kadar filmski plan rakurs FILMSKA IZRAAJNA SREDSTVA KADAR

-kadar -filmski plan -rakurs FILMSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA

KADAR - - neprekinuta filmska snimka koja počinje uključenjem, a završava isključenjem kamere više kadrova čini scenu kadrovi: dugi i kratki, plošni i dubinski, statični i dinamični

PLOŠNI KADAR

DUBINSKI KADAR

DUGI KADAR A: Kadar prikazuje čovjeka kako iz daljine korača prema telefonskoj govornici. Dolazi do govornice, iz džepa hlača vadi telefonsku karticu, a iz džepa kaputa rokovnik. Traži neki broj. Kad ga pronađe, stavlja karticu u telefon, podiže slušalicu i bira broj. Telefon na drugoj strani žice zvoni. Nitko se ne javlja. Spušta slušalicu i pokušava nazvati ponovo… (Cijeli ovaj prizor prikazan je u jednom jedinom kadru i traje oko 60 sekundi. Netko će reći – to je strašno dosadno. Točno je međutim da je radnja prikazana u zbiljskom trajanju, bez prekida i da smo se mi kao gledatelji na neki način poistovjetili s našim likom, s onim što on čini ili eventualno proživljava, počeli smo o njemu intenzivnije razmišljati. )

KRATKI KADROVI B: Vidimo lik kako dolazi iz daljine. Snimljen je s balkona neke više zgrade (1. kadar trajanja oko 5 sekundi), približava se kameri koja ga snima u razini očiju (2. kadar trajanja oko 4 sekunde), zakreće prema telefonskoj govornici, kamera ga prati (3. kadar trajanja oko 5 sekundi), ulazi u govornicu (4. kadar trajanja 3 sekunde), snimljeno u krupnom planu kako izvlači iz džepa telefonsku karticu (5. kadar trajanja 2 sekunde), izvlačenje rokovnika (6. kadar trajanja 2 sekunde), nervozno lice (7. kadar trajanja 1, 5 sekundu), listanje rokovnika i traženje broja (8. kadar trajanja 2 sekunde), Izmjena objektivnih, subjektivnih i autorskih kadrova čime se može postići izuzetna napetost. njegovo lice (9. kadar trajanja 1 sekunda), stavljanje kartice u telefon (10. kadar trajanja 1 sekunda), podizanje slušalice i odabir broja (11. kadar trajanja 2, 5 sekunde), lice koje očekuje odgovor s druge strane (12. kadar trajanja 4 sekunde). (Cijeli prizor prikazan je u 12 i više kadrova, raskadriran je kako se to kaže filmskim rječnikom. Više nije riječ o maksimalnoj autentičnosti, iako ona ničim nije narušena, nego je cilj bio postići određenu napetost, kod gledatelja pobuditi emocije).

STATIČNI I DINAMIČNI KADAR -kamera miruje kod statičnoga kadra, a kreće se kod dinamičnoga kadra (snimljen je pokretnom kamerom)

FILMSKI PLANOVI PROSTORA – TOTAL I POLUTOTAL U ovim planovima čovjek, ako je i nazočan, praktički je nezamjetljiv, sitan, jer je naglasak na prostoru – ambijentu. Sjetimo se primjerice planova pustinje, prerije ili morske pučine.

PLANOVI RADNJE ILI AKCIJE -SREDNJI PLAN - prikazuje cijelu osobu od glave do pete s malo prostora iznad glave i ispod nogu

AMERIČKI PLAN - naziv “američki” rabi se stoga što je najčešći bio u tipično američkoj vrsti filmova – vesternima, i to u prizorima revolveraškog dvoboja, kada je trebalo prikazati izvlačenje revolvera. Prikazuje osobu od koljena na više, kako bi se pozornost više usmjerila na reakciju revolveraša.

PLANOVI OSOBE ILI LIKA - to su polublizi plan, blizi i krupni plan Polublizi plan prikazuje osobu od pojasa do tjemena, a blizi plan prikazuje poprsje. Vidjeli smo da se filmskim planom nastoji izraziti ono bitno, karakteristično za lik ili predmet. Tako se u ovim slučajevima približavamo liku, znatno smo koncentriraniji na lik, a prostor je praktički zanemariv.

Krupni plan prikazuje ljudsku glavu. Taj plan sugerira da smo na stanovit način “ušli” u unutrašnjost lika, njegovu intimu, da otkrivamo njegove osjećaje i misli.

DETALJ - to je plan koji se više ne može dijeliti, a prikazuje oko, uho, kazaljku sata i sl. , dakle dio osobe ili predmeta. Detalj je dokaz kako film nije mehanička reprodukcija zbilje, jer u životu nikad ne možemo vidjeti primjerice samo nečije oko (bez ostalog dijela lica), naravno, ako ne rabimo neka pomagala, kao povećalo. To ukazuje na nešto posebno. Detalj može izazvati šok, iznenađenje, stvoriti napetost.

KUTOVI SNIMANJA ILI RAKURSI KUTOVI SNIMANJA: kad kamera snima, ona će snimati i iz određenog kuta. Nužno će biti u visini objekta, očiju odrasle osobe, iznad njega ili podno njega – takav se odnos kamere prema objektu naziva rakursom.

Razlikujemo: - gornji rakurs - objekt je snimljen iz gornjeg rakursa kad se linija horizonta nalazi u snimci iznad gornjega ruba kadra ili u gornjem dijelu kadra, tj. kad je kamera iznad snimanog objekta.

Osoba snimljena iz gornjeg rakursa čini se slabija, prepuštena sudbini i nemoćna.

- donji rakurs – kamera je ispod snimanog objekta. Linija horizonta nalazi se u donjem dijelu kadra ili je «nestala» pod njegovim donjim rubom, a čini se kao da je snimani objekt «viši» od kamere.

Žablja perspektiva – kad se kamera nađe u maksimalnom donjem kutu govorimo o žabljoj perspektivi.

Razina pogleda – ponekad se ne može utvrditi je li kamera «iznad» ili «ispod» , tada se ne govori više o rakursu, nego se jednostavno kaže da je kamera u razini pogleda, odnosno normalna vizura, jer u tom slučaju ne postoji kut.