LIRIKA LIRIKA je knjievni rod rije dolazi od

  • Slides: 24
Download presentation
LIRIKA

LIRIKA

LIRIKA je književni rod- riječ dolazi od grč. riječi lyra- žičani instrument. Lirska pjesma

LIRIKA je književni rod- riječ dolazi od grč. riječi lyra- žičani instrument. Lirska pjesma nastaje u antičko doba ( još od 750. god. pr. Krista ) u staroj Grčkoj kao usmeni izraz čovjekove duše koja se raduje, voli, slavi bogove, tuguje. Pjesma prati čovjeka u svim važnim životnim situacijama. Pjesma je bila spoj riječi, glume, plesa, pokreta (tkz. sinkretizam).

U starogrčkoj poeziji stihovi su se pjevali ili govorili tako da se točno mogu

U starogrčkoj poeziji stihovi su se pjevali ili govorili tako da se točno mogu razlikovati dugi i kratki slogovi. Dugi je slog trajao dvostruko duže od kratkog i njihovom pravilnom izmjenom postizao se ritam. Osnovna ritmičko-melodijska jedinica zvala se STOPA, a sastojala se od dugih (-) i kratkih(u) slogova raspoređenih u stalnim odnosima. Stari su Grci razlikovali trideset vrsta stopa. Najpopularnije su bile: trohej (- u), jamb (u), spondej (-), daktil( --u). Najpoznatiji je stih bio heksametar (stih od 6 stopa), vjerovalo se da ga je otkrio bog Apolon ( bog sunca, bog pjesništva). Poseban je naglasak bio na RITMU.

Lirska pjesma • književna vrsta u stihu i prozi • izraz neposrednog, trenutnoga i

Lirska pjesma • književna vrsta u stihu i prozi • izraz neposrednog, trenutnoga i osobnog iskustva lirskog pjesništva što pobuđuje čitateljeve osjećaje, pokreće čitateljeve misli • donosi čitatelju spoznaju • govori čitatelju jedinstvom zvuka i smisla • odlikuje se osjećajnošću i subjektivnošću

U lirskoj pjesmi misli, osjećaji iskazani su stihom. Stih je ritmička, zvukovna, sintaktička i

U lirskoj pjesmi misli, osjećaji iskazani su stihom. Stih je ritmička, zvukovna, sintaktička i semantička(značenjska) cjelina. Katkad se stihovi prelamaju u kraće dijelove, pa dva retka ili više redaka čine samo jedan stih ( opkoračenje – prenošenje misli iz jednog stiha u drugi stih). Stihovi se udružuju u strofe (sintaktička cjelina). Razlikujemo ih prema broju stihova koje sadrže: distih- dva stiha, tercina – 3 stiha, katren- 4 stiha, sestina- 6 stihova, septima – 7 stihova, oktava – 8 stihova Teme i motivi lirske pjesme najrazličitiji su jer su vezani uz čovjeka i život koji prolazi kroz ljubav, radost, ushićenje, sreću, nadanja, htijenja, težnje ali i razmišljanje, strahovanje, tugu, nezadovoljstvo, nesreću i patnju.

U lirskoj pjesmi postoji ritam: raspored jezičnih elemenata (glasa, sloga, riječi) koji se ponavljaju.

U lirskoj pjesmi postoji ritam: raspored jezičnih elemenata (glasa, sloga, riječi) koji se ponavljaju. Ritam određuje- pravilna izmijena naglašenih i nenaglašenih slogova(vedro nebo, vedro čelo), pravilna izmjena dugih i kratkih slogova (ve-dro ne-bo, ve-dro če-lo) i intonacijska sredstva (naglasak, stanka, intezitet izgovora). Rima – slik, srok glasovno je podudaranje na kraju stihova. Razlikujemo: aa bb cc (parna rima), ab ab(unakrsna), abba(obgrljena), aaa(nagomilana) ab cb (nagomilana). Pjesma može biti pisana kao proza – pjesma u prozi (ima elemente lirike, lirsku temu, ritam, stilske figure i slike koje se ponavljaju). Proza – jer je pisana kao tekst do kraja stranice, bez prekida.

U lirskoj pjesmi često nalazimo stilske figure glede stvaranja bogatog jezičnog i književnog izraza

U lirskoj pjesmi često nalazimo stilske figure glede stvaranja bogatog jezičnog i književnog izraza -stilske figure- • figure misli: poredba, hiperbola, gradacija, ironija, sarkazam, paradoks- odnose se na preneseno značenje riječi jer se novo značenje riječi mijenja • • glasovne figure: onomatopeja, asonanca, figure riječi: simbol, metafora, personifikacija, epitet, eufemizam, sinegdoha, alegorija – stvaraju promjenu osnovnog značenja riječi i tako nastaje bogatstvo u mogućnostima uporabe jezika. • figure konstrukcije: inverzija, retoričko pitanje, elipsa, asindeton, polisindeton – ostvaruje osobit poredak riječi u rečenici tako da se odstupa od gramatičkog rasporeda riječi, uspostavljaju se nova značenja i novi smisao u riječima aliteracija, anafora, epifora, simploka, anadiploza – stvaraju zvukovne efekte koji pojačavaju značenje riječi tako da se obogačuju i pojačava intezitet jezičnog izraza

Pjesničke slike temelje se na različitim osjetilnim poticajima. Kada se udruže svi osjetilni poticaji

Pjesničke slike temelje se na različitim osjetilnim poticajima. Kada se udruže svi osjetilni poticaji i stope u jedan, jedinstven doživljaj nastaje pjesnička figura koja se zove sinestezija. Pjesnička slika je pjesnikovo „slikanje" riječima. Pjesničke slike dijelimo na: • • vizualno/vidnu - može se vidjeti akustičnu/slušnu - može se čuti taktilnu/dodirnu - može se dodirnuti gustativnu/okusnu - može se okusiti olfaktivnu/mirisnu - može se omirisati audiovizualnu - može se vidjeti i čuti vizualnotaktilnu/vidna i dodirna - može se vidjeti i dodirnuti

Lirski subjekt je naziv za ono unutrašnje "ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i

Lirski subjekt je naziv za ono unutrašnje "ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izražava svoju duševnost. Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka druga osoba, ili neko unutarnje biće pjesme. Često je to "ja" prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine). A i kad nije na takav očigledan način prisutan, lirski subjekt i tada predstavlja duhovnu srž pjesme. Upravo, pjesnički izraz je uvijek zasnovan na jednom duševnom raspoloženju, koje je upravo pravi subjekt pjesme.

Lirska pjesma govori o. . .

Lirska pjesma govori o. . .

ljubavi – od snatrenja i čežnje do boli i patnjeljubavna lirska pjesma

ljubavi – od snatrenja i čežnje do boli i patnjeljubavna lirska pjesma

. . . čovjekovoj intimi, osjećajima, proživljavanjima, razmišljanju o postojanju i smislu života, o

. . . čovjekovoj intimi, osjećajima, proživljavanjima, razmišljanju o postojanju i smislu života, o svijetu uopće, o umjetnosti - refleksivna ili misaona lirska Ko zna (ah, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. . (Povratak, D. Cesarić)

. . . prirodi koja je čest izvor pjesničkog nadahnućapejzažna lirska pjesma Kada u

. . . prirodi koja je čest izvor pjesničkog nadahnućapejzažna lirska pjesma Kada u rumene zore Ili u jasna jutra Prolazim Poljima rosnim Gdje mlad vjetar njiše teške klasove Visokog žutog žita, Izneneada stanem; I gle! Moje srce, od radosti, glasno kuca Kao zlatan sat. (Visoka žuta žita, D. T)

. . . socijalnom položaju ljudi, društvenoj nepravdi , društvu uopćeno – lirska socijalna

. . . socijalnom položaju ljudi, društvenoj nepravdi , društvu uopćeno – lirska socijalna pjesma. . I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđe U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obično brige Pređe je u par koraka. . . (Balada iz predgrađa, D. Cesarić)

. . . domovini, zavičaju, materinjskom jezikudomoljubna (rodoljubna) pjesma O jeziku, rode, da ti

. . . domovini, zavičaju, materinjskom jezikudomoljubna (rodoljubna) pjesma O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku milom tvom i mojem! O presladkom glasu onom U komu te mile majke Usnivahu sladke bajke, Koga šaptom i romonom Duši ti se sviest probudi Te ti spozna i uvidje Da ti bolje nikdje Do na tvoje majke grudi!. . (Rodu o jeziku, P. Preradović)

. . . vjeri, religiji, duhovnosti duhovno-religiozna lirska pjesma Isuse blagi, u doba kasnih

. . . vjeri, religiji, duhovnosti duhovno-religiozna lirska pjesma Isuse blagi, u doba kasnih sati, kad još bdiju siromasi tvoji, skromnom krojaču odvest ću te, da ti jedno obično odijelo skroji. I obućaru malom, koji svu noć kuje oštre čavle u teški potplat. Dok tvornice cipela žučno bruje. Milion pari skuju za jedan sat. Zatim čovjeku, koji šešire pravi, sa spuštenim obodom, da skriju bol. . . (Kuda bih vodio Isusa, N. Šop)

Tradicionalni lirski oblici: U grčkoj književnosti razvili su se različiti lirski oblici. Grčki je

Tradicionalni lirski oblici: U grčkoj književnosti razvili su se različiti lirski oblici. Grčki je pjesnik pjevao o domoljublju, bogovima, ljubavi, životnim radostima. Tako su nastali tradicionalni lirski oblici: oda, himna, elegija, epigram, epitaf, ditiramb, idila.

oda • se razvila iz prvobitnih korskih pjesama koje su se pjevale u vrijeme

oda • se razvila iz prvobitnih korskih pjesama koje su se pjevale u vrijeme vjerskih obreda. Ispjevana je u uzvišenom tonu i slavila je značajne ličnosti, veličanstvene pojave u prirodi ili neke uzvišene ideje. U staroj Grčkoj po odama se proslavio Pindar, a u Rimu Horacije. himna • je prvobitno označavala svaku pjevanu pjesmu, a onda je počela značiti pjesmu upućenu ili posvećenu nekom božanstvu, kao Sapfina "Himna Afroditi". (Tek u XIX st. taj je naziv počeo označavati svečanu pjesmu koja je prihvaćena kao izraz jedinstvenog kolektivnog osjećanja cijelog jednog naroda).

 • elegija pjesma u kojoj se izražava tuga za onim što je prošlo

• elegija pjesma u kojoj se izražava tuga za onim što je prošlo ili što je daleko: bol zbog smrti drage osobe, zbog prolaznosti života, zbog prohujale mladosti, zbog izgubljene ljubavi, zbog dalekog zavičaja (riječ elegično i danas označava, izražavanje takvog duševnog raspoloženja). Po elegijama su naročito poznati rimski pjesnici Tibul i Ovidije. epigram kratka , duhovita pjesma s neočekivanim završetkom Trideset knjiga ti cijela epigrama loših imade. Dobrih li jednak je broj, lause, tad dobro je sve. (Marcijal, grčki pisac epigrama)

idila • je pjesma o sretnom domaćem životu, naročito na selu. U njoj se

idila • je pjesma o sretnom domaćem životu, naročito na selu. U njoj se slavi mirni seoski život, toplota domaćeg ognjišta, ljepota i čistota prirode. Idilični tonovi česti su bili u Katulovoj i Tibulovoj lirici. ditiramb • je bila strasna, razuzdana pjesma koja se pjevala na svečanostima u slavu Dioniza, boga vina, bujanja prirode i životnih radosti. Ona je slavila život i bila puna životnog poleta. (za izraz takvog raspoloženja i danas upotreblavamo izraz ditirampski)

CXLIX (Shakespeare) Možeš li, kruta, reć da te ne ljubim, Kada se s tobom

CXLIX (Shakespeare) Možeš li, kruta, reć da te ne ljubim, Kada se s tobom borim protiv sebe? I zar ne mislim na te, kad izgubim Smisao za sebe, tiranko, zbog tebe? Ko tebe mrzi, zar mi dušman nije? Zar sam mu prisan, kog ne gledaš rada? Zar kad me tvoje poniženje bije Ne izgrizam se od tuge i jada? Zar išta vrijedna imade u meni Što podvorenje voljko ti ne dava? Moja je duša rob u tvojoj sjeni Jer čak i tvoje mane obožava. Mrzi me, znam ti mišli, šeznjo lijepa Ti ljubiš zdrave, a ne mene slijepa. • Sonet je pjesnička forma talijanskog podrijetla, sastavljena od četrnaest stihova (jedanaesterci, dvanaesterci, osmerac i drugi), koji su u osnovnom obliku podijeljeni u dva katrena i dvije tercine. • Naziv sonet potječe od talijanskog sonetto za koji se pretpostavlja da je nastao od riječi suono (hrv. glas, zvuk) kao njezina umanjenica, ili je posuđenica iz provansalskog gdje je označavala neku vrstu pjesme. • Najpoznatija su tri tipa soneta: talijanski ili Petrarcin, francuski ili Rosandov te elizabetanski ili Shakespearov sonet. U hrvatskoj književnosti sonet je najviše pisao Antun Gustav Matoš.

Muza lirske poezija u umjetničkim djelima

Muza lirske poezija u umjetničkim djelima

Za kraj prekrasni stihovi Jacques Préverta i njegove pjesme BARBARA. zdenka

Za kraj prekrasni stihovi Jacques Préverta i njegove pjesme BARBARA. zdenka

Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana A ti si

Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana A ti si hodala nasmijana Rascvjetana očarana pokapana Pod kišom Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom A ja sam te sreo u ulici Sijama Smješkala si se A ja, ja sam se isto tako smješkao Sjeti se Barbara Ti koju ja nisam poznavao Ti koja me nisi poznavala Sjeti se ipak tog dana Ne zaboravi Neki se čovjek pod trijemom sklonio I on te zvao po imenu Barbara I ti si potrčala k njemu pod kišom Pokapana očarana rascvjetana I njemu se bacila u naručaj Sjeti se tog Barbara I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti Ja kažem ti svima koje ja volim Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput Ja kažem ti svima koji se vole Pa i onda ako ih ne poznajem Sjeti se Barbara Ne zaboravi Onu pametnu i sretnu kišu Na tvome sretnom licu Nad onim sretnim gradom Onu kišu nad morem Nad arsenalom Nad brodom Quessant O Barbara Kakve li blezgarije rat Što je od tebe postalo sada Pod ovom kišom od željeza Od vatre čelika krvi A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju Zaljubljeno Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ O Barbara Bez prestanka kiši nad Brestom Kao što je kišilo onda Ali to više nije isto i sve je upropašteno Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti Ovo više nije ni oluja Od željeza čelika krvi Posve jednostavno oblaci Koji crkavaju kao štenad Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom I odlazi da trune daleko Daleko veoma daleko od Bresta Od kojega ne ostaje ništa.