EPIDEMIJA POPUSTLJIVOG ODGOJA Dananja djeca su u veini

EPIDEMIJA POPUSTLJIVOG ODGOJA

“Današnja djeca su u većini slučajeva neodgojena. To je nešto oko čega se većina slaže. Kada šećeš gradom i dijete koje možda ide drugi osnovne ti iz čista mira opsuje mater, zapitaš se kamo ovaj svijet ide. Kada vidiš kako dvogodišnji anđelčić tvoje rođake svoju mamicu lupa po glavi zato što se nije istog trena okrenula vidjeti što joj njeno maleno ima za pokazati, zamisliš se. Kada čuješ da predškolsko dijete ocu kaže „majmune jedan“, ostaneš osupnut. Krivac za cijelu priču je previše popustljiv odgoj. Djeci je sve dozvoljeno. Ako ih se i korigira, to se čini smiješnim kaznama. Neki roditelji misle da su strašno cool i liberalni, i ne žele „terorizirati“ svoju dječicu. .

Danas se svodi na to da roditelji puno rade, i onda „nemaju vremena“ za djecu. Umjesto da se bave njima, kupuju im skupe elektroničke igračke koje, skupa s tv-om trebaju odgajati njihovu djecu. Posadi dijete pred kompjutor, tv ili Playstation i imaš mira. Nabij mu slušalice mp 3 playera u uši i mobitel u ruku, i imaš mira. I to je to. A tko će ga odgajati? Pa škola, naravno. A učenje? I za to je zadužena škola. Lijepo se ona zove „odgojno-obrazovna ustanova“. Što je ustvari tragično. Svi vi stariji od 20, sjetite se samo tko vam je pomagao pisati ona prva slova? Tko je pazio da napišete zadaću? Tko vam je pomagao čitati one strašne tekstove tipa „Ana ima mamu. Mama ima Anu. “, dok niste savladali tu ogromnu zadaću? Ne, nisam sada zagovornik toga da roditelji pišu zadaće sa svojim potomstvom sve do kraja srednje škole, no činjenica je da djeca NEMAJU urođene radne navike, i da im treba nečija pomoć da ih razviju.

• Sve u svemu, današnji roditelji me jako podsjećaju na izvjesnog Poncija. Samo peru ruke od svega, a najviše od odgoja vlastite djece. Onda dobivamo razmažene neodgojene divljake, a tome su krivi svi – i društvo, i televizija, i kompjutor i škola, svi, samo ne roditelji. Djeci treba odgoj. Odgoj podrazumijeva jasna pravila, čvrstu ruku, ali istovremeno puno ljubavi, strpljenja, rada, uspona i padova. Roditeljstvo je često nezahvalan posao. Treba proći dobrih 25 godina prije nego vam netko kaže „hvala“. Ali ako ste dobro obavili svoj posao, reći će vam hvala. ” Preuzeto sa: http: //ticerica. blog. hr/2008/06/1624922263/odgoj-i-tomeslicno. html

• Je li autorica ovog bloga u pravu?

• Dok su sretne obitelji nekada bile normalna pojava, danas sve češće viđamo roditelje koji frenetično jure s jednog posla na drugi, djeca plaču, prepiru se, dure se dok ih roditelji grde ili ignoriraju. Ne možete proći ulicom ili ući u dućan, ili restoran, a da ne sretnete dijete koje plače, baca sve oko sebe, inzistira da mu se nešto kupi. . .

Psiholozi predviđaju da će današnja djeca za 15 godina biti odrasli depresivci, i to najviše zbog popustljivosti i lažne liberalnosti u odgoju koji provode njihovi roditelji!

Ivica i Marica su djeca siromašnog stolara. Kako su bili siromašni, majka nagovori oca da odvede djecu u šumu, te ih tamo ostavi. Ivica i Marica čuvši njihov plan odluče bacati bijele kamenčiće i tako se vratiti kući.

Međutim, stolar odluči drugi put ostaviti djecu u šumi. Tog puta djeca ne imahu vremena skupljati kamenčiće, pa umjesto njih bacaše mrvice kruha. Nažalost, gladne šumske životinje pojedu mrvice, te Ivica i Marica ostanu izgubljeni.

Tako lutajući šumom, odjednom naiđu na kuću napravljenu od čokolade sa šećernim prozorima. Ivica i Marica nisu mogli odoljeti, te su počeli jesti kuću. Vlasnica kuće, stara žena, pozove ih i nahrani.

Međutim, ta žena bijaše vještica, koja je napravila takvu kuću s namjerom primamljivanja i blagovanja djece. Ona zarobi Ivicu, a od Marice napravi služavku. Dok se spremala skuhati Ivicu, naredi Marici da pogleda u lonac i vidi je li sve spremno za pečenje.

Marica, posumnjavši da bi je starica mogla prevariti i skuhati, namami staricu da sama pogleda, što joj omogućuje da zatvori vrata i oslobodi brata.

Uzevši dragulje iz vještičine kuće, oni pođoše doma gdje nađoše oca koji je u međuvremenu ostao sam jer je majka umrla.

I živjeli su sretno do kraja života.

• Ako previše ugađate svom djetetu, pravite mu medvjeđu uslugu. Vaš je posao kao roditelja pripremiti ga za život, a u životu neće uvijek dobivati sve što poželi. Čak i ako ste do sada to radili, vrijeme je da prestanete ispunjavati svaki hir svog djeteta. JE LI VAŠE DIJETE RAZMAŽENO?

• Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj i maženje. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, već pretjerano ga pomagati i posluživati, te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje ono može već samo izvršiti.

• Razmažena djeca vrlo brzo pokazuju posljedice maženja. Oni postaju samovoljni, nesamostalni, sebični, preosjetljivi, a često i nedruževni jer ih ne puštaju u društvo vršnjaka. Bježe od sistematskog rada, izbjegavaju dužnosti i uvijek traže tko će ih umjesto njih izvršavati. Takva djeca mogu trpjeti i od raznih neuroza, npr. noćnog straha, noćnog mokrenja u krevet, grickanja nokata, mucanja i sl.

Prestrogo odgajanje • Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze na strogost, uvjereni da će se stanje popraviti. • Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju i oni odgajatelji koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, a i oni koji svoje dijete ne vole jer im predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.

• Previše strog odgojitelj dijete terorizira, zastrašuje pa i fizički zlostavlja. Uz to je sklon da djetetu predbacuje njegove mane i pogreške, viče na dijete i nadzire svaki njegov čin. Na takav odgoj dijete može reagirati na dva načina. Ili se otvoreno suprotstavlja odgajatelju tj. prkosi mu i svađa se s njime ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepovjerenje prema odgajatelju. • Previše strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbjegla kaznu i neprilike. Takvo je sredstvo npr. laž, lukavstvo, osvetljivost itd. • Osim toga, grubo odgajana djeca postaju i sama gruba, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.

• Odgojne se greške obično kombiniraju. Tako uz maženje ili previše strog postupak vidimo još i neprestano zanovijetanje, međusobno uspoređivanje djece i nesiguran odgoj, tj. čas popustljiv, čas strog, čas ljubazan, a čas hladan stav prema djetetu.

• Posljedice neispravnog odgoja vide se već u djetinjstvu. Krivi odgoj obeshrabruje dijete, čini ga nesamostalnim, koči njegov osjećaj za zajednicu i dovode ga do toga da izbjegava dužnosti i rad.

• Mnogi će se roditelji lako prepoznati u najčešćim pogreškama u odgoju koje, prema mišljenju stručnjaka, djecu izlažu povećanom riziku od emocionalno iskrivljenog razvoja.

Podsjetit ćemo tek na neke: 1. Ne uspijevate stvoriti snažnu emocionalnu povezanost s djetetom zbog premalo pažnje koju mu posvećujete. 2. Svojem djetetu premalo čitate, ne razgovarate i ne igrate se s njim. 3. Prihvaćate da je povećana skrb drugih ljudi (baka, djedova, teta…) adekvatna zamjena za vaš odnos s djetetom. 4. Nemate čvrstih pravila ili svakodnevne rutine koje biste primijenili na miran i pravedan način bez osjećaja krivnje. 5. Djetetu ne prenosite moralne, etičke i duhovne vrijednosti u koje vjerujete. 6. Dopuštate djetetu da uspostavi nimalo adekvatan nadzor nad vlastitim životom.

7. Vičete i prijetite djeci. 8. Pretjerano se poistovjećujete s vlastitim djetetom, do stupnja kad pretpostavljate da ono želi isto što i vi. 9. Dopuštate da iskusi nagradu za ono što nije zaradilo. 10. Pretjerano ga izlažete utjecaju medija. . .

Mama – hotel, tata – banka Obični roditelji spremni su učiniti i dati sve za svoje dijete, ne pitajući za cijenu niti žrtvu. Najveći broj djece to dobro shvaća, iznimno cijeni i poštuje. Unatoč svemu, u ljudskoj je naravi prisutna trajna kušnja da iskoristi tuđu dobrotu, početno bez ikakvih loših namjera ili sebičnih interesa. I tako se to neprimjetno uhoda, te bude „logično“ da je mama „hotel“. Neovisno o tome jesu li djeca mala ili velika, je l‘ ih ima dvoje, troje ili četvero, „zna se“ da će mama pospremiti, počistiti, skuhati, oprati, misliti na domaću zadaću, termine itd. I to sve onako „usput“, uza sav redoviti posao. U trenutku kada mama ukaže na svoju preopterećenost, kada zatraži da i ostali članovi obitelji preuzmu svoj dio odgovornosti i obveza, obično čuje sljedeće komentare: „Ne mogu / ne znam / baš me briga / nemam vremena / imam pravo na to i to“. Mnoge se mame ne uspijevaju suprostaviti, jer ne uživaju potporu muževa ili se podsvijesno boje da će uskraćenjem usluga izgubiti naklonost djece, pa i dalje šute i „vuku“. Situacija očeva nije ništa sjajnija. Naviknuti na određeni standard života, svi hrle k tati kada nešto zatreba: „Tata, daj!“ Kaže li tata uvijek „Da“, tomu nema kraja; kaže li iznenada „Ne“, nitko ne shvaća: zašto sada odjedanput „Ne“? ! Kaže li uvijek „Ne“, onda je pogotovo nepopularan. Ako je, uz to, dugo odsutan zbog posla, i njega se smatra gostom koji dolazi u „hotel“ na noćenje. Za ostalo ga se i ne pita.

DOGAĐA LI VAM SE OVO…

SUMNJATE LI NA OVO ILI ZATVARATE OČI PRED TIME?

I ŠTO SAD?

• Svijet je prepun nezadovoljnih i nesretnih roditelja i djece koja pate, kojoj je dosadno, tužna su, otuđena, sebična, razmažena, emocionalno hladna, pa čak i nasilna. Djeca su sve češće počinitelji teških zločina, a kad se oni dogode, uslijede analize odgojnih propusta, od pretjerane popustljivosti do zanemarivanja i zlostavljanja.

SAVJETI • 1. BUDITE UZOR Ako se vaš odnos s djetetom zasniva na materijalnim dobrima, vaše dijete će cijeli život imati problema s doživljavanjem bezuvjetne ljubavi. Svojim ponašanjem morate biti uzor djetetu. Činjenica je da u životu nećete biti jedini uzor na koji će se ugledati, pa se potrudite barem biti najbolji.

SAVJET 2. • VEZA S DJETETOM Dobro razmislite što vaša briga za dijete podrazumijeva. Brinete li za njega u duhovnom i emocionalnom smislu? Da biste bili povezani s djetetom nisu vam potrebne materijalne stvari. Umjesto da mu kupite dar, provedite više vremena s njim. Igrajte se, otiđite na izlet, naučite ga nešto. . . Imate puno toga dati djetetu, od čega se većina ne može kupiti novcem.

SAVJET BR. 3 • RIJEŠITE SE KRIVNJE Osjećaj krivnje nije dobra emocija kada je riječ o odgoju djece. Vaša zadaća nije da se sami osjećate dobro, jer ste dijete umirili kupujući mu sve što poželi ili učinivši sve što dijete poželi da učinite, već da ga pripremite na to kako stvarni svijet funkcionira. A to znači da od malih nogu treba shvatiti da je sve što dobivamo u životu rezultat truda i rada. Ne želite ga naučiti da sve može dobiti manipulacijom, plakanjem, lupanjem vratima ili emotivnim manipuliranjem.

4. SAVJET • STVARNE VRIJEDNOSTI Pobrinite se da vaše dijete nauči koje su stvarne vrijednosti u životu, a ne da misli da je osoba određena onime što odijeva ili posjeduje ili koliko novaca zarađuje. Razgovarajte s njim o tome što osobu čini jedinstvenom: moral, kultura, inteligencija, obrazovanje, interesi. . . Međutim, i vaša djela moraju pratiti vaše riječi. Ako mu govorite jedno, a zatim ga odvedete u šoping centar, poruka koju mu želite dati neće biti prihvaćena.

5. SAVJET • PRAVA NAGRADA Postoje “unutarnji” i “vanjski” motivatori. Drugim riječima, kupite li djetetu dar svaki put kada nešto dobro napravi, dobije peticu ili pobijedi na natjecanju, to će mu biti jedini motiv da se i dalje trudi. Morate ga naučiti da osjeća ponos onime što je postigao, a vi ga pohvalite i istaknite kako ste ponosni na njega. Uostalom, ako stalno dobiva darove, nikad neće naučiti stvarnu vrijednost materijalnih stvari. Mora ga motivirati zadovoljstvo sobom samim.

6. SAVJET • ODBIJANJE Ako djetetu odbijete ispuniti neku želju, možda ćete naići na burnu reakciju. Ipak, postoje granice i kad-tad će morati čuti “ne” i biti razočaran. To će preboljeti, bez brige. A posljedice razmaženosti, ako mu se ugađa cijeli život, osjećat će puno dulje i puno teže će ih se riješiti. Neki se ljudi do odrasle dobi ponašaju razmaženo, zbog čega teže nalaze adekvatne poslove (jer im je sve teško raditi), teže nalaze partnere (jer im rijetko namjerava uvijek ugađati) i teže se snalaze u životu. A to ne želite svom djetetu, zar ne?

MIJENJATI SEBE I SVOJ ODNOS PREMA DJETETU!

Uspjeh u odgoju postići ćemo samo onda ako smo samokritični prema svojim odgojnim pogreškama, ako u dijete imamo povjerenja i ako ga volimo.

Što bi roditelji zapravo trebali konkretno činiti? • • • paziti da djeca ne idu u loše društvo paziti da ne izgovaraju nepristojne riječi paziti da ne psuju (i roditelji i djeca) paziti na primjereno odijevanje imati nadzor nad slobodnim vremenom djece ne dopuštati neumjerene zabave pratiti što im djeca čitaju i gdje sve zalaze. . . povremeno saslušati o čemu razgovaraju s vršnjacima u svemu tome dati dobar primjer

-paziti da nepravedno ili u srditosti ne kazne dijete bez mjere - paziti da ne budu previše blagi kad dijete pogriješi - biti dosljedan - brinuti se za materijalne i duhovne potrebe djece -paziti da se pretjerano ne izbiva i zapostavlja obitelj (zbog posla ili hodanja po kafićima ili gledanja serija ili surfanja po internetu) - paziti da u obitelji ne bude svađa (pa i prikrivenih), grubosti (i riječima!) ili progona članova obitelji

Što djeca zbilja trebaju? • Postoji nekoliko osnovnih pravila koje – kao roditelji - treba uvijek imati na umu, a kojih se u praksi jako teško pridržavati. Evo nekoliko najvažnijih:

• 1. Imati vremena za dijete je najveći mogući poklon! • 2. Uzeti zaozbiljno dijete, njegov svijet, probleme i potrebe. • 3. Malo – po malo, izgrađivati s djetetom odnos povjerenja, blizine, razumijevanja i dijaloga. • 4. Postaviti jasne granice: što je moguće, a što ne. • 5. Učiti djecu da znaju čekati, šparati i – po potrebi – odreći se nečega. • 6. Kategorički dati do znanja da „Imam pravo na to i to“, „Morate mi dati“ ne postoji, nego je – u najmanju ruku – stvar dobre volje, pažnje, ljubavi i respekta roditelja. A to se ne može platiti niti iznuditi na silu.

• 7. Ono što se da, dati od srca, i točka! Ne prigovarati, ne zaduživati, ne činiti djecu ovisnom. • 8. Ako je bilo propusta i s jedne i s druge strane, povući jedanput crtu ispod svega i započeti iznova.

ALI… … ako ništa ne „pali“, djeca ovako uvjeravaju roditelje: „Ako svi imaju, zašto ne bih i ja? I da ne zaboravite: ako nije „Adidas“, „Nike“ ili „Levis“, i ne treba mi!“ Za mlade je marka simbol pripadnosti, sredstvo identifikacije, stvar prestiža – baš kao „BMW“, „Audi“, „Mercedes“, „Modissa“ ili „Armani“ za odrasle.

• Tko na vrijeme nauči živjeti prema svojim mogućnostima i biti zadovoljan s onim što ima, tomu vjerojatno neće trebati tuđi hotel niti banka.

Pravila ponašanja • Pravilno ponašanje je ono ponašanje koje vi smatrate adekvatnim za pojedinu situaciju. Ako je kod kuće zabranjeno paliti i gasiti svjetlo, to je zabranjeno i kod bake, strine, tete i susjede. Ako se keksi ne jedu doma, onda se ne jedu kad mami i tati treba mira, niti se jedu kad su došli važni gosti pa da bi djeca bila mirna.

• Ako je pravilo da se na internetu može biti sat vremena dnevno ili se gleda samo jedna serija, onda se na internetu bude sat vremena dnevno i gleda se samo jedna serija i kad je dijete bolesno, i kad su djetetu prijatelji tu, i kad mama i tata imaju važne goste i puno posla.

• Poštujte vrijeme odlaska na spavanje, izvanredne situacije postoje, ali opet izvanredna situacija.

• Ako smatrate da dijete nešto krivo radi, recite mu to odmah, jasno, glasno i sigurno. • Jasno i glasno uvijek dajte djetetu do znanja do koje granice smije i može ići. Neka vas ne zavara molećivi pogled koji obara s nogu, jer tim pogledom nas kontroliraju. Kontrolirajte vi dijete, a ne dijete vas.

Bez fizičkog kažnjavanja • Tjelesno kažnjavanje je u prvom redu štetno, jer njime vrijeđamo i ponižavamo dijete. Po prirodi osjetljivu djecu batine dovode do duševnih kriza koje još više pojačavaju njihovu osjetljivost. Ovakva djeca postaju i neurotična, te se problem proteže dalje. Kod neke djece kazne izazivaju neosjetljivost i ravnodušnost, postaje im svejedno, ne raduju se i ne žaloste. Kod obje grupe djece javljaju se velike teškoće i u emocionalnom razvoju i u socijalnom prilagođavanju.

Ne ostvarujte svoje ambicije kroz dijete • Nisi postala slavna plesačica. Jednostavno nisi uspjela u tome. Rodila si predivnu curicu koju od ranih godina forsiraš s plesom. Pružaš joj sve što hoće samo da bi ona bila dobra na treninzima. Ona tebe kontrolira svojim zahtjevima, ti nju svojom stravičnom i bolesnom željom da kroz nju postaneš slavna plesačica. Ona postaje razmaženo derište jer joj ponekad ne možeš udovoljiti a ti postaješ obeshrabren roditelj bez jasne slike za normalnu budućnost.

• Dijete se ne rađa krivo odgojeno ni razmaženo ni neodgovorno ni lijeno. • Dijete se na rađa s izgrađenim radnim navikama pospremanja svoje sobe, pospremanja suđa, redovitog učenja, pristojnog ponašanja… • Sve u čemu nismo zadovoljni svojim djetetom naša je pogreška ili propust jer uglavnom prvo želimo zadovoljiti svoje potrebe pa tek onda djetetove. U zadovoljavanju svojih potreba ne razmišljamo o kasnijim posljedicama i upadamo u začaran krug. Samo zdravim i normalnim prihvaćanjem roditeljstva biti ćemo najbolji i najnormalniji roditelji na svijetu.

SAMO PRAVILNIM ODGOJEM NAŠA ĆE DJECA BITI SRETNA…

IMAT ĆEMO SA SVOJOM DJECOM PRISAN ODNOS PUN POVJERENJA…

BIT ĆEMO SRETNA OBITELJ…

JEDNOG DANA PONOSNI RODITELJI ODRASLE DJECE…

…I SRETNI DJEDOVI I BAKE.

• Literatura: • Ehrensaft Diane: Razmaženo dijete, • Chapman G. , Pet jezika ljubavi tinejdžera, Katarina Zrinski d. o. o. , Varaždin 2003. • Robert Shaw, Stephanie Wood: Epidemija popustljivog odgoja. Zašto su djeca nevesela, nezadovoljna, sebična … te kako im pomoći, VBZ, 2009. Slikokaz izradila Ivana Cvetković, prof. Šk. g. 2009. /2010.