RATARSTVO POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA I NJEN ZNAAJ Biljnu proizvodnju
RATARSTVO
POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA I NJEN ZNAČAJ • Biljnu proizvodnju - je prvi stepen u proizvodnji organskih materija (primarna proizvodnja). Obavlja se procesom fotosinteze. • Stočarska proizvodnja - je drugi stepen u proizvodnji organske materije. Ratarstvo i stočarstvo su tesno povezani: • Najveći broj ratarskih proizvoda se koristi u stočarskoj proizvodnji. • Stočarska proizvodnja snabdeva ratarsku organskim hranivima (razne vrste organskih đubriva).
ZADATAK BILJNE PROIZVODNJE Gajenjem biljaka obezbeđuje se: - stanovništvu hrana, - stočarstvu- voluminozna i koncentrovana stočna hrana - industriji – sirovine. Povećanje proizvodnje hrane: - osvajanje novih površina i čuvanje postojećih, - intenziviranje biljne proizvodnje primenom savremene agrotehnike, - gajenje produktivnih vrsta, sorata i hibrida, - smanjenje gubitaka u proizvodnji, - pronalaženje novih načina proizvodnje hidroponi, alge, veštačka fotosinteza i dr.
PRIRODA PROCESA BILJNE PROIZVODNJE (Kruženje organske materije u biljnoj proizvodnji. ) 1. Proizvodnja organske materije – fotosinteza 2. Razlaganje organske materije – mineralizacija. sunčeva energija + zelena biljka + mineralne materije organska materija (prinos) žetveni ostaci mineralizacija (mikrooranizmi) mineralne materije
KARAKTERISTIKE BILJNE PROIZVODNJE 1. 2. 3. 4. 5. 6. Biološka osnova biljne proizvodnje. Sporost Reprodukcija Vegetacioni prostor Zavisnost od geografskog položaja Regionalnost,
RATARSTVO (Zadatak i predmet proučavanja) • Ratarstvo je multidisciplinarna naučna grana koja je usko povezana sa drugim naučnim oblastima (pedologija, meteorologija, biohemija, fiziologija, mikrobiologija, agrohemija, poljoprivredna mehanizacija, genetika i oplemenjivanje biljaka). Potiče od reči ratilo – oruđe, što označava radove vezane za gajenje biljaka u polju. • Prema predmetu proučavanja deli se na: opšte ratarstvo i posebno (specijalno) ratarstvo. Opšte ratarstvo proučava opšte principe gajenja biljaka, dok posebno ratarstvo proučava gajenje svake pojedinačne biljke.
AGROTEHNIKA • Agrotehnika predstavlja naučne osnove biljne proizvodnje, tj. tehnologiju gajenja proljoprivrednih kultura. Reč agrotehnika potiče od dve reči: latinske ager – polje i grčke techne – veština baviti se nečim. • Agrotehnika je skup svih agrotehničkih mera koje se primenjuju u proizvodnji gajenih biljaka kako bi se što potpunije iskoristili proizvodni potencijali sorte i uslovi gajenja, u cilju ostvarenja najvećeg i ekonomičnog prinosa. • Najvažnije agrotehničke mere su: obrada zemljišta, plodored, đubrenje, setva i sadnja, nega useva, borba protiv korova i žetva, tj. ubiranje useva.
OBRADA ZEMLJIŠTA • Osnovni ciljevi obrade su: privođenje zemljišta kulturi (stvaranje oranice ili antropogenog zemljišta) i redovno korišćavanje zemljišta svake godine. • Razlozi i ciljevi obrade zemljišta mogu biti: priprema zemljišta za setvu (sadnju); lakše i bolje prodiranje korena u dubinu; stvaranje i održavanje strukture zemljišta; bolji vodni i vazdušni režim zemljišta; podsticanje biološke aktivnosti zemljišta; uništavanje korovskih biljaka; unošenje đubriva, herbicida i insekticida; unošenje biljnih ostataka; suzbijanje biljnih bolesti i štetočina.
Vrste obrade zemljišta 1. U odnosu na vučnu silu: ručna , sprežna i mašinska 2. Prema nameni: osnovna i dopunska (predsetvena) Načini osnovne obrade: oranje (sa ili bez prevrtanja oraničnog sloja) Načini dopunske obrade: vlačenje (blanjanje) posebni načini obrade drljanje kultiviranje tanjiranje valjanje
Epoha ručne obrade Ručna obrada Obrada zemljišta motikom- motičarstvo Bronzane motike kod Asteka Kamene motike Drvene motike
Epoha zaprežne obrade Oranje konjskom zapregom Obrada zemljišta volovskom zapregom Drveni plug sa metalnim ralom
Epoha mehanizovane obrade Počeci mehanizovane obrade (oranje traktorom na parni pogon) Traktor na parni pogon Savremeni način obrade zemljišta
Vreme obrade zemljišta zavisi od: plodoreda, stanja vlažnosti zemljišta ("fizička zrelost za obradu") i tipa zemljišta. Osnovna obrada – oranje q • • • Klasifikacija oranja prema dubini do 10 cm vrlo plitko oranje 10 – 20 cm plitko oranje 20 – 30 cm srednje duboko oranje 30 – 40 cm duboko oranje 40 – 50 cm vrlo duboko oranje preko 50 cm rigolovanje q Činioci dubine oranja: zahtevi useva, osobine zemljišta, klima, đubrenje, navodnjavanje, plodored, stanje mehanizacije na gazdinstvu i ekonomičnost.
Tehnika oranja q Oranje na zagone • Oranje na naor – naoravanje. Rad pluga počinje od sredine ka krajevima parcele. Prva i druga brazda padaju jedna na drugu te se na sredini formira naor ili slog, (greben). • Oranje na razor – razoravanje je suprotan način od naoravanja. Oranje ide od krajeva ka sredini parcele, a počinje sa desne strane. Na sredini ostaje razor (kanal). Primenjuje se na teškim, vlažnim zemljištima gde razor služi za drenažu. q Oranje u ravnicu (na čunak) q Figurno (kružno) oranje q Oranje na grebene (listerovanje) q Oranje na nagibima (po izohipsama)
q Zaoravanje strništa i zaoravanje žetvenih ostataka drugih kultura, vrši se plitko (12 -15 cm). Obradom strništa postiže se sledeće: očuvanje zemljišne vlage, uništavanje korovskih biljaka (naročito višegodišnjih rizomskih korova, koji se zaoravanjem izbace na površinu i na letnjem suncu osuše) i mineralizacija žetvenih ostataka. Strnište treba zaorati odmah po žetvi, isti dan. U praksi se ponekad pristupa spaljivanju žetvenih ostataka, što nije dobro iz više razloga. q Jesenje duboko oranje ima višestruke koristi koje se sastoje u sledećem: zemljište orano u jesen upija i bolje čuva zimsku vlagu; pod uticajem mraza popravlja se struktura zemljišta; zatim, ranije započinju procesi aktivacije posle zime što dovodi do aktivnijeg i pravilnijeg režima ishrane biljaka; jesenje duboko oranje efikasno uništava korove (naročito rizomske), prouzrokovače nekih biljnih bolesti i insekte; ima produženo dejstvo na naredne useve (što se može iskoristiti u plodoredu) i td. q Prolećno oranje. Pri izvođenju prolećnog oranja treba obratiti pažnju na sadržaj vlage i orati pliće (20 -25 cm), jer ne postoje razlozi za duboko oranje koji su postojali u jesen. Zbog brojnih koristi jesenjeg dubokog oranja, prolećno oranje treba izbegavati i obavljati samo za jare useve na nagibima i na plavnim terenima, kod kojih se ne sme orati u jesen zbog opasnosti od erozije. q Predsetvena priprema zemljišta obavlja se neposredno pred setvu useva. U okviru nje, mogu se primeniti savremena kombinovana oruđa (setvospremači) ili klasične operacije drljanja i tanjiranja (ili kultiviranja).
ĐUBRENJE I ĐUBRIVA q Đubrenje (fertilizacija) je agrotehnička mera pri kojoj se zemljištu nadoknađuju nastali deficiti biogenih elemenata u obliku đubriva (fertilizatora), koja služe za ishranu biljaka (redovno đubrenje) i za očuvanje i podizanje plodnosti zemljišta (meliorativno đubrenje). q Oblici đubrenja: 1. Meliorativno đubrenje vrši se u cilju popravljanja osobina zemljišta na duže vreme. Može biti: – – – humizacija (obogaćenje zemljišta humusom), kalcizacija (kalcifikacija ili smanjenje kiselosti zemljišta), fosfatizacija (obogaćenje fosforom), kalinizacija (kalizacija ili obogaćenje kalijumom), gipsovanje (desalinizacija zaslanjenih, halomorfnih zemljišta 2. Osnovno đubrenje se obavlja neposredno pred osnovnu obradu (uglavnom pred oranje). Ovim đubrenjem unose se u zemljište hranljive materije u oblicima koja nisu direktno pristupačna biljkama. 3. Dopunsko đubrenje gajenim biljkama u što kraćem roku i na vreme treba da pruži neophodne količine hraniva u lako pristupačnom obliku. Može biti: predsetveno (neposredno pred setvu ili sadnju), setveno (startno) i prihranjivanje (đubrenje u toku vegetacije).
q Pravilna primena đubriva zahteva: poznavanje potreba kulturnih biljaka u hranivima; poznavanje sadržaja mineralnih materija u zemljištu (kontrola plodnosti zemljišta) i utvrđivanje potrebnih količina đubriva. q Đubriva, definicija, podela i načini primene v Đubriva (fertilizatori) su različite materije koje obogaćuju zemljište u biljnim hranivima, a deluju na povećanje plodnosti antropogenih zemljišta ("oplemenjivači zemljišta") i na povećanje prinosa kulturnih biljaka. v Podela đubriva: Prema sastavu: organska, mineralna, organo-mineralna i mikrobiološka. Prema načinu delovanja: direktno delujuća i indirektno delujuća. Prema poreklu: prirodna (stajnjak, treset, čilska šalitra) i industrijska (mineralna). Prema nameni: osnovna i dopunska. v Načini primene mineralnih đubriva 1. Ručno rasipanje mineralnih đubriva 2. Mehanička primena đubriva: rasipanje čvrstih đubriva rasipačima po površini zemljišta, lokalno unošenje đubriva u zemljište (sa osnovnom obradom, sa predsetvenom obradom, pri setvi ili sadnji i pri međurednom kultiviranju), folijarno đubrenje, aerođubrenje, folijarno đubrenje, ubrizgavanje pomoću injektora
SISTEMI BILJNE PROIZVODNJE q Plodored je sistem vremenske i prostorne smene useva sa ciljem da se vegetacioni prostor što bolje koristi. • Elementi plodoreda su: plodosmena, poljosmenua i odmor zemljišta. • Razlozi za uvođenje plodoreda su: biološki, agrotehnički i organizaciono – ekonomski. • Klasifikacija (vrste) plodoreda: ratarski, krmni i specijalni q Monokultura je uzastopno gajenje jednog useva na istoj površini. q Združene kulture (konsocijacije) je istovremeno gajenja dva ili više useva na istoj površini. q Sistem integralnog ratarenja q Sistem biološkog ratarenja
SETVA (SADNJA) q Pojam semena može se definisati sa dva stanovišta: botaničkog i poljoprivrednog. q Pojam setve i sadnje. Setva predstavlja unošenje generativnih organa (pravo seme) u zemljište. Pod sadnjom se podrazumeva unošenje u zemljište vegetativnih organa (krtole, lukovice, rizomi, reznice. . . ). Uspeh setve zavisi od: vremena setve, dubine setve, načina setve i količine semena za setvu. q Vreme setve zavisi od: klimatskih činioca (temperatura zemljišta), osobina zemljišta (toplotni režim zemlj. ), bioloških osobina biljaka (ozime, jare, fakultativne, naknadne i postrne), vremenskih uslova u pojedinim godinama. q Dubina setve zavisi od: krupnoće semena, zemljišta i njegovog stanja vlažnosti i vremena setve (opt rok setve). q Količina semena zavisi od: vrste useva (opt gustina), klime, osobina i pripremljenosti zemljišta, kvaliteta semena, vremena setve, cilja proizvodnje i načina setve.
q Način setve: • ručna (setva omaške, setva u otvorene brazde pod plug, setva u otvorene brazde i setva pod motiku) i • mašinska setva: - uskoredna (u kontinuirane redove, unakrsna setva i setva u trake) i - širokoredna (u kontin. redove, u isprekidane redove i setva u kvadrat)
MERE NEGA USEVA 1. Mehaničke mere nege su sve mere obrade koje se primenjuju u toku vegetacije useva, kao što su: valjanje, drljanje, okopavanje, međuredno kultiviranje i ogrtanje. 2. Fizičke mere nege su: malčovanje (živi i neživi malč), zaštita od mraza, zaštita od grada, navodnjavanje, zaštita od suvišnih voda, zaštita od vetra i dr. 3. Hemijske mere nege podrazumevaju primenu: sredstava za zaštitu bilja (pesticida), mineralnih đubriva, biljnih hormona, retardanata, antitranspiranata, antievaporanata, desikanata i defolijanata. 4. Biološke mere nege su raznovrsne i često su izazvane pojedinačnim zahtevima useva. Tu spadaju: podešavanje gustine useva, dopunsko oprašivanje, zakidanje zaperaka, zalamanje vrhova, postavljanje oslonaca, prihranjivanje i ogrtanje.
KOROVI I NJIHOVO SUZBIJANJE q Pojam korova. Korovi su sve štetne i nepoželjne biljke koje se javljaju na atropogenim staništima protiv volje čoveka. Dele se na: korove u užem smislu (apsolutni i relativni) i korove u širem smislu. q Načini širenja korova: • Autohorno (aktivno) širenje je korišćenje sopstvene snage, tj. anatomske specifičnosti zrelih plodova da se uvrću, pucaju i izbacuju seme na određenu udaljenost. • Alohorno (pasivno) širenje nastaje dejstvom spoljašnjih sila i može boti: anemohorija, zoohorija, hidrohorija, antropohorija. • Štete od korova: zauzimaju životni prostor biljakama (nadzemni i podzemni); troše hranu i vodu iz zemljišta i zasenjuju biljke; otežavaju obradu zemljišta; mogu biti žarišta širenja i prelazni domaćini štetočinama i prouzrokovačima biljnih bolesti; parazitiraju na kulturnim biljkama (vilina kosica na lucerki i detelini, volovod na suncokretu); snižavaju kvalitet poljoprivrednih proizvoda, a neki su štetni i otrovni za ljude i domaće životinje; smanjuju prinos gajenih biljaka i poskupljuju proizvodnju zbog troškova oko njihovog suzbijanja.
MERE BORBE PROTIV KOROVA INDIREKTNE (PREVENTIVNE) • • • setva čistog semena i deklarisanog semena; korišćenje zrelog stajnjaka; ispravan postupak sa raznim otpacima u poljoprivredi (pri žetvi, vršidbi), koje treba zakopati ili spaliti; uništavanje korova van njiva; održavanje čistoće poljoprivrednih mašina i objekata; primena zakonskih mera i inspekcijska kontrola njihove primene, kontrola pri uvozu i izvozu semena. DIREKTNE 1. 2. 3. 4. Agrotehničke mere: obrada zemljišta, đubrenje, setva, nega useva i plodored. Fizičke mere: uništavanje korova vatrom, strujom plavljenjem. . . Biološke mere: zaražavanje korova uzročnicima bolesti i insektima; ispaša; korišćenje pokrovnih useva. Hemijske mere: primena hemijskih sredstava -herbicida.
HERBICIDI, POJAM I PODELA q Reč herbicid potiče od latinskih reči: herba – biljka i caedere – ubiti. U širem smislu herbicidi su sva hemijska sredstva za uništavanje biljaka. Ali, njihova osnovna namena je uništavanje korova. q Podela herbicida: • Prema hemijskom sastavu: neorganske i organske • Prema efektu delovanja: totalne i selektivne • Prema načinu delovanja: kontaktne i translokacioni ili sistemični (folijarni i zemljišni) • Prema vremenu primene: pre setve (sadnje) useva, posle setve (sadnje), a pre nicanja useva; posle nicanja useva (folijarno) • Prema načinu primene: po celoj površini (najčešći način primene); u trake, tretira se samo uzan pojas uz redove useva, a međuredni prostor se obrađuje; mestimičan tretman.
- Slides: 26