Koncepcija Marije Montesori Prof dr Vlado Simeunovi MM

Koncepcija Marije Montesori Prof. dr Vlado Simeunović

MM • “Samo djetetov apsorbujući um ima moć izbavljenja i ujedinjenja čovečanstva. Ako ima pomoći i spasa, oni mogu doći samo od djeteta koje je tvorevina čoveka. ” • Ovom rečenicom Marije Montesori započinjemo priču o tom nesvakidašnjem pedagogu i doktoru. • Podsetimo se nekih edukativnih i naučnih metoda naučnice koja je cio život posvetila istraživanju značaja ranog razvoja u formiranju čoveka.

Život i rad • Marija Montesori (1870 -1952) se pojavila u italijanskom obrazovanju kada je sistem školstva bio otuđen od savremenog društvenog života. • Nažalost, taj se sistem i danas u državnim školskim sistemima nije mnogo promenio. Svojim delovanjem Montesori je uspjela da otelotvori osnovno polazište savremene pedagogije – ne treba da poučavamo dječiji um “već da mu pomognemo da se sam razvije. ”

. . . • Mariju su od djetinjstva krasile sjajne osobine: bila je vrijedna, pametna, voljela da pomaže drugoj djeci, saosjećajna. • Ostala je takva cijelog života. Interesovale su je inženjerske tehnologije i matematika što je odvelo na Tehnički Institut sa četrnaest godina. Kasnije je privukla biologija, što je definitivno odvelo do medicine.

• Takva odluka je bila veoma hrabra za jednu ženu (tadašnje društvo nije blagonaklono gledalo na obrazovanje žena). • Postala je asistent na psihijatriji na Univerzitetu u Rimu 1896. godine. • Nastavila je da radi, isprva sa djecom sa invaliditetom, a kasnije (koristeći svoje nove edukativne metode) i sa zdravom decom. • Jedna je od prvih žena u Italiji koja je postala doktor medicine. Tokom Drugog svjetskog rata je, kao protivnik fašizma, pobjegla u Indiju gde je nastavila sa teorijskim i praktičnim radom i pokrenula program “Obrazovanje za mir”.

• Pojava Marije Montesori je veoma značajna, kako za pedagogiju, tako i za oblast mentalnog zdravlja djece. Svojim djelom je postavila temelje savremenoj pedagogiji koju je definisao Komenski, tvorac ideje o savremenom školstvu (još u XVII vijeku): • “U školama se ne smije tražiti od djece ono za šta još nisu dorasla, što ne mogu, niti ono šta djeca, sa kojom pedagog radi, ne žele. ”

Djela • Napisala je preko 50 knjiga i priručnika na temu obrazovanja i vaspitanja djece. • Neke od njih su: • “Upijajući um” (The Absorbent Mind), • “Tajna djetinjstva” (The Secret of Childhood), • “Otkriće djeteta” (The Discovery of the Child), • “Obrazovanje i mir” (Education and Peace) i druge.

Istraživanja ranog perioda • Dijete je otac čovjeka, ali veliki rad stoji iza toga. • “Neprekidan rad počinje od djetetovih ranih dana izbora, preko njegovog praktičnog rada i brige o drugima i okolini. Tako raste u čovjeka koji je superioran u svakom smislu, ne samo akademski, već emocionalno i duhovno. “

Osnove • Pedagogija Marije Montessori temelji se na naučnom posmatranju spontanog učenja djece, na podsticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti te na poštovanju djetetove ličnosti. • U središtu Montessori pedagogije je dijete. Ona gleda i poštuje dijete u njegovoj cjelovitosti.

„Pomozi mi da to učinim sam“

Djeci treba ponuditi bogatu okolinu kako bi oni ostvarili svoje vlastite mogućnosti. Montesori pedagogija odgovara na potrebe djeteta razrađujući poseban materijal i vježbe za različita područja djetetovog života. Od samih početaka rada sa djecom, Marija Montesori je smatrala kako svako dijete ima određenu unutrašnju motivaciju za učenje. Smatrala je da je svako dijete potrebno pažljivo posmatrati kako bi se shvatilo na kojem je nivou to dijete. Djecu treba razumjeti kako bi im na najbolji mogući način pomogli da ostvare svoj potpuni razvoj

Montessori sistem polazi od ideje slobode, odnosno slobodnog vaspitanja. Marija Montesori smatrala je da djeca trebaju imati potpunu slobodu u odlučivanju i djelovanju pa se tako i zalagala za prava djece i njihov neometan razvoj. Njoj vaspitanje nije bio samo šturo podučavanje djece već osmišljeni rad i okolina gdje djeca mogu ostvariti svesvoje potencijale i mogućnosti

Načela Montesori pedagogije • • Načelo upijajućeg uma Načelo posmatranja Načelo stege/discipline Načelo samostalnosti Načelo tišine Načelo kontrole grešaka Načelo različitih grupa

. . . • Načelo tri nivoa Maria Montessori je smatrala kako se djetetov razvoj odvija kroz tri nivoa. U prvom dolazi do povezivanju senzorne percepcije sa imenom, u drugom nivou dolazi do prepoznavanja predmeta i na kraju, u trećem nivou dijete imenuje predmete.

• Načelo ponavljanja

Načelo radnog instinkta • Maria Montessori je smatrala kako radni instinkt jača u adekvatnoj, pripremljenoj okolini, disciplini i slobodnom izboru. • Naglasak je stavljala na slobodan rad jer on vodi disciplini koja dolazi iz samog djeteta. • Za slobodan rad potrebno je ispuniti neke preuslove, a to su da stručnjaci vode računa o razdobljima posebne osjetljivosti djeteta, da materijali i okolina odgovaraju psihomotornom razvoju djece u grupi. • Posebno se teži disciplini jer se u haosu gubi volja za radom, a samim time i pozitivno okruženje u grupi

Temelji rada • Za taj složen proces neophodan je (prije svega) visok nivo koncentracije. To je suština “Montesori metode”. • “Čovjekova veličanstvenost se rađa njegovim dolaskom na svijet. Ako zaista težimo svijetloj budućnosti, onda cilj vaspitanja i obrazovanja treba da bude razvoj skrivenih, neznanih moći djeteta. • Ljudi još nisu spremni da oblikuju svoju sudbinu niti da kontrolišu događaje i upravljaju njima. Zato postaju njihove žrtve. Iako se uviđa da je obrazovanje jedno od najpogodnijih sredstava za razvoj čovječanstva, pod njim se i dalje podrazumijeva samo obrazovanje uma zasnovano na zastarjelim idejama i bez nastojanja da se iz njih izvuku nove, vitalne mogućnosti. ”

Casa dei Bambini (Dječija kuća) • U Rimu je 1907. godine (uz pomoć države) dr Montesori otvorila prvu Dječiju kuću (Casa dei Bambini). Zbrinula je pedesetak siromašnih mališana uzrasta od tri do šest godina (djeca sa ulica sirotinjske četvrti San Lorenzo, na periferiji Rima). Aktivnosti škole su za to vrijeme bile neobične, kao i materijali koje je koristila. • Mali stolovi i stolice (umjesto povezanih skamija), tjelesne vježbe, edukativne igre na tabli, pazl, a vaspitač je imao ulogu više nadzornika nego učitelja – bio je u pozadini, ne tako vidljiv. • Zadržavala je samo one materijale i aktivnosti koji su djecu zaista zanimali. Djeca su međusobno pomagala jedno drugom u savladavanju složenijih edukativnih igrica, bili su složni i mirni. Napredovala su nevjerovatnom brzinom – u učenju, ponašanju i u socijalnoj interakciji.

• Vijest o uspjehu njenog rada brzo se proširila, ljudi su dolazili iz cijelog svijeta da bi vidjeli tu “specijalnu vrstu učionice”. • Srećna što je otkrila “nešto novo u sposobnosti učenja kod male djece“, Montesori je i sama bila zapanjena koliko su ta djeca napredovala. Država joj je izašla u susret i za godinu dana bilo je već 5 takvih neformalnih škola u Rimu.

• Montesori je kroz rad sa djecom brzo shvatila da prirodni razvoj djece dolazi samo ako djeca provode vrijeme u okruženju koje podržava takav razvoj. • U tom slučaju djeca imaju moć da sama sebe obrazuju. Kasnije je taj proces nazvala samoobrazovanjem (auto-edukacijom).

• “Pretpostavimo da negjde postoji planeta bez škole i nastavnika, gdje nema učenja na silu, a ipak, stanovnici te planete žive zajedno, razgovaraju i – zamislite – nauče sve što im je za život potrebno! • I da, pored toga, sve što nauče čuvaju u svojim glava, zar ne biste pomislili da fantaziram? • Upravo je to stvarnost, izgleda tako nestvarno, ali to je rezultat plodne mašte! To je djetetov način učenja. To je put koji ono sledi. Ono uči sve, neznajući da je to učenje, i na taj način uzima malo od nesvjesnog, malo od svjesnog, i korača stazama radosti i ljubavi. ”

Erdkinder metoda • od 12 do 15 godina • Montesori program za mlade odrasle osobe (kako ih ona definiše) u dobi od dvanaest do petnaest godina je vrlo različit od tradicionalne škole. • “Erdkinder metoda” se temelji na priznavanju posebnosti perioda adolescencije i fokusiranju na razumijevanju ljudske povezanosti i međuzavisnoti sa prirodom.

• Knjiga “Upijajući um” • Knjigu “Upijajući um” (The Absorbent Mind) Montesori je napisala po povratku iz Indije i prvi put je izdala 1949. godine. Srpski prevod se pojavio tek 2003. (neverovatno i neopravdano zakašnjenje!) i sadrži idejnu osnovu celokupnog dela Marije Montesori koje je kod nas skoro sasvim nepoznato. Taj nedostatak idejnog toka savremene evropske kulture veoma je bitan za savremene metode u radu s decom i za savremene koncepte vaspitanja. • Mi odrasli znanje stičemo posredstvom svoje inteligencije, a dete upija utiske u svoj mali um. Oni ga oblikuju i ovaploćuju se u njemu. Nama je to teško zamisliti, mi pamtimo jer imamo memoriju, malo dete je nema. Ono ne pamti stvari koje vidi, one postaju sastavni deo njegove duše. “Ono ugrađuje u sebe sve ono što njegovo oko vidi i uvo čuje“, kaže Montesori. • Ovaj poseban oblik memorije ima svoj naziv – “mneme“). Dijete izgrađuje svoju memoriju, korak po korak.

• • Nebule Kreativne energije koje dijete vode prema stvaralačkoj moći kroz upijanje utisaka iz okruženja, Marija Montesori opisno upoređuje sa nebulama. Kao što “iz zvezdanih nebula putem uzastopnih procesa nastaju zvezde“, tako iz jezičke nebule dijete dobija odgovarajuće podsticaje i uputstva kako da u sebi stvori maternji jezik. Tu mogućnost – da izgradi jezik uz pomoć nesvjesne aktivnosti – ona naziva “jezičkom nebulom“. Ovo je samo jedan primjer nebule koje dijete upija (a ima ih koliko i zvijezda na nebu). Čudo stvaranja i rani razvoj sasvim malog bića Do detalja se u knjizi analizira čudo stvaranja – embrion, njegov složeni razvoj. Mnogo pažnje poklanja uticaju sredine na rani razvoj djeteta, razvojne smetnje (radila je djecom sa mentalnim hendikepom od 1898. do 1900. ), na jezik, pokret i socijalni momenat. Normalizacija Najvažnije iskustvo koje je stekla u radu je postizanje normalizacije kod djeteta. Pojam koji je u pedagogiju uvela označava fenomen koji se rađa u djetetu onda kada se ono duboko, cijelom svojom ličnošću koncentriše na aktivnost koje samo izabralo. “U takvog djeteta iščezava karakterni poremećaj i neprimjereno ponašanje, ono postaje smireno i zadovoljno“, piše Montesori.

• Tri nivoa poslušnosti • Montesori smatra da su volja i poslušnost dijelovi istog fenomena i da dijete posjeduje urođenu motivaciju za sopstvenim samoizgrađivanjem. Prirodni razvoj poslušnosti ima tri stadijuma. • U prvom stadijumu dijete sluša samo povremeno, ne uvijek. Poslušnost djeteta u ovom razvoju zavisi prevashodno od razvoja njegovih sposobnosti. Poslušnost i neposlušnost idu ruku podruku. • Drugi stepen dijete dostiže onda kada mu pođe za rukom da se povinuje zahtjevima svaki put. Njegove sposobnosti su se učvrstile pa njima može upravljati svojom voljom, ali i da utiče na drugo dijete. • Treći stepen poslušnosti je onaj u kom se dijete pokorava spremnošću, kao da je nestrpljivo da nešto učini. Gotovost da se posluša usmjerena je ka nekoj ličnosti, obično prema vaspitačici. Dijete postaje nestrpljivo u želji da posluša, to mu pričinjava radost.

• Karakteri • Marija Montesori se ne slaže sa pokušajima definisanja karaktera Teofrasta, Frojda, Junga jer oni polaze od odraslog čovjeka. Ona ima drugi pristup: karakter izjednačava sa ponašanjem. S obzirom da se bavila dječjim razvojem, od rođenja do rane adolescencije, posmatra tri perioda kao ključna u formiranju karaktera: * do 6 godina – vrijeme stvaranja (dijete ne zna razliku između dobra i zla, ima svoju prirodu, stvaraju se temelji karaktera). Ovo je period kada po aktuelnom školsko obrazovnim sistemu djeca idu u vrtić. Takođe ovaj period čine neuravnotežene energije i intenzivnog napora kod djeteta; ono je tek od šeste godine života prilagođeno vremenu i sredini kojoj pripada, sposobno da razumije i rasuđuje. * od 6 do 12 godina – dijete postaje svjesno ispravnog i pogrešnog (kod sebe, ali i kod drugih ljudi) i oblikuje moralnu svijest koja kasnije dovodi do razvoja socijalne svesti; * od 12 do 18 godina – rađa se osećanje ljubavi prema državi, pripadnost naciji i postavljaju temelji za zreli period odrasle jedinke, posebnog karaktera, potpuno spremne za korelaciju sa drugim karakterima. U odnosu na ovu podjelu, izgradila je sistem ponašanja, inteligencije, napredovanja i formiranja karaktera. “Djetetu nije potrebno ni pretiti ni laskati; samo mu treba obezbediti normalne uslove za život. Poremećaji karaktera tada nestaju sami od sebe“. Danas širom sveta mnoge škole svoj rad zasnivaju na metodi Montesori. Sin Marije Montesori je 1961. osnovao Institut Marije Montesori – kao svojevrsni legat koji nastavlja lijepu tradiciju vaspitanja i obrazovanja neponovljive Marije Montesori. • • •