Povezanost siromatva i ekonomskih tekoa obitelji na psiholoku
Povezanost siromaštva i ekonomskih teškoća obitelji na psihološku dobrobit adolescenata: Izazov za istraživanja i djelovanje psihologa Prof. dr. sc. Marina Ajduković Doc. dr. sc. Linda Rajhvajn Bulat Doc. dr. sc. Miroslav Rajter Nika Sušac Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet Sveučilište u Zagrebu
Djetinjstvo je jednokratni “prozor” u razvoj životnih mogućnosti i propuštene mogućnosti se teško nadoknađuju.
Je li siromaštvo izazov psiholozima u Hrvatskoj? Suvremeno hrvatsko društvo suočeno je sa ekonomskom krizom koja je dovela do povećane nezaposlenosti i siromaštva. Treba li i kako senzibilizirati (1) psihologe praktičare u sustavu socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja i odgoja da koriste suvremen znanstvene spoznaje o tome kako se mogu olakšati nepovoljni razvojni učinci siromaštva i izlazak iz „začaranog“ kruga siromaštva (2) psihologe istraživače kako da bolje koriste u istraživanjima uzorke i varijable koje mogu pridonijeti razumijevanju učinka siromaštva i rizika od siromaštva za psiho-socijalni dobrobit djece, adolescenta i odraslih.
Podaci Eurostata za Hrvatsku o broju djece u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti % djece 2010 2011 2012 2013 2014 Mlađa od 6 godina Od 6 do 11 godina Od 11 do 15 godina 23, 0 31, 8 34, 1 28, 1 23, 6 30, 3 31, 6 34, 4 27, 3 27, 7 31, 7 30, 8 37, 9 31, 7 33, 0
Koja su djece pod najvećim rizikom siromaštva? Djeca koja odrastaju u: • jednoroditeljskim obiteljima • obiteljima s troje i više djece • obiteljima s niskim ili vrlo niskim radnim intenzitetom • siromašnim zajednicama Tko i kako im pomaže? ! Što znamo o siromaštvu djece osim brojki?
Siromaštvo djece • U siromaštvu djeca dijele sudbinu svojih roditelja, te se klasifikacija odraslih prenosi i na roditelja djecu. • Ali djeca imaju drugačije dispozicijske potrebe • Odrasle osobe se mogu same brinuti za sebe kroz izlazak na tržište rada i borbu za egzistenciju. • Djeca svoje razvojne potrebe mogu ostvariti samo uz brigu roditelja i društva
Psihologija i siromaštvo djece • Značaj razvoj neuroznansti i epigenetike na povećanje svijest o učinku siromaštva na dječji razvoj i nužnost djelovanja. • Tema siromaštva više nije samo značajna za socijalne djelatnosti (socijalni rad i socijalna politiku) i sociologiju već sve više i za psihologiju. • Sve je veći interes psihologa i neuroznanstvenika za istraživanja (Clay, 2015. ) ▫ kako siromaštvo utječe na razvoj mozak i sposobnost djece da iskoriste obrazovne mogućnosti ▫ kako se stres povezan sa siromaštvom može dovesti do dugoročnih zdravstvenih rizika ▫ što roditelji mogu učiniti kako bi pomogli „izvući“ svoju djecu iz siromaštva
Istraživanja Centra za neuroznanosti i društvo (Sveučilište Pennsylvania) • Istraživanja povezanost socioekonomskog statusa i razvoja prefrontalnog korteksa pokazala su da je razvoj prefrontalnog korteksa djece vrlo osjetljiv na faktore okoliša, kao što je stres, nedostatak kognitivne stimulacije, loša prehranu i razlike u dostupnosti i kvaliteti zdravstvene skrbi. • Razlike u mozgu se očituju u dječjoj radnom pamćenju, rješavanju problema i drugim izvršnim funkcionalnim vještinama.
9 Epigenetska istraživanja • Novi pogled na značaj okruženja pružaju spoznaje iz novog područja molekularne biologije – epigenetike koja se bavi se tzv. epigenetčkim markerima koji djeluju kao prekidači koji uključuju ili isključuju gene. • Epigenetska istraživanja ▫ pokazuju da prehrana (npr. dodatni vitamini), ali i različita životna iskustva (npr. način majčine skrbi) utječu i mijenjaju aktivnosti gena. ▫ uspostavljaju „most“ između bioloških i društvenih procesa, daju novi značaj i perspektivu istraživanjima povezanosti siromaštva, odnosa u obitelji, kvalitete roditeljske skrbi i psihosocijalnog funkcioniranja djece.
Nacionalna istraživanja
Recentne nacionalne analitičke i empirijske studije • Babić, Z. (2013). Ekonomski aspekti ulaganja u rani razvoj djece: Komparativni prikaz. U: Pećnik, N. (ur. ) Kako roditelji i djeca brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku, 251 -259. • Stubbs, P. & Zrinščak, S. (2014). Ulaganje u djecu – kako nadvladati zamku deprivacije. European Commission. Employment, social Affairs & Inclusion, Country report Hrvatska. • Šućur, Z. , Kletečki Radović, M. , Družić Ljubotina, O. & Babić, Z. (2015). Siromaštvo i dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku. • Ajduković, M. i sur. (2015. ). Indikatori dobrobiti i siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: Kako prekinuti začarani kruga siromaštva djece? Zaklada Adris. • Ajduković, M. i sur. (2015. 2019. ). Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize. HRZZ.
Što nam govore navedene studije? • Prva sustavnija istraživanja se javljaju tek nedavno, a do 2015. godine nije postojala niti jedna studija u kojoj o siromaštvu govore sama djeca. • Dječje siromaštvo je nedovoljno istražena tema i malo se govori o tome na koji način siromaštvo utječe na život djece. • Spoznaje o učinku siromaštvu djece su često „usputni” nalazi nekih drugih istraživanja Ilustrirajmo to primjerima…. .
1. Epidemiološko istraživanje nasilja nad djecom u obitelji (BECAN ) (2011 -2013) Povezanost ekonomski stresora obitelji s nasilnim postupcima prema djeci u obitelji Stresni događaj Financijske teškoće (npr. dugovanja, teškoće s plaćanjem računa, kredita) Vlastita nezaposlenost ili gubitak posla Nezaposlenost ili gubitak posla člana uže obitelj Vlastita tjelesna bolest ili ozljeda Tjelesna bolest ili ozljeda člana uže obitelji Psihički problem(i) člana uže obitelj Rastava ili razvod od svog partnera/partnerice % PA PZ 48, 3 ✔ ✔ 23, 7 19, 6 ✔ ✔ 25, 7 ✔ ✔ 34, 3 ✔ ✔ 14, 3 ✔ ✔ 5, 2 ✔ TK TZ ✔ ✔ ✔ ✔
2. Nastavak BECAN projekta (2013 -2015) • Internalizirani problemi su više prisutni kod djevojaka, kod adolescenata koji odrastaju u obiteljima s ekonomskim teškoćama te kod adolescenata čiji biološki roditelji ne žive zajedno. • Više eksternaliziranih problema javlja se u kasnoj adolescenciji, kod adolescenata koji žive u velikim gradovima te kod adolescenata koji percipiraju da njhove obitelji imaju ispodprosječan ili iznadprosječan financijski status. Ponovljeni nalaz iz istraživanja Rajhavjn Bulat i Ajduković (2012)
3. Stigmatizacija siromašne djece (2015. ) • Cilj istraživanja - ispitati percepciju učenika drugih razreda srednjih škola (N=562, prosječne dobi 16 godina) različitih obrazovnih usmjerenja u Hrvatskoj o obilježjima djece iz siromašnih i djece iz obitelji iznadprosječnog imovinskog statusa. • Pitanja o soci-demografskim podacima i Skala za ispitivanje doživljaja stigmatizacije siromašne djece od strane vršnjaka (Ajduković i sur, 2015. ) koja se sastoji od 29 čestica. Financijska potpora Sveučilišta u Zagrebu
Slika 1. Odnos procjene „siromašnih” i „bogatih” mladih 1 0. 9 0. 8 0. 7 0. 6 0. 5 0. 4 0. 3 0. 2 0. 1 0 POZITIVNO (savjesnost i suradljivost) POZITIVNO (emocionalna (kognitivna stabilnost i sposobnost) popularnost) razmaženi, skloni alkoholu, NEGATIVNO (nepoželjne osobine i ponašanja) marljivi, odgovorni, spremni pomoć i dobri osjećaju se popularni, sretni, lijeni, agresivni, bahati, BOGATI pametni, nadareni, SIROMAŠNI posramljeni, tužni, opušteni, društveni, sebični, skloni drogama, samouvjereni isključeni, neshvaćeni, sigurni u sebe povodljivi, nepošteni, usamljeni, odbačeni neodgojeni, umišljeni EMPATIČNO (nesretnost i neprihvaćenost)
Percepcija osobina djece u kontekstu sociodemografskih obilježja (1) • SPOL o Mladići u odnosu na djevojke kod siromašnih mladih češće percipiraju nepoželjna osobine i ponašanja (t=2. 109, p<0. 05), a kod bogatih nesretnost i neprihvaćenost (t=2. 136, p<0. 05) o Djevojke u odnosu na mladiće kod bogatih češće percipiraju veću kognitivnu sposobnost (t=-2. 526, p<0. 05) • VRSTA ŠKOLE o Učenici strukovne škole u odnosu na gimnazijalce češće percipiraju sve kategorije pozitivnih osobina i ponašanja siromašnih mladih o Učenici gimnazija u odnosu na učenike 3 -god. strukovne škole češće percipiraju sve kategorije pozitivnih osobina i ponašanja bogatih mladih o U negativnim osobinama i empatičnosti nema statistički značajnih razlika niti za jednu skupinu mladih
Percepcija osobina djece u kontekstu sociodemografskih obilježja (2) RADNI STATUS RODITELJA • Nepoželjne osobine i ponašanja siromašnim mladima češće pripisuju adolescenti čije su majke zaposlene (t=-3. 591, p<0. 01) u odnosu na one čije majke ne rade, dok je suprotno za nepoželjne osobine i ponašanja bogatih mladih (t=2. 459, p<0. 05) OBRAZOVANJE RODITELJA • Što je veće obrazovanje majke, djeca siromašne mlade češće opisuju nepoželjnim osobinama i ponašanjima (r=0. 21) i daju im manje pozitivnih procjena (r od -0. 12 do -0. 14); bogate mlade češće vide savjesnima, suradljivima (r=0. 21) i s većim kognitivnim sposobnostima (r=0. 13), a rjeđe ih opisuju nepoželjnim osobinama i ponašanjima (r=0. 13) • Procjena siromašnih nije povezana s obrazovanjem oca, ali mladi čiji očevi imaju više obrazovanje češće bogate vide kao savjesne i suradljive (r=0. 22), a rjeđe ih opisuju nepoželjnim osobinama i ponašanjima (r=-0. 24)
Što nam govore rezultati kvalitativnog istraživanja provedenog 2015. godine? Kvalitativnog istraživanja (6 fokusnih grupa, 38 djece sudionika) pokazuje da siromašna djeca osjećaju nejednakost u području: • obrazovanja (nemogućnost podmirivanja troškove vezanih uz obrazovanje, uključujući školske izlete, maturalac…. ) • slobodnog vremena (nemogućnost sudjelovanja u izvanškolskim aktivnostima) • ranijeg uključivanja u radi financijskog podržavanja obitelji To sve dovodi do osjećaja nejednakosti i može pridonijeti stigmatizaciji.
Preporuke Potrebno je: • senzibilizirati javnost za problem siromaštva • senzibilizirati djecu i mlade za prihvaćanje i razumijevanje razlika • raditi na prevenciji predrasuda na osnovi pripadnosti nižem socioekonomskom status od najranije dobi i na svim razinama Što je ključno: • permanentna edukacija psihologa za sve mentalno zdravstvene i socijalne rizike kojima su izložena djeca i mladi • multidimenzionalan pristup (škola, zdravstvo, socijalna skrb, pravosuđe, policija) • poticanje aktivnosti i pronalaženje načina pomoći siromašnoj djeci i mladima
Kako primijeniti stečene spoznaje? !
Što mi možemo. … • Educirati psihologe kako strukturalna ograničenja imaju učinak na živote djece i mladih te kako osnažujuće razgovarati s pojedinim djetetom i roditeljima te djelovati u široj profesionalnoj zajednici • Primijeniti rezultata u kreiranju prevencijskih programa koji promiču dobrobit djece • Razvijati neposredne strategija pomoći djeci i obitelji koje su u riziku od siromaštva
Zbog čega stručnjaci to već ne rade? • Kada su sredstva za materijalne oblike pomoći ograničena, a prag za njihovo dobivanje visok, financijske poteškoće ili tranzicijsko siromaštvo samo po sebi nije dovoljno da bi potaknulo intervencije ili izazvalo zabrinutost (Hooper i sur. , 2007). • Preusmjeravajući pozornost na individualne probleme roditelja ili djeteta stručnjaci možda rješavaju svoju kognitivnu disonancu jer u pravilu rade u institucijama koje, iako su ključne u osiguravanju dobrobiti djece, nemaju resurse da zahvate šire društvene i ekonomske uzroke nasilja nad djecom ili da usmjeravaju široko postavljanu prevenciju.
Što rade drugi? APA Odbor za socioekonomskog statusa zagovara da: • Svi psiholozi budu spremni za pristup klijentima koji žive u siromaštvu i razvija smjernice kako da praktičari poboljšaju terapiju s klijenata niskih prihoda. • Psiholozi istraživača vode bolje računa o klasnoj pripadnosti u svom istraživačkom radu kroz novu kampanju pod nazivom "Stop Skipping Class. "
I na kraju…. Psiholozi su suočeni sa izazovom da mogu i moraju zagovarati na širem društvenom planu djecu, mlade, odrasle i stare ljude koji žive u siromaštvu. Kolika je spremnost psihološke zajednice na tzv. “treća misija” odnosno društvena/građanska angažiranost (eng. civic engagement) koja podrazumijeva djelovanje u široj društvenoj zajednici i tako utjecanje na oblikovanje javnih politika.
- Slides: 25