Uspon Crkve 10 13 stoljee Razlozi uspona Crkve

Uspon Crkve 10. -13. stoljeće

� Razlozi uspona Crkve 1. Ideologija o primatu na Zapadu 2. Clunyjevska reforma – 10. -11. st. 3. Hodočašća i pokretanje križarskih ratova 4. Stvaranje papinske monarhije – 12. -13. st. 5. Razvoj kanonskog prava – 13. st. 6. Kontrola investiture – nakon 1122.

Ideologija papinstva �Uspon rimskog biskupa (pape) ogleda se u: � 1. Tzv. Konstantinovoj darovnici – druga pol. 8. - prva pol. 9. st. � 2. Tzv. Pseudoizidorovim dekretima

Konstantinova darovnica �Falsifikat �Nastao postupno u drugoj polovici 8. i prvoj polovici 9. st. �U njoj stoji da je car Konstantin prilikom prijenosa prijestolnice u Carigrad 326. NAVODNO predao papi Silvestru �Upravu i vrhovni autoritet nad Rimom, Italijom i cijelim Zapadom

�To se darovanje nikada u stvarnosti dogodilo! �ALI JE POSLUŽILO KAO IDEOLOŠKO OPRAVDANJE USPONA PAPINSKOG POLITIČKOG POLOŽAJA NA ZAPADU

Pseudoizidorovi dekreti �Krivotvorina iz sredine/druge polovice 9. st. �Navodno djelo španjolskog učenjaka Izidora Seviljskog �Sadrži niz što krivotvorenih što iskrivljenih pisama papa �Pisma pokazuju navodnu dominaciju i vlast pape na Zapadu

Put na Istok �Odlazak na hodočašća �Prilika za osvajanjem dijela teritorija i naseljavanja �Križarski rat � 1095. papa Urban II. u Clermontu poziva u rat kojim će se osloboditi Jeruzalem i cijela Sveta Zemlja �Najbolja prilika za osvajanja

Pohodi na Istok �Do 1272. – već devet križarskih ratova u Svetu Zemlju �Učvršćuje se autoritet papinstva – papa sudjeluje u organizaciji vojnih ekspedicija �Papa koordinira pohode zajedno sa svjetovnim vladarima �Križari – prenose društvenu strukturu Zapadne Europe na Istok �Društvenu piramidu �Vazalske odnose

Reformni pokret � 10. -11. stoljeće �Samostanska reforma � 909. /910. osnovana opatija u Clunyju �Najvažnije središte reformi

Unutarnja obnova �Iskorjenjivanje: �Simonije – prodavanje crkvenih časti �Nikolaitizma – slučajevi oženjenog svećenstva �Nastoje regulirati odnos sa svjetovnjacima �Ograničiti nasilja plemstva �Ojačati crkvenu strukturu iznutra

�Ponovno se inzistira na redovničkom životu svećenstva �Askeza �Udaljavanje od svjetovnog života �Poštivanje pravila zacrtanih regulom sv. Benedikta

�Redovničke kuće pod nadzorom Clunyja – obnovljeni benediktinci �Dominiraju duhovnim životom sve do početka 13. stoljeća, kada nastaju: �Franjevci �Dominikanci

Utjecaj na papinstvo �Pape prihvaćaju reformu u 11. stoljeću �Leon IX. (1049. -1054. ) �Održava niz crkvenih sabora �Zahtijeva reformu svećenstva u biskupijama �Grgur VII. (1073. -1085. ) �Sastavlja spis Dictatus papae – naglašava primat pape nad carem �Spor s carem Henrikom IV. oko investiture

Obnova crkvenih institucija �PAPINI LEGATI �CRKVENE I POLITIČKE OVLASTI �Služba legata se naročito počinje razvijati u 11. st. �Posebice za Grgura VII. �Učinkoviti djelatnici za ostvarenje reformi �Obnova crkvene discipline �Zabrana laičke investiture �Borba protiv nemorala klera �Nadziranje lokalne crkvene organizacije

Raskol �Obnova Zapadne Crkve – produbljuje se jaz s Istočnom �Konačni raskol – 1054. �Demonstracija uspona papinstva �Kulminacija odvojenog razvoja dviju civilizacija

Lateranski sabor 1059. �Ustanovljena nova procedura izbora pape �Papa trebao biti biran između najvišeg kruga kardinala �Trebao ga birati kardinalski kolegij na tajnim konklavama �Zabrana svjetovnog vlasništva nad crkvama �Zabrana svećeničkog braka �U crkvenim institucijama – trebao se uvesti redovnički način života

Spor oko investiture �Investitura – postavljanje crkvenih dužnosnika �Rani srednji vijek �Razvijena laička investitura – postavljanje crkvenih dužnosnika od strane svjetovnih vladara �Karolinški model – u kojem je Crkva dio državne administracije

�Pitanje investiture �U središtu odnosa između Crkve i države u srednjem vijeku �Tko ima pravo imenovati biskupe, kanonike, opate, župnike, ali i samog papu?

� 11. stoljeće �Henrik III. – car Svetog Rimskog Carstva �Jedan od vrhunaca laičke investiture �Car kontrolira izbor njemačkih biskupa �Kontrolira izbor papa 1046. -1057. (na primjer papa Leon IX. je Henrikov rođak)

Wormski konkordat �Konkordat u Wormsu 1122. �Dogovor pape Kalista II. i svetog rimskog cara Henrika V. �Papi priznato pravo imenovanja crkvenih dužnosnika �Car – ograničeno pravo da na njemačkom području kanidiraju biskupe, ali uz potvrdu pape

�Wormski konkordat nije u potpunosti dokinuo laičku investituru – carevi, kraljevi i lokalni moćnici će i dalje za sebe tražiti određeno pravo imenovanja crkvenih dužnosnika �ALI – OVIM KONKORDATOM JE POSTAVLJEN TEMELJ ZA NOVI USPON PAPINSTVA U ONOVREMENOM PRAVNOM PORETKU

Papa ↓ Kardinali ↓ Patrijarsi (Venecija, Akvileja, Grado, Aleksandrija, Jeruzalem) ↓ Nadbiskupi ↓ Biskupi ↓ Kanonici Prepozit arhiđakon Lektor arhiprezbiter Kantor primicerij Kustos Arhiđakoni Obični kanonici ↓ Prebendari – članovi kaptola bez kanonikata ↓ Svećenici Dekan (ima dekanat – sastoji se od 10 župa; više dekanata je arhiđakonat) Župnik Rektor (ima crkvu, ali ne župnu) Kapelan (asistent) ↓ Ispod kapelana, ali bez zaređenja: Đakon Subđakon Akolit

Stvaranje crkvene monarhije �Papa Inocent III. (1198. -1216. ) �Stvara jaku državu: crkvenu monarhiju �Tvrdi kako papa ima PUNINU MOĆI (PLENITUDO POTESTATIS) u upravi Crkvom

�Inocent III. �Administrativno širenje i jačanje Papinske kurije (= dvora) �Politički uspon papinstva �Razvoj kanonskog prava �Jačanje lokalne dijecezanske hijerarhije

Inocent III. �Odobrava nastanak franjevaca �Održava IV. lateranski koncil 1215. �Regulacija morala i discipline svećenstva �Rješavanje unutarnjih problema Crkve

Inocent III. �Zahtijeva apsolutnu kontrolu nad: �Crkvenim posjedima �Crkvenim dužnosnicima na papinom dvoru �Svećenstvom �Dodjelom crkvenih časti (investiturom)

Jačanje Kurije i njezinih djelatnika � Od Inocenta III. jača politička moć papinog dvora � I jača uloga kardinala � Od samih začetaka kardinali su: � Papini pomoćnici o U liturgiji o Zaštiti siromašnih o Uprava papinih posjeda i financija � Sve veći značaj od sredine 11. stoljeća � U 12. stoljeću – dobivaju veću ulogu u pravnim poslovima Kurije, financijama i upravi državom

�Kardinali u Rimu �Prate i nadziru upravljanje Kurijom �Pomažu papi u upravi Kurijom �Sudjeluju na tajnom konzistoriju � Tamo se određuje politika, odlučuju o pravnim pitanjima i dodjeljuju najuglednije crkvene časti = biskupska, nadbiskupska i opatska mjesta �Dio ih obavlja razne zadatke izvan Rima �Legatske misije uz pristanak ili po mandatu pape

13. stoljeće �Razdoblje od Inocenta III. -kraja 13. st. �“Pape pravnici” �Pravno obrazovani Naročito �Grgur IX. (1227. -1241. ) �Sastavljena Knjiga dekreta – “Dekretali” �Službena kodifikacija kanonskoga prava

Dodjela crkvenih časti �Razvojem kanonskog prava u 13. stoljeću �Pape, teolozi i kanonski stručnjaci u većoj mjeri kontroliraju investituru �Papi osigurana apsolutna nadmoć u sustava dodjele crkvenih časti �Kraljevima i carevima – dozvoljeno “pravo predstavljanja“ – mogu samo predložiti papi novog dužnosnika

Beneficium ecclesiasticum � U crkvenoj hijerarhiji razvojem kanonskog prava � Razvija se koncept crkvenih nadarbina � CRKVENA NADARBINA = BENEFICIUM ECCLESIASTICUM (PODSJETIMO SE: � Između svjetovnih osoba u razdoblju 10. -13. stoljeća � Prisutan je razvoj vazalskih odnosa � Dodjelom beneficijalne zemlje (leno))

�CRKVENA NADARBINA podrazumijeva 1. posjedovanje crkvene časti 2. stjecanje prihoda od te crkvene časti �Svim crkvenim nadarbinama upravlja PAPA kao božji namjesnik �I on ih onda dodjeljuje svećenicima

Kralj Papa Vazal Svećenici Veza: leno (beneficium) Veza: crkvena nadarbina (beneficium ecclesiasticum)