INDIVIDUALNE RAZLIKE UENIKA RADOST ILI TEKOA ZA VJEROUITELJA

„INDIVIDUALNE RAZLIKE UČENIKA – RADOST ILI TEŠKOĆA ZA VJEROUČITELJA“ PRIPREMILA: DR. SC. SNJEŽANA MALIŠA

PAPA FRANJO: „Ne možemo govoriti o katoličkom odgoju i obrazovanju bez govora o ljudskosti jer je upravo katolički identitet Bog koji je postao čovjekom. (…. ) Kršćanski odgajati je voditi mlade i djecu opće ljudskim vrjednotama u cjelovitoj stvarnosti, a jedna od tih stvarnosti je i transcendencija. (…. . ) Za mene najveća kriza u obrazovanju, pa i u kršćanskoj perspektivi je upravo ta zatvorenost transcendentnom. Zatvoreni smo transcendentnom. Moramo pripremiti svoja srca za Gospodina da se očituje ali u cjelovitosti; odnosno cjelovitost ljudskosti koje ima i tu dimenziju transcendencije. ” (povodom 50 godina Gravissimum Educationis)

SUVREMENI AUTORI O ODGOJU Chang (2003): „odgoj je najdragocjenije blago koje imamo na raspolaganju za autentičan ljudski razvoj, a da ne budemo pregaženi brzim promjenama, i posebice negativnim učincima globalizacije” „Odgoj nije sveden na „čisto poučavanje, a još manje na izobraženost, priopćavanje ili jednostavno školovanje”.

SUVREMENI AUTORI O ODGOJU Hentig (2007): polazište odgojnog djelovanja mora biti jasna i kritička svijest o proturječnostima društva, kako bi mogli pripremiti mlade ljude „za svijet kakva on jest, a da se oni ne podčinu tom svijetu kakav jest”. Odgoj za vrijednosti: „da ih se osposobi za uspjeh i prosudbe, za samodisciplinu i samokritiku, za dragovoljnu trijeznost i za korištenje svojim sposobnostima za zrelost i razvoj osjećaja za zajednicu, za samoodređenje i korisnost, te usmjerenost prema budućnosti koja je otvorena”

CJELOVIT ODGOJ I ŠKOLA U školama je potrebno poučavati znanja koje razumije život, ali je potrebno i srce koje osjeća. Cjeloviti odgoj je onaj koji uzima u obzir sve dimenzije ljudske osobe: razum, osjećaje, tjelesnost, duhovnost. Prema Bissoliju i Nanniju (2016) kršćansko nadahnuće u školskom životu i poučavanju karakterizira: 1. 2. 3. 4. 5. 6. uronjenost u odgojnu tradiciju šira vizija „nastave” određena motivacija učitelja „set”osobitih odgojno-obrazovnih resursa življenje na određeni način učiteljsko umijeće da je Isus Učitelj najveći uzor poučavanja

1. ODGOJNA TRADICIJA uronjenost u odgojnu stvarnost znači da je svaki učenik stvoren na sliku Božju, dijete Božje. otkrivaju se talenti učenika u cjelini obogaćeni životnom pripadnošću pomažući u oblikovanju slobodne, odgovorne, društveno i crkveno zauzete osobe (prije i ponad prenošenja znanja). metodološki: „poučava se um da bi se ojačalo srce” škola se ostvaruje kao zajednica koja uči osobni odnos je strategija odgoja/poučavanja, a učenje koristi moderne tehnologije (odgoj je stvar srca) „dijeli” se snaga kreposnih svjedoka i izvrsnost učitelja i zajednice

2. PROŠIRENA VIZIJA NASTAVE vjera, nada i ljubav ne umanjuje dosljednosti i valjanosti životnih projekata učenika koji se nalazi na kraju odgojnoobrazovnog procesa. integrira i podiže puninu utjelovljena i uskrsnula Riječ. kršćanska perspektiva je „princip vrjednota” u okvirima poučavanja/pedagogije previše zatvorenih u sebe ili previše prilagođenih zahtjevima postojećeg društva. modela čovječnosti: Krist,

3. OMOGUĆUJE ODREĐENU MOTIVACIJU UČITELJA učitelj ne djeluje samo za institucionalne potrebe „odgojnoobrazovnog sustava” odnosno na osposobljavanju i napredovanju osobe, kulture, države, produktivnosti i društvenog razvoja. učitelj pomaže da se bolje kombinira: � ljubav (afektivna dimenzija), � htjeti dobro (teleološka dimenzija) � željeti dobro ( metodološki relacijska dimenzija) � čineći dobro (operativna dimenzija) učitelj zna da proces cjelovitog odgoja i obrazovanja nije ostvariv samo iz altruizma, ljubavi, brige, ideologije, roditeljske zauzetosti već iz „agape”.

4. NUDI OSOBITE RESURSE Ili preciznije omogućuje „lepezu” osobitih odgojno-obrazovnih resursa: � uz metode i tehnologiju ili komunikacijsko didaktička pomagala, učitelj zna da se može: • • uzdati u milost Božju i Božji dar, koristiti i pouzdati u osobne talente od Boga primljene ali i u karizmu nekog sveca iz kršćanske tradicije. zazvati snagu Duha Svetog, kao i molitvenu i svaku drugu pomoć cijele župne zajednice.

5. POSEBAN NAČIN UČITELJSKOG UMIJEĆA Omogućuje da ostvarujemo (ili živimo) na poseban način učiteljsko umijeće, preciznije: � da živimo građanski i profesionalno život u skladu s Evanđeljem i � taj „miris” Evanđelja kao i mnogi učitelji koji su poučavali na sveti način. Evanđeosko služenje u dinamici: � učitelji prema učenicima: „Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. (Mk 10, 43 -45) � odnos s učenicima: „Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima”(Lk 9, 47)

6. ISUS UČITELJ NAJVEĆI UZOR POUČAVANJA Zbog: � autoriteta � rječitosti ali ne ona koja samo godi ušima, nego i grije srce � jednostavnosti i jasnoće � plemenitosti porijekla i milosti � srdačnosti i osjećaja za bližnjeg � poniznosti ali i snage � razumnog vođenja � pogleda koji govori � iskustva uspjeha ali i neuspjeha.

UČENICI U RAZREDU Tomlinson i Mc. Tighe objašnjavaju: “Učitelj kad ulazi u razred s dobrom pripremom najvjerojatnije će se naći ispred dobrih i sposobnih učenika, sa učenicima koji imaju poteškoće u učenju, učenike dobrog i lošeg imovinskog stanja, učenike koji imaju velike snove i one koji misle da snovi ne zaslužuju njihovo vrijeme, učenike koji govore jezikom moći i one kojima je taj jezik nepoznat, učenike koji uče slušajući i one koji uče kroz primjenu, učenike koji su poslušni i one koji izazivaju u svakoj prilici, učenike koji imaju povjerenje u sebe i one bez povjerenja u sebe. Pretpostaviti je da te razlike nisu važne u učenju/poučavanju znači živjeti u iluziji” (Tomlinson & Mc. Tighe, 2007).

INDIVIDUALNE RAZLIKE UČENIKA Prema Comogliu različitosti učenika su po: � razini inteligencije i poimanju teorije inteligencije; � kognitivnom stilu: percipiranje i organiziranje informacija (verbalni, vizualni, konkretni, apstraktni); � kognitivnoj kontroli prilikom obrade informacija (impulzivni, koji promišljaju, ovisni ili neovisni o ambijentu); � karakteristikama osobnosti: tjeskobni, ekstrovertirani, introvertirani, tolerantni ili netolerantni na frustracije, � prirodi školske motivacije: unutarnja/vanjska i interesu za učenje;

INDIVIDUALNE RAZLIKE UČENIKA � iskustvu u školi: sa ili bez osjećaja samoučinkovitosti, sa sindromom neuspjeha, s dobrim ili lošim međuljudskim odnosima; � obiteljskoj � spolu � razini. odgojno-obrazovnoj pozadini; i pripadnosti određenoj društvenoj sredini; stečenih znanja i vještina, te metakognitivnoj

KOGNITIVNI RAZVOJ Početak je kada smo se rodili, a kraja nema. Kognitivni razvoj obuhvaća razvoj složenih misaonih procesa: � rasuđivanje � mišljenje � uočavanje � rješavanje problema � kreativno stvaranje Ili preciznije… � inteligenciju, � kognitivne stilove i kognitivnu kontrolu, � kreativnost.

PSIHOLOZI O INTELIGENCIJI • • Sternberg i Detterman (1986) postavili su pitanje što je inteligencija i 24 kognitivnih psihologa dali su različite definicije ali svi su isticali: važnost sposobnosti učenja na osnovi iskustva sposobnost prilagodbe okolini. Ili… „. . . Sposobnost razumijevanja svijeta i domišljatost u suočavanju s njegovim izazovima” (Wechsler, 1975). Sposobnost je jedan od temeljnih uvjeta učenja. Osobe imaju različite sposobnosti.

GARDNEROVA TEORIJA VIŠESTRUKIH INTELIGENCIJA OPIS OSOBE Logičko-matematička Prirodno i spontano organizira stvari u red ili poredak, lako napamet barata količinama, brzo shvaća matematiče pojmove, voli igre logike, zagonetke, kompjutore Lingvističko-verbalna Uživa u čitanju, pisanju, govoru, slušanju. Dobro pamti verbalne podatke i voli razvijati svoj rječnik. Lijepo priča priče i prepričava događaje. Ima smisla za strane jezike. Vizualno-spacijalna Lako zamjećuje simetriju i sklad, rotira u glavi složene likove i nacrtati što god vidi. Uspješna je u slagalicama i lako se snalazi na ulicma novog i nepoznatog grada. Tjelesno-kinestetička Dobra u rukovanju predmetima, pokreće tijelo skladno i s lakoćom. Uživa jer je uspješna u tjelesnim vježbama. Vrlo vješta i spretna pa uspješno izrađuje predmete. Glazbena Može otkriti ritam, obrazac i tempo u stvarima koje ih maizgled nemaju (pjesma ptica). Voli razne vrste glazbe i svira neki instrument, učeno ili po sluhu. Interpersonalna Lako razumije druge ljude, raspoloženja i osjećaje. Prirodni je vođa, vješto posreduje u međuljudskim sukobima, jer vidi situaciju očima obiju strana. Omiljena među ljudima. Intrapersonalna Vrlo dobro poznaje samu sebe. Svjesna svojih osjećaja, ideja, potreba i snova. Uporna je, gotovo tvrdoglava, u aktivnostima kojima se bavi.

TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA PIAGETA Osobe nisu prazna ploča koja se puni, nego aktivna bića na koje djeluje okolina i razvijaju se u dodiru s okolinom. Kognitivan razvoj usmjeren je prema razumijevanju i osmišljavanju vanjskog svijeta: - konstruktivizam: polazi da se znanje izgrađuje i konstruira na temelju iskustva. - kognitivna struktura osoba izrađena je od osnovnih elemenata ili shema koje se mijenjaju procesom akomodacije i asimiliacije.

Proces akomodacije: � postojeće sheme mijenjaju u skladu s novom informacijom (zidari i staklo) Proces asimilacije: � novi podaci iz okoline uključuje u već misaone sheme (baciti zvečku/čašu) Proces ekvilibracije: � uspostave ravnoteže misaonih struktura Kognitivna neuravnoteženost potiče motivaciju, a onda djeluje poticajno i na proces akomodacije.

TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA OD VIGOTSKOG Socijalni konstruktivizam: � bitno socijalno okruženje u kojem se stječe iskustvo razvoj samostalnog razmišljanja razvoj misaonih struktura i pokušaj upravljanja okolinom samostalno prosuđivanje, zaključivanje i rješavanje problema. Stvaranje misaonih skela na koje se osoba oslanja pri savladavanju novih vještina i znanja.

KOGNITIVNI STIL I KOGNITIVNA KONTROLA Kognitivni stil je „željeni format” kojim učenik drži znanje u svojoj glavi. � Neki više vole vizualni format, neki verbalni, vizualno/taktilni, netko je precizan i analitički, netko je holistički, itd. . � Svatko ima omiljeni način da zna i način da kodira podatke. Kognitivna kontrola ukazuje na željeni način obrade podataka u umu. � Način da osoba kontrolira svoje kognitivne aktivnosti: ovisnost/neovisnost od ambijenta, impulzivnost/promišljanje, pozornost/koncentraciju, i još mnogo toga.

POZNATI PRIMJERI NERAZUMIJEVANJA kognitivnog stila učenika od strane učitelja i obitelji su: Alberta Einstein: - opisan kao „mentalno spor, nedruštven i zauvijek otplavnjen glupavim snovima” - izbačen iz škole i nije prošao na prijemnom ispitu zbog loših ocjena iz matematike. Thomas Edison: - „priglup da bi išta naučio”

August Rodin: � otac je rekao da mu je sin idiot, a ujak ga nazvao nesposobnim za učenje. Sva trojica su imali dovoljno snage da unatoč predrasudama okoline realiziraju svoje iznimne potencijale. Mislilac

POSLJEDICE: Stav koji važne odrasle osobe imaju prema djetetu vrlo često je „proročanstvo koje samo sebe ispunjava“. Rezultati istraživanja Rosental i Jackobsen koji su testirali inteligenciju učenika nekoliko razreda pokazala je da rekavši lažne rezultate da su sva djeca iznadprosječno inteligentna (iako neki ispodprosječni) učiteljice su se ponašale u skladu sa svojim očekivanjima i ta djeca su postizala iznadprosječne obrazovne rezultate. I obrnuto. „PIGMALIONOV EFEKT” pokazuje koliku moć učitelji imaju nad uspjehom svojih učenika.

STILOVI UČENJA opisuju kako učenici vole učiti. Prema Bernice Mc. Carthy i Dennis Mc. Carthy: � „inovativan“ učenik � „analitički“ učenik � „zdrave logike“ � „dinamički“ učenik. Svaki učenik je drugačiji zbog načina na koji „preferira“ spremanje sadržaja znanja, elaborira i uči. Raznolikost jest produkt kombinacija koje mogu biti različite od učenika do učenika i kombiniraju se s osobinama ličnosti u apsolutno originalna pojedinca. Tako učenik može biti sklon promišljanju, ali uznemireni, ili neovisni od okoline, ali netolerantni na frustracije, itd. .

RAZLIKE U MOTIVACIJSKOM SUSTAVU Između učenika i učenika su duboke motivacijske podjele i razlike koje su dokazale različite teorije motivacije. Uvjerenja, pripisivanje, osobna iskustva, osjetljivost, raznolikost oblika obrazovanja, te različiti tipovi osjetljivosti i motivacije. Očito je da ista situacija različito utječu na motivacijski sustav učenika.

RAZLIKE I EVOLUCIJSKI RAZVOJ Ne postoje dvije osobe koje unatoč tome što su uronjene u isto okruženje sa istim mogućnosti za razvoj da imaju identičan put. Svatko ima svoje faze i ritam kognitivnog, emocionalnog, fizičkog, socijalnog, kulturnog i moralnog razvoja. Učenici najbolje uče kad je učenje prilagođeno njihovom stupanju razvoja i kada je sadržaj zanimljiv, privlačan, ugodan, drugim riječima prikladan za njih. Zamisliti i/ili postići tu pravu ravnotežu za svakog vjeroučenika je vrlo teško, jer postoji puno varijabli koje su uključene u taj proces: roditelji, vjeroučitelji, vrijeme, sadržaj, materijali, aktivnosti, međuljudski odnos, prethodni ciljevi, predznanje…

KREATIVNOST Kreativnost je pristup problemu. Za kreiranje novog djela potreban je fond znanja i iskustva – kreiranje novih spojeva. Odrednice kreativnosti: - povezivanje ranije nepovezanih stvari Djelatnost koja daje originalne produkte (neponavljanje) visoke društvene vrijednosti.

PRIMJER KREATIVNOSTI

ŠTO NAM JE ČINITI? Služiti ali iz osobnog odnosa s Bogom iz kojeg je moguće naučiti: � kako na kolegama a napose učenicima otkrivati ljepotu koja je jedva vidljiva, � prepoznavati sakrivene sposobnosti i talente, � cijeniti dragocjenosti koje osobe posjeduju u krhkim glinenim posudama, a zamračene su našom kritikom, žurbom ili neispunjenim očekivanjima. Susret s ljudima u Kristu uvijek je iznenađujući jer su osobe sakriveni biseri. I „krivu” motivacija Bog može preoblikovati jer nismo slučajno vjeručitelji.

I ZA KRAJ. . Svaku školsku zajednicu čine svete i grešne osobe zato se zajednica gradi u dobru i u zlu. Svi smo pozvani na svetost, a svet se ne postaje sam već dijeljenjem, prihvaćanjem i integriranjem lošeg u nama i drugima. � Prihvaćanje je uvjetovano ljudskom i kršćanskom zrelošću. � To je i put bratske opomene i neprestanog preoblikovanja vlastite uloge i djelovanja u školi. Svaka zajednica, pa i školska, na putu je svetosti „toliko – koliko“ smo mi sami na tom putu.

I ZA KRAJ…BLAŽENI STEPINAC Blaženi Stepinac budućim učiteljima uoči početka školske godine (1941) poručio je: „Jedno od najvećih zala našeg vremena jest besavjesnost ljudi, kojima je povjerena sudbina drugih. Ako se pak radi o besavjesnim odgajateljima, onda je to strašnije zlo. Što mislite, koja je najuzvišenija riječ savjest? Da nikad ne kaže – to je moj interes, nego to je moja dužnost, veli Lacordaire. Ali ideja dužnosti povlači za sobom ideju žrtve, a za žrtvu treba junaštvo, zato imademo danas u ljudskom društvu velik broj plaćenika, ali malo savjesnih ljudi. (…. ) Djeca, koja su vam u školi povjerena, nisu vaša igračka. Nego vlasništvo Boga Stvoritelja, koji tu djecu predaje u vaše ruke”.