Kako se nositi s neuspjehom Za roditeljski sastanak

Kako se nositi s neuspjehom Za roditeljski sastanak pripremila: Violeta Vragotuk, prof.

Umjesto uvoda: Bill Gates nedavno je održao govor u jednoj Američkoj srednjoj školi o 11 stvari koje niste i nećete naučiti kroz učenje u školi. Govorio je o tome kako politički korektni učitelji stvaraju generacije djece bez koncepta realnosti i kako ih taj koncept vodi u neuspjeh u pravom svijetu. Voljeli zbog ovog Billa Gatesa- ili ga mrzili, s ovim je pogodio u srž. Pravilo 1: Život nije fer, navikni se na to. Pravilo 2: Svijet nije briga za tvoje samopoštovanje. Svijet prihvaća ako postigneš nešto prije nego se počneš osjećati dobro u svojoj koži. Pravilo 3: Nećeš zarađivati $60, 000 godišnje čim izađeš iz srednje škole. Nećeš biti potpredsjednik sa službenim telefonom, sve dok to ne zaradiš. Pravilo 4: Ako misliš da ti je učitelj strog, čekaj dok ne dobiješ šefa. Pravilo 5: Pečenje hamburgera nije ti ispod časti. Tvoji preci imali su drugu riječ za pečenje hamburgera: zvali su to prilikom. Pravilo 6: Ako pogriješiš, nisu tvoji roditelji krivi, ne kukaj nad svojim greškama, uči iz njih. Pravilo 7: Prije tvog rođenja, tvoji roditelji nisu bili dosadni kao sada. Postali su takvi zbog plaćanja tvojih računa, čišćenja tvoje odjeće i slušanja tebe kako pričaš kako si cool. Stoga prije nego spasiš šume od parazita, pokušaj složiti ormar u svojoj vlastitoj sobi. Pravilo 8: Tvoja škola ima način za rješavanje i pobjednika i gubitnika, život nema. U nekim školama ukinuli su negativne ocijene i daju ti bezbroj prilika da daš pravi odgovor. Ovo nema nikakve sličnosti sa stvarnim životom. Pravilo 9: Život nije podijeljen na polugodišta. Nema slobodnog ljeta i vrlo malo zaposlenika je zainteresirano da ti pomogne da nađeš sebe. To čini u svoje slobodno vrijeme. Pravilo 10: Televizija nije pravi život. U pravom životu ljudi moraju napustiti kafić i otići na posao. Pravilo 11: Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za jednog.

Prvi susret s neuspjehom Vrtići- afirmacija djeteta Prvi razred-prvi susret s neuspjehom Razredna nastava ( vjerunauk, likovni , glazbeni, TZK) i predmetna nastava. Peti trazred- novi neuspjeh. Podatak za razmišljanje: u svakoj populaciji statistički je 3 % neuspješnih i 3 % odličnih.

Predrasude roditelja vezane uz (ne)uspjeh: - vlastiti uspjeh u školi - uspjeh braće i sestara - životni uvijeti - položaj i zanimanje roditelja

Ocjena kao pokazatelj školskog (ne)uspjeha Općenito, ocjena predstavlja : qodraz sposobnosti, motivacije i znanja učenika qutječe na status učenika u grupi vršnjaka qnaklonost učitelja q zadovoljstvo roditelja, qu višim razredima određuje i mogućnosti djeteta pri upisu u srednju školu Svako dijete nosi se na drugačiji način s lošom ocjenom. Izbor načina nošenja sa stresom loše ocjene zavisiti će od: qdobi djeteta, qnjegove ličnosti, qprošlih iskustava, qreakcija okoline.

Podrška je važna Sva djeca u situaciji stresa trebaju podršku i utjehu a izvori istih su: q q roditelji i vršnjaci (utjeha se može sastojati od razgovora s drugima i normalizacije vlastitih osjećanja) spoznaja da se i drugi osjećaju kao i oni kada dožive neuspjeh (olakšanje je za djecu), utjehe i razumijevanja (kada se izjadamo smanjujemo napetost i osjećamo se bolje) ili konkretna pomoći u učenju(objašnjavanje gradiva koje dijete ne razumije, ispitivanje djeteta, pomoć pri izradi zadataka).

Najčešći uzroci neuspjeha u svladavanju gradiva smanjene sposobnosti djeteta, q gubitak motivacije, q smetnje pažnje i koncentracije, q nedostatak radnih navika q manjak predznanja, q neučinkovite metode učenja koje dijete koristi, q strah od ispitivanja, q negativan stav prema školi q neodgovarajuće metode podučavanja određenog gradiva. q

Od prvog do četvrtog razreda čest uzrok školskog nesupjeha su : qpoteškoće pažnje i koncentracije, q smanjene sposobnosti qemocionalna nezrelost. Poteškoće koje proizlaze iz sposobnosti mogu biti posljedica smanjene opće razine intelektualnog funkcioniranja, ali isto tako i smetnje različitih specifičnih sposobnosti kao što su pisanje, računanje, čitanje.

Uzroke školskog neuspjeha bitno je što prije prepoznati kako bi se na vrijeme interveniralo i pomoglo djetetu te mu se omogućilo savladavanje gradiva na odgovarajući način. U suprotnom, u djeteta može doći do razvijanja negativnog stava prema učenju i školi, jer dijete, suočeno s prevelikim i preteškim zahtjevima, doživljava neuspjeh te se nastoji obraniti od njega izbjegavanjem učenja i zauzimanjem negativnog stava. Radne navike ne utječu toliko snažno na školski¸uspjeh u nižim razredima osnovne škole. Djeca koja su sposobna i lijepo se izražavaju uspijevaju zadovoljiti nastavničke zahtjeve s relativno malo truda i učenja.

Prijelaz s razredne na predmetnu nastavu Stres je za dijete jer: q je dijete suočeno s većim brojem predmeta q različitim nastavnicima od kojih svaki ima svoj način rada i svoje zahtjeve na učenike. U takvoj situaciji dijete koje nije razvilo radne navike redovitog učenja može se početi "gubiti" u količini gradiva koju treba usvojiti, osobito ako se gradivo zbog neredovitog učenja počne gomilati.

q U višim razredima važnu ulogu u školskom uspjehu ima i predznanje učenika. q Vrlo često djeca imaju poteškoća u školi radi "rupa" u znanju, odnosno q Djeca moraju nadoknaditi određene dijelove gradiva kako bi mogla usvajati nova gradiva. q. Neuspjeh se javlja i uslijed slabog planiranja vremena za učenje te loše strategije učenja. q Problem predstavlja i povezivanje različitih dijelova gradiva.

Ljutnja - najčešća emocionalna reakcija q. Ljutnja je normalna reakcija na neuspjeh pri ostvarivanju nekog cilja. q. Kratkotrajna ljutnja je dobra jer oslobađa dijete od negativnih osjećaja i djeluje na smanjenje psihičke napetosti djeteta. q. Takvu ljutnju treba ignorirati ili pokazati djetetu kako razumijemo da je ljuto.

PRODUŽENA LJUTNJA: vona onemogućava dijete da se koncentrira i uči v prerasta u okrivljavanje drugih, U tom slučaju treba; qnastojati pomoći djetetu da realno sagleda situaciju (npr. da je razlog nedovoljno učenje) q potaknuti ga da na konstruktivan način riješi situaciju - dogovorite svakodnevno učenje s djetetom, qpostaviti s djetetom jasne i ostvarive ciljeve pri učenju, q. Pomoći djetetu u izradi plana učenja, qpodučiti dijete kako se učinkovito uči, qpotakniti dijete da napravi plan učenja, da vadi bilješke, postavlja pitanja, q motivirati ga da ponavlja lekcije, uči sa smislom.

Sučeljavanje sa stresom loše ocjene Jedan od pozitivnih načina sučeljavanja sa stresom loše ocjene je učenje s namjerom da se ocjena popravi. U toj situaciji dijete ima osjećaj kontrole u postizanju željenog cilja. Kada dijete ispravi ocjenu ono stječe osjećaj sigurnosti i kompetenciju Problemise javljaju kada dijete : qpasivno prihvaća situaciju, qne trudi se išta učiniti, qnegira lošu ocjenu nastojeći je zaboraviti i pobjeći u svijet mašte qlaže roditeljima o svom uspjehu.

A ko dijete ne reagira na lošu ocjenu, takvo ponašanje može biti znak : qnaučene bespomoćnosti, q vjerovanja da, što god dijete učinilo, neće ništa uspjeti postići ili promijeniti rezultate koje postiže qpripisivanja neuspjehe manjku svojih sposobnosti, a eventualne uspjehe sreći ili čimbenicima koji su izvan mogućnosti njegovog utjecaja. . Ovakva situacija je vrlo ozbiljna i snažno utječe na samopoštovanje i osjećaj kompetencije djeteta te je nužno djetetu pomoći da promijeni svoja vjerovanja

Roditelji mogu pružiti pomoć na više načina: qdavanjem djeci povratnih informacija na taj način da im se dopusti vjerovanje kako njihovi neuspjesi nisu posljedica nedostatka sposobnosti ili nekih vanjskih okolnosti nad kojima nemaju kontrolu, već da su posljedica kontrolabilnih uzroka (npr. nedovoljno zalaganje, premali stupanj naučenosti gradiva). qpohvaljivanjem uspjeha, jer dijete koje promatra svijet kroz prizmu vlastitih neuspjeha teži tome da uspjehe previdi, umanjuje ili pripisuje uzrocima koji leže izvan njega.

Važno je imati na umu da za uklanjanje naučene bespomoćnosti nije dovoljno samo stvoriti situaciju u kojoj će dijete sigurno uspjeti, jer djeca koja subespomoćna i kojima je pružen niz lako ostvarivih uspjeha osjećaju se jednako bespomoćno kao i ranije. Prelagani zadaci i prelagano ostvariv uspjeh ostavljaju djecu bez kontrole, baš kao i neuspjeh ili kazna. S druge strane, laganje i izbjegavanje prihvaćanja loše ocjene vrlo je čest način reagiranja u djece koja imaju strah od roditeljske reakcije. Naime, reakcije roditelja snažno utječu na način kako će se dijete odnositi prema daljnjem radu i što će učiniti po pitanju svog školskog uspjeha.

Vrlo često roditelji se nađu u nedoumici što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu. Uglavnom to čine najbolje što znaju kao što su naučili od vlastitih roditelja. Ali uvijek valja imati na umu: q. Obratite pažnju na vlastita očekivanja koja imate. Ako su vam očekivanja visoka i ako puno polažete na školski uspjeh, dijete je pod većim pritiskom zadovoljenja tih očekivanja. q. Nastojte ohrabriti dijete i pohvaliti ga čak i za male uspjehe. Dajte djetetu povratne informacije o uspjehu, odnosno naglasite u čemu je dijete bolje. To u djeteta jača motivaciju, osjećaj kompetencije i potrebu za postignućem. q. Ne tucite. Fizičko kažnjavanje djeteta i vikanje izazivaju u djeteta strah i mogu za njega predstavljati traumu. Djeca žive u stalnom strahu od budućeg neuspjeha i ponovnih batina. Batine djeci ne govore ništa osim toga da ona nisu vrijedna, da je u redu tući druge ljude i da je nasilje prihvatljivo.

q. Kažnjavajte dijete uskraćivanjem privilegija ili nekih stvari koje voli. Kada uskratite neko zadovoljstvo (npr. TV ili izlazak), svakako objasnite djetetu zašto ste to učinili i što dijete treba učiniti kako bi sljedeći put izbjeglo kaznu. Kazna mora biti primjerena i vremenski ograničena. Pretjerano velika kazna izaziva osjećaj nepravde i bunta. q. Kritizirajte samo ponašanje djeteta, a ne ličnost. q. Hvaliti možemo i ponašanjei ličnost djeteta (Krasno crtaš. Ti si pametno dijete. ). No, kada kritiziramo, nikada ne smijemo kritizirati ličnost djeteta (Ti si lijen. Nisi sposoban. ). q. Kritiziranje ličnosti škodi djetetovu samopoštovanju i daje djetetu osjećaj odbačenosti i neprihvaćanja. Kritizirati se smije ponašanje (Pogriješio si, pokušaj ponovo. Nisi se dovoljno potrudio. ), jer može mijenjati ponašanje iutjecati na njega, dok na ličnost ne može.

q Pomozite djetetu u učenju. q. Uvijek nagrađujte i pohvaljujte pozitivno ponašanje. Pohvale su učinkovitije od kazni. One daju djetetu smjernice kako se treba ponašati, što je dobro, i jačaju osjećaj samopoštovanja i vlastite kompetentnosti.