Ren Descartes Mislim dakle postojim Ren Descartes 31

René Descartes Mislim - dakle, postojim.

• René Descartes - 31. ožujka 1596. - Stockholm, 11. veljače 1650 -francuski filozof, fizičar, matematičar i utemeljitelj analitičke geometrije Školovanje je započeo u osmoj godini u isusovačkome kolegiju La Flèche, koji je završio 1614. Nakon toga je došao u Pariz, a 1617. napustio je Francusku i otišao u Nizozemsku. Stupio je 1618. u vojsku i sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu u Nizozemskoj, Danskoj, Poljskoj i Njemačkoj. Godine 1621. napustio je vojnički život i posvetio se znanstvenom radu, putujući Europom kako bi što bolje upoznao knjigu života, kako je poslije sâm govorio. Najviše je boravio u Nizozemskoj, gdje se 1629. i nastanio, jer je u Leidenu i Utrechtu našao više mira za znanstveni rad nego u Parizu. Godine 1649. prihvatio je poziv švedske kraljice Kristine da bude njezinim učiteljem i došao je u Stockholm, gdje je nakon 4 mjeseca boravka umro. Descartes je svoje najpoznatije djelo Raspravu o metodi (fran. Discours de la méthode, 1637. ) objavio na materinskom, francuskom jeziku, a ne na latinskome učene Europe, jer se ne obraća ljudima knjiške učenosti nego ljudima zdrava razuma. Prema Descartesu, izvjesnost u spoznavanju novovjekovni čovjek postiže metodom univerzalne sumnje, kojom odbacuje sve što nije jasno i razgovijetno spoznano, a ono što je tako očevidno i odjelito spoznano, to je izvjesno i istinito.

“Čitanje dobrih knjiga nalikuje na razgovor sa najvećim umovima proteklih stoljeća”

Problem metode Dva Descartesova djela: - Rasprava o metodi pravilna upravljanja umom i traženja istine u znanostima i - Praktična i jasna pravila upravljanja duhom u istraživanju istine U svojim naslovima već pokazuju središnje mjesto problema metode. Čovjek je sposoban spoznati istinu, ali osnovno pitanje je postupak istraživanja. Descartes traži nekoliko jednostavnih načela kojih bi se mogao lako pridržavati i tako osigurati uspjeh spoznaje.

Pravila metode 1) Jasnoća i razgovjetnost - Načelo da ništa ne prihvatimo kao istinu osim onoga što spoznajemo jasno i razgovijetno 2) Analiza - teškoću treba raščlaniti na jednostavne dijelove. 3) Sinteza -red i postupnost od jednostavnoga k složenom. 4) Provjera - načelo provjeravanja potpunosti postupka.

Dokaz o Bogu • U stavu » Mislim, dakle jesam « sadržano je • Značenje duha i mjesta mišljenja za razumijevanje Descartesove filozofije kao filozofije određenje ja kao izvora mišljenja. subjektivnosti veće je od tijela i protežnosti, jer ja kao izvor i mjesto mišljenja mogu • Ja sam pretpostaviti res cogitans, da a sve ostale stvari ne postoje stvari oko mene, pa ni vlastito tijelo, ali ne mogu pretpostaviti postoje kao moje mišljevine i istinite. Descartes su ako su ne obnavlja samo tzv. ontološki dokaz o Božjoj da ne postojim dok mislim. jasno i razgovijetno njihova utemeljio istinitost ljudske spoznaje, polazi od ideje egzistenciji, spoznane, nego, da bialiontološki istinitost Boga niti potječe od mene niti ovisi o meni, i najsavršenijega bića «. kao » najmudrijega, najmoćnijega nego o Bogu. • U ideji savršenoga bića, koju čovjek kao misaono biće ima u sebi, a koja ne potječe i ne • Supstanciji nijepotjecati potrebnaodnikakva stvar drugog nesavršenog bića, nego mu ju je usadilo može njega nidruga od nekog za njezino postojanje, pabiće, otuda samo savršeno štopostoji ujedno znači da savršeno biće postoji, duh prema Descartesu jedna jedina supstancija ili Bog, svekao druge » spoznaje sâm bitak, nedok samo moguć i slučajan, kao u idejama svih drugih stvari, pakoje nazivali ih mi i supstancijama, razgovijetno shvaća, nego iodn. kao potpuno nužan i vječan bitak «. duhom i tijelom, mišljenjem i protezanjem, mogu » postojati samo uz Božju pomoć «.

“Nemamo moć nad bilo čime osim nad svojim mislima” “Nije dovoljno samo imati zdrav razum, bitno je da se on kako treba iskoristi. ” “Prvo pravilo je da nikada ne prihvatam neku stvar kao istinitu sve dok je ne pojmim kao takvu bez imalo sumnje. ”

Dokaz o Bogu Postojanje Boga ; Ideju bića savršenijeg od moga moglo je u mene usaditi jedino to savršenije biće, koje sadrži sva savršenstva. To je Bog je jamac istinitosti. Jedini kriterij istinitosti je ono što spoznajem jasno i razgovjetno. Bog u svojem savršenstvu jamči da se ne varamo u onome što spoznajemo. Inače bi mogli reć da je Bog varalica!

Sumnja Descartes tvrdi da svaki čovjek može svojim razumom razlikovati istinu od zablude. Odlučio je u sve posumnjati (postojanje svijeta, Boga, vlastitog tijela itd, )ali upravo tada je tvrdio da dok sumnja, dok misli da je krivo, nužno je da jest dok misli. Istina, mislim , dakle jesam tako je pouzdana da se u nju ne može sumnjati. Njena je izvjesnost intuitivna (neposredna).

Izradili: Ante Miličić Ante Buljan 4. e