RANKO MARINKOVI Ruke ivotopis Roen na otoku Visu

RANKO MARINKOVIĆ Ruke

Životopis • Rođen na otoku Visu 1913. • Gimnazija u Splitu i Zagrebu, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu • Za vrijeme Drugoga svjetskog rata – logor u južnoj Italiji, nakon kapitulacije Italije prebačen u saveznički zbjeg El Shatt • Profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost

Djela • U književni život uključuje se pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros • Nakon rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje • Piše pripovijetke, novele, drame, romane, eseje i kritike

• Zbirke novela : Proze, Ruke, Poniženje Sokrata • Drame : Albatros, Glorija, Politeia, Pustinja • Romani : Kiklop, Zajednička kupka, Never more • Kazališne kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oči klauna

• Kiklop se smatra jednim od ključnih romana hrvatske književnosti 20. stoljeća • Njegove drame, u kojima parodira naslijeđene žanrove ( vodvilj, sotiju, grotesku, mirakul) predstavljaju odmak od realističke tradicije građanske drame • umire 2001.

Ruke • metaliterarnost i autoreferencijalnost u prozi Ranka Marinkovića – tema pisanja i umjetnosti; zašto pišemo; stalno se referira na svoja ranija djela • Zajednička kupka – roman, tematika pisanja • Zagrljaj – novela, tematika pisanja, odnos umjetnosti i stvarnosti • Marinkovića zvali „viški Voltaire”, „analitik i satirik”

Značajke Marinkovićevih proznih djela: • zavičajni otok kao svijet u malom (mikrokozmos) • tragikomični likovi (sličnost Pirandello) • izdvojeni pojedinci koji (bezuspješno) pokušavaju napustiti otok • pogled promatrača: opažanje, zumiranje (filmska tehnika; Proust – zumiranje) • stilska obilježja: otvorena ironija, sarkazam

• prvo izdanje zbirke Ruke 1953. • kanonsko izdanje je iz 1962. - nakon toga više nije mijenjao • širenje tematike – izlazi iz Visa • likovi čudaka – Suknja (paralele s Gogoljevom Kabanicom), Prah • tematika odnosa život – stvaralaštvo • „smijeh nad apsurdom” – od tragike života i apsurda branimo se smijehom

• dva izvora Marinkovićeve proze: mediteranizam (insularna proza) urbana sredina • mjesta zbivanja radnje: brijačnice, ulice, trgovi, ulične scene • karnevalizacija – ključni termin za M. – ono što je tragično obrne se u ono što je smiješno; taj postupak je ključan za M. (Kiklop – lik Maestra). Rezultat toga je groteska. • zamjena života i glume: stvarno lice i nametnuta društvena maska (Pirandello!)

• „čovjekova metamorfoza u igri koja se zove život” • jezik i njegove izražajne mogućnosti – važna dimenzija Marinkovićeva djela; „poeta ludens” – igre riječima, jezične bravure