Postajati Slaven postajati Hrvat Etnicitet je vrlo vaan

Postajati Slaven, postajati Hrvat

• Etnicitet je vrlo važan koncept kojim se pojedine skupine samo-definiraju • Nacionalne zajednice su ‘’zamišljene zajednice’’, u stanju stalne transformacije i redefiniranja • Nacije nisu došle niotkuda i ne može ih se svesti na otrovni otpad

• Etničke identitete je potrebno sagledati u njihovom kulturnom i povijesnom kontekstu • Ako to ne učinimo, upadamo u zamku stereotipiziranja pojedinih skupina • Razni ‘’balkanistički’’ ili ‘’orijentalizirajući’’ diskursi svode ljude i njihovu povijest na nekav prijelaz između istoka i zapada

• Istočna i jugoistočna Evropa preživjela je uistinu traumatične trenutke tokom 90 -tih • ‘’multikulturalne’’ političke zajednice poput Jugoslavije ili Sovjetskog Saveza su se raspale, uzrokujući i potrebu za redefiniranjem nacionalnog identiteta • Etničke tenzije nisu specifične samo za ovaj dio svijeta

• Ti procesi i problemi su itekako karakteristični i za zapadnu Evropu, primjerice imigrantske skupine

• Konstrukcija nečega što se zove etnički identitet južnih Slavena se uvelike temelji na interpretacijama i percepcijama prošlosti • Konstrukcija hrvatskog nacionalnog identiteta se uopće ne razlikuje • Zamišljeni konstrukti o prošlosti se transformiraju u realnosti u sadašnjosti

• Konstrukcija nacionalnog identiteta nije po sebi loša, potrebno je reći da je manipuliranje prošlošću u sadašnjosti vrlo česta pojava • Interpretacije prošlosti prečesto se koriste za teritorijalne pretenzije prema onima ‘’drugima’’ ili za asimilaciju identiteta ‘’drugih’’ • Tradicionalna povijest poim identitete kao nepromjenjive i stalne entitete u prošlosti

• Ovakav stav naprosto priziva razne manipulacije i upotrebu prošlosti u političke svrhe • Problem korijena hrvatskog identiteta je možda još i više otvoren manipulacijama i različitim interpretacijama • Između ostalog, razlog tome je i čudan mix slavenskih osobina srednjovjekovnih Hrvata kao što su jezik i osobna imena i neobičan neslavenski etnonim koji se interpretirao na razne načine kao Sarmatski, Perzijski, Turski, Gotski itd.

Otkud Hrvati • Prve priče ili diskursi o podrijetlu Hrvata počele su se pojavljivati sredinom 10. st • De administrando imperio – Konstantin Porfirogenet • O tim temama se ponovno raspravlja u 12. i 13. st. Kada Pop dukljanin i Toma arhiđakon nastoje objasniti pojavu Slavena na svojim područjima

• Problem podrijetla Hrvata mučio je i dan-danas muči znanstvenike od renesanse naovamo • Postoji nekoliko varijanti objašnjavanja podrijetla • Ova objašnjenja su manje-više uvjetovana vremenima u kojima nastaju i političkim idealima samih autora • Te povijesti više govore o autorima koji su ih napisali nego o povijesti samoj

• Varijante objašnjavanja podrijetla Hrvata mogu se podijeliti na autohtonističku i migracionističku • Diskurs o autohtonosti Slavena potječe još iz renesansnih vremena • Tada su se povezivali moderni slavenski identiteti s drevnom(rimskom) konstrukcijom Ilirika te s drevnom percepcijom Ilira kao domorodačkog stanovništva

• Ovakva interpretacija razvila se u ‘’tekstualnoj zajednici’’ humanističke elite u Hrvatskoj u kasnom 14. i ranom 15. st. • Ilirizam kao tumačenje podrijetla Hrvata naročito je bio popularan tokom tzv. Ilirskog pokreta u ranom 19. st. • Ilirzam su podržavali autori kao što su Ljudevit Gaj i Tadija Smičiklas

• Ilirizam nastoji pokazati da su Slaveni i Hrvati autohtoni narodi u Iliriku • Migracije Slavena samo su donijele jezik na ovo područje • Tim interpretacijama se pokušalo artikulirati Hrvatski i Južno-slavenski povijesni legitimitet konstruiranjem kontinuiteta s antičkim razdobljem • Ove interpretacije su izgubile svoju relevantnost kada se pokazalo da stanovništvo Ilirika prije pojave Slavena nije govorilo slavenskim jezikom

• Slavenski diskurs je isticao migracije kao način kulturne promjene, odnosno smjene identiteta • Pojava slaveskih i hrvatskog identiteta, u javnosti i u znanosti, tumači se gotovo isključivo na ovakav način • Prema jednoj takvoj varijanti, Hrvati i Srbi su zajedno migrirali iz pradomovine u današnju domovinu kao jedan narod ili kao jedna rasa • I jedni i drugi su integralni dio amorfnog, slavenskog etnosa

• Ideja o zajedničkom dolasku Hrvata i Srba posebno je dobro kotirala među zagovarateljima ideološkog jugoslavizma i panslavizma okupljeni oko Jurja Štrosmajera • Dio ovog kruga su povjesničari Rački i Jagić • Labavo definirani politički cilj ove skupine je ujedinjenje svih južnih Slavena te oslobađanje Hrvata od Habzburške monarhije i ujedinjenje sa Srbijom

• Franjo Rački imao je posebno veliki utjecaj nakasniju hrvatsku historiografiju jer je svoje teze postavio u ideološki konzistentni povijesni narativ o južnim Slavenima • Glavna teza jest da se Hrvati naseljavaju u zemlju koja je ‘’prazna kuća’’ • Može se pokazati da teze koje Rački iznosi funkciniraju unutar intelektualnog i ideološkog miljea onog vremena

• Rački nastoji postaviti socijalnu biografiju Hrvata unutar šireg metanarativa povijesti južnih Slavena čiju povijest pokušava konstruirati • Rački je umro prije nastanka KSHS, ali su njegove teze bile itekako primjerene za novu državnu formaciju • Nakon što je Ferdo Šišić inkorporirao ideje Račkog u svoje veliko djelo ‘’Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara’’ slavenski diskurs postao je neupitno znanje za naredne generacije

• Hrvato-slavenski diskurs razvio se iz ranijeg slavenskog • Ovdje se tvrdi da su Hrvati posebna skupina unutar slavenskog etnosa koja se doselila u post-rimski Ilirik • Ova teorija inzistira na posebnosti Hrvata i tumači da se doseljenje dogodilo u dva vala • U prvom valu dolaze Slaveni, a potom Hrvati

• Ovakvo viđenje korespondira s teorijom povjesničara Šafarika koji je doseljenje Hrvata i Srba vidio kao klin između Slovenaca i Bugara • Zagovaratelji ove teorije u 19. st. Su Vjekoslav Klaić, Jernej Kopitar itd. • Koja teorija je više odgovarala jugoslavenskoj ideologiji?

• Titova jugoslavija promovirala je Hrvatoslavenski diskurs u okviru svog programa bratsva i jedinstva • Naglašavala se hrvatska posebnost u okviru drugih bratskih, slavenskih naroda

• Gotska teorija nastoji pokazati ne-slavensko podrijetlo Hrvata • Temelji se na stereotipnom označavanju stanovnika u splitsko zaleđu kod Tome arhiđakona • Jedan od glavnih zagovaratelja je Kerubin Šegvić, povjesničar koji je 1945. pogubljen kao kolaboracionist sa NDH

• Ova teorija najbolje se može shvatiti u svom političkom kontekstu borbe za naglašavenjem odvojenog hrvatskog identiteta u okviru kraljevine Jugoslavije • Ova teorija dobila je poseban poticaj u okviru NDH, iako ona nikad nije pokušavala aktivno potisnuti slavenske teorije o podrijetlu Hrvata

• Iranska teorija temelji se na dva imena Horoathos i Horouathos na natpisima iz Tanaisa na Crnom moru • Ova imena, prema lingvistima, perzijskog podrijetla, povezivala su se s imenom Hrvat • U Jugoslaviji ova teorija je smatrana politički nekorektnom, dok je vani ostala popularna • Teorija je u svom doslovnom tumačenju u potpunosti odbačena, dok se teze o iranskoj etnogenetskoj komponenti ili dalekoj etimološkoj vezi mogu čuti i dan -danas • Teorija je zapravo nategnuta. Teško je povezati nekakve ljude sa Dona i ljude koji su živjeli u dalmaciji 9. st.

• 70 -tih i 80 -tih pojavile su se nove teorije o dolaksku Hrvata • Glavni zagovaratelji su Margetić i Nada Klaić • Oni tvrde da doseljenje treba smjestiti u kraj 8. st. A ne u 7. kao što se do tada tvrdilo • Zajedno s ovim viđenjima idu i tumačenja da Hrvati zapravo predstavljaju identitet jedne elitne ratničke skupine koja se nametnula ostalim slavenskim skupinama

• Postoji i turska teorija o podrijetlu Hrvata • Tuski povjesničar Karaty tvrdi kako su Hrvati (i Bošnjaci) plemena turskog podrijetla, a tokom povijeti slavenizirana • Ovdje je riječ primjeni kolonijalnih pogleda iz Osmanskog rakursa

• Ne-slavenske teorije o podrijetlu Hrvata posebno su popularizirane tokom 90 -tih • Primjerice, odljev ploča iz Tanaisa postavljene su u Maticu Hrvatsku, podržavajući iransku teoriju • Za dokazivanje hrvatske posebnosti upotrijebljena je čak i genetika • Prebrojavanjem hrvatskih gena u javnosti se nastojao stvoriti dojam o poebnosti Hrvata u odnosu na sve ostale • Dakako, ne-slavenske teorije o podrijetlu treba sagledati u kontekstu nastojanja da se hrvatski identitet pod svaku cijenu odvoji od srpskog

Teorijski koncepti • Postmoderna interpretacija povijesti je nešto lagano postaje standard • Nova interpretacija uključuje demontažu svih mogućih ideoloških, političkih i kulturnih slojeva diskursa i metanarativa • Najvažnije u ovim interpretacijama jest da se povijesni izvori trebaju promatrati u kontekstu u kojem su nastali

• Materijalnu kulturu treba promatrati kroz socijalne kontekste u kojima nastaje • Pisani izvori se promatraju ne samo kao tekstovi koji prepričavaju događaje koju su se dogodili u prošlosti već kao produkti osobnih, političkih i kulturnih okolnosti u kojima nastaju • Povijesni izvori nisu apsolutna istina, već djela koja prate uzuse određenog žanra, odražavaju političke i kulturne stavove autora kao i stereotipe koji su postojali u određenom vremenu

• F. Barth – instrumentalizam i interakcinizam • Nastoji tvrditi da se etnički identitet stvara kroz interakciju različitih skupina • Etnicitet je nešto se može transformirati i manipulirati kao vrsta političkog i društvenog instrumenta • Ono od čega se etnicitet sastoji su identitetske granice koje definiraju određenu skupinu, a ne kulturni sadržaj nekog identiteta

• Etnicitet je nešto se stvara kao unutarnje samodefiniranje skupine ali i pod utjecajem vanjskih promatrača, pogotovo akosu ti promatrači u poziciji superiornosti • Etnicitet je rezultat strukture i djelovanja • S jedne strane, skupine konstruiraju vlastito definiranje, dok s druge manipuliraju kulturom i tradicijama zbog vlastitih interesa

• Iz ovakvog pristupa proizlazi da se etnički identiteti ne mogu poimati kao unaprijed određene, biološki determinirane skupine • identiteti funkcioniraju kao zamišljene zajednice koji se konstatno transformiraju s obzirom na povijesne i političke okolnosti

Orijentalizam • Orijentalizam opisuje diskurzivnu percepciju drugog • Drugog se poima kroz akumulaciju različitih kulturnih stereotipa koji se onda predstavljaju kao pseudo-objektivna realnost • Način na koji percipiramo drugoga igra veliku ulogu u tome kako definiramo sebe – oni su ono što nismo mi

• Orijentalizam je tijesno povezan s političkom moći i problematikom diskursa između onih koji dominiraju i dominiranih, primjerice evropskih kolonizatora i koloniziranih • Orijetalizam kao koncept je kritiziran zbog toga što je na neki način esencijalizirao istok i zapad • Unutar tako esencijaliziranih kategorija nemoguće je vidjeti kako diskurs podržava i producira moć ali ju i potkopavati

Hibridnost • H. Bhabha – koncept hibridnosti označaca proces akulturacije između dvije kulture u kojemu je jedna običnu u superiornom položaju u odnosu na drugu • U tom procesu kolonizirani selektivno prihvaćaju određene stereotipe kolonizatora stvarajući međuidentitet • Hibridi nemaju stabilan identitet • Oni imitiraju, ali nikada doslovno ne kopiraju kulturne narative kolonizatora • U procesu definiranja i redefiniranja mijenjaju se i kolonizatori i kolonizirani

• Hibridi se obblikuju procesima mimikrije • Mikrija je ovdje shvaćena istovremeno kao oponašanje i subverzivna imitacija koja mijenja kolonijalne narative identiteta • Identiteti koji se stvaraju na takav način su skoro isti, ali ne baš

Habitus • Bourdieu - koncept habitusa kao naklonost ili dispozicija prema određenim oblicima ponašanja koje se uzimaju zdravo za gotovo • Habitus obuhvaća sve one stvari koje opisujemo kao zdravorazumske – moral, ukusi, običaji, podjela rada itd. • Sve to sačinjava nama prepoznatljivi kulturni krajolik koji je oblikovan društvenim i kulturnim praksama i zajedničkim iskustvima skupine koja dijeli isti habitus

• Habitus ne sačinjava ili reprezentira etnički identitet skupine, ali je njegov važan dio • Etnički identitet se oblikuje u skladu s percipiranim habitualnim razlikama između skupina • Potrebno je naglasiti da se tek mali broj kulturnih elemenata koristi kao oznaka etničkog identiteta, a ne cijela kultura

• Tumačenja materijalne kulture su se također promjenila • Direktno povezivanje etničkog identiteta i materijalne kulture zamijenjeno je drugim interpretacijama • One uključuju društveni kontekst, modu idt. • Arheologija se također kritički postavlja prema masovnim migracijama koje bi trebale biti uzrok svim promjenama

• Povjesničari su danas itekako svjesni ovih teorijskih rasprava i pomaka • Cijela priča o katastrofičnom padu rimskog carstva i mračnom srednjem vijeku su uvelike poljuljane • Priča koja se nastoji ispričati je puno suptilnija u smislu niza kontinuiteta i promjena koje se događaju u ovom razdoblju

• Ove promjene idu jako teško jer su gotovo sve evropske nacije inkorporirale događaje i mitove iz ovog remena u svoje narative o nastanku nacije • Problem nastanka identiteta u razdoblju velikih seoba i dalje izaziva brojne kontroverze • Etnogeneza je koncept prema kojem su nositelji etničkog identiteta ratničke grupe • Potom se taj identitet širi na ostatak populacije stvarajući jezgru budućeg identiteta

• Ovakav koncept je jako kritiziran po raznim linijama • Etnički identitet nije neka jasno odrediva i stabilna kategorija • Neki naglašavaju da su origo gentis narativi puke manipulacije elita koje nastoje legitimirati svoj položaj

Problemi s Ilikom i Dalmacijom • Činjenica da su pred-slavenski kasnoantički identiteti zamijenjeni srednjovjekovnim slavenskim nisu adekvatno objašnjeni u znanosti • Izvrsna polazna točka za raspravu o ovom problemu je djelo Florina Kurte • Ovaj autor je pokušao pokazati da su Slaveni opisani u primarnim izvorima rezultat orijentalističke literarne konstrukcije autora primarnih izvora

• Primjena novih teorijskih pristupa otvara priliku da se procesi koji su se odvijali na području Ilirika sagledaju na novi način • Međutim, ovdje postoje mnogi problemi • Izvori na kojima se temelje interpretacije su malobrojni i manjkavi tako da nije u potpunosti jasno što se dogodilo na prijelazu iz kasne antike u srednji vijek

• Postoje brojni elementi diskontinuiteta kao što su načini naseljavanja i novi jezik koji postaje dominantan na ovom području • Nemoguće je i zanemariti svjedočanstva pisanih izvora o turbulentnim promjenama • Interpretacije promjene stanovništva temelje se ponajviše na promjenama u materijalnoj kulturi • Direktno vezivanje materijalne kulture i etniciteta nije zadovoljavajuće objašnjenje

• Postoje, međutim i brojni elementi kontinuiteta između dva razdoblja kao što su nastavak života u pojedinim gradovima, kontinuitet materijalne kulture, pred-slavenski toponimi

Novije teze o ranom hrvatskom identitetu • Rasprave o ovoj temi fokusiraju se uglavnom na DAI za koji se smatralo da je jedini pouzdani izvor • Svi povjesničari iz regije nastojali su objasniti promlem pojave hrvatskog identiteta na temelju koncepta etnogeneze kao dugotrajnog procesa razvoja identiteta • Rasprava se vodila o tome kada su došli Hrvati i odakle

• Svo se slažu da su Hrvati došli nekad prije 9. st. U Dalmaciju • Otuda se hrvatski identitet širi iz jezgre na ostala povijesna područja • Prema ovim pogledima, potomci ovih došljaka se pojavljuju stoljećima kasnije kao razvijeni etnos za zajedničkom sviješću o valastitom Hrvatstvu na područjima današnje Hrvataske i Hercegovine • Problemi: povjesničari se previše pouzdaju u šture pisane izvore i ne koriste arheologiju • Arheolozi nastoje samo neke oblike materijalne kulture pripisati pojedinim etnosima

Povjesničari i lingvisti • Rasprava o dolasku Hrvata vrti se ponajviše oko toga kada se to dogodilo • Hauptmann, Grafenauer, Živković – Hrvati dolaze u prvoj polovini 7. st. Kao dio najezde Avara na Balkan • Grafenauer – seoba u dva vala • Margetić – podatke iz DAI smatrao nepouzdanim • Dokazi za prisustvo Hrvata prije 9. st. – vrlo tanki

• Margetić je povezao dolazak Hrvata sa događajima koji se zbivaju u 8. i 9. st. , datirajući u to vrijem dolazak Hrvata • Nada Klaić – kasnija datacija dolaska Hrvata i promjena lokalcije • Ne iz bijele Hrvatske već iz Karantanije • Naglašavala kontinuitet antike i srednjeg vijeka

• Walter Pohl – hrvatski identitet postavio kao socijalni, više neka počasna titula, a ne etnonim • Dolazak Hrvata vidio kao dva migracijska vala • Prvo su oko 600 - te došli Slaveni u okviru avarskog kaganata, a potom drugi val sa dolaskom franaka na ovo područje • U okviru tih događaja se vldajajuća ratnička skupina pod nazivom Hrvati nametnula ostatku slavenskih populacija

• Novija generacija hrvatskih povjesničara – Goldstein, Budak, Ančić • Goldstein naglašava ulogu Bizanta koju je imao na stvaranje hrvatskog identiteta • Kritizira navode o ‘’padu’’ Salone navodeći kako je Salona napuštena i da je naseljavanje išlo ponajviše mirnim putem • Budak u svojim interpretacijama prati Pohla u stopu – Hrvati socijalni identitet bla

• Ančić- prihvaća osnovnu tezu kasnijoj pojavi Hrvata • Kao i Budak naglašava važnost Franaka za nastanak države Hrvata u 9. st. • Ovo se događa u sferi franačkog političkog utjecaja i struktura

• Jedan od najnovijih radova koji se bavi problemom hrvatskog identiteta je knjiga amreičkog povjesničara Fine-a pod nazivom When ethnicity did not matter in Balkans • Glavna teza knjige je da je hrvatsvo tek jedan od srednjovjekovnih identiteta i da je moderni hrvatski identitet oblikovan tek u moderno vrijeme od strane intelektualne elite • Tu nema nikakvih problema

• Problem se sastoji u tome što je autor preuzeo balkanistički diskurs o tome kako postoji neko zlatno doba prije nacionalizma i da se sama bit balkana sastoji u tome da se ljudi koji tu žive ubijajo oko takvih stvari • Za lingviste će biti dovoljno reći da i oni promatraju pojavu jezika u okviru migracionističkih priča

Arheologija • Arheologija ovog perioda si kao glavni i jedini problem postavlja etniču pripadnost ljudi na temelju materijalnih ostataka • Veliku većinu izvora na kojima se temelje interpretacije su groblja, budući da naselja nisu poznata • Na osnovi grobalja izdvojeno je nešto se zove starohrvatska kultura • Ona je pak podijeljena na poganski i kršćanski horizont, s obzirom na obišaj stavljanja priloga u grob i način pokopavanja

• Arheolozi su također podijeljeni oko datiranja dolaska Hrvata, samo što se ovdje raspravlja o dataciji grobalja • Jedna skupina znanstvenika vidi jasan prekid između kasne antike i srednjeg vijeka • Druga skupina više inzistira na kontinuitetu između ta dva razdoblja i više vide mirnu koegzistenciju između došljaka i autohtonog stanovništva

• Genetičari • Unatoč tome što su se naosnovi genetičkih istraživanja iznosile tvrdnje koje se opasno približavaju rasnim teorijama, učinjeni su pomaci • Na osnovi nekih od ovih istraživanja vidljivo je da se populacija koja je ovdje živjela nije bitnije mijenjala • Antropološko forenzička istraživanja donijela su nam nove podatke o prehrani, ozljedama, bolestima, unatoč izrazito problematičnim interpretacijama o seobama i sl.

Ilirik u vrijeme rimskog carstva • Područje Ilirika dolazi u sastav rimske države osvajanjem • Rimljani relativno brzo dijele Ilirik na Dalmaciju i Panoniju • Ova područja naseljavale su heterogene populacije koje nisu dijelile nekakav osjećaj ‘’ilirstva’’ ili ‘’dalmatinstva itd. • Sam naziv Iliri Rimljani su preuzeli od grčkih autora kojima su oni opisivali populacije koje su živjele zapadno od grčke

• Termini kao što su Ilirik, Panonija itd su rezultat rimskih kolonijalnih konstrukta na sličan način kao što je to Galija, Britanija, Germanija • Nakon osvajanja Rimljani su osvojena područja podijelili na upravne jedinice – peregrinske civitates • One bi trebale odražavati zatečeno stanje etničkih i kulturnih podjela prije osvajanja • S ovakvim tvrdnjama treba biti jako oprezan

• Nije razumljivo samo po sebi da su se ljudi koji su podijeljeni u takve jedinice i prije identificirali na takav način • Ne trebe ni pretpostavljati da identiteti koje spominju Rimljani su rezultat kontinuiteta iz prapovijesnog razdoblja • Rimljani su bili jako praktični u administriranju svojih područja i činili su to isključivo u skladu sa svojim imperijalnim interesima • Dakle, civitates odražavaju rimske kolonijalne interese, njihove predodžbe o domorodačkoj ‘’etnografiji’’ kao i rimski način razmišljanja i diskurse o položaju Rima u svijetu

• Rimljani su, poput svake kolonijalne sile, gledali isključivo na sebe a ne na to kako su se domorodačke populacije mogle samodefinirati • Proces akulturacije odvijao se kroz aktivnosti rimske države • Stvaranje peregrinskih civitates, a potom municipalizacija i intenzivnija interakcija s rimskim globaliziranim svijetom

• Problem romanizacije je nešto o čemu se danas žustro raspravlja • Ono što se naglašava da je taj proces nemoguće opisivati u esencijalnim kategorijama domorodačkog stanovništva i Rimljana • Naglašava se hibridnost i heterogenost tog procesa • Rimski identiteti su na različite načine prihvaćani diljem carstva

• Romanizacija u Iliriku je opisivana ili kao slijepo prihvaćanje rimske kulture ili kao površno i nepotpuno prihvaćanje te iste kulture • Više se radi o tome da život u rimskom carstvu, koje je sada okvir za djelovanje, omogućuje različite načine konstrukcije identiteta

• U rimskom iliriku postojale su različite varijante rimskih identiteta • Kozmopolitski rimski gradovi kao što su Salona, Iader, Narona bili su pravi rezultat rimske globalizacije • To su idealni rimski gradovi i idealan predložak za uspostavljanje rimske imperijalne ideologije • Zaleđe je imalo drugačiju identitetsku putanju

• Gradovi se na tom području pojavljuju relativno kasno • Zapravo je više riječ o administrativnim centrima povezani sa ekonomskim aktivnostima nego pravim rimskim gradovima • Ti administrativni centri i pokoje seosko imanje su bili otoci rimske imperijalne ideologije • Na sotalom području stanovništvo je interpretiralo rimske predloške u skladu sa svojim shvaćanjima

• Dokazi za to kako su se ljudi koji su živjeli na tom području identificirali su rijetki • Međutim, vidljivo je da su se izvan svojih matičnih područja identificirali sa identitetima koji su konstruirani u okviru imperijalne ideologije