KRANSKO POIMANJE OVJEKA OVJEK KAO STVORENJE I SLIKA

KRŠĆANSKO POIMANJE ČOVJEKA ČOVJEK KAO STVORENJE I SLIKA BOŽJA

etimologija Grč. anthropos = biće koje gleda gore, koje je usmjereno u vis, prema svjetlu)

etimologija Lat. homo humus(zemlja) Hebr. [ אדם adam] zemlja, prah, čovjek

zaključak Postavlja pitanja o svom postanku Zapaža svoje vlastito postojanje Teži u vis Postavlja pitanja smisla čovjek

zaključak U relaciji s drugim

etimologija Psihologija ψυχή (duh, duša, um, dah) + λόγος (riječ)

psihologija ČOVJEK TIJELO "Mens sana in corpore sano!“ – VAŽAN JE SKLAD IZMEĐU TIJELA I DUŠE DUŠA

etimologija Filozofija φιλεῖν (voljeti) + σοφία (mudrost)

Dualizam – dijalektika imanentnoga i transcendentnoga TIJELO DUŠA Grešno Negativno Pozitivno Materija + Forma = Čovjek Hilemorfizam (ἥλη = tvar; μορφή = oblik) filozofija

I napokon Teologija θεός (Bog) + λόγος (riječ, nauk) etimologija

teologija Post 1, 27: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. “ U čemu je čovjek sličan Bogu? ! Samo po duši: razum i volja.

ETIKA (grč. ethos - zavičaj; običaj, ponašanje) je filozofska disciplina koja teoretski proučava ponašanje pojedinaca, grupa, društva. . . , dok je manje zanima koliko je čovjek stvarno pošten, dobar, moralan MORAL (lat. mos, moris - običaj, ponašanje, vladanje) više stavlja naglasak na ispravno djelovanje, a manje na samo teoretiziranje. Još se naziva ćudoređe, a u svakodnevnom govoru se često izjednačuje s pojmom

Moralno djelovanje Karakteristika samo čovjekova djelovanja SVJESNO SVOJEVOLJNO SLOBODNO

Čovjekovo djelovanje (čin čovjeka) – je čin koji izvršuje čovjek ali ne specifično zato jer je čovjek. Čovjek se u takvim činima ravna nekom prirodnom nuždom pa se takva djelovanja ne razlikuju mnogo od čina drugih bića (fiziološke potrebe, refleksi, instinktivne kretnje. . . ). Ti čini ne pripadaju u etičko (ljudski čin) – je onaj čin prosuđivanje koji čovjek vrši zato jer je čovjek a ne neko drugo biće. To je specifično ljudski čin, utemeljen na čovjekovu razumu i slobodnoj volji. (čovjek jede – je actus hominis. Ali bi trebao biti i actus humanus!)

Moralni čin OBJEKT R V S A H OK OL NO MORALNI ČIN ST I

Moralni čin OBJEKT - predmet ili djelo što ga čovjek čini - ima konkretnih postupaka koje je uvijek pogrešno izabrati jer je njihov izbor objektivno moralno zlo (psovka, krivokletstvo, ubojstvo i preljub)

Moralni čin SVRHA ili NAKANA - čin može u sebi biti dobar, ali ako to činim iz častohleplja, onda i čin postaje zao - nije dopušteno činiti zlo da se postigne dobro. Cilj ne opravdava sredstva!

Moralni čin OKOLNOSTI - drugotni elementi moralnog čina - mogu smanjiti ili povećati počiniteljevu odgovornost, ali ne mogu promijeniti moralnu kvalitetu čina; ne mogu učiniti dobrim čin koji je u sebi zao

Moralnost Unutarnja moralnost Kada si iznutra nošen nekom idejom? - svjesno prihvaćanje i prianjanje uz određene moralne norme koje postaju naše vlastite (tako i tradiciju možemo prihvaćati kao svoju) - prema njima izgrađujemo svoju osobnost - one nas pokreću iznutra jer se za njih slobodno opredjeljujemo Izvanjska moralnost Kako se osjećaš kada nešto 'moraš' učiniti? - obvezuje nas izvana - društvene ili religijske norme i pravila ponašanja, običaji, koji reguliraju naše ponašanje - ako mi djelujemo po njima zbog prisile, navike, iz poslušnosti ili prilagođavanja, a ne po slobodnom izboru, onda je riječ o izvanjskoj moralnosti

Načela djelovanja Heteronomno Autonomno - onaj tko je motiviran, pokrenut, iz sebe sama, iz vlastite želje za dobrom. - on to radi zbog samog dobrog djela - nije pokrenut nečim izvana (dobit, ugoda, zapovijed i sl. ) - može biti za to djelovanje i nagrađen, ali to nije njegova prvotna motivacija - motivacija ne dolazi od same osobe nego izvana (dobit, zapovijed i sl. ) Teonomno - proizlazi iz snage božanske zapovijedi - kad djelujemo na određen način zato jer tako određuje Bog svojim moralnim zakonima

ETIMOLOGIJA Riječ savjest potječe iz stoičkokršćanske tradicije od grčke riječi „συνείδησις“ (suznanje). συνείδησις savjest suznanje svijest o vlastitom moralnom činu

RAZNE DEFINICIJE Savjest je temeljni uvid u moralno dobro ili zlo. - prosuđujemo jesu li čini dobri ili zli - preuzimamo odgovornost jer smo subjekt djelovanja Iako smo slobodni, doživljavamo da postoji obaveza djelovati po načelu savjesti. Svijest obaveze je vođa (usmjerenje) i sudac.