STIPULACIJA I NOMEN TRANSSCRIPTICIUM EXPENSILATIO Matea Gada STIPULACIJA

STIPULACIJA I NOMEN TRANSSCRIPTICIUM (EXPENSILATIO) Matea Gadža

STIPULACIJA � strogi i formalistični verbalni kontrakt � nastaje svečanim pitanjem budućeg vjerovnika i neposrednim, sukladnim odgovorom budućeg dužnika � “spondesne mihi centum dare? spondeo” � stipulator- promissor � strogost oblika počela popuštati u dva pravca

� uz stipulaciju pismena isprava � cautio � poznata Zakoniku XII ploča � tražbine su se mogle utuživati legisakcijom per iudicis arbitrive postulationem � u klasičnom pravu široko polje primjene

� jednostrano obvezujući kontrakt stricti iuris � apstraktna obveza � stranke i suci u procesu vezani na doslovnu interpretaciju riječi bez obzira na volju stranaka i na dolozni postupak koje stranke � Potkraj republike uvedena deliktna actio, odnosno exceptio doli

� nije morala navoditi pravni razlog obveze � quarella non numerate pecuniae (dužnik bi pred svjedocima ili pismom na vjerovnika ili pred magistratom izjavio da mu novac koji se obvezao platiti nije isplaćen) � mogao i podići osobnu tužbu (condictio) � ako je već bio tužen na ispunjenje stipulacije, mogao tužbi suprotstaviti exscepciju non numerate pecuniae

kod ekscepcije doli tuženi dužnik dokazuje da causa ne postoji � kod querellae non numerate pecuniae prebačen na vjerovnika teret dokaza da causa postoji � ograničena na rok � od apstraktne sve više u kauzalnu obvezu (Justinijanovo pravo) � po Justinijanu kod cautio indiscreta mora tužitelj dokazivati opstojnost pravnog razloga �

stipulatio certa – predmet stipulacije određena svota novca ili davanje druge određene stvari � stipulatio incerta – kod obveza na facere ili non facere � klasično doba – iz stipulatio certa – actio (condictio) certae pecuniae ili condictio certae rei ( condictio triticaria) � stipulatio incerta- actio incerti ex stipulatu ( u demonstraciji njene formule navodila stipulacija kao razlog obveze) �

NOMEN TRANSSCRIPTICIUM (ILI EXPENSILATIO) � literarni kontrakt rimskog cvilnog prava � javlja se u kasnije republikansko doba, u carsko doba već nestaje � obveza nastaje upisivanjem u vjerovnikovu blagajničku knjigu � codex accepti et expensi � adversaria ili ephemeris

dvije vrste takvih upisa 1) Nomina arcaria � upisi o svotama koje su uistinu efektivno isplaćene � obveza ne nastaje upisivanjem u codex � upis služi samo kao dokaz �

2) Nomina transscripticia � samostalni razlog postanka obveze po samome upisu � dva slučaja takvih upisa: transscriptio a re in personam i transscriptio a persona in personam � a re in personam – pretvaranje postojeće obveze u obvezu litteris � iz kauzalne obveze bona fidei u apstraktnu literarnu obvezu stricti iuris � većinom se misli da je npr. prodavalac s dužnikovim pristankom upisao u codex-u na strani accepta fiktivno kao da mu je kupovnina isplaćena, a zatim bi upisao ne strani expensa kao da je jednaku svotu isplatio kupcu (fiktivni zajam)

a persona in personam � služila za izmjenu osobe dužnika u nekoj postojećoj obvezi � vjerovnik na strani accepta ubilježio fiktivnu akceptilaciju u korist dosadašnjeg dužnika, a istodobno bi s pristankom novoga dužnika upisao na strani expensa jednaku svotu na njegov teret – obveza dotadašnjeg dužnika utrnjuje, a novi dužnik duguje iz lit. kontrakta temeljem samog apstraktnog upisa �

u Gajevo doba služila novaciji – bilo da se mijenja pravni razlog obveze ili i pasivni subjekt obveze � iz literarnog kontrakta nastaje jednostrana obveza stricti iuris na platež određene novčane svote � utužuje se akcijom certae creditae pecuniae � ne može mu se dodati uvjet, ali mu se može dodati rok � može se sklapati među nenazočnima �

Nomen transscripticium služio samo rimskim građanima � mogu li se ovim literarnim kontraktom obvezivati i peregrini? � Prokulovci poricali, Sabinovci dopuštali kod transkripcije a re in personam �