STEREOTIPI I STIGMATIZACIJA RTAVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA TOKOM

STEREOTIPI I STIGMATIZACIJA ŽRTAVA RATNOG SEKSUALNOG NASILJA TOKOM KRIVIČNOG POSTUPKA Sarajevo, april 2019. Božidarka Dodik, sudija Vrhovnog suda FBi. H bozidarka. dodik@pravosudje. ba

UVOD n n Da li smo pri donošenju odluka potpuno nepristrasni i objektivni? Možemo li primijeniti zakon bez utjecaja vlastitih uvjerenja, stavova i mišljenja?

Ljudi smo! U prirodi svakog čovjeka je da djeluje, promišlja i vrednuje pod utjecajima porodičnog vaspitanja te društvenih i moralnih vrijednosti sredine u kojoj odrasta, razvija se i stasava. Ljudi često nisu svjesni da je njihova interpretacija zakona ili zaključivanje o okolnostima slučaja pod utjecajem dominantnih načina razmišljanja društveno- kulturnog konteksta u kojem odrastaju, žive i rade. „Istinska nepristranost ne zahtijeva da se sudija uzdrži od bilo kakvih simpatija ili mišljenja; ona zahtijeva da sudija slobodno prihvata različita stanovišta i na njih reagira otvorenog uma. ”

Stereotipi n n Stereotip je generalizacija o nekoj grupi ljudi zasnovana na pretpostavci da svi pripadnici te ili neke druge grupe imaju određene osobine koje su samo njima svojstvene i po kojima se razlikuju od drugih. Prilikom stvaranja stereotipa, osobe se najčešće grupišu prema etničkoj pripadnosti, religiji, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, spolu ili prema bilo kojoj drugoj kategoriji. Stereotipi mogu rezultirati i razvojem predrasuda. Npr. Žene voze gore od muškaraca.

Predrasude n n Predrasude/predubjeđenja su unaprijed stvoren stav ili uvjerenje o nekoj grupi ljudi ili članovima/icama te grupe na osnovu njihovih identiteta ili ličnih karakteristika, a koji se ne zasnivaju na validnom tj. dovoljnom i vjerodostojnom iskustvu niti na racionalnim i utemeljenim argumentima. Npr. Crnci su agresivni. Jevreji su škrti. Bosanci su glupi.

Spol n n se odnosi na biološka ili fizička svojstva kao što su spolni i reproduktivni organi, specifični hormoni i hromozomi (tj. XY/XX) prema kojima se razlikuju muškarci i žene. To uključuje i tzv. sekundarne spolne karakteristike, koje su specifične za svaki spol tokom puberteta, ali nisu presudne za reprodukciju. Sekundarne spolne karakteristike koje se pripisuju različitim spolovima uključuju rast dlaka na licu i tijelu, raspodjelu mišićne mase i masnog tkiva i promjenu visine glasa. Spol je nepromjenjiv i fiksan (osim u slučaju medicinske intervencije, ali tad se ne radi o prirodnom procesu). Pojmovi muški i ženski odnose se na spol. Npr. , samo žena može roditi dijete zbog svojih spolnih karakteristika.

Rod n n Rod se odnosi na društvene karakteristike, uloge, ponašanja i atribute koji se pripisuju muškarcima i ženama u datom društvenokulturnom kontekstu. Kao i društvo i kultura, i rod se s vremenom mijenja i varira u različitim društveno-kulturnim kontekstima. Stoga je bitno da se koristi pojam rod umjesto spol, kako bi se naglasila činjenica da mnoge razlike između žena, muškaraca, djevojčica i dječaka nisu prirodne činjenice, nego su proizvodi promjenjivog društveno-kulturnog okruženja. Pojmovi muževan i ženstven odnose se na rod. Npr. , , danas je uvriježeno da muškarci ne nose cipele sa potpeticom niti “hulahopke” (uobičajeno je da ih nose žene jer je to ženstveno). U vrijeme kralja Luja XIV, muškarci (plemstvo) su nosili visoke potpetice i “hulahopke” kao simbol moći i muževnosti:

Kako razmišljamo? n n Razlike između žena i muškaraca prvenstveno su biološke, ali se tokom života formiraju naučene razlike bazirane na načinu na koji odgajamo djevojčice i dječake. To se potom dodatno pojačava društvenim pritiskom, a ponekad čak i zakonskim propisima. Npr. , donedavno je u Saudijskoj Arabiji ženama bilo zabranjeno upravljanje motornim vozilima. Naše ideje o tome šta žene i muškarci mogu ili trebaju raditi, a šta ne mogu ili ne trebaju raditi bazirane su na stereotipima koji mogu utjecati na odlučivanje. Npr. , ako žena žrtva nasilja u porodici nije emotivna, neki mogu pomisliti da laže, jer smatraju da sve žene postanu emotivne kad se prisjećaju nekog traumatičnog iskustva. Ako muškarac prijavi da ga je supruga pretukla, ljudi mu možda neće povjerovati jer su muškarci u prosjeku snažniji od žena, pa mnogi ne mogu zamisliti da muškarci postanu žrtve nasilja u porodici. Iz toga nastaju rodne predrasude.

Praktična vježba 1 n Napisati na papirić koji su to po vašem mišljenju rodni stereotipi koji mogu biti od utjecaja na odlučivanje? Primjer: n n Stereotip: “Muškarci nisu dobri u podizanju djece i njezi drugih osoba” Moguće posljedice: Muškarci se ne smatraju dobrim izborom za dodjelu starateljstva nad djecom u slučajevima razvoda braka – čak i kada je otac sposobniji za to ili je igrao veću ulogu u brizi o djeci.

Praktična vježba 2 n n Kao profesionalci dužni smo da preispitamo vlastita uvjerenja i stavove koji mogu da nam “zamagle“ odlučivanje. Provjeru vlastitih uvjerenja i stavova ćemo najlakše provesti tako što ćemo utvrditi činjenice. Napisati na papirić najčešće predrasude o seksualnom nasilju, vs. činjenice? Primjer: Većina silovanja dešava se noću, u mračnim i napuštenim uličicama i objektima? n Činjenice: Silovanje kao i drugi oblici seksualnog nasilja dešava se u jednakom omjeru danju i noću. (preko 70% silovanja dešava se u domu žrtve, počinitelja ili poznate osobe. )

1. Predrasuda o promiskuitetu –razvoj definicije silovanja n Kroz istoriju se znatno izmijenio i stav zakonodavca u pogledu inkriminacije krivičnog djela silovanja i seksualnog nasilja. n Primjer: n Krivični zakon RBi. H (1977), član 88. stav 1: n n n Ko prinudi na obljubu žensko lice sa kojim ne živi u bračnoj zajednici, upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život tog ili njemu bliskog lica, kaznit će se (…) Krivični zakon FBi. H (2003), član 203. stav 1: Ko drugu osobu upotrebom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se (…)

1. Predrasuda o promiskuitetu –razvoj definicije silovanja n n MKSJ, Kunarac i dr. : “Actus reus krivičnog djela silovanja prema međunarodnom pravu tvori seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna: (a) vagine ili anusa žrtve penisom počinioca ili bilo kojim drugim predmetom kojim se počinilac poslužio; ili (b) usta žrtve penisom počinioca; kada do takve seksualne penetracije dođe bez pristanka žrtve. Pristanak za tu svrhu mora biti dan dobrovoljno, kao rezultat slobodne volje žrtve, procijenjen na osnovu konteksta postojećih okolnosti. Mens rea je namjera da se postigne ta seksualna penetracija i znanje da se to događa bez pristanka žrtve. ” MKSR, Akayesu: Fizička povreda seksualne prirode počinjena nad osobom u okolnostima prisile. ” (više se ne spominje ni pristanak, a radnja može biti učinjena u okolnostima prisile)

1. a. Raniji seksualni život žrtve n Iako zakoni o krivičnom postupku koji se primjenjuju u Bi. H izričito zabranjuju ispitivanje žrtve o njenom seksualnom životu prije počinjenog krivičnog djela, i dalje su u sudnicama takva pitanja prisutna, posebno od strane odbrane. n Relevantne zakonske odredbe: n Član 86. stav 5. ZKPBi. H (i odgovarajuće odredbe entitetskih ZKP): n n n Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije izvršenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno – na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska odluka. Član 264. stav 1. ZKPBi. H (i odgovarajuće odredbe entitetskih ZKP): Oštećenog krivičnim djelom nije dozvoljeno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije izvršenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Nijedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije seksualno iskustvo, ponašanje ili seksualnu orijentaciju oštećenog neće biti prihvatljiv.

1. a. Raniji seksualni život žrtve n Neki primjeri iz sudske prakse: n n n Predmet Janković, Sud Bi. H: Tužitelj je tri svjedokinje oštećene pitao da li su bile nevine prije silovanja, ali sudsko vijeće nije na to reagiralo tako što bi zabranilo postavljanje takvih pitanja. Predmet Savić, Sud Bi. H: Svjedok odbrane je svjedočio da je žrtva imala intimne odnose sa nekoliko muškaraca tokom rata i da je radila u ugostiteljskom objektu u kojem su se dešavale “razne stvari”. Predmet Soleša, Kantonalni sud Bihać: Odbrana je svjedokinji pokazala fotografiju mladića uz pitanje da li joj je to bio momak (u inkriminiranom periodu, što je ona potvrdila. S tim u vezi je odbrana isticala da je žrtva bila “seksualno zrela” i da se već ranije upustila u seksualne odnose sa drugom osobom.

1. b. Kasniji seksualni život žrtve n n U ZKP nema izričite zabrane. Bez obzira na to, sud je ovlašten da zabrani pitanja koja su nedopuštena ili nevažna za predmet, odnosno da odbije izvođenje dokaza koji su nepotrebni ili nisu od značaja za predmet (član 263. ZKPBi. H). Međutim, u praksi se dešava da sudovi dopuštaju izvođenje i takvih dokaza, iako ih u pravilu ocijene nebitnim za predmet odlučivanja: “Svjedoci (odbrane) A, B, C, D i E su svjedočili o životu i ponašanju svjedokinje '2' nakon rata (tokom boravka u XX), a njihovi iskazi su uglavnom bili usmjereni na rušenje kredibiliteta oštećene. Naime, oni su svjedočili da se svjedokinja '2' ubrzo nakon rata počela baviti muzikom, te da za vrijeme boravka u XX nije pokazivala znakove depresije ili traume. Međutim, kako sva ova lica svjedoče o događajima koji izlaze iz vremenskog okvira optužnice, takvi iskazi (koji se ni ne odnose na inkriminirani period), prema ocjeni vijeća ne mogu biti odlučujući u smislu negiranja istinitosti svjedočenja svjedokinje '2' o onome šta joj se desilo. “

1. c. Nedužne vs. promiskuitetnih žrtava n n n U nekim slučajevima dešava se da se tokom suđenja pravi razlika između žrtava koje su “uzorne” i onih koje to nisu ili su takve u “manjoj mjeri”. To je posljedica stereotipa o “pravoj žrtvi silovanja” koji manje-više podrazumijeva ženu koja: “nema nikakav odnos sa počiniteljem, čestita je i bavi se poštenim poslom, prije silovanja je njeno ponašanje bilo besprijekorno… silovao ju je nedvojbeno loš počinitelj… pokazuje vidljive i primjerene izraze trauma i otvorena je za pružanje pomoći. ” Primjer u kojem je tužitelj je tri svjedokinje oštećene pitao da li su bile nevine prije silovanja - tužitelj očigledno nastojao ukazati na ozbiljnost posljedica koje su pretrpjele žrtve, ali je time ujedno implicirao da žene koje nisu imale prethodno seksualno iskustvo pate više od onih koje su ga imale, pa su time i veće žrtve od ovih potonjih.

Šta možemo učiniti?

Tužitelji i tužiteljice: n n n Prije svjedočenja: Sastati se sa svjedokom najmanje jednom prije suđenja i u cijelosti objasniti postupak, uključujući uloge suda i stranaka, svjedokovu ulogu, a po mogućnosti, pokazati svjedoku sudnicu. Objasniti svjedoku o čemu će biti pitan kroz direktno ispitivanje. Naročito objasniti svjedoku način i svrhu unakrsnog ispitivanja i naglasiti mogućnost da kroz to ispitivanje odbrana može dovoditi u pitanje njegov kredibilitet. Pri tome naglasiti ograničenja unakrsnog ispitivanja (npr. da svjedok ne smije biti pitan o ranijem seksualnom životu, da se odbrana mora kretati u okviru direktnog ispitivanja i sl. ) i na taj način svjedoka pripremiti da i sam bude spreman da reagira ako pitanja postanu neprikladna. Pripremiti se za direktno ispitivanje na glavnom pretresu i pri tome voditi računa da se svjedoku ne postavi pitanje o ranijem ili kasnijem seksualnom životu.

Tužitelji i tužiteljice: n n Tokom svjedočenja: Uzdržati se od postavljanja pitanja o ranijem ili kasnijem seksualnom životu žrtve. Prigovoriti na svako neprimjereno i nedolično pitanje odbrane, uključujući pitanja o ranijem i kasnijem seksualnom životu žrtve. Protiviti se izvođenju dokaza o ranijem i kasnijem seksualnom životu žrtve.

Suci i sutkinje: n n Prije nego što tužitelj/ica započne direktno ispitivanje, svjedoka poučiti: Da raniji seksualni život svjedoka nije predmet rasprave i da takva pitanja nisu dopuštena. Da se pristanak žrtve ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog. Da sud neće dopustiti pitanja koja po svom tonu i/ili sadržaju uznemiruju svjedoka.

Suci i sutkinje: n n n U toku direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja: Zabraniti zakonski neprimjerena ili irelevantna pitanja, bez obzira da li stranke prigovaraju i objasniti svjedoku da nije dužan odgovoriti na takvo pitanje. Ako optuženi postavlja pitanja i pri tome ignorira upozorenja suda, sud će mu naložiti da pitanja svjedoku postavlja posredstvom suda. Ako optuženi nastavi ignorirati upozorenja suda, sud će ga upozoriti da može biti udaljen iz sudnice ukoliko nastavi s takvim ponašanjem. Ako i pored upozorenja optuženi nastavi ignorirati upozorenja suda, sud će narediti da bude udaljen iz sudnice i pozvat će branitelja da postavlja pitanja u ime optuženog. Odbiti izvođenje dokaza o ranijem i kasnijem seksualnom životu žrtve.

Suci i sutkinje: n n Iako to procesni zakon izričito ne propisuje, sud bi trebao voditi računa i o sljedećem: Ako je svjedok uznemiren, pitati da li je potrebna pauza i po potrebi napraviti kraću pauzu. Planirati dovoljno vremena za saslušanje traumatiziranog svjedoka i biti spreman za pravljenje češćih pauza. Po mogućnosti, u što manjoj mjeri prekidati svjedoka dok govori, osim ako je to neophodno.

2. Predrasuda o pristanku: “Žrtva je to željela” n Pristanak je dozvola da se nešto desi ili saglasnost da se nešto učini – nikakva radnja se ne može izvršiti bez pristanka svih partnera. Međutim, pristanak može da se da, a potom da se povuče. Pristanak podrazumijeva uzajamnost, jednaku moć (odlučivanja), potpuni izostanak prisile, prijetnje ili bilo kakve nejasnoće. Kad su prisutni rodni stereotipi, može se lako desiti da se seksualni napad posmatra kao vješto zavođenje, a potčinjavanje žrtve kao seksualno uživanje.

Primjer iz prakse-odbrana n Branitelj 1: “Iz izvedenih dokaza je nesporno utvrđeno da je oštećena dobrovoljno sjela u vozilo iz mjesta X sa optuženim. Da je od mjesta X do mjesta Y gdje se navodno dogodilo izvršenje krivičnog djela udaljenost najmanje 4 kilometra. Da su optuženi na benzinskoj pumpi u N kupovali cigarete, gdje je oštećena mogla izaći iz vozila i isto napustiti. U mjestu Y u kuću gdje se navodno dogodio događaj ušla je sama bez ikakve prisile. Seksualne odnose je u toj kući vršila dobrovoljno sa optuženim (…) Oštećena je mogla iz vozila izaći sama, pozvati nekoga u pomoć ako je bila ugrožena, što sve ista nije učinila, a što ukazuje da se ista dobrovoljno vozila sa optuženim, da nije bilo nikakve prisile u radnjama optuženih (…)“

Primjer iz prakse-odbrana n Branitelj 2: “(…) odbrana je dokazala da je oštećena u svim radnjama učestvovala dobrovoljno, da je boravila duži vremenski period u objektu S, da isti nijednog trenutka nije pokušala napustiti, pa da je spriječio neko u tom pokušaju, da je dobrovoljno bez ikakve vrste sile ili prijetnje krenula sa optuženim u kuću NN (…) pri tom je nedvosmisleno dokazano da ih je do kuće NN vozio vlasnik kafane S, pa da su se pri vožnji zaustavljali na benzinskoj pumpi i da oštećena ni u jednom trenutku nije iskazala svoju želju da napusti vozilo odnosno nije dokazana upotreba sile ili prijetnje da je neko u tom spriječi do samog kraja vožnje, kada ona izlazi iz vozila bez prijetnje i sile kako potvrđuje vozač vozila, svjedok optužbe a kada je također sa istim se mogla vratiti (…) drugi povod dolaska nije mogao biti jer se radi o njoj nepoznatom selu u kojeg nije imala ni povod ni razlog da ode. Nakon što dolazi u kuću u istoj boravi i dobrovoljno stupa u seksualne odnose sa optuženim (…)“

Primjer iz prakse-sud n “Ovaj sud prije svega zapaža da ni prema pobijanoj presudi nije sporno to da tokom boravka oštećene u kafiću sa optuženima nije bilo primjene sile, kao niti u toku vožnje prema kući optuženog NN. Međutim, potpuno je pogrešan žalbeni stav prema kojem bi odsustvo sile i prijetnje u ovim momentima trebalo cijeniti u pravcu za koji se žalbe zalažu, jer po takvom shvatanju bi proizašlo da boravak u kafiću sa određenom osobom, i/ili vožnja u automobilu, i/ili ulazak u nečiju kuću, predstavlja pristanak na spolni odnošaj, što je apsolutno neprihvatljivo. Svete okolnosti sasvim su irelevantne do onog momenta u kojem su optuženi iskazali svoju namjeru da izvrše obljubu nad oštećenom, pa su onda sasvim izlišne i žalbene opservacije o tome šta je oštećena trebala ili nije trebala činiti prije nego što joj je takva njihova namjera iskazana. Stoga su svi žalbeni prigovori branitelja optuženih koji se bave dobrovoljnošću postupaka oštećene do tog momenta, ili analizom njenih mogućnosti da nešto učini ili ne učini, potpuno neutemeljeni. Dakle, kod krivičnog djela silovanja nije relevantno prethodno ponašanje oštećene osobe u odnosu na učinitelja, već je odlučan momenat u kojem učinitelj upotrebom sile ili prijetnje i bez pristanka oštećene osobe istu prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju. Prema tome, da li je postojao ili nije postojao pristanak na spolni odnošaj, koji u svakom slučaju mora da bude izričit, cijeni se isključivo prema okolnostima koje postoje u momentu kada je iskazana jasna namjera za takvim odnošajem. U konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog suda, takve dobrovoljnosti od strane oštećene nije bilo, a što jasno proizilazi iz dokaza na koje se pozvao prvostepeni sud, i koji ujedno opovrgavaju žalbene tvrdnje da, osim iskaza oštećene, nema drugih dokaza o učinjenju predmetnog krivičnog djela. ”

2. a. Otpor n n U skladu sa međunarodnim standardima, sudovi ne treba da se bave mogućnošću pružanja otpora žrtve, niti takav zahtjev proizilazi iz inkriminacije krivičnog djela silovanja, kako mirnodopskog tako ni onog koje je počinjeno u ratnim okolnostima. Prema praksi ESLJP, “obaveze država članica prema članovima 3. i 8. Konvencije moraju se posmatrati kao zahtjev za kažnjavanjem i djelotvornim gonjenjem svakog seksualnog čina izvršenog bez saglasnosti žrtve, uključujući i slučajeve kada žrtva nije pružala fizički otpor“, kao i da se: “pod silom ne podrazumijeva samo direktno nasilje, već i situacija u kojoj žrtva ne nalazi drugo rješenje već se, iako protiv svoje volje, potčini…” Također, Preporuka (2002)5 Komiteta ministara Vijeća Evrope o zaštiti žena od nasilja 101. u stavu 35. priloga uz Preporuku utvrđuje da, u oblasti krivičnog prava, svaka država članica treba, između ostalog, da “kazni svaki seksualni čin koji je izvršen nad licima koja nisu dala svoj pristanak, čak i kada žrtva ne pokaže nikakve znake otpora…”

2. a. Otpor - praksa · · Oslobađajuća presuda: “Radnju silovanja čini onaj ko prinudi na obljubu drugu osobu upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život, tijelo te ili njoj bliske osobe. Prijetnja mora biti upravljena na život ili tijelo oštećene ili njoj bliske osobe, ubistvom ili nanošenjem tjelesne povrede, i da će prijetnja biti izvršena odmah ili da napad neposredno predstoji. Sila ili prijetnja su usmjerene na savladavanje otpora ženskog lica radi izvršenja obljube, i treba da su takvog intenziteta da su podobni da slome otpor žrtve. Sa druge strane, stav je teorije iz sudske prakse da otpor žrtve treba da bude stvaran i trajan i prinudi napadača mora biti suprotstavljen ozbiljan otpor napadnute žene, a stalnost otpora shvata se u smislu njegovog trajanja do dovršenja krivičnog djela, a sam otpor treba da se kreće ugranicama fizičke snage žrtve i njenih konkretnih mogućnosti za odbranu. ” (stav iz 2005. godine) Kantonalni sud u Zenici, presuda broj K 35/00 od 2. 6. 2005. godine (Tomo Mihajlović)

2. a. Otpor - praksa · n Sud je donio oslobađajuću presudu zato što je, između ostalog, žrtva dobrovoljno otišla u kuću optuženog i “u takvim uslovima mogla da pruži otpor” (stav iz 2016. godine) Okružni sud u Bijeljini, predmet Radoslav Milovanović

2. a. Otpor - praksa n Ipak, u većini predmeta jasno je definiran stav u odnosu na okolnost pružanja otpora žrtve, odnosno, njegov izostanak: n “Vijeće je našlo u cijelosti neprihvatljivim izneseni stav odbrane, prema kojem bi u svakoj situaciji kada žrtva silovanja ne pruža fizički otpor samom seksualnom činu, isto bilo kvalifikovano kao dobrovoljan seksualni odnos. ” (Sud Bi. H, predmet Saša Barinčanin) n “U kontekstu ratnih okolnosti i činjenice da je žrtva bila zatvorena u zatočeničkom objektu, mogućnost stvarnog pristanka ne postoji, te izostanak opiranja žrtve nije uvjet koji isključuje postajanje silovanja. “ (Sud Bi. H, predmet Zaim Lalić)

2 b. Pristanak u prinudnim okolnostima n n Praksa MKSJ i MKSR: “Okolnosti prisile ne moraju biti potkrijepljene dokazima o demonstraciji fizičke sile. Prijetnje, zastrašivanja, iznuda i drugi vidovi prinude koji se hrane strahom ili očajem mogu predstavljati prisilu, a prisila može biti svojstvena određenim okolnostima, poput oružanog sukoba ili vojnog prisustva. . . (naziv paravojne organizacije plemena Hutu u Ruandi). . . ” MKSR, predmet Akayesu. Većina sudova u Bi. H slijedi ovu praksu

2 b. Pristanak u prinudnim okolnostima n n Ipak, i dalje su prisutna i drugačija stajališta: ”. . . zaključak je ovog suda da se u navedenim radnjama ne stječu elementi sile i prijetnje kakvi se traže za radnju silovanja. . . oštećena sama tvrdi da joj optuženi nije prijetio da će napasti na život ili tijelo nje, niti njezinog bliskog srodnika, nije joj prijetio da će je ubiti iako je kod sebe imao pušku, ili da će je istući, nije je fizički tukao, a sa druge strane evidentan je izostanak svakog otpora oštećene u odnosu na optuženog, jer nije pružila nikakav aktivan i ozbiljan otpor prema optuženom, pa u tom smislu sud je ocijenio da ni guranje oštećene prema krevetu rukom, se ne može okvalifikovati kao upotreba sile takvog intenziteta koja je podobna da slomi otpor oštećene, jer oštećena je i sama izjavila da se fizički nije branila. . . Sud je cijenio i opšte okolnosti u kojima se događaj odigrao, da je bio policijski sat, da se radilo o policajcu koji je naoružan s puškom, da je oštećena bila u strahu uslijed tih opštih okolnosti, ali po ocjeni ovog suda ove opšte okolnosti nisu same po sebi dovoljne niti su krivičnopravno relevantne za pasivno držanje oštećene i nepružanje nikakvog otpora, jer pasivno držanje žrtve je krivičnopravno relevantno samo ako je iznuđeno silom ili prijetnjom, ali u konkretnom slučaju to sud nije u ovom događaju utvrdio. ”

2. c. Jezičke konstrukcije koje impliciraju pristanak ili su neprilagođene stepenu obrazovanja žrtve n n n Branitelj B: Kad ste spavali sa optuženim, on nije imao oružje, zar ne? Tužitelj X: Je li Vas optuženi tukao dok ste vodili ljubav? Tužitelj Y: Da li ste ga potom i oralno zadovoljavali? Sudovi (u presudama): „Obavio je sa njom spolni odnos“. . . „Imao je sa njom seksualni odnos“. . . “ Optuženi su se nad njom seksualno zadovoljavali“ Član sudećeg vijeća (žrtvi sa završena 4 razreda osnovne škole): „Da li je optuženi u vas penetrirao? “ Član sudećeg vijeća (žrtvi sa završena 4 razreda osnovne škole koja je izjavila da ju je optuženi silovao „otraga“): „Da li je odnos bio vaginalni ili analni? “

2. c. Jezičke konstrukcije koje impliciraju pristanak ili su neprilagođene stepenu obrazovanja žrtve n n n Čini se da neki pravosudni akteri imaju problem sa upotrebom jasnog i izričitog jezika koji opisuje nasilni seksualni čin. To može biti posljedica patrijarhalnog odgoja u kojem se ne koriste „vulgarne“ riječi, i s tim u vezi nelagoda da se žrtva ispita na način koji je primjeren nasilnom činu silovanja i na način koji je adekvatan stepenu obrazovanja žrtve, pa se koriste strogo stručni termini. Također to može biti i rezultat odsustva razumijevanja da silovanje predstavlja krajnje nasilan čin. Jedini primjereni izrazi koji mogu biti korišteni u ovoj vrsti predmeta su oni koji jasno oslikavaju nasilnu prirodu zločina (silovati nekoga, prisiliti nekoga da učini nešto) a riječ zadovoljstvo (i njeni oblici) potpuno je neprimjerena jer cilj krivičnog djela nije postizanje seksualnog zadovoljstva nego uspostavljanje kontrole, dominacije i vlasti nad žrtvom nasilnim seksualnim činom. Potrebno je naglasiti i to da se korištenjem termina koje žrtve ne razumiju, one dovode u situaciju da se srame zbog svog neznanja, ili to čak može prouzročiti netačan odgovor od kojeg ponekad ovisi postojanje krivičnog djela.

Šta možemo učiniti? n n n n Nepotrebno je da tužitelji dokazuju, a sudovi da cijene mogućnost pružanja otpora žrtve. Nepotrebno je dokazivati silu i prijetnju u uvjetima u kojima postoje prisilne okolnosti u kojima je pristanak žrtve isključen. Tužitelj će odsustvo pristanka žrtve dokazivati prezentiranjem dokaza o prisilnim okolnostima u kojima se žrtva u konkretnom slučaju našla. Potrebno je da se sudije upoznaju i da primjenjuju međunarodne standarde koji utvrđuju da se “pod silom ne podrazumjeva samo direktno nasilje, već i situacija u kojoj žrtva ne nalazi drugo rješenje već se, iako protiv svoje volje, potčini…”. Potrebno je uzdržati se od korištenja izraza koji impliciraju na pristanak i stim u vezi preispitati vlastita uvjerenja i stavove. Potrebno je uzdržati se od korištenja stručnih termina (vaginalno, analno, penis, koitus, felatio, oralno i dr. ), koje žrtve, prema svom stepenu obrazovanja, ne mogu razumjeti. Potrebno je reagirati (tužitelj i/ili sud) na upotrebu bilo kojeg neprimjerenog termina ili termina za koji je očigledno da ga svjedok ne razumije. Potrebno je pripremiti svjedoka da pravosudni akteri ponekad mogu upotrijebiti neprikladan ili njima nerazumljiv termin, te ih ohrabriti da i sami reagiraju ako se to desi.

3. Predrasuda o kredibilitetu: “Žrtve lažu” 3. a. Očekivano ponašanje vs. ocjena iskaza n n Veoma je rašireno shvatanje kako žrtva silovanja treba da izgleda i kako treba da se ponaša. Ukoliko žrtva odstupa od očekivanih „kriterija“, njoj se ne vjeruje. Posebno se emocije žena žrtava silovanja uzimaju kao faktor koji je od utjecaja na njihov kredibilitet, tako da se više vjeruje ženi koja tokom svjedočenja plače, uznemirena je i uplašena, nego onaj koja svoj iskaz iznosi staloženo i mirno. S druge strane, ako je žena previše uznemirena i previše plače, smatrat će je histeričnom i manje vjerodostojnom, kao i žene koje tokom svjedočenja izraze bijes. Isto tako, muškarac žrtva silovanja koji tokom svjedočenja plače i/ili pokazuje znakove uznemirenosti i straha, odstupa od stereotipa muževnog i čvrstog muškarca koji nedaće „treba da podnosi čvrsto i dostojanstveno“, a nerijetko takvo ponašanje hrani mit o muškim žrtvama silovanja kao homoseksualcima.

3. a. Očekivano ponašanje vs. ocjena iskaza Kredibilitet žrtve napada se na brojne načine: n ukazivanjem da ne postoje fizički dokazi koji bi potvrdili njihov iskaz (nema medicinske dokumentacije i dr. ) ili drugi svjedoci n taktikom „šutnja dokazuje laž“ (ukazivanjem da žrtve nisu prijavile silovanje čim su to bile u prilici, pa i godinama nakon toga) n ukazivanjem da nakon krivičnog djela žrtva živi „normalnim“ životom n ukazivanjem na skrivene motive za svjedočenje o silovanju (naknada štete) n ukazivanjem i na najsitnije nedosljednosti u sjećanju u nastojanju da se prikaže da žrtva laže i dr.

3. a. Očekivano ponašanje vs. ocjena iskaza n n „Zašto je oštećena prijavila djelo i učinioca nakon nepunih 20 godina i to baš nakon što je ostvarila pravo na naknadu kao žena žrtva rata? ” (Branitelj u predmetu Duško Soleša, Sud Bi. H) „. . . nemoguće je za osobu koja je pretrpjela silovanje da rodi dvoje djece“ (Branitelj u predmetu Predrag Đurović, Kantonalni sud Sarajevo) „. . . svjedokinja „ 2“, pored toga što pjeva, „i igra u ritmu muzike, a to nimalo ne izgleda u skladu sa teškom depresijom. . “ (Vještak odbrane u predmetu Predrag Kujundžić, Sud Bi. H, prvostepena presuda) U prilog istinitosti njenog iskaza. . . dovoljno govori i činjenica da tokom postupka nije postavila imovinskopravni zahtjev, niti je za tragediju koju je preživjela zatražila bilo kakvu materijalnu naknadu. “ (Sud Bi. H, prvostepena presuda u predmetu Saša Baričanin

3. a. Očekivano ponašanje vs. ocjena iskaza n n n Sudije i tužitelji moraju da imaju osnovno znanje iz psihologije da bi mogli razumjeti na koji način trauma utječe na sjećanje i ponašanje žrtve, te kako se ona manifestira, da bi bili u prilici pravilno ocijeniti kredibilitet žrtve. Neophodno je znati da: Traumatska sjećanja su trajna, ali: Iskazivanje takvih sjećanja se kreće u okviru osjećaja, slika, mirisa, detalja; Zbrkanost i zaboravljanje su tipični za za traumatska sjećanja, jednako kao i živopisno trajno pamćenje (sjećanja istovremeno mogu biti izuzetno jasna i istovremeno imati “rupe” koje otežavaju iznošenje redoslijeda dešavanja) Ne može se očekivati dosljednost u detaljima kod osobe sa PTSP.

3. a. Očekivano ponašanje vs. ocjena iskaza – neki primjeri dobre prakse n „Kad je riječ o osobama koje su preživjele traumatična iskustva poput silovanja, Vijeće nalazi da nije razumno očekivati da se sjećaju sitnih detalja događaja kao što su datum ili vrijeme. Također nije razumno očekivati da se sjećaju svakog pojedinačnog elementa kompliciranog i traumatičnog redoslijeda događaja. U stvari, nedosljednosti mogu pod određenim okolnostima ukazivati na istinitost i na činjenicu da na svjedoke nije uticano. ”

3. a. Očekivano ponašanje vs. ocjena iskaza – neki primjeri dobre prakse n n . „Dalje se žalbom ukazuje da je oštećena tokom svjedočenja drastično mijenjala svoje ponašanje u vrlo kratkom vremenu, tako da je kod direktnog ispitivanja djelovala uznemireno i plakala je, a na pitanja branitelja bila je smirena pa i drska, te „potpuno bez ijednog znaka stresa, uznemirenosti, bez plakanja. “ Ovaj sud prvenstveno podsjeća da simptome traume i stresa, može utvrđivati isključivo vještak odgovarajuće struke, pa onda laičko izvođenje zaključaka o ponašanju oštećene s ciljem da se poljulja vjerodostojnost njenog kazivanja, nije relevantno. Ovo tim više što subjektivni stavovi, predrasude ili stereotipi o tome kako bi trebalo ili ne bi trebalo da se ponaša određena osoba u nekoj životnoj situaciji, ne mogu predstavljati valjanu argumentaciju za izvođenje pravnih i činjeničnih zaključaka u sudskom postupku, pa slijedi da ni ovakvi žalbeni prigovori nemaju utemeljenja. “

3. b. Dokazivanje n n Međunarodna praksa i teorija potvrđuju stav da se osuđujuća presuda može utemeljiti i na iskazu samo jednog svjedoka, ukoliko taj iskaz u odlučnoj mjeri udovoljava kriterijima pouzdanosti i kredibilnosti, te se i u praksi sudova u Bi. H, uglavnom slijedi taj princip: „Apelaciono vijeće naglašava da je pretresno vijeće moglo osuditi optuženog na osnovu iskaza oštećene. Dokaz koji je zakonit, autentičan i vjerodostojan može biti dovoljan da se optuženi osudi, čak i ako je riječ o iskazu samo jednog svjedoka. Iako Sud Bi. H ne slijedi strogo doktrinustare decisis, za istaći je da je pretresno vijeće osudilo optuženog u predmetu Pinčić gdje su jedini iskazi očevica predmetnog silovanja bili oni koje je dala oštećena. Pretresno vijeće u predmetu Mejakić je također. . . osudilo optuženog samo na osnovu iskaza oštećenog lica, pri tome potvrđujući da realno nema razloga da se ne pokloni vjera iskazu tog svjedoka u situaciji kada je svjedok, kao jedini očevidac nekog događaja, sam svjedočio o okolnostima tog događaja. .

3. b. Dokazivanje n n Ipak, u nekim predmetima ova praksa ne provodi se dosljedno. U jednom od skorašnjih predmeta, sud je pri ocjeni iskaza svjedokinje naveo između ostalog i to da nije bilo neposrednih očevidaca silovanja. [1] Ovdje treba naglasiti da ukoliko se optužba temelji na iskazu svjedoka kojemu su pri tome određene mjere zaštite u skladu sa odredbama čl. 14. do 23. Zakona o zaštiti svjedoka[2] (anonimni svjedok, čiji se identitet ne otkriva odbrani i čiji se iskaz samo čita na glavnom pretresu), tada se osuđujuća presuda ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na iskazu takvog svjedoka. [1] Okružni sud u Bijeljini, predmet Radosav Milovanović (2016) [2] Odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i zaštićenih svjedoka Bi. H, ali misli se i na relevantne odredbe entitetskih zakona o zaštiti svjedoka.

3. c. Sistem podrške oštećenima n n n Službenici za podršku svjedocima u sudovima i tužiteljstvima mogu svjedocima pružiti slijedeće usluge: Telefonsko inicijalno kontaktiranje svjedoka (prije davanja izjave, odnosno neposredno nakon upućivanja pismenog poziva za davanje izjave) u svrhu: procjene potreba i stanja svjedoka, te asistencije/podrške prilikom organiziranja dolaska svjedoka u Tužiteljstvo/Sud; Psihološka priprema svjedoka u prostorijama Tužiteljstva/Suda neposredno prije davanja izjave; Po potrebi, prisustvo tokom davanja izjave svjedoka; Psihološka podrška neposredno nakon davanja izjave; Praćenje efekata davanja izjave na svjedoka (telefonski poziv: u pravilu 15 dana nakon davanja izjave, po procjeni i ranije – ovisno od potrebe svjedoka za kojeg je zatraženo angažiranje stručne osobe).

Šta možemo učiniti? n n n n Preispitati vlastite stereotipe o tome kako žrtva treba da se ponaša, govori i izgleda. Savladati osnov znanja iz psihologije traume –njenim uzrocima, djelovanju na osobu i manifestacijama. Angažirati osoblje za podršku prije, tokom i poslije svjedočenja, te se sa njima konsultovati ako imamo dileme u pogledu određenog ponašanja žrtve. Dobro upoznati svjedoke (tužitelji), pripremiti ih za svjedočenje, prikupiti ranije izjave, u razgovoru sa svjedokom utvrditi šta su uzroci eventualnih nedosljednosti, upozoriti na mogućnost postavljanja pitanja o kredibilitetu. Angažirati vještake psihologe i/ili psihijatre koji mogu objasniti reakcije žrtve, zatim zbog čega u iskazima postoje „rupe u sjećanju“, nedosljednosti i dr. , ali i objasniti posljedice silovanja. Reagirati na svako nedopušteno i/ili neprimjereno pitanje kojim se nastoji dovesti u pitanje kredibilitet žrtve, također i na pitanja koja su irelevantna, ili neprikladno pitanje stranaka formulirati na drugačiji način – tražiti da se pitanja postave preko suda (sud). Iskaz cijeniti u skladu sa principom slobodne ocjene dokaza, imajući u vidu i okolnosti u vezi sa svjedočenjem koje u konkretnom slučaju može izazvati PTSP.

4. Predrasuda o sramoti: “Silovanje je napad na čast” 4. a. “Silovanjem je žrtva okaljana” n Najčešća predrasuda sa kojom se žrtve seksualnog nasilja suočavaju je ta da je silovanje sramota za žrtvu (a ne počinitelja) i da je takvim činom žrtva okaljana, isprljana, nedostojna poštovanja, a na taj način pojačava se stigmatizacija žrtava. Ponekad se i u predmetima ratnog seksualnog nasilja koji se procesuiraju pred sudovima u Bi. H žrtve tretiraju na takav način, te se koristi jezik koji implicira da je silovanje sramota za žrtvu. Ponekad se koriste termini kojima se silovanje opisuje kao napad „na čast ženske osobe“, „najgora stvar koja može zadesiti jednu ženu“, čije su posljedice „moralne i običajne prirode“. U jednom predmetu je branitelj žrtvu nazvao „objektom silovanja“, čime je u potpunosti negirao njen identitet.

4. b. Zaštita identiteta i druge mjere n n Osim mjera zaštite koji su propisani posebnim zakonima o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, valja podsjetiti da se različiti vidovi zaštite svjedocima mogu pružiti i primjenom relevantnih odredbi Zakona o krivičnom postupku. - Posredno, zaštita svjedocima može se pružiti primjenom odredbi koje se odnose na prinudne mjere prema osumnjičenom/optuženom, kako u fazi istrage, tako i u fazi optuženja. Ove mjere određuju se prvenstveno zbog onemogućavanja uticaja na svjedoke, na bilo koji način pa makar i samo uznemiravanjem: Pritvor (zbog opasnosti od ometanja krivičnog postupka utjecajem na svjedoke) Mjere zabrane (mjere napuštanja boravišta, zabrana putovanja, zabrana preduzimanja određenih poslovnih i službenih dužnosti, posjećivanje određenih mjesta ili područja, sastajanje sa određenim osobama), a kojima se u znatnoj mjeri može zaštiti i svjedok.

4. b. Zaštita identiteta i druge mjere n n n Direkno, zaštita se svjedocima može pružiti primjenom odredbi procesnog zakona koje se odnose na upravljanje glavnim pretresom: Isključenje javnosti za cijeli tok svjedočenja ili za njegov dio (kod odluke o primjeni ove mjere, valjalo bi voditi računa da ona predstavlja odstupanje od načela javnosti sudskog postupka, te je primjenjivati krajnje restriktivno. Ukoliko postoji mogućnostda se svjedoku odredi neka od mjera zaštite prema odredbama posebnog zakona koja ne zahtijeva isključenje javnosti, uvijek je bolje odabrati takvu mjeru) Sud neće dopustiti pitanja koja po svom tonu ili sadržaju uznemiruju svjedoka, te će prekinuti stranku koja postavlja takvo pitanje. Prijašnje seksualno ponašanje svjedoka nije predmet rasprave te nisu dozvoljena pitanja o prijašnjem seksualnom ponašanju svjedoka. U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

4. b. Zaštita identiteta i druge mjere n Ključno je da se utvrdi šta zapravo žrtve žele, jer se u nekim slučajevima automatski određuju najstrože mjere zaštite (najveći stepen zaštite identiteta), usljed pretpostavke da je žrtvi neugodno da javno govori o silovanju. Takvo zaključivanje indirektno podupire predrasudu o sramu. Stoga je neophodno u svakom konkretnom slučaju žrtvi detaljno objasniti koje mjere zaštite joj stoje na raspolaganju, te kako se one provode, i to na način koji žrtva razumije, pa tek potom predložiti (tužitelji), odnosno odrediti (sud), odgovarajuće mjere zaštite. Dakle, ne treba automatski pretpostavljati da žrtva želi ostati anonimna ili da joj je potrebno odrediti mjere zaštite najvišeg stepena dok se to ne utvrdi u razgovoru sa njom, a nakon detaljnog pojašnjenja svih mjera zaštite koje zakon propisuje. U nekim slučajevima je primjećeno da sudovi automatski (i nepotrebno) pribjegavaju isključenju javnosti u dijelu u kojem svjedoči žrtva silovanja, iako se prethodno nije utvrdilo da je takva mjera zaista neophodna, i iako je isti cilj (zaštite) mogao biti postignut blažim mjerama.

4. c. Nepotrebna pitanja ili opisi seksualnog nasilja n Većina sudova u Bi. H prihvata da je dovoljno u činjeničnom opisu navesti da je optuženi žrtvu silovao, bez detaljnog opisa detalja o penetraciji i onome šta je prethodilo, uz argumentaciju da čin silovanja ima svoju definiciju koja seksualnu penetraciju podrazumijeva, te da zbog toga nisu neophodni detaljni opisi ove nasilne radnje.

4. c. Nepotrebna pitanja ili opisi seksualnog nasilja – primjer 1 n n „Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, na području općine ----, kao pripadnik oružanih snaga -----, postupao suprotno pravilima međunarodnog prava, kršeći odredbe čl. 3. stav 1. tačke a. i c. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. g. , tako što je: Dana---- 1992. g. , u noćnim satima, uniformiran i naoružan, došao na vrata porodične kuće mldb. oštećene NN, u mjestu ----, općina ----, te snažno lupao na vrata tražeći od ukućana da mu otvore i prijeteći da će ih u suprotnom sve pobiti, pri čemu je galamio i psovao im „----“, vrijeđajući ih na nacionalnoj osnovi, a potom u zrak ispalio jedan metak iz vatrenog oružja, nakon čega je majka mldb. oštećene NN otvorila vrata, pa je tada od iste zahtijevao da mu preda „svoju lijepu kćerku“, i uperio pištolj u glavu njenom sinu, prijeteći i dalje da će ih sve pobiti, nakon čega je mldb. oštećena NN plačući izašla ispred kuće, pa je optuženi povukao za ruku prema susjednoj livadi, a kada je oštećena NN doviknula majci da sa braćom bježi iz kuće, udario je snažno drškom pištolja u predjelu vrata, te je odvukao do jednog plasta sijena, gdje joj je potrgao majicu i naredio jo da se skine, pa se potom i sam skinuo, nakon čega ju je silovao, a zatim joj zaprijetio da nikom ne smije reći šta se desilo, jer će je u suprotnom ponovo silovati i poubijati joj članove porodice, čime je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana. . . “[1] Sud Bi. H, predmet Marković Miodrag

4. c. Nepotrebna pitanja ili opisi seksualnog nasilja – primjer 2 n n „izvršili pregled svih prostorija, budili sve, te iz sobe na spratu gdje je spavala NN sa mužem DD, a koji je prethodno bio ranjen na kopanju rovova za potrebe jedinica. . . , pa su optuženi oštećenoj NN naredili da izađe van, držali je za ruku i gurali je s leđa, sveli je niz vanjske stepenice uz kuću, protiv njene volje, svukli joj suknju i gaće, te naredili da se stojeći sagne, pa je jedan od optuženih straga stavio svoj muški polni organ u njen ženski polni organ, a drugi optuženi sprijeda stavio svoj muški polni organ u usta oštećene NN, gdje je i ejakulirao, a zatim se zamijenili i na njoj ponovili iste radnje sa polnim organima, kada im je prišao WY i rekao da je ostave jer nije mlada žena, a potom su oštećenu NN vratili na sprat, držeći je ispod pazuha zbog njene nemoći, koja je plačući rekla mužu šta je bilo, a nedugo zatim ponovo došli do oštećene, sveli je na isto mjesto ispod kuće, te joj ponovo protiv njene volje svukli suknju i gaće, te jedan od optuženih straga stavio svoj muški polni organ u njen ženski polni organ, a drugi optuženi sprijeda stavio joj svoj muški polni organ u usta, a zatim se zamijenili i na njoj ponovili iste radnje sa polnim organima, ponovo je vratili na sprat i zaprijetili da za to ne smije nikome reći jer će je ubiti“[1] Osnovni sud Brčko Distrikta, premet Fikret Hasanović i Pepo Pavić

4. d. „Muškarci ne mogu biti silovani/ žena ne može počiniti silovanje“ n n U nekim predmetima koji su procesuirani u Bi. H, seksualno nasilje nad muškarcima kvalificira se kao mučenje ili nečovječno postupanje. Obično se radi o situacijama u kojima su počinitelji prisiljavali zatvorenike muškarce da jedan drugog siluju (analno ili oralno). To može biti posljedica dileme o kvalifikaciji radnji počinitelja, jer u ovakvim slučajevima se radi o tome da onaj zatvorenik koji poduzima objektivni učin (penetraciju), djeluje kao „produžena ruka“ počinitelja. U krivičnopravnoj teoriji i praksi radi se zapravo o radnji koja se poduzima pod dejstvom sile, a odredbom člana 25 a. KZ FBi. H je propisano da djelo koje je učinjeno pod dejstvom neodoljive sile, nije krivično djelo (u odnosu na onog ko pod dejstvom neodoljive sile poduzima radnju, u konkretnom slučaju u odnosu na onog ko vrši penetraciju). Međutim, problem se može pojaviti u dokazivanju da li je sila bila odoljiva ili neodoljiva ( vis compulsiva ili vis absoluta). To je svakako pitanje za razmišljanje, ali s obzirom na okolnosti u kojima su se ovakvi zločini dešavali (okolnosti prisile i potpuna bespomoćnost i bezizlaznost situacije u kojoj su se žrtve nalazile), mišljenja sam da je prihvatljivo tumačenje prema kojem bi se djelovanje (seksualna penetracija) u takvim okolnostima, imala smatrati neodoljivom silom. [1] Radi se isključivo o mišljenju autorice teksta koji se ne mora nužno podudarati sa stavom suda u kojem radi.

Šta možemo učiniti? n n n Preispitati vlastite predrasude o silovanju kao sramoti za žrtvu i uzdržati se od korištenja bilo kakvih termina koji na to upućuju (ne govoriti o silovanju kao napadu na čast ili zločinu sa moralnim implikacijama jer to podržava predrasudu o sramu) Žrtvama seksualnog nasilja detaljno objasniti mjere zaštite koje im stoje na raspolaganju, jezikom koji razumiju, vodeći računa da se ne primjenjuju mjere koje žrtve i ne traže. Objasniti žrtvama da mogu da traže naknadu štete i na koji način to mogu učiniti. To može pomoći žrtvama u osnaživanju, dati im aktivniju ulogu u procesu i djelovati protiv predrasude o sramu. U optužnicama ne dodavati nepotrebne opise seksualne penetracije i ne ispitivati žrtve o detaljima koji nisu neophodni za dokazivanje elemenata zločina. Silovanje muškaraca pravno kvalificirati kao zločin seksualne prirode.

HVALA NA PAŽNJI!