RENESANSA 15 I 16 STOLJEE Dok su srednjem

RENESANSA 15. I 16. STOLJEĆE Dok su srednjem vijeku u središtu zanimanja umjetnika i književnika Bog i vjera, u renesansi nastaje novi pogled na svijet. Svjetovne teme pretežu nad onim crkvenim. Riječ renesansa dolazi iz francuskog jezika i označava preporod. Čovjeka u doba renesanse zanima sve. Želi sve vidjeti i sve proučiti. Tako centar svega postaje čovjek. Stvara se razmišljanje da sve što postoji, postoji radi čovjeka, te sve što postoji treba služiti čovjeku. Takav novi pogled na svijet naziva se humanizam.

• • • Kao i sve druge umjetnosti tako i glazba doživljava preporod. Otkrivanje tiskarskog stroja, te mogućnost tiskanja nota dovelo je do popularnosti glazbe. Obrazovan čovjek renesanse imao je obaveznu glazbenu poduku što je dovelo do procvata glazbenog amaterizma. Glazbeno obrazovanje stjecalo se kako u crkvenim školama tako i privatnom podukom glazbenika iz dvorskih i gradskih sastava. Glazbenici su djelovali kao pjevači, zborovođe, skladatelji, orguljaši, te kao svirači i graditelji instrumenata. Zapošljavani su u crkvama, dvorovima i gradovima.

U crkvama raste broj pjevača. Kraljevi, kneževi i vojvode nadmeču se da na svom dvoru zaposle najbolje glazbenike, a njihovo bogatstvo ogledalo se i u broju glazbenika (od 10 – 60 glazbenika). Gradski glazbenici svirali su na vjenčanjima, sprovodima, procesijama i dr.

Pjevanje je bilo važnije od sviranja, pa je većina skladbi za zbor pisana a cappella – bez instrumentalne pratnje. Skladatelji usavršavaju višeglasno pjevanje koristeći veći broj ravnopravnih melodija. Pjevači nisu izgovarali isti tekst pa su se istodobno čule različite riječi istog stiha (polifonija). Ukoliko su se vokalne skladbe izvodile uz pratnju instrumenta tada je instrumenat služio kao zamjena pojedine glasovne dionice. Nastale su nove vrste vokalne glazbe: polifono skladane mise, moteti, madrigali i jednostavnije višeglasne pjesme koje su namjenjene zabavi i kućnom muziciranju. Skladatelji su koristili tonsku građu starih načina

Prema namjeni glazba se djeli na crkvenu i svjetovnu glazbu koje postaju ravnopravne

Crkvena glazba • • • Dva su oblika crkvene glazbe: Misa i Motet Misa je vokalna višestavačna skladba svečanog ugođaja, a izvodila se za vrijeme bogoslužja na latinskom jeziku. Više od stotinu Misa napisao je najznačajniji renesansni skladatelj Giovanni Pierluigi da Palestrina. Njegova najpoznatija misa posvećena je papi Marcellu II. Slušni primjer: Giovanni Pierluigi da Palestrina: Misa Pape Marcelli, Agnus Dei (Jaganjče Božji), ulomak Motet je višeglasna zborska skladba s duhovnim tekstom. Izvodila se za vrijeme bogoslužja na latinskom jeziku. Renesansni skladatelj, Orlando di Lasso, napisao je najviše moteta (oko 700). Slušni primjer: Orlando si Lasso: Gloria patri et filio (Slava Bogu i Sinu), motet

SVJETOVNA GLAZBA Svjetovna glazba vedrog je karaktera. Izvodili su je obrazovani glazbenici (amateri) na dvorovima i u gradskim kućama. Svijetovne popijevke talijanskog podrijetla koje su se pjevale na narodnom jeziku jesu: frottola, villanella i madrigal.

FROTTOLA Frottola je pjesma vedrog i zabavnog ugođaja koja govori o ljubavi sa primjesom humora, jer ljubavne patnje nisu shvaćali ozbiljno. Napjev je bio u gornjem glasu a ostala tri glasa izvedena su kao akordska pratnja. Frottole su bile jako popularne od sredine 15. do sredine 16. stoljeća, a izvodili su ih obrazovani amateri na dvorovima i u gradovima. Slušni primjer: Marco Cara: Jo non compro

VILLANELLA Villanella (tel. seljanka), višeglasni oblik u kom je istaknuta melodija u gornjem glasu. Tekstovi govore o ljubavi šaleći se pritom na račun seljačkog života. Villanella je pjesma namijenjena aristokratskoj publici a bila je popularna u 16. stoljeću. Slušni primjer: Orlando di Lasso: Eco (Jeka), villanella

MADRIGAL Madrigal je najpoznatiji oblik renesansne svjetovne glazbe. Madrigali su višeglasne pjesme pisane na narodnom jeziku, a pjevali su ih prilikom kućnih zabava ili društvenih okupljanja. Značajka madrigala je povezanost glazbe i teksta. Skladatelji su glazbom opisivali riječi teksta. Tako npr. riječi kojima su izraženi osjećaji (plač, drhtanje, uzdasi) skladatelji su u melodijskim linijama koristili kromatske pomake. Na riječi nebo, sunce melodijske linije bile su uzlazne, a na riječi mrak ili pakao melodijske linije bile su silazne. Ukoliko se u tekstu spominjao vjetar ili oluja melodijske linije bile su valovite. Način skladanja u kom se glazbom opisuje sadržaj teksta naziva se madrigalizam. Slušni primjer: Julije Skjavetić: Quanda la tromba