Klimatskovegetacijske zone klima i biljni pokrov su povezani
Klimatsko-vegetacijske zone
klima i biljni pokrov su povezani klimavegetacijske zone uglavnom odgovaraju klimatskim (odnosno geografskoj širini) osnovne skupine biljnih zajednica: - šume - travnjaci - pustinjske biljne zajednice - na njihov raspored utječu: količina padalina i temperatura
kultivirane biljke = čovjek brine o njima zbog prehrambenog i industrijskog značenja npr. pšenica, riža, kukuruz. . . ljekovite biljke = cijele ili njihovi dijelovi korišteni u liječenju; antibakterijska, protuupalna i druga svojstva npr. aloe vera, malina, borovnica. . .
ŠUME - u prošlosti su šume pokrivale 42 % Zemljine površine - tijekom 19. st. smanjeno na 29 % (industrijska revolucija) - danas najveće šumske površine u tropima Latinske Amerike i Afrike (50 %) - šume izvor kisika, prehrambenih proizvoda i sirovina deforestacija = nestajanje šume prirodnim putem ili pretežno krčenjem - goli krški krajolik Mediterana posljedica tisućljetne deforestacije radi povećavanja obradivih površina
PRIRODNO – GEOGRAFSKE VEGETACIJSKE ZONE
1) tropske kišne šume - ½ šumskih područja svijeta - obilježje ekvatorskog pojasa Južne Amerike, Afrike i Azije - teško prohodne s drvećem i do 70 m visine - više od polovice svih vrsta organizama posebno važno poriječje rijeke Amazone Amazonska prašuma najveće pošumljeno područje (“pluća svijeta”)
Rasprostranjenost tropskih kišnih šuma u svijetu
2) savane - nadovezuju se na tropske kišne šume - zajednice visokih trava i usamljenog drveća (npr. baobab) - kultivirane biljke: kava, pamuk, kikiriki - za prehranu: riža, kukuruz i pšenica - prilično gusto naseljeno područje
3) pustinje i polupustinje - manjak padalina = oskudan biljni pokrov - bujniji na području oaza - kaktusi koji odolijevaju suši npr. saguaro i Jošuino stablo
4) mediteranska vegetacija - prilagođena dugim ljetnim sušama (glatko i dlačicama pokriveno lišće = smanjuje potrošnju vode) - ljekovito i aromatično bilje - kultivirane biljke: maslina, vinova loza, smokva. . .
Degradacijski stadij mediteranskih šuma: a) b) c) d) mediteranske šume: hrast crnika, borovi i čempresi makija – nisko grmlje i biljke garig – bodljikave i aromatične biljke (najotpornija makija) kamenjar – ogoljela površina s niskim raslinjem - degradaciju uzrokuje štetno djelovanje čovjeka npr. sječa šuma, ispaša domaćih životinja, česti šumski požari itd.
a) mediteranske šume b) makija
c) garig d) kamenjar
5) stepa - pojas niskih trava na području umjerene klime - razvoju pogoduje crnica bogata humusom - u istočnoj Europi stepe, u Angloamerici prerije, a Latinskoj Americi pampasi - kultivirane biljke: pšenica i kukuruz - razvijeno stočarstvo
6) listopadne šume (ili bjelogorične) - nastavljaju se na zonu stepe - velika gustoća naseljenosti (zbog čega? ) - zato su šume velikim dijelom iskrčene (oranice, naselja, ceste) - prevladava u većem dijelu Hrvatske npr. hrast, bukva, kesten. . . - nekad deforestacija = danas pošumljavanje (1/5 šuma) - ugrožene od kiselih kiša
7) četinarske šume (ili crnogorične) - zapremaju najveće prostranstvo na Zemlji - 1/3 cjelokupnog šumskog fonda - sjever kontinenata sjeverne hemisfere tzv. sibirska i kanadska tajga - bor, jela, smreka. . . - temperature općenito niske = rijetka naseljenost
8) tundra - nastavlja se na pojas tajge - vegetacijska zona krajnjeg sjevera - oskudno bilje, grmlje, mahovine. . . (zašto? ) - sve biljke rastu polako (deblo 2 cm promjera staro 400 – 500 g) - surova klima = vrlo rijetka naseljenost npr. Inuiti (Eskimi)
Klimatsko-vegetacijske zone - osnovne skupine biljnih zajednica: šume, travnjaci i pustinjske biljne zajednice Šume - pokrivaju 29% Zemljine površine - najveće rezerve u tropima Latinske Amerike i Azije - DEFORESTACIJA - nestajanje šume prirodnim putem ili pretežno krčenjem - gospodarska i ekološka važnost šuma prirodno-geografske vegetacijske zone: 1) tropske kišne šume - guste teško prohodne šume oko ekvatora (1/2 šumskih područja) 2) savane - travnate zajednice koje se nadovezuju na tropske kišne šume 3) pustinje i polupustinje - oskudan biljni pokrov (kaktus)
4) mediteranska vegetacija – maslina, vinova loza, smokva. degradacijske faze mediteranskih šuma (pod utjecajem čovjeka i domaćih životinja): sredozemne šume (hrast crnika, borovi, čempresi) – makija – garig – kamenjar 5) stepa - travnati pojas u području umjerene klime – drugi nazivi: prerija, pampas 6) listopadne šume - šume umjerenog pojasa - hrast, bukva, topola…. (1/5 šumskih područja) 7) četinarske šume (tajge) - viši umjereni pojas - bor, smreka, jela (1/3 šumskih područja) 8) tundra - oskudno bilje, grmlje, lišajevi, mahovine i zakržljalo četinarsko drveće krajnjeg sjevera
- Slides: 22