EKOLOKO OBRAZOVANJE I VASPITANJE U predkolskim ustanovama vaspita
EKOLOŠKO OBRAZOVANJE I VASPITANJE U predškolskim ustanovama vaspitač ekološki obrazuje i vaspitava na dva načina: 1. Razvijanjem svesti kod dece o tome da je čovek sastavni deo prirode, ravnopravan sa svim ostalim živim bićima, te zato ima pravo i obavezu da se o njoj brine; 2. Razvijanjem ispravnog ekološkog ponašanja i popravljanjem loših ekoloških navika u svakodnevnom životu na bazi uzora, odnosno modela. Vaspitač, roditelji i drugi odrasli ljudi trebalo bi da svojim ponašanjem posluže kao primer i to prilikom odlaganja i sortiranja otpada, brige o biljnom i životinjskom svetu, racionalnoj potrošnji hrane i vode, smanjenom zagađenju vode, šume i uopšte neposrednog okruženja u kome živimo.
Društvo i društvene pojave Dete kao socijalno biće: -dete i sopstvena osećanja, -međusobni odnosi dece u grupi, -dete i odnos prema drugim osobama. Dete i neke društvene pojave: -socio-ekonomske pojave, -socio-kulturološke pojave, -zakonski i politički odnosi, -kulturna baština.
Dete i sopstvena osećanja Prvi korak vaspitača je približavanje i uspostavljanje zdravog emocionalnog odnosa sa njim, u kome dete bez ustručavanja i strepnje iskazuje svoje emocije. Zato je važno da se kod dece razvije svest o tome da je normalno da nekada budu ljuta, nevesela, nezadovoljna, radosna, srećna i presrećna, a ponekada i uplašena. Naravno, u iskazivanju emocionalnog stanja, ne bi trebalo preterivati i prelaziti u patološka stanja poput histeričnih napada, ili euforičnih izliva osećanja. Samo deca koja razviju ovakav stav o svojim emocionalnim stanjima i koja ih slobodno iskazuju, mogu pri realizaciji određenih zadataka, da iskažu dovoljno samopouzdanja i sigurnosti.
Dete i odnos prema drugim osobama 1. Prva odrasla osoba sa kojom se dete sreće u predškolskoj ustanovi je vaspitač. Prirodnost je najvažnija osobina pravilnog odnosa vaspitača prema deci. Pravilan odnos i komunikacija vaspitač-dete može da posluži kao uvod i model u daljem vaspitno-obrazovnom radu na uspostavljanju zdravih odnosa i komunikacije deteta i sa drugim ljudima. U tom pogledu uloga vaspitača je da u predškolskoj ustanovi osposobi dete za različite tipove komunikacije i da kod drugih osoba prepoznaju osećanja kao što su ljutnja, radost, strah i razumeju iste, čime postaju osetljiva za potrebe drugih. 2. Takođe, da prihvate da različiti ljudi mogu doživeti istu situaciju na različite načine.
Međusobni odnosi dece u grupi S jedne strane, neophodno je da dete očuva sopstvenu individualnost, ali istovremeno i da koriguje pojedine svoje navike zbog prihvatanja opštih načela grupe kojoj pripada. Rešenje je u suprimiranju i usklađivanju izvesnih pojedinačnih zahteva (težnji), zbog zajedničkih interesa grupe. 1. Ukoliko je atmosfera u grupi povoljna, kod većine dece u predškolskoj ustanovi integracija je spontana. 2. Uspostavljena pravila u okviru grupe se moraju poštovati. Neophodno je već na predškolskom nivou razvijati osećaj odgovornosti i poštovanja uspostavljenih pravila. Zato je poželjno da i deca sama kontrolišu i ukazuju na to da li se pravila poštuju. Najveću odgovornost ima vaspitač, jer se vrlo često zbog njegove nemarnosti pravila ne poštuju. Zato je i očigledna posledica nedoslednosti vaspitača povećana anarhija u grupi.
Socio-ekonomske pojave 1. Decu osposobiti da prepoznaju, navedu i opišu i to na njima najjednostavniji način poznata zanimanja i aktivnosti odraslih; 2. Osposobiti decu da razlikuju neke osnovne postupke karakteristične za tržišnu ekonomiju savremenog društva. To su davanje, primanje, razmena, pozajmljivanje, kupovina i prodaja. Ovakvi postupci se najbolje uvežbavaju i uče u specifično pripremljenim situacijama kada se deca igraju prodavca i kupca.
Socio-kulturološke pojave Potrebno je decu osposobiti da: - prepoznaju različite tipove socijalnih zajednica (selo, grad, različite porodice, verske zajednice itd. ); - prihvate činjenicu da neki ljudi imaju drugačiji način života (naročito kada dođu u kontakt sa slikama, informacijama, ili osobama pripadnicima drugih kultura)-RAZNOVRSNOST JE BOGATSTVO A NE IZVOR KONFLIKATA; RAZVOJ TOLERANCIJE
Zakonski i politički odnosi 1. Osposobiti decu da konkretnim primerima ilustruju da se ljudi u zajednicama organizuju pod određenim pravilima i zakonima, koja treba da se poštuju i da važe za sve; 2. Razumeju zanimanja ljudi, koji prate poštovanje propisanih zakona i pravila u društvu (policija, sud).
Kulturna baština 1. Decu upoznati sa tradicijom, kulturnim nasleđem i običajima svog naroda i to najpre sa tradicionalnim vrednostima sredine kojoj oni pripadaju; Upoznavanje dece sa kulturnom baštinom je najbolje činiti kroz posete različitim spomenicima, muzejima, manastirima, kulturno-umetničkim društvima itd. Pri tome decu ne bi trebalo treba opterećivati istorijskim činjenicama vezanim za određenu kulturnu baštinu, jer ona na ovom uzrastu više pamte na simboličan način. Deca uglavnom registruju simboliku vezanu za određenu kulturnu baštinu. Takođe, moguće je i suprotno, da predstavnici pojedinih institucija i društava kulture posete predškolsku ustanovu i deci predstave svoju delatnost (npr. kulturno-umetničko društvo). 2. Upoznavanje tradicije kroz zajedničku organizaciju i proslavu praznika (Božić, Uskrs, Sveti Sava itd. );
- Slides: 9