbornik, - Pojam kodificirati vuče korijene iz dvije riječi: (1) lat. codex - zakonik, (2) facere - činiti, praviti, sastavljati zakonik (ili: zbornik zakona);

b) Šta je kodifikacija, a šta kodifikator? - Kodifikacija znači: (a) Pribiranje pojedinačnih zakona i njihovo sređivanje i unošenje u jedno jedinstveno sistematsko djelo; (b) Ukupnost zakona, pravnih normi, pravila radi lakšeg snalaženja u materiji, radi preglednosti, kriterija jedinstva i sl. - Kodifikator: n. lat. sastavljač zakona ili zbornika zakona (Hamurabi, Justinijan, Napoleon)

c) Definicija kodifikacije i kodeksa (ili zakonika) (1) Kodifikacija je „proces u kome najviši politički autoritet u jednoj političkoj jedinici unosi u pravni sistem te jedinice: jedinstven, novoosmišljen i pravno obavezujući zakonik". (Temelji se na uvjerenju: da je moguće dati koherent-nost, t. j. unutrašnju usklađenost cjelini pravnih normi koje će nadživjeti političke okolnosti u kojima su te norme formulisane); (2) Zakonik ili kodeks je: cjelina pravnih normi koje obuhvataju sve ili većinu aspekata određene pravne oblasti ili grane, kao što je građansko, krivično, procesno pravo i sl. ).

d) Tehnički aspekti (dijelovi) kodeksa: naslov, kolekcija teksta, tabela sadržaja, indeksi - Naslov: određuje pravnu oblast u kojoj je kodifikacija izvršena i daje kodeksu politički i pravni identitet (npr. Francuski građanski zakonik); - Kolekcija teksta: cjelina skupljenih pravnih normi (te norme su trajno, pouzdano i primjenljivo pravo na određenoj teritoriji); - Tabela sadržaja: pokazuje kako je sadržaj kodeksa organizovan u hijerarhijski sistem pravnih normi, koji se temelji na principu nadređenosti (omogućava čitaocu da lakše razlikuje: (1) suštinsko od sporednog, (2) opše od posebnog, (3) pravilo od izuzetka; - Indeksi: omogućuju lakše i brže pronalaženje odgovarajuće pravne norme u kodeksu;

e) Kodeksi po načinu uređenja svog sadržaja su: sistematska i tematska djela (1) Kodeksi su sistematska djela (zašto): - zato što sadrže sve ili gotovo sve pravne norme koje se tiču jedne pravne oblasti ili grane, - zato što su sve te pravne norme sistematizovane prema aranžmanu koji je unaprijed određen; (2) Kodeksi su, takođe, i tematska djela (zašto? ) - zato što sadrže pravne norme koje pripadaju određenim cjelinama.

2. Ciljevi kodifikacije: ujednačenje, pojednostavljivanje pronalaženja primjenljive forme u datom slučaju, promjene u važećem pravu a) Ujednačenje ili unifikacija prava i dokidanje pravnog partikularizma i neujednačenosti prava na određenoj teritoriji; b) Pojednostavljivanje pronalaženja primjenljive forme u datom slučaju; c) Promjene u važećem pravu kroz dva glavna oblika kodifikacije: - reformne kodifikacije i - konstantne kodifikacije;

a) Ujednačenje ili unifikacija prava i dokida-nje pravnog partikularizma i neujednačenosti prava na određenoj teritoriji (1) Kodifikacija prava se pojavljuje kao efikasan način da se nesređeno stanje u nekom pravnom sistemu prevaziđe ili ukine, a naročito: - Kad je određeni pravni sistem neujednačen i - Kad različiti pravni propisi važe za iste ili slične situacije u kojima se nađu pravni subjekti na određenoj teritoriji, (2) Kodifikacija je, dakle, sredstvo: - kojim se efikasno dokida pravni partikularizam ili - kojim se efikasno dokida neujednačenost prava na datoj teritoriji.

b) Pojednostavljivanje pronalaženja primjenjive pravne norme u datom slučaju (1) Prevazilaženje teškoća zbog raznovrsnih izvora: ako se određeni pravni sistem zasniva na brojnim i raznovrsnim izvorima, onda se pravni subjekti susreću sa teškoćama pronalaženja pravne norme koja reguliše dati slučaj; (2) Lakše pronalaženje primjenjive norme: pošto kodeks u sebi sadrži sve primjenjivo pravo u datoj pravnoj oblasti ili grani, kodifikacija je efikasno sredstvo, za pronalaženje primjenjive pravne norme u datom slučaju;

c) Promjene u važećem pravu - glavni oblici kodifikacije: reformne i konstantne (1) Proces kodifikovanja prava u jednoj zemlji može biti dobra prilika: da se pravo te zemlje promijeni ukoliko se smatra da je to pravo zastarjelo; (2) Zavisno od karaktera tih promjena, razlikuju se: a) Reformne kodifikacije: kad se, pored postojećeg prava na određenoj teritoriji unose i novi koncepti i nove pravne norme – dakle, inovacija ili zamjena pravnog sistema; b) Konstantne kodifikacije: promjena isključivo postojećeg prava na određenoj teritoriji;

3. Uslovi i faktori koji pomažu kodifikaciju (tri uslova i pet faktora) a) Tri ključna uslova: (1) visoko uvažavanje prava; (2) visoka koncentracija vlasti; (3) visoki politič. autoritet, koji želi nametnuti kodifikaciju; b) Pet faktora (kad se ispune 3 uslova): -(1) Postojeće pravo je haotično; -(2) Postojeće pravo nije u skladu sa radikalnim drušvenim promjenama; -(3) Postojeće pravo u cjelini zastarjelo; -(4) Postoji ranija kodifikacija kao model; -(5) Postoje pravnici, spremni da rade na kodeksu.

a)Tri ključna uslova da bi u datom pravnom sistemu moglo doći do kodifikacije (pisano pravo, koncentracija vlasti i politič. autoritet) - (1) Prvo, potrebno je da postoji visoko uvažavanje koncepta pisanog prava. (To znači da nosioci vlasti smatraju da je pisano, a ne, npr. , nepisano, pravo odgovarajuće sredstvo za održavanje reda u društvu); -(2) Drugo, potrebno je da u datoj političkoj jedinici postoji visoka koncentracija vlasti. (Zakonodavna vlast ne smije biti podijeljena između većeg broja divergentnih faktora); -(3) Treće, potrebno je da postoji visoki politički autoritet koji ima volju da nametne kodifikaciju.

b) Faktori koji mogu djelovati u korist kodifik. (ima ih 5 i djeluju kad se steknu gornja 3 usl. ), -(1) Postojeće pravo je haotično i teško se pronalazi primjenjiva norma. (npr. , pravo je sadržano u različitim izvorima, nije napisano ili je protivrječno); -(2) Postojeće pravo nije u skladu sa radikalnim promjena-ma koje su se desile u društvu. (npr. , revolucija); -(3) Postojeće pravo je u cjelini zastarjelo, te pravne norme ne izražavaju kulturu datog društva; -(4) Postoji ranija kodifikacija kao kulturno relevantan mo-del za narod te političke jedinice. (npr. , narodi koji su pod kulturnim uticajem države koja ima kodifikaciju inkliniraće prema slijeđenju tog modela). -(5) Postoje pravnici koji su spremni da igraju ulogu u izradi kodeksa i oni su u tom poslu nezamjenjivi;