Reenini dijelovi pregled vritelj radnje pitanje tko to

Rečenični dijelovi pregled

• vršitelj radnje; pitanje tko? što? • izrečen, neizrečen, rečenica može biti i bez subjekta • najčešće: imenica, zamjenica, može čak i glagol u infinitivu ili broj SAMOSTALNI ČLANOVI REČENICE • temeljni dio rečenice srce rečenice • otvara mjesto drugim članovima rečenice • može biti: • glagolski – izrečen glagolom (jednostavnim ili složenim glagolskim oblikom), npr. Idem, pjevao sam, • imenski – pomoćni glagol biti (spona) + imenska riječ u N ili I (predikatno ime) P O P sročnost u licu, rodu i broju objekt PREDIKAT NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENICE DOPUNE IMENICI priložna oznaka • izriče okolnosti vršenja radnje: mjesto, vrijeme, način, uzrok, namjeru, društvo, sredstvo, količinu, posljedicu, pogodbu, dopuštanje • dodatak predikatu • jedna ili više riječi • prilog, prilog + imenica, imenica s prijedlogom, imenica bez prijedloga, zamjenica subjekt atribut Ap. apozicija S O • predmet radnje • mjesto mu otvara glagol • imenica, zamjenica • ne može biti u N i V • uvijek je u kosim padežima (zavisnim) • može biti: izravni • A bez prijedloga • slavenski G • pridjevni • imenica uz imenicu • dijelni G sročan • uvijek sročna u padežu • imenični • može biti nesročna u nesročan rodu ili broju Atr. neizravn i ostali kosi padeži: • G koji nije slavenski ili dijelni • D • A s prijedlogom • Li. I

Analiza gramatičkoga ustrojstva rečenice Pgl. Atr. p. S POV O n. Ap. O i. Atr. im. Moj prijatelj Petar često sestri čita knjige o sportu. čiji prijatelj? kom u čita kada čita? ? tko je Petar? tko čita? što čita? kakve knjige?