ISTORIJA KNJIEVNOSTI Kanon Djela iz standarda za prvu

ISTORIJA KNJIŽEVNOSTI Kanon: Djela iz standarda za prvu godinu

KNJIŽEVNOST STAROG VIJEKA �Ep o Gilgamešu �Najstarije književno djelo za koje znamo �Smatra se praizvorom cjelokupne svjetske epske poezije �Nastao u periodu između XXIII i XXI vijeka prije nove ere �Lutajući motovi koje je svjetska književnost preuzela iz epa: U ovom djelu lako se uočavaju tzv. LUTAJUĆI MOTIVI kao što su: �Stvaranje čovjeka od ilovače �Zmija kao ljudski neprijatelj �Gubitak prvobitne nevinosti i ljepote i žena kao uzrok tome �Potraga za vječnim životom �Snovi kao predskazanje budućih događaja

Sofokle: Antigona � Klasična tragedija starogrčke dramske umjetnosti �Pripada krugu tebanskih legendi �Pripada dramskoj književnosti �Književna vrsta: tragedija �Mjesto i vrijeme radnje: Atona oko petog vijeka prije nove ere �Tema: �nesklad između naloga i zakona vlasti na jednoj strani, i naloga ili diktata srca i nepisanih zakona morala - na drugoj strani. Pojedinac (Antigona) suprotstavljen je vlasti u liku Kreonta.

Aristofan: Žabe �Žabe je komedija atinskog dramaturga Aristofana, prvi put izvedena 405. godine pre nove ere �Predmet komedije jeste Atina, pri kraju Peloponeskog rata, između pobede kod Arginuskih ostrva 405. godine pre nove ere i konačnog sloma godinu dana kasnije kod Egospotama. �Sam naslov parodira sofističko nadgovaranje, odnosno aristokratsko-oligarhijsko intelektualno blebetanje i demokratsko-demagoško glasno kreketanje. �Kompoziciju čine prolog, parodos, parabaza, književni agon između Eshila i Euripida i veseli komos na kraju.

Homer : Ilijada �Starogrčki ep „Ilijada“ predstavlja napopularniji ep staroga vijeka i najsavršeniji ep svjetske književnosti. �Ima 15. 696 heksametara. Sastoji se iz dvadeset i četiri dijela koji se označavaju kao knjige ili pjevanja. �središnja tema epa: tragična Ahilejeva sudbina �Oblik u kome je Ilijada došla do nas dobila je u 6 vijeku stare ere u Atini u vrijeme Pizistrata �Pizistrat je ustanovio Panatenejske svečanosti o kojima su se recitovale Homerove pesme. �Ispjevana u heksametru

Ljetopis Popa Dukljanina �Anonimni autor , poznat po imenu kao Pop Dukljanin, sastavio je sredinom XII vijeka na slovenskom jeziku KNJIŽICU O GOTIMA, koju je na latinski preveo pod naslovom REGNUM SCLAVORUM, što u projevodu znači KRALJEVSTVO SLOVENA . To djelo je poznato i pod naslovom Ljetopis Popa Dukljanina. Autor ističe da je djelo preveo sa slovenskog izvrnika čiji original nije sačuvan, pa se otuda javila sumnja u njegovo postojanje. Time se javilo nekoliko teorija o njegovu �Ljetopis Popa Dukljnina ima istorijski i literarni karakter, iako je kao istorijski dokument nepouzdano. Sačuvani prijepis nalazi se u Vatikanskoj biblioteci i potiče iz XII vijeka. S latinskoga na talijanski jezik preveo ga je Mavro Orbini 1601.

Legenda o Vladimiru i Kosari �Književnost dukljanskoga perioda dostijla je viskoe umjetničke domete u djelu Život zetskoga kneza Vladimira ili Legenda o Vladimiru i Kosari, čiji je autor nepoznati zećanin iz Krajine. Objavljena je kao tridest šesta glava u Kraljevstvu Slovena i predstavlja biografiju o dukljanskome knezu Vladimiru u kojoj je opisana potresna ljubav između Vladimira i kosare. To je više ljubavna priča nego hrišćanska legenda. Najvjerovatnije je potekla od usmenih pjesama ili priča koje nijesu sačuvane. �

Petrarka: Kanconijer � Struktura: �„Kanconijer“ je nastao 1350. . U njemu dominira novi lirski obliksonet, kojih u zbirci ima 317. Sve pjesme posvećene Lauri podijeljene su u dvije velike skupine: one koje su nastale za života gospođe Laure i one koje su nastale poslije njene smrti �Petrarkin šezdeset prvi sonet najviše je podržavani sonet od potonjih pjesnika petrarkističke škole. Pjesnik pjeva o bezmjernoj sreći zbog susreta sa Laurom i ljubavi koja se u trenu probudila. iskazivanje potpune sreće i zadovoljstva ima ton blagosiljanja i zahvaljivanja svemu što je doprinijelo nastajanju ljubavi koja će ga pratiti kroz čitav život. � Pjesma je ispjevana u obliku soneta, lirskog oblika koji je nastao u Italiji a Petrarka ga je usavršio i učinio da postane vrlo popularan u svim evropskim zemljama. (4+4+3+3)

Držić: Novela od Stanca �Novela od Stanca je komedija dubrovačkog renesansnog pisca Marina Držića. Pisana je u jednom činu, sa sedam prizora. �Pokladne je tematike s elementima farse. � Napisana je 1550. godine za pir dubrovačkog plemića Martolice Džamanjića, na kojemu je i praizvedena. Naziv novela u naslovu djela znači šala, smicalica i time upućuje na samu radnju djela, a ne na kratku proznu vrstu koju se danas u teoriji književnosti naziva novelom.

Šekspir: Romeo i Julija �Klasično dramsko djelo, tragedija, XVI vijek �Tema: tragična ljubav �Tema: Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih ljudi koja kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav kojaistovremeno spaja i razdvaja. �Romeo i Julija su simboli tragičnih ljubavnika �Ideja: Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima

Ivo Andrić: Aska i vuk �Pripovijetka Ive Andrića “Aska i vuk” se smatra takozvanom alegorijskom pripovetkom �Ovo djelo Ive Andrića je vrlo specifično, jer se praktično ne može svrstati potpuno niti u jedan klasični književni rod. Ona je i: umj etnička basna i bajka i novela puna simbola. �Simboli su prisutni već na samom početku pripovetke. A lik Aske je posebno simboličan: rođena je kao siroče, te se to tumači kao simbolika Sartrovog mišljenja da je svaki čovek sam, odnosno usamljenik. Aska je opisana kao izuzetno darovita ovčica, a uz to i vrlo specifična, jer se ne uklapa u svoju sredinu. Zato stalno ide sama da luta proplancima, ne bi li otkrila još nešto novo. �Savjeti koje joj majka upućuje su puni simbolike i vrlo su poučni. �Djelo obiluje Andrićevim shvatinjima o umjetnosti

Gogolj: Šinjel �Književna vrsta: novela �Tema novele : šinjel �Glavna ličnost: Akakijevič �Motiv sokola: toerija koju je postavio Pol Hajze po kojoj svaka dobra novela mora imati svog sokola(ascija na novelu Bokača: Federigo i mona Đovana) �Novela ima fantastičnih elemenata iako pripada epohi realizma

Anton Gustav Matoš : Jesenje veče �Klasičan sonet �Misaona pjesma �tema i glavni motiv: usamljenost čovjekova �U značenjskim paralelizmima što se uspostavljaju može se uočiti i odnos pojedinca, umjetnika prema izazovima svijeta u kome se nalazi, uprkos sveopštoj zamrlosti, umjetnik ima volje i želje da u pejzažu koji odumire pronađe sadržaj koji će motivisati na rad, na aktivističko promišljanje života, na snagu koja je neophodna svakoj stvaralačkoj aktivnosti. Misaonost, duhovnost, snaga razuma i ljepota stvaralaštva čine čovjeka ponekad usamljenikom, ali su ovi sadržaji istovremeno ponekad i podsticaji za stvaralaštvo, za borbu, za život, motivi koji snažno pokreću ljudski ponos i zadovoljstvo.

Jesenje veče: stilske figure Asonanca Vokali O, U, A Aliteracija Epiteti Posebno istaknuta pozicija dentalnih suglasnika S i C Olovne, teške, monotone, tamni, goli, mokre, mrtve, crnim, slijepe, nemira, gordi, Gluhijem; Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama. . . . Sunce u ranama mre. . Samo gordi jablan lisjem suhijem Šapće o životu mrakom gluhujem KAO DA JE samac usred svemira Sunce u ranama Mnre i motri kako mrtve bivaju Vrbe, crneći se crnim vranama. Personifikacija Poređenje Hiperbolizacija

Vito Nikolić „Očaj“ �Očaj �Dan osvanu a ja – Skadar, Zle me sile pretvorile u gomile, do temelja porušile. Tri godine tako one mene lome, a ja više nisam kadar da se zidam i survavam niz litice. �Gojkovice, mlada Gojkovice…

Danilo Kiš: Rani jadi �Kišova zbirka kratkih priča „Rani jadi“ predstavlja „embrionalnu“ knjigu njegovog. PORODIČNOG CIKLUSA. �U književnosti ova knjiga se različito određuje: kao zbirka novela, kao roman i kao minjature iz života i slično. �U djelu je očigledna žanrovska „hibridnost“ što je jedna karakteristika moderne proze 20. vijeka �. Ako bismo ga odredili kao roman imali bismo argumenata za to jer bi pojedine priče, višestruko povezane i prepletene lajtmotivima � Sadržinu ove knjige čini kazivanje o teškom djetinjstvu Andreasa Sama. Vrijeme je ratno, nesigurno i gladno a iz tog vremena, povremeno, sjećanjem se zalazi u neposrednu prošlost a maštom u željenu budućnost. U sjećanju se izdvaja život koji teče u seoskoj sredini, među običnim ljudima. Svijet djetinjstva prikazan je kroz sjećanje, prelomljen

Rani jadi �Naracija je data u prvom i trećem licu jednine, a vizure se smjenjuju na samo iz priče u priču, nego i u jednoj priči. To je najčešće iznenadno pojavljivanje prvog lica iz pozadine kao da proviruje iza zavjese da bi dao objašnjenje priče ili njene sadržine. (u priči Verenici, Livada) �Upotreba trećeg lica otkriva junakov odnos prema djetinjstvu u kojem je bilo više ružnih nego lijepih dana, više patnje nego sreće i radosti. Treće lice omogućava izvjesnu distancu , mirnoću kazivanja i objektivnost.

Selindžer: Lovac u raži �Bildungsroman ili roman o obrazovanju prikazuje mladog jenaka koji upoznaje sebe kroz odnose sa svijetom koji ga okružuje. �Polazeći od ličnog iskustva junak upoznaje društvenu stvarnost i svoj položaj u njoj �njegov duhovni razvoj prati se od djetinjstva pa do zrelih godina. �On po pravilu teži da se razlikuje od okoline ina dramatičan način proživljava sudare s njom. �Iako objavljena 1951. godine, knjiga i danas izaziva mnoge kontroverze, osobite u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je bila 13 po redu (na ljestvici) najviše osporavanih knjiga u 90 -ima prošloga stoljeća, prema Udruženju Američkih Knjižnica (ALA= American Library Association). Njen protagonist, Holden Caulfield, postao je tinejdžerskom ikonom gnjeva i ljutnje.

Lovac u žitu �U knjizi, 17 -godišnji Holden Caulfield prepričava svoja iskustva iz predhodne godine svoga života (kada je imao 16 godina). Holden je izbačen iz Pencey Preparatory School (privatna srednja škola koju pohađa), nakon što pada iz svih predmeta osim engleskog jezika. Holden odlazi u Njujork, planirajući provesti par dana u gradu prije nego što ode kući i obavijesti roditelje. Knjiga, pisana u prvom licu, prepričava ta tri dana provedena u Njujorku �Knjiga zapravo, od početka, opisuje 72 sata u Holdenovu životu

Lovac u žitu �Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapamćen i izrečen stih lirske pjesme Dolazeći iz žita (Comin’ through the Rye) Roberta Burnsa: ako neko ulovi nekog dok kroz žito ide (gin a body meet a body/comin’ through the rye). Ona je nevina misao izrođena iz ideje da se zaštite nevini. �Holden sebe zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. U njegovoj maštariji, na kraju tog polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previše približila rubu, i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kaže, on bi želio biti “lovac u žitu”. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju čistoću i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ovo je također neobičan, našim očima gledano ironičan dio u knjizi, jer bi Holden htio spašavati druge, a ne može spasiti sebe.

Ženidba Maksima Crnojevića vŽenidba Maksima Crnojevića" je epska narodna pesma u kojoj je opevan motiv junačke ženidbe i sve prepreke na koje ona nailazi. v. U pjesmi su obuhvaćeni svi tradicionalni elementi vezeni za ženidbu, od izbora devojke, prosidbe, prstenovanja i ugovaranja svadbe, pa do skupljanja svatova i svatovske povorke koja ide po devojku v. Pjesmu je Vuk zapisao od svog najboljeg kazivača starca Milije 1822. v. Epska pjesma pokosovskog ciklusa

Ljubavni rastanak �Narodna lirska pjesma �Glavni motiv i tema: _ljubavni rastanak �Napisana u alegoriji: momak-Plavi Zumbul, djevojka-Zelena Kada �U pjesmi dominira hiperbola: �Što je nebo - da je list artije, �Što je gora – da su kalemovi, �Što je more – da je crn murećep. �Pak da pišem tri godine dana �Ne bi moji ispisala jada“ �Prisutna i metafora : metaforično poređenje je ostvareno po sličnosti. Momak i devojka su mladi i lepi kao što je lepo i mlado cveće. Moj komentar: "Mladost je lepa kao cvet dok ne uvene".

Banović Strahinja �Pjesma „Banović Strahinja „ spada najduže i najljepše pjesme naše epske poezije“. �Ispjevao ju je Starac Milija �Pripada pretkosovskom ciklusu �Glavni motiv : nevjerstvo žene �Sporedni motivi �: motiv gozbe, motiv opremanja junaka , mmotiv glasnika(karakteristični za epske pjesme), motiv izdaje, motiv praštanja) �Ideja pjesme je u njenoj otvorenosti za tumačenje

Ženidba Milića Barjaktara �Narodna balada Ženidba Milića Barjaktara ima za motiv prastaro sujeverno shvatanje da neobična ljepota sama po sebi predstavlja zlu sudbinu za onog ko je poseduje. U ovoj baladi takvu ljepotu posjeduje i Milić Barjaktar i lijepa nevjesta Ljeposava. Pokušaj ženidbe glavnog junaka Milića Barjaktara djevojkom čija je ljepota ravna čudu završava se tragično, smrću nesuđenih mladenaca. �Tema pesme Ženidba Milića Barjaktara je tragična ljubav Milića Barjaktara i lijepe Ljeposave. Izvor tragike je zla kob prevelike ljepote. Iako se u pjesmi među svatovima pojavljuju poznati junaci iz XVII veka, sam glavni junak nije istorijski poznata ličnost, a mjesto radnje je smješteno na širokom području.

Ženidba Milića Barjaktara �U pjesmi su prisutna stara vjerovanja i običaji. Najviše je istaknuto vjerovanje u urok i urokljivost. � Sve što se izdvaja svojim kvalitetima od uobičajenog i svakodnevnog, prema narodnom vjerovanju, podložno je uroku, pa tako je i Milićeva nevesta zbog svoje izuzetne ljepote "roda urokljiva" � Opis ljepote devojke Ljeposave je poetski i jedan je od najlepših opisa ženske ljepote u narodnoj poeziji. � Dovoljno je bilo da se opiše devojčina ljepota, ljepota koja je pristala probirljivom Miliću, pa da se na posredan način pretpostavi i njegova ljepota. �Ljepota je bila fatalna i za Milića i on je doživeo istu sudbinu - tihu smrt bez očiglednog razloga

Ženidba Milića Barjaktara �Narodni pjevač razvija osnovnu temu u tri linije. �Na prvom mjestu je kob izuzetne ljepote (urokljivost) koja je predočena u razgovoru Milića Barjaktara i majke djevojke. Osam njenih sestara se udalo, ali su odmah umrle jer su "roda urokljiva". �U drugoj liniji je tragična sudbina mladića i djevojke, koje krasi izuzetna ljepota. Tragika je utoliko veća, jer je djevojka takve ljepote pred kojom svi svatovi u čudu obaraju pogled. U trećoj liniji je tragika dvije porodice: na jednoj strani djevojčine, u kojoj umire devet lijepih djevojaka, a na drugoj strani mladićeve, u kojoj umiru sin jedinac i snaha. � Na kraju balade je slika ucvijeljene Milićeve majke koja uzaludno očekuje snahu i sina.