REGIONALNA PODRKA INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU Projekat Regionalna podrka inkluzivnom
REGIONALNA PODRŠKA INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU Projekat „Regionalna podrška inkluzivnom obrazovanju“, koga finansira Evropska komisija, a sprovodi Savjet Evrope, podržava 49 škola Zapadnog Balkana u nastojanju da se razviju inkluzivne kulture, politike i prakse. Cilj projekta je jačanje kapaciteta za implementaciju inkluzivnog obrazovanja u regionu putem mjera usmjerenih na podizanje svijesti, zajedničko učenje i izgradnju kapaciteta. Sa ciljem da se izmjeri uticaj projekta u pilot školama, sprovedena je anketa i održane su fokus grupe. Indeks inkluzije dobijen je iz ankete izvedene iz četiri oblasti, od kojih svaka predstavlja potencijalnu oblast gdje može doći do isključivanja/inkluzije: a) Inkluzivna praksa prilikom upisa u školu b) Inkluzija u školi c) Inkluzivna nastava i praksa d) Angažovanje zajednice
Pitanja za fokus grupe bile su grupisane oko tri ključne teme inkluzivnog obrazovanja prema indeksu inkluzije: inkluzivna kultura, inkluzivne politike i inkluzivne prakse. Prema dosadašnjim pokazateljima, sledeći medjusobno povezani faktori mogu da ograniče kapacitet škole da obezbjedi inkluzivno obrazovanje: Ø Sporost u uvodjenju praksi gdje je učenik u centru obrazovnog procesa i nedovoljno razvijena svijest o promociji inkluzivnog obrazovanja Ø Nedovoljno razvijene politike koje pripremaju za inkluzivno obrazovanje. „Postojeće politike i prakse u regionu nisu dobro orijentisane prema osposobljavanju nastavnika za inkluzivno obrazovanje u širem smislu i ne obezbjedjuju da nastavnici doprinose onoliko koliko bi mogli socijalnoj inkluziji i socijalnoj koheziji. “ Ø Naslijedje specijalnih obrazovnih sistema iz perioda prije 1990 -ih sa posebnim profilima za obuku nastavnika, gdje se smatralo da samo nastavnici koji su se edukovali za „defektologiju“ mogu da rade sa djecom sa kognitivnim ili fizičkim nedostacima. Ovo dovodi do toga da se nastavnici u „regularnim“ školama ne osjećaju sigurno u vezi sa obrazovanjem djece sa posebnim potrebama. Ø Isključenost kao stav: bilo je slučajeva da nastavnici imaju vrlo negativan stav prema uključivanju učenika sa posebnim potrebama u redovnu nastavu.
Rezultati fokus grupa pokazuju da nastavnici mogu igrati ulogu u otudjenju ili marginalizaciji nekih grupa učenika. O neinkluzivnim praksama je izvješteno u velikom broju škola. Posebno su istaknute ove prakse: Ø Nastavnici su pristrasni i ne podržavaju sve učenike jednako ili prema njihovim potrebama. Nepotizam, predrasude, vjera ili političko opredjeljenje učenika igraju ulogu u tome koliko se (ne) pruža podrška učeniku. Ø Škola primjenjuje iste kriterijume za učenike sa smetnjama u razvoju u slučajevima kada je potreban individualizovan pristup, nedovoljno je prilagodjavanje programa i nestave. Ø Nedovoljno transparentnosti u ocjenjivanju. Ø Odvojeno školovanje učenika pripadnika manjina u „satelitskim“ školama koje se smatraju manje važnim/prestižnim, ili u „školama pod jednim krovom“ koje u stvari ne komuniciraju i ne saradjuju. Ø Učenici koji su pripadnici Romske populacije sjede odvojeno od druge djece u odjeljenju. Ø Nedostatak jakog stava po pitanju nasilja u školi, nedovoljno sigurnosnih mjera kako bi se škola učinila sigurnim mjestom za učenike. Ø Odluke se donose „sa vrha“, ne uzimajući u obzir mišljenje nastavnog osoblja, učenika i roditelja. Ø Nedovoljno mjera kojim bi se škola učinila pristupačnijom učenicima sa posebnim potrebama ili učenicima iz siromašnih porodica, nedovoljno praksi koje bi potvrdile otvorenost škole prema marginalizovanim grupama.
Opadajućainkluzivnost obrazovnih sistema Kada je u pitanju indeks inkluzije, sve vrste škola u prosjeku su imale rezultat iznad polovine skale u svim oblastima koje su uzete u obzir. Medjutim, osnovne škole su imale bolje rezultate u odnosu na stručne škole i gimnazije, a gimnazije su imale najniži rezultat u dvije oblasti: inkluzivne prakse prilikom upisivanja u školu i inkluzije u samoj školi. Dok nizak rezultat gimnazija kod inkluzivnih praksi prilikom upisa u školu nije iznenadjujući pošto se upisivanje vrši putem akademskog odabiranja, inkluzija u okviru same škole predstavlja prisustvo (ili odsustvo) inkluzivne kulture, politika i praksi u okviru škole i ne bi trebalo da zavisi od vrste škole. Takodje, stručne škole imaju mnogo niži rezultat u ovoj oblasti od osnovnih škola. Na osnovu ovih saznanja, iz ankete se vidi da se kod obrazovnih sistema u regionu smanjuje inkluzivnost kako učenici napreduju kroz sistem. . . Osnovne škole imaju inkluzivniju atmosferu od srednjih škola. Dalje, i osnovne i stručne škole imaju inkluzivnije nastavne prakse od gimnazija. Treće, otprilike jedna trećina gimnazija i jedna petina stručnih škola nemaju ni inkluzivnu atmosferu u školi niti inkluzivne nastavne prakse i politike.
Preporuke po vrsti škola Gimnazija Ø Isključivanje ili nedovoljno inkluzivne prakse i kultura gimnazija izazivaju zabrinutost u vezi sa spremnošću i kapacitetima nastavnog osoblja u ovim školama da promovišu inkluziju. Rezultat ankete i fokus grupa ukazuju na kulturu isključivosti (odluke sa vrha, ne uzimanje u obzir teškoća koje imaju pojedini učenici, netransparentnost) i nedovoljno podrške učenicima koji imaju problema u savladavanju gradiva. Takodje, na fokus grupama u razgovoru sa roditeljima pomenut je i drugačiji tretman učenika u zavisnosti od političkih i rodbinskih veza. Ø Gimnazije treba da izgrade odnose sa zajednicom kojoj služe, kako užom zajednicom (roditelji i učenici), tako i širom zajednicom. Ovo trena da obuhvati izgradjivanje partnerskih odnosa sa roditeljima bez obzira na njihov društveni položaj, političku pripadnost ili porijeklo. Svi roditelji treba da budu jednako važni. Ø Takodje, treba razviti inkluzivne politike u gimnazijama – npr. Politike i postupke za pružanje podrške učenicima kod kojih dolazi do problema u savladavanju gradiva usled stresa zbog veoma kompetitivne sredine ili usled spoljašnjih faktora. Ø Neophodno je pužiti posebnu podršku učenicima koji dolaze iz neprivilegovanih grupa u društvu
Preporuke za razvijanje inkluzivnih politika škole Ø Pri izradi planova škole, treba predvidjeti dovoljno vremena, prostora i izgradnje kapaciteta za razvoj školske imkluzivne politike. Razvoj inkluzivnih politika škole treba da pomogne svima u školskoj zajednici da razumiju šta je inkluzija i kojim mjerama će je škola postići. Ø Važno je da škola radi na jačanju kapaciteta (obuke, konsultacije) za razvijanje politika – praktičnim korak po korak i “kako da” primjerima kako izgleda dobra pisana školska politika (npr. o nasilju u školi). Gdje je moguće, primjere dobre pisane politike treba uzimati iz regiona. Ø Neophodno je da proces kreiranja politika bude inkluzivan i da uključi predstavnike školskog odbora, uprave škole, nastavnika, roditelja i učenika.
Kako razviti i promovisati inkluzivne školske prakse Ø Jedna od najbitnijih stvari je donošenje mjera za sprečavanje nasilnog ponašanja i kreiranje politika koje su efikasne za zaustavljanje nasilja i diskriminacije. Ø Opšte razumjevanje toga koje prakse su inkluzivne (i treba ih podržati) a koje su isključive (i treba ih izbjegavati) treba da dijele sve grupe u školskoj zajednici – nastavnici, učenici, roditelji i uprava. Ø Obuka i izgradnja kapaciteta koje su škole dobile u toku projekta treba da stave poseban akcenat na etiku nastavnika i jedan od planiranih ishoda izgradnje kapaciteta nastavnog osoblja treba da bude izrada kodeksa ponašanja nastavnika.
O projektima škola Najčešće su u projektima zastupljeni: Ø Obuka školskog osoblja da bi se poboljšale inkluzivne vrijednosti i pristupi Ø Stvaranje partnerskih odnosa sa roditeljima (uključujući i obuku roditelja) Ø Podizanje svijesti Vrste obuke koje su predložene preporukama za projekte, ali nisu obuhvaćene projektima škola: Ø Kreiranje školske inkluzivne politike Ø Mjere usmjerene na uključivanje roditelja djece pripadnika manjina i iz neprivilegovanih grupa Ø Podrška učenicima koji se suočavaju sa socio-ekonomskim rizicima
- Slides: 9