Neodontogeni tumori Tade Tadi Neodontogeni tumori veoma je

Neodontogeni tumori Tade Tadić

Neodontogeni tumori veoma je velik broj različitih tipova benignih i malignih tumora te tumorima sličnih promjena koje se javljaju u orofacijalnom području

Neodontogeni tumori

Neodontogeni tumori Simptomi ovih lezija su različiti, a ovise o prirodi promjena, lokalizaciji i njihovoj proširenosti. Kliničke su promjene u početku malobrojne i nejasne te mogu ostati dugo prikrivene popratnim upalnim i drugim znacima dok tumor ne dosegne uznapredovali stupanj razvoja. Prosječno se tumori orofacijalnog područja dijagnosticiraju oko šest mjeseci nakon pojave prvih simptoma. Iako su karcinomi najčešći maligni tumori u ovoj regiji, oni čine svega 0, 8% svih malignih tumora u čovjeka ili oko 3% malignih tumora u regiji glave i vrata.

Neodontogeni tumori Liječenje malignih tumora ove regije je vrlo kompleksno zbog funkcionalnih i estetskih razloga te putova širenja bolesti u susjedne regije. Nezaobilazne su kirurške tehnike liječenja uz radijacijske postupke i kemoterapiju, ovisno o prirodi i proširenosti procesa.

Neodontogeni tumori S radiološkog stanovišta, ova regija je izuzetno zahtjevna za prikaz i analizu brojnih malih anatomskih detalja te zbog složenosti anatomskih odnosa u regiji i različitih putova širenja bolesti u okolinu. Od radioloških metoda pregleda, konvencionalni radiogrami i ortopantomogrami imaju ograničenu dijagnostičku vrijednost. Temelj radiološke dijagnostike, u bolesnika s tumorima ove regije su kompjutorizirana tomografija (CT i Dental CT) i magnetna rezonancija (MR). U praćenju bolesti i traženju eventualnih drugih žarišta koriste se i metode nuklearne medicinske dijagnostike od kojih značajno mjesto zauzima pozitronska emisijska tomografija u kombinaciji s multidetektorskim CT uređajem (PET CT).

Neodontogeni tumori - benigni brojna skupina su novotvorina građena pretežno (ili isključivo) od izvornih histoloških tkiva od kojih su građene vrlo različite anatomske strukture orofacijalnog područja. karakterističan spori ekspanzivni rast, manje ili više izražena lokalna bolnost i nemetastaziranje. U ovu skupinu tumora ubrajaju se: hiperostoze (egzostoze; torus palatinus, torus mandibularis), enostoze, benigni tumori neurogenog podrijetla (schwanomi, neurinomi, neurofibromatoza), mezodermalni tumori (osteom, hemangiom, familijarna multipla polipoza, arteriovenske aneurizme i malformacije, osteoblastomi, osteoidni osteomi) te tumor mixtus.

Osteom dobroćudne spororastuće koštane izrasline. Najčešće se nalaze u frontalnim sinusima. Češće je zahvaćena mandibula nego maksila, a najčešće ih nalazimo u osoba starijih od 40 godina, i to kao popratni (slučajni) nalaz na snimkama sinusa i glave te kod CT pregleda ili konvencionalnim snimkama ovog područja. mogu biti “tvrdi”, osteoma durum, građeni od kompaktne kosti, spongiozni i/ili miješani. Ukoliko svojim položajem i veličinom ometaju drenažu sinusa, javljaju se smetnje u vezi sa sinusom. Veliki osteom može izazvati dislokacije pojedinih anatomskih struktura kao što je oko ili deformirati okolne kosti. U tim stanjima liječenje je kirurško, a dijagnoza se postavlja radiografskim snimkama I CT pregledom.

Osteom Radiogrami u profilnoj (A) i posteroanteriornoj projekciji po Watersu (B). Osteom prednjeg dijela medijalne stijenke desnog maksilarnog sinusa (o).

Osteom Diferencijalno-dijagnostički ne predstavljaju problem kod tipične građe i lokalizacije. Poteškoće u postavljanju ispravne dijagnoze mogu nastati kada zahvaćaju glavicu kondila ili koronoidni nastavak. Tada ih je ponekad teško razlikovati od hiperplazije, osteohondroma ili čak osteofita.

Fibrozna displazija Tumorima slična promjena koja se javlja s u osoba mlađih i srednjih dobnih skupina, znatno češće u žena crne rase, ali ukupno uzevši dosta rijetko. Karakterizirana je s više žarišnih poremećaja osifikacije i sazrijevanja kosti te bujanjem fibroznog tkiva (obično oko 6 -7 mm u promjeru). Najčešće se može naći uz korijenove vitalnih donjih sjekutića, ali i u svim drugim područjima čeljusti, obično samo u jednoj kosti.

Fibrozna displazija Karakteristična je CT i MR slika s očuvanim kortikalnim slojem kosti uz napuhnuće i heterogenu strukturu središnjeg dijela, koji može izgledati poput brušenog stakla s otočićima kompaktne kosti uz fibrocistične zone razrijeđenja. Dijagnoza se postavlja inicijalno konvencionalnom radiografijom te CT-om ili MR analizom

Fibrozna displazija CT čeljusti, aksijalni (A) i koronarni presjek (B) u koštanom prozoru. Fibrozna displazija (označena strelicom).

Fibrozna displazija Neke druge bolesti mogu imati sličnu kliničku i radiološku morfološku simptomatologiju kao fibrozna displazija. U te bolesti spadaju npr. hiperparatireoidizam (ali on se javlja u više kostiju i ne izaziva proširenje kosti), juvenilni osificirajući fibrom i Pagetova bolest (koja se pak javljaju u starijim dobnim skupinama, i ako se razvije u mandibuli, zahvaća cijelu mandibulu). Osobito je važno fibroznu displaziju razlikovati od osteomijelitisa ili osteogenog sarkoma, koji u nekim fazama mogu pružati sličnu radiološku simptomatologiju.

Hondromi Veome rijetki dobroćudni hrskavični tumori. Dugo vremena su asimptomatski, rastu sporo, a u nekim slučajevima mogui razoriti kost. Jedno od češćih sijela ovog tumora je glavica kondila mandibule, Na rentgenogramima se prikazuje kao više ili manje transparentno područje ekspanzivna rasta s relativno oštro ocrtanom kortikalnom granicom. Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom.

Osteoblastom Rijetki spororastući tumor čeljusti i kostiju lica. Nešto je češći u mandibuli, maksili te u području čeljusnog zgloba. Tumor je građen od osteoblasta s područjima osteoidnog kalcificiranog tkiva. Javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena, obično u drugom i trećem desetljeću života. Osnovni simptomi su bol i otok na mjestu razvoja tumora.

Osteoblastom Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom. CT maksile, aksijalni (A) i koronarni (B) presjek u koštanom prozoru. Koštana tvorba u desnom maksilarnom sinusu (o). Osteoblastom.

Osteoblastom U diferencijalno-dijagnostičkom pogledu osteoblastom je u početnoj fazi razvoja radiološki sličan periapikalnoj cementoj displaziji i mogućoj presadnici neoplastičnog procesa. U kasnijim fazama dosta je sličan osteoidnom osteomu (koji se javlja uz tipičnu i jaku bol te sklerotični koštani rub). Može ga se zamijeniti i za dobro diferencirani osteogeni sarkom.

Gigantocelularni tumor dobroćudni tumor agresivnog rasta. najčešće javlja u adolescenata i mlađih odraslih osoba, češće u žena. Razvija se u kosti (centralni tip), češće u mandibuli. glavni klinički nalazi su bol i otok zahvaćenog tkiva.

Gigantocelularni tumor Radiološki se može naći unilokularna ili multilokularna transparencija (šupljina) nazubljenih rubova, stanjuje kompaktnu kost, a razmiče i potiskuje zube

Gigantocelularni tumor CT lica, aksijalni (A), koronarni (B) i sagitalni (C) presjek u koštanom prozoru, te aksijalni presjek (D) u prozoru za meka tkiva. Gigantocelularni tumor nepca (G).

Gigantocelularni tumor Diferencijalno - dijagnostički, ovaj tumor radiološki se može zamijeniti za ameloblastom, odontogeni miksom, aneurizmatsku koštanu cistu, hiperparatireoidizam i kerubizam. potrebno obaviti pažljiv klinički pregled i radiološku analizu, jer ovaj tumor može imati maligne karakteristike.

Tumor mixtus Benigni tumor koji se razvija iz duktalnog epitela žlijezda pljuvačnica i na njega otpada 75% svih tumora ovih žlijezda najčešće sijelo je parotidna žlijezda. Obično se javlja u petom desetljeću života i kasnije, tek nešto češće u žena. Tumor je inkapsuliran, dobro ograničen i dugo vremena bez simptoma. Nakon krurškog liječenja u visokom postotku slučajeva dolazi do ponovnog razvoja.

Tumor mixtus CT maksile, aksijalni presjeci u koštanom (A) i mekotkivnom prozoru (B). Dobro ograničen, ovalan i dijelom lobulirani tumor. Tumor mixtus (T).

Kerubizam rijetka nasljedna bolest koja se javlja u ranoj dječjoj dobi. Klinički se javlja s boli i simetričnim bilateralnim uvećanjem mandibule, ali je često zahvaćena i maksila. U pravilu zahvaća stražnje dijelove mandibule i maksile, uz značajno pomicanje zubi te ponekad i resorpciju mlječnih zubi.

Kerubizam Radiološkim metodama prikaza mogu se utvrditi promjene slične morfološkim promjenama gigantocelularnog tumora. nalazimo multilokularno (ali bilateralno i simetrično) napuhnuće mandibule (i maksile kada je zahvaćena), dobro ocrtano, a unutar promijenjene kosti kondenzacije koštane strukture s nejasnom trabekularnom građom.

Kerubizam Ortopantomogram. Kerubizam.

Kerubizam MR, aksijalni presjek u T 2 mjerenoj slici (A) i koronarni presjek u STIR tehnici (B). Kerubizam s karakterističnim policističnim koštanim promjenama i napuhnućem mandibule (man) i maksile (M).

Kerubizam Diferencijalno-dijagnostički, radiološke promjene slične kerubizmu mogu se naći kod gigantocelularnog tumora (ali on je unilateralan) i fibrozne displazije (koja je također unilateralna). Slične promjene mogu se naći i kod multiple odontogene keratociste.

Neodontogeni tumori – zloćudni tumori Zloćudni tumori orofacijalnog područja su relativno rijetki tumori. Među njima najčešći oblici su planocelularni karcinom, zatim adenokarcinomi adenocistični karcinom. Rjeđi maligni tumori ovog područja su osteosarkom, fibrosarkom, hondrosarkom, Ewingov sarkom i multipli mijelom, te metastaze malignih tumora drugih primarnih lokalizacija. Češće se javljaju u muškaraca, a primarno sijelo tumora je najčešće maksilarni sinus (u oko 60% slučajeva).

Neodontogeni tumori – zloćudni tumori Etiologija je nejasna. Pojava adenokarcinoma primijećena je kod nekih zanimanja kao što su kožarski radnici, stolari, radnici u pilanama i slično. Zbog kasnog javljanja simptoma dijagnoza se obično postavlja u uznapredovalim stadijima bolesti, kad mogu biti prisutni nazalni, oralni, oftalmološki, mekotkivni, neurološki ili drugi simptomi, ovisno o proširenosti procesa.

Planocelularni karcinom iako rijedak, najčešći je maligni tumor orofacijalnog područja. Njegov razvoj počinje u sluznici usne šupljine ili maksilarnih sinusa, odakle se vrlo brzo širi na priležeće koštane strukture čeljusti i lica. Obično se javlja nakon pedesete godine života. Tumor je veoma agresivna rasta, osteolitički razara okolne koštane strukture, nije oštro ograničen, potiskuje i razara zahvaćene zube, te nerijetko uzrokuje patološke frakture čeljusti.

Planocelularni karcinom CT orofacijalnog područja, aksijalni presjeci (A i B) i koronarne rekonstrukcije (C i D) u mekotkivnom i koštanom prozoru. Uznapredovali planocelularni karcinom koji razara alveolarni nastavak maksile, nepce i donje dijelove stijenki desnog maksilarnog sinusa (T).

Planocelularni karcinom Sagitalna rekonstrukcija (A) i 3 D rekonstrukcija slike (B) s prikazom skeleta lica istog bolesnika (sa slike 15. 8). Strelicom je označen razor kostiju lica.

Adenokarcinom nešto rjeđi maligni tumor orofacijalnog područja, koji se radiološki manifestira gotovo jednako kao i planocelularni karcinom

Adenokarcinom CT lica, 3 D rekonstrukcije (A i B) i aksijalni presjeci kroz maksilu u mekotkivnom (C) i koštanom prozoru (D). Veliki tumor gingive koji razara alveolarni greben i dio nepca s lijeve strane. Adenokarcinom (T).

Adenokarcinom Magnetna rezonancija lica bolesnika sa prethodne slike. Koronarni presjek u STIR tehnici prikaza (A), te dva aksijalna (B i D) i koronarni presjek (C) u T 1 mjerenoj slici. Veliki tumor gingive maksile zahvaća alveolarni nastavak maksile i lijevu stranu nepca (T). U mekim tkivima prikazano je više anatomskih detalja nego na CT presjecima.

Adenokarcinom CT lica, 3 D rekonstrukcija (A) te sagitalni (B), koronarni (C) i aksijalni (D) presjek kroz maksilu. Adenokarcinom nosa drugog bolesnika s prodorom u etmoid i bazu prednje lubanjske jame te lijevu orbitu (T). Zastojni sekret u lijevom maksilarnom, frontalnom i sfenoidnom sinusu zbog opstrukcije izvodnih otvora (S).

Ostali maligni tumori orofacijalnog područja kao što je osteosarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, rabdomiosarkom, Ewingov sarkom, Non-Hodgkin limfom, multipli mijelom, itd. , dosta su rijetki tumori, ali stomatoloziu svom kliničkom radu i o tome moraju voditi računa jer su prvi profesionalci koji se susreću s različitim patološkim promjenama usta i čeljusti.

Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja U dijagnostici zloćudnih tumora orofacijalnog područja algoritam pretraga je sljedeći: klinički stomatološki pregled klasična radiologija kompjutorizirana tomografija s prikazom u više ravnina, mekotkivnom i koštanom prozoru MR-a s uporabom različitih tehnika snimanja i primjenu paramagnetičkog kontrasta (za procjenu proširenosti bolesti patohistološki nalaz (koristeći neku od slikovnih radioloških metoda za vođenu biopsiju prije operacijskog zahvata ili otvorena kirurška biopsija).

Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja U poslijeoperativnom praćenju bolesnika, kao i nakon zračenja tumora, koriste se CT i MR kao komplementarne metode Za prikaz neuralnih struktura na bazi lubanje optimalan je MR, ali u teških bolesnika s jakim bolovima ili smetnjama disanja i gutanja bolje je učiniti CT pregled, jer je snimanje na multidetektorskom višerednom CT uređaju znatno kraće, uz dobru prostornu i kontrastnu rezoluciju koju omogućuje ova tehnika slikovnog prikaza.

Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja CT aksijalni (A) i sagitalni (B) presjek kroz bazu lubanje. Kod bolesnika je učinjena radikalna maksilektomija i egzenteracija lijeve orbite uz rekonstrukciju skapulom i mekotkivnim rekonstrukcijskim režnjem (R). Lokalni postoperacijski nalaz je klinički uredan. Intrakranijski tumorski proces u stražnjoj (T) i srednjoj lubanjskoj jami parakavernozno (P), što odgovara perineuralnom širenju tumora iz maksile.

Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja CT sagitalna rekonstrukcija slike (A) kroz mandibulu i temporomandibularni zglob, te koronarna rekonstrukcija slike (B). Bolesnica je prije godinu dana bila zračena zbog metastatskog tumora (dojka) artikulacijskog nastavka mandibule s lijeve strane (A). Deformacija artikulacijskog nastavka mandibule s luksacijom bez znakova aktivnog metastatskog tumora.