SUOAVANJE SA STRESOM DEFINIRANJE STRESA n n Lazarus

SUOČAVANJE SA STRESOM

DEFINIRANJE STRESA n n Lazarus (1966): “Stanje koje se javlja u situaciji nesklada između zahtjeva koje okolina postavlja pred pojedinca i njegovih mogućnosti reagiranja na te zahtjeve. ” stresori

PARADOKS NAŠEG VREMENA n gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolerancije;

n n autoceste su šire, a pogledi na svijet uži; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, a manje uživamo;

n n imamo veće kuće, a manje obitelji; imamo veće obrazovanje, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo;

n n n pijemo previše, pušimo previše; nerazumno trošimo novac; smijemo se premalo, vozimo prebrzo; previše se ljutimo; prekasno liježemo, preumorni ustajemo; imamo više stručnjaka, ali i više problema;

n n naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti; dodali smo godine životu, ali ne i život godinama;

n n n planiramo više, a postižemo manje; naučili smo žuriti, a zaboravili strpljivo čekati; Sve više komuniciramo putem kompjutera, a sve manje izravno. . .

A ŠTO JE S DJECOM?

STRES U DJECE n n strahovi i brige - neizbježni dio svakog odrastanja korisni jer nas čine opreznima i pomažu nam u suočavanju sa različitim opasnostima na koje možemo naići. Strah je emocija koja naš organizam priprema za bijeg ili obranu. postaje štetna onda kada nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju 6 -8% djece i adolescenata ima toliko izražene strahove i brige da mogu dobiti dijagnozu anksioznog poremećaja.

ANKSIOZNOST n = neugodan osjećaj straha i strepnje praćen povećanom fiziološkom pobuđenošću. Osoba je u nekoj situaciji jako napeta i nervozna i pri tome njeno tijelo burno reagira.

SIMPTOMI ANKSIOZNOSTI n Ponašanje svakog čovjeka je sustav koji se sastoji od 4 međusobno povezana i nedjeljiva dijela: mišljenje= emocije= način na koji ono što osjećamo tumačimo ono što u vezi s nekom se događa, naša situacijom, osobom vjerovanja ili pojavom aktivnost= vidljivi mišićni pokreti i postupci osobe fiziološke promjene biokemijske promjene u organizmu koje prate aktivnost, mišljenje i emocije

Na fiziološkoj razini: n n n bol ili napetost u trbuhu, dijareja povišena temperatura pritisak u glavi ili glavobolja šum u ušima znojenje u različitim predjelima tijela ubrzano lupanje srca hiperventiliranje (ubrzano i plitko disanje) napetost mišića ramena i vrata pritisak u prsima poteškoće sa spavanjem kroničan umor i iscrpljenost

Na razini ponašanja/ aktivnosti: n n n n n ukočenost meškoljenje stalno uzdisanje izbjegavanje pogleda sugovornika ukočen pogled stiskanje šaka tih ili prepukao ili promukao glas kod govorenja zamuckivanje i zastajkivanje u govoru izbjegavanje situacija koje doživljava kao ugrožavajuće/izbjegavanje mogućeg neuspjeha

Na razini mišljenja: n n osjećaj bespomoćnosti, tj. nisko samopouzdanje: osoba misli da nema mogućnosti, znanja ili sposobnosti za uspješno rješavanje problema s kojima bi se mogla suočiti perfekcionizam: stav da sve treba biti savršeno, besprijekorno, bez greške, što realno nije moguće

n n n n n „Ja to ne mogu. “ “Izgubit ću kontrolu nad situacijom. ” “Ne ovisi o meni što će mi se dogoditi. Ne mogu spriječiti neugodne događaje. ” “To se samo meni događa. ” “Moram biti stalno na oprezu da mi se nešto ne desi. ” “Ne smijem pogriješiti, moram sve napraviti savršeno. ” “Pogreška znači da sam glup/a, loš/a. . . ” “Ako pogriješim, drugi će o meni imati loše mišljenje. ” “Svi me moraju voljeti/imati dobro mišljenje o meni. ”

n n Anksiozna osoba bolje uočava i pamti neugodne događaje nego ugodne. Njeno razmišljanje se vrti oko neugodnih događaja. Pažnja joj je usmjerena na podražaje koji ih mogu nagovijestiti. Sklona je dvoznačne podražaje tumačiti kao znakove opasnosti, pa zbog toga često nalazi dokaze za opravdanost svoga straha, koji time jača.

Raširenost anksioznosti n n Umjerena anksioznost je u manjoj ili većoj mjeri prisutna kod svih normalnih ljudi U funkciji je opstanka, jer nas čini opreznima. Potiče nas da se temeljito pripremamo za zadatke koje dobivamo i da razmišljamo o mogućim posljedicama svoga ponašanja, te promišljeno djelujemo. Obično se javlja u odnosu na nove i nedovoljno poznate situacije, osobe i objekte.

NORMALNA ANKSIOZNOST PATOLOŠKA ANKSIOZNOST situacija je objektivno „opasna“ situacija objektivno nije „opasna“ Profesor će ispitivati, a nisam učila. Sve sam naučila, a ipak se jako bojim ispitivanja. javlja se u „opasnoj“ situaciji počinje znatno prije suočavanja s „opasnošću“ Sat je počeo i ja počinjem osjećati napetost. Ispitivanje je za 3 dana, a ja ne mogu spavati. kada prođe opasnost prođe i napetost traje i nakon što „opasnost“ prođe Profesor više ne ispituje i ja se više ne Profesor više ne ispituje, a mene je i dalje strah. bojim. osoba ju kontrolira ne utječe na svakodnevno funkcioniranje Naučila sam gradivo i dobila odličan. osoba ju ne kontrolira ometa svakodnevno funkcioniranje Naučila sam gradivo, ali sam se zablokirala i dobila slabu ocjenu.

UČESTALOST ANKSIOZNOSTI n n n Javlja se neovisno o intelektualnoj razini. Oko 8% ljudi pati od nekog oblika toga poremećaja. Kod 15% ljudi se tijekom života barem jednom javio neki oblik anksioznosti. U školske djece javlja se ispitna anksioznost (strah od ispitivanja) i socijalna anksioznost (neodređeni strah od nedovoljno poznatih osoba i nastupa u javnosti, u osnovi kojega je nerazvijenost socijalnih vještina i/ili nisko samopouzdanje). Što su djeca starija, njihova ispitna anksioznost je sve veća. Osobito raste u dobi od 9. do 12. godine života.

UZROCI ANSKIOZNOSTI n n Način na koji ćemo se ponašati u različitim situacijama djelomično je određen osobinama našeg temperamenta. Temperament = urođene osobine o kojima ovisi kako ćemo biti raspoloženi i koliko ćemo smireno ili burno reagirati u različitim situacijama. Ovisi o načinu rada pojedinih dijelova mozga.

n n n Način rada mozga značajno je pod utjecajem svega što doživljavamo tijekom života, pri čemu je osobito važno postupanje roditelja tj. osoba koje najviše brinu o djetetu. Kada djeca krenu u školu, uz roditelje osobito značajni postaju učitelji i njihov odnos prema djetetu. Ono što se kroz odgojne postupke nauči tijekom djetinjstva može pojačati ili oslabiti urođene sklonosti.

Prezaštićena djeca n n n roditelji ih miču iz svih situacija koje uznemiruju i umjesto njih rade ono što mogu činiti sama. Pošto nemaju priliku suočiti se s onim što ih uznemiruje i plaši, nemaju priliku uvjeriti se da te situacije nisu toliko opasne i nemaju priliku rješavati sitne probleme, te tako steći znanja i sposobnosti za rješavanje krupnijih. Popustljivost zbunjuje dijete i pojačava njegovu nesigurnost; ostaju plaha i preosjetljiva.

Podržavajući roditelji n n n odlučni i dosljedni u svojim postupcima. Postavljaju jasne i čvrste granice. djetetu ulijeva osjećaj sigurnosti, jer zna što smije, a što ne smije. Ono tako preraste svoju bojažljivost. Različiti problemi su sastavni dio života. Rješavajući male probleme stječemo sposobnosti za suočavanje s velikima.

Konkretni postupci značajnih odraslih osoba koji mogu za posljedicu imati anksioznost kod djeteta: n n n Nedosljednost: odrasla osoba u istoj situaciji postupa na različite načine, ovisno o svom raspoloženju ili različite, djetetu važne osobe, u sličnim situacijama različito postupaju Prezaštićivanje djeteta: micanje iz svih potencijalno neugodnih situacija i rješavanje njegovih problema koje bi samo moglo riješiti Anksioznost jednog od roditelja, koja se kao model ponašanja usvaja imitacijom ili zbog koje roditelji prezaštićuju dijete

n n Prevelika očekivanja od djeteta kojima ono, bez obzira koliko se trudilo, ne može udovoljiti. Stoga je dijete često izloženo kritici, te ima osjećaj neuspješnosti. Zbog toga razvija lošu sliku o sebi i osjećaj bespomoćnosti. Ponavljani neuspjesi djeteta. Uzrok im mogu biti različite veće ili manje teškoće učenja, nedostatak odgovarajuće podrške u vlastitom domu, nepoznavanje efikasnih strategija učenja.

n Kažnjavanje djeteta zbog neuspjeha, pod čime se podrazumijeva fizičko kažnjavanje i grubo kritiziranje, uspoređivanje, omalovažavanje, prigovaranje i drugi postupci koji ponižavaju dijete i šalju mu poruku da je loše.

"Kada dolazim kući iz škole, prvo me mama pita jesam li dobila kakvu ocjenu. Kada mami kažem da sam dobila jedinicu, ona se smrkne te počne galamiti. Čekaju me batine i kazne. Tu i tata, kad dođe s posla galami – " kako te nije stid dobiti jedan – neću da se to ikad ponovi!" Vedrana, četvrti razred "Kad dobijem jedinicu budem tužna. Bojim se i počnem plakati. Mama me pita zašto plačem, ja joj kažem da sam dobila jedinicu. Tada mama viče i kaže da se to nikad više nije ponovilo. U drugom razredu sam imala tri jedinice. Mama je rekla ako još jednu dobijem da ne dolazim kući. Moja mama je jako stroga. Moram je slušati jer ako je ne slušam odmah dobijem batine. Takvi su moji roditelji prema meni kad dobijem jedinicu. " Maja, četvrti razred

n Usmjeravanje djeteta na eksterni lokus kontrole tj. način odgoja kod kojega se kod djeteta razvija stav da je netko drugi kriv za ono što mu se događa u životu ili nešto nad čime dijete nema direktne kontrole. Neki odrasli i djeca vjeruju da školski uspjeh najviše ovisi o sposobnosti, a na sposobnosti nemamo direktnog utjecaja.

n n Poticanje natjecateljske atmosfere u razredu ima za posljedicu rivalitet među djecom, pri čemu se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a tuđi neuspjeh kao vlastiti uspjeh. U takvoj atmosferi djeca su često gruba prema slabijima: rugaju se, omalovažavaju, odbacuju i sl. Ponavljani traumatični događaji u životu djeteta.

SUOČAVANJE SA STRESOM I ŠKOLSKI USPJEH POZITIVNE STRATEGIJE SUOČAVANJA (prihvaćanje odgovornosti, učenje, uočavanje pozitivnog) n NEGATIVNE STRATEGIJE SUOČAVANJA (ljutnja, neodgovarajuće emocionalne reakcije, poricanje, izbjegavanje, pasivno prihvaćanje problema) n

Kako pomoći anksioznoj djeci? n n n djelujući na bilo koju od pojedinačnih komponenti ponašanja, dovest ćemo do promjene ponašanja u cjelini Iako smo najsvjesniji osjećaja i tjelesnih promjena, nad njima imamo najmanje direktne kontrole. Najviše direktnog utjecaja imamo na aktivnosti, a zatim na mišljenje. Preko promjena u tim komponentama ponašanja, mijenjat će se osjećaji i fiziološke promjene, a dugoročno i način rada mozga

n Ponašanje – 4 komponente mišljenje= emocije= način na koji ono što osjećamo tumačimo ono što u vezi s nekom se događa, naša situacijom, osobom vjerovanja ili pojavom aktivnost= vidljivi mišićni pokreti i postupci osobe fiziološke promjene biokemijske promjene u organizmu koje prate aktivnost, mišljenje i emocije

n n Krajnji cilj primjerenih odgojnih postupaka prema anksioznom (i bilo kojem drugom) djetetu je osjećaj bespomoćnosti zamijeniti osjećajem kontrole nad životom – jačati samopouzdanje djeteta. Birati postupke kojima ćete dijete potaknuti da: - razumije i prihvati svoj problem, te nauči kontrolirati simptome anksioznosti - reinterpretira situaciju – na nju gleda na manje zastrašujući način - uspješno se suoči s tom situacijom i stječe samopouzdanje - postavi realna očekivanja od sebe i drugih

Kako može smanjiti razinu tjeskobe n n n lagana fizička aktivnost odvraćanje pažnje od simptoma anksioznosti: gledanjem komedije, slušanjem glazbe uz fokusiranje pažnje na melodiju ili tekst Abdominalnim disanjem i drugim tehnikama relaksacije organizam se dovodi u opušteno stanje koje je nespojivo s tjeskobom

ORIJENTACIJA NA UČENJE ILI ZNANJE: n Poboljšavanje razine znanja, razumijevanja, vještina i kompetentnosti.

Čuj, kad ti je jako teško, kad te nešto strašno muči, i kad ti je stvarno tijesno na ulici i u kući, daj, odmahni lijevom rukom, daj, odmahni desnom rukom i odlučno, čvrsto kreni za nečujnim nekim zvukom. Kreni stazom koje nema. To će biti tvoja staza. Tko zna što ti sutra sprema taj tvoj put bez putokaza, al znaš: to je tvoja cesta što nekamo ipak vodi i da na njoj nema mjesta za drugoga. Zato brodi! Ako ipak nekad negdje na lud kamen zakoračiš, pa kad glavom o tle tresneš, nemoj zato da se smračiš, već, molim te, junak budi, k’o da ništa bilo nije pa nastavi svojom cestom još oštrije nego prije. A kad ti je zbilja dobro, kad pomisliš da si snažan, smiri malo svoju snagu, i nemoj se pravit važan. I nastavi svojom cestom, niti lijevo, niti desno. Po širokom hodaj usko, a napni se kad je tijesno. I jednog ćeš dana stići na kraj samog tvoga puta. Tog ćeš časa možda biti bez cipela i kaputa, al ćeš znati što si, tko si, i koliko zbilja vrijediš. Da si Netko samo zato, što jedino put svoj slijediš. Jorge Bucay – Ispričat ću ti priču