Razotkrivanje seksualnog zlostavljanja Stigma ili ansa za dijete

Razotkrivanje seksualnog zlostavljanja - Stigma ili šansa za dijete? Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Prevalencija seksualnog zlostavljanja djece • Europa - Svako peto dijete seksualno zlostavljano (Lalor i Mc. Elvaney, 2010. ) • Hrvatska - 13, 7% do 18, 1% djece seksualno zlostavljano (Poliklinika, 2006. ) • „Siva brojka“ - još uvijek velik broj neprijavljenih i/ili neotkrivenih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece • Značajan broj djece koja odgađaju razotkrivanje sve do odrasle dobi (Olafson i Lederman, 2006. )

Koliko djece odgađa razotkrivanje seksualnog zlostavljanja? • Lawson i Chaffin (1992. ); Paine i Hansen (2002. ): – 30%-80% žrtava seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu ne otkrije sve do odrasle dobi • Lamb i Edgar-Smith (1994. ): – prosječna dob razotkrivanja - 18 godina; – prosječna dob početka zlostavljanja - 8 godina; – prosječno vrijeme odgode razotkrivanja - 10 godina • Mc. Gregor, Coggan i Thomas (2006. ): – prosječno vrijeme odgode razotkrivanja SZ - 16 godina

Što znamo o tome zašto djeca ne razotkrivaju seksualno zlostavljanje? (Farell, 1989; Sauzier, Palmer i sur. , 1999. ; Hunter, 2000. ; Somer i Szwarcberg, 2001. ; Goodman-Brown, 2003. ; Hershkowitz i sur. , 2007. ) • • • Strah da im se neće vjerovati – najčešći razlog neotkrivanja Briga za održanjem obiteljske kohezije Internalne atribucije i sram Emocionalna bliskost i povezanost sa zlostavljačem Strah od prijetnji Strah od socijalne isključenosti i sudske kazne Pitanje povjerljivosti i anonimnosti Strah od gubitka kontrole nad procesom Strah od „stigme“ homoseksualizma Sram, krivnja i osjećaj odgovornosti, posebno ako su osjećali ugodu

Kako odrasli reagiraju i kako se djeca osjećaju nakon razotkrivanja seksualnog zlostavljanja? Značajnim zaštitnim faktorom nakon djetetovog razotkrivanja pokazale su se pozitivne reakcije okoline. Negativne reakcije okoline povezane su s lošijim posljedicama kod djece (Cohen i Mannarino, 1998. ; 2000. ; Berliner, 2011. )

Kako sudski proces utječe na djecu i njihov iskaz? 1996. Myers - pregled sudskih procedura: Preplavljujuće i neprimjereno za djecu Djeca imaju: • poteškoće u razumijevanju sudskog procesa, koncepata i termina • poteškoće da jasno i strukturirano odgovaraju na sudska ispitivanja Dijete često proglašeno nevjerodostojnim svjedokom, ali ne stoga što nije u mogućnosti dati vjerodostojan iskaz, već zato što su ih odrasli ispitivali na pogrešan i neprimjeren način

Kako se djeca osjećaju na sudu? • Goodman i sur. (1992. ) - uznemirujuće i zastrašujuće iskustvo • Sas i sur. (1991). - strah da im neće vjerovati i strah da bi netko mogao vikati na njih • Sas i sur. (1996. ); Goodman i sur. (1992. ); Brannon (1994. ); Quas, Goodman i Jones (2003. ). - strah od suočavanja s optuženikom • Goodman i sur. (1998). - tjeskoba zbog nerazumijevanja jezičnih termina i koncepata • Henry (1997. ), Whitcomb i sur. (1991. ): Najveći prediktori stupnja traumatizacije: – broj svjedočenja (što veći to je veća traumatizacija) – razina neosjetljivosti i grubosti pri ispitivanju djeteta • Eastwood i Stacy (1998. ): – – svjedočenje pojačava osjećaj stigmatiziranosti nelagoda zbog prisutnost porote i drugih sudskih službenika poteškoće s razumijevanjem pravnog jezika nelagoda uslijed neosjetljivog stava i ponašanja sudaca

Prediktori dječjeg stresa tijekom sudskog postupka Značajni prediktori stresa i jasni primjeri narušenih dječjih prava i interese tijekom sudskih procesa (Gudbrandsson, 2005. ): – ponavljani intervjui s djetetom s više različitih ispitivača i na različitim lokacijama (CZSS, policija, bolnica, sud…) – neprimjeren (nestručan) način ispitivanja djeteta Reviktimizacija i retraumatizacija

• Istraživanja posljednjih 20 ak godina - sudski proces stresan i traumatizirajući za dijete • Djeca žrtve teških kaznenih djela - posebno vulnerabilna i izložena stigmatizaciji • Sistem treba biti prilagođen djeci i biti osjetljiv na potrebe te djece • Predlažu se i implementiraju razne smjernice i programi s ciljem zaštite i podrške djeci nakon što razotkriju seksualno zlostavljanje • Pravosuđe sve više uključuje educirane stručnjake mentalnog zdravlja, kao i specijalizirane ustanove za intervjue - ravnoteža između zakona i potreba djece • Metode i procedure koje će ojačati djecu žrtve kako bi mogli biti vjerodostojni svjedoci na sudu, a da ih sudski postupak istovremeno ne reviktimizira

Dva najčešće uzroka stigmatizacije: Sustav: – – višekratna ispitivanja nestručni ispitivači dugotrajnost postupka neadekvatne kazne za počinitelje Obitelj: – pritisak (npr. da povuku iskaz) – nevjerovanje

Poliklinika kao primjer dobre prakse • Rim – početak kampanje VE “One in Five” za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom • New York: UN – predstavljanje modela Poliklinike u zaštiti seksualno zlostavljane djece kao primjer drugim državama

Hvala