KOMUNIKACIJA RODITELJA I DJECE Tanja Dejanovi agadin prof

KOMUNIKACIJA RODITELJA I DJECE Tanja Dejanović - Šagadin, prof. psiholog

Što djeca ne vole? • • Zapovijedanje: “Smjesta pokupi stvari i pospremi sobu” Upozoravanje: “Jesam li ti govorila da će tako biti. ” Propovijedanje: “Kad sam ja bio dijete drugačije je bilo. ” Savjete: imate li gotov savjet, probajte se oduprijeti želji da ga kažete i • • Kritiziranje i okrivljavanje: “Sam si si kriv”, “Tako ti i treba” Razuvjeravanje: “Ma nije to ništa”, “Tako je svima, ne samo tebi” Analiziranje: pretjerano analiziranje izaziva osjećaj prijekora, osude Ispitivanje: na sudu nikom nije ugodno, pa tako ni djeci. Pitanje tipa: pitajte želi li dijete savjet ili ima neku svoju ideju. “možeš li mi više reći” ili “kako ti ja mogu pomoći? ” više koriste • Odbijanje: “Nemoj me gnjaviti, sad nemam vremena” • Ismijavanje: “Baš si budala”, “Pametnjakoviću”

Načela uspješne komunikacije • Govorite malo: da bi vam dijete pričalo mora se osjećati sigurnim i prihvaćenim. Vaše slušanje nosi poruku da je vrijedno pažnje i prihvaćeno. Ako govorite, ne možete slušati! • Zamislite gledište vašeg djeteta: kako bi vama bilo da vam netko stalno govori kako se morate ponašati. • Gledajte, djelujte, budite zainteresirani: ne bavite se drugim stvarima (kuhanjem, televizijom, novinama) dok pričate s djetetom • Ne prekidajte! • Dok slušate odgovarajte potvrdno (probajte s DA, umjesto s NE na početku razgovora) • Reflektirajte ono što ste čuli: vratite nazad što ste čuli • Aktivno slušanje

AKTIVNO SLUŠANJE • Pokažite interes: potaknite da priča, koristite izraze kao : “aha, da, i, stvarno, zanimljivo, o-ho…”, klimanje glavom, praćenje odgovarajućim izrazom lica… • Strpljenje: bez pitanja na početku, ne kritizirajte i ne sudite • Uvježbajte parafraziranje (ponoviti bit onog što ste čuli): “Kako čujem ti misliš da…”, “Želiš li reći da…”, “Znači ti smatraš da…” • Provjeravajte jeste li vi pravilno i jasno razumjeli djetetov problem: “Jesam li dobro razumjela da…”, “Pitam se je li…”, “Ispravi me ako griješim…” • Recite djetetu što vam se čini i provjerite: “ Šutiš, što se događa? ”, “ Vidim da dižeš glas, ljuti li te to? ”, “ Izgledaš kao da si tužan” • Uvažite i prihvatite djetetovo iskustvo: “Vjerujem da te to pogodilo”, “Stvarno si to jako željela, zar ne? ”, “To te baš naljutilo”, “Mora da je bilo strašno” • Držite svoju znatiželju pod kontrolom: slijedite djetetov ritam otkrivanja i rješavanja problema, potičite s izrazima: “ Kako ti to vidiš? ”, “Što dalje imaš na umu? ”, “Tko će ti za to trebati…”

PAŽLJIVA KONFRONTACIJA • Izložiti svoje unutarnje osjećaje, želje i potrebe. • Zahtjeva HRABROST i STRPLJENJE! • “Ljutim se kada me zoveš da ti dodam daljinski. Smatram da to možeš sam i da je to dobro za tebe. Insistiram da to napraviš sam!”