HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST Poeci pismenosti u Hrvata vezani

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

• Počeci pismenosti u Hrvata vezani su uz dolazak učenika Ćirila i Metoda • Razgranat će se pismenost u Hrvata • Najstariji spomenici: • BAŠĆANSKA PLOČA • Prvi opsežniji tekst pisan glagoljicom • Potječe iz 1100. godine (pronađena 1851. godine, čuva se u HAZU u Zagrebu)

• Ploča kao dio oltarske pregrade u crkvici sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku • Pisana u prijelazu oble u uglatu glagoljicu • Ona je i DAROVNICA kralja Zvonimira – sadrži zapis o darovanju zemljišta i gradnji crkve Darovatelj je hrvatski kralj Zvonimir, a svjedoci su mu župan krbavski i lički i kraljevi “izaslanici” u Vinodolu i na otoku

• Jezik je narodni hrvatski s tek pokojim elementom staroslavensko – hrvatska redakcija ili recenzija (postupa unošenja elemenata narodnog jezika u crkvenoslavenski jezik) • Bašćanska ploča ima značaj i kao pravni tekst (darovnica) • Bašćanska ploča i danas se navodi kao simbol početka hrvatske književnosti na hrvatskom jeziku

• Započinje invokacijom ( U ime Oca i Sina. . . ) • Pisana u 13 redova (sv. Lucija se slavi 13. 12) započinje invokacijom : Ja, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga • “Az opat Držiha pisah se o ledinu juže. . . “ govori da je kralj Zvonimir darovao ledinu za gradnju crkve sv. Lucije i da to potvrđuju svjedoci, župan krbavski, brat Dobrovit • ima 13 redaka, po sv. Luciji koja se slavi 13. 12.

OSTALI SPOMENICI • • • VALUNSKA PLOČA (Valun, otok Cres) Isklesana sredinom 11. st. Ugrađena u zid sakrstije župne crkve u Valunu Dvojezična- latinski i hrvatski jezik i dvografijska (pisana i glagoljicom i latinicom) Dugo je trebalo da ju se definira Spominju se tri generacija jedne valunske obitelji iz 11. st. baka, njezin sin i unuk Plominski natpis (pisan oblom glagoljicom) 11. st. Krčki natpis iz 11. st. Zapisi popa Martinca (15. st. )

Hrvatska srednjovjekovna književnost • Vinodolski zapisnik (knjiga) • napisan 1288. g. • regulira pravila života, ne dozvoljava rad djece • Lucidar – srednjovjekovna enciklopedija u kojoj učenik pita učitelja (on je izvor znanja). Hrvatska verzija prepisna je sa češkog. Izvorno je pisana na njemačkom. Koncepcija teksta- učenik pita učitelja (izvor znanja).