NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEI PROMJENJIVE RIJEImogu mijenjati svoj oblik

NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI • • PROMJENJIVE RIJEČI-mogu mijenjati svoj oblik Imenice: majka, majke, majci, majku… Pridjevi: lijepi, lijepog, lijepom, lijepog… Zamjenice: ja, mene, meni, mene… Glagoli: pjevam, pjevaš…/pjevao sam, pjevat ću Brojevi: dva, dvaju, dvama, dva… *mijenjaju se po određenim morfološkim kategorijama: padežu, rodu, broju, licu, vremenu ili načinu

• NEPROMJENJIVE RIJEČI-ne mogu mijenjati svoj oblik • Tamo, jutros, polako, mnogo, napamet, stoga, uh • Nepromjenjive vrste riječi: • Prilozi, prijedlozi, veznici, čestice, usklici

PRILOZI • djelomično promjenjiva vrsta riječi koja se najčešće prilaže glagolima ili pridjevima • Govorim sporo. – sporo (kako? -načinski prilog) • Sutra putujemo u Split. – sutra (kada? -vremenski prilog) • Odozgo se pruža najbolji pogled. –odozgo (odakle? mjesni prilog) • Prilozi se mogu ponekad dodati i drugim riječima: pridjevima (prilično dobar) imenicama (nekoliko prijatelja) prilozima (malo prije).

• U rečenici treba razlikovati pridjev od priloga: Lijepo dijete lijepo pjeva. Lijepo (dijete) - opisni pridjev (kakav? kakva? kakvo? ) - stoji uz imenicu. Lijepo (pjeva) - načinski prilog (kako? ) - stoji uz glagol • *Načinski prilozi nastaju i od pridjeva. • Razlikujemo ih po tome što opisni pridjev odgovara na pitanje kakav? (spor), a načinski prilog na pitanje kako? (sporo)

• gdje? kamo? na kojem cilj mjestu kretanja kuda? kojim putem? Gdje si rođen? U Splitu. Kamo ideš? Idem u trgovinu. Kuda ideš? Idem autocestom. • ovdje - tu - ondje u blizini govornika sugovornika jednako udaljeno od govornika i sugovor.

• van – vani cilj kretanja Idem van. mjesto glagolske radnje Vani sam ostavio bicikl. • skoro – vremenski prilog (skoro godinu dana), a ne izriče mjeru ( *skoro pet metara)

PRIJEDLOZI • nepromjenjive riječi koje izriču različite odnose između onoga što znače imenice ili na što upućuju zamjenice • uglavnom se nalaze ispred riječi na koju se odnose, osim : NASUPROT, RADI, UNATOČ ( poslijelozi) • radi – zbog. namjera uzrok Idem u Split radi cipela. Ne idemo u Split zbog bure. • kroz – prostorno značenje (Ušli smo kroz prozor. ) *Kroz nekoliko godina Tijekom nekoliko godina.

• prijedlozi određuju padež riječi koja se nalazi iza njega oko PRIJEDLOG – PRILOG Zagrlio me oko struka. Doći će za oko mjesec dana. • prijedložni izraz : prijedlog + imenica

VEZNICI • riječi koje povezuju rečenice i rečenične dijelove • PRAVI VEZNICI- imaju samo ulogu veznika (a, ali, ili nego, i, pa, te, čim, makar, jer, iako, mada, premda) • VEZNIČKE RIJEČI (NEPRAVI VEZNICI) – pripadaju drugoj vrsti riječi, ali ponekad preuzimaju ulogu veznika: upitno-odnosne zamjenice: tko, što, koji, čiji, kakav, kolik prilozi: gdje, kada, kuda, kamo neke čestice: neka, samo, istom, još, tek

• jednostavni veznik – jedna riječ • složeni veznik – više riječi (a da, ako i, a kamoli, ma kako, budući da, koliko god, kao da, kao što…) • nezavisni veznici: sastavni, rastavni, suprotni, isključni i zaključni • zavisni veznici: u zavisnosloženim rečenicama

ČESTICE (RIJEČCE, PARTIKULE) • riječi kojima iskazujemo stav govornika prema onome o čemu govori • upotrebljavaju se: a) u poricanju (ne) b) u pitanju (li) c) pojačavanje tvrdnje ili poricanje (da, dabome, jest, dakako, svakako, nikako) d) nestrpljenje, želje, zadovoljstvo (baš, bar, čak, Jedva, još, niti, opet, samo, tek, već, bilo, god) e) ravnodušnost, dopuštenje (ma, makar, bilo, god) f) poštapalice ( ovaj, onaj, dragi moj…)

-modifikatori – mijenjaju značenje čitavog teksta (dakle, naprotiv, naravno, uostalom, primjerice)

UZVICI (USKLICI) • riječi (ili glasovi) koji nemaju svoje značenje nego služe kao izraz osjećaja i raspoloženja u konkretnoj situaciji i za oponašanje zvukova • upotrebljavaju se: a) za doziv, poticanje, zapovijed: hej, oj, hajde, ho-ruk, pa-pa b) obraćanje životinjama: šic, mus, mic-mic, pi-pi-pi c) onomatopejski usklici: pljus, bljak, cmok, mu, be