Iz prolosti domovine Hrvatske Hrvati i nova domovina

Iz prošlosti domovine Hrvatske

Hrvati i nova domovina Hrvati su u današnju doselili u 7. stoljeću. Zbog nedostatka sačuvanih podataka o tom se vremenu vrlo malo zna. O seobi Hrvata govori narodna priča: petero braće i dvije sestre stigli su sa svojim narodom na jug u današnje domovine. Kameni ulomak pronađen kod Klisa. Na njemu se spominje Trpimir.

Takve priče imaju i mnogi drugi narodi. Njima se nastojao objasniti početak povijesti o kojoj nema sačuvanih zapisa. Doseljavanje Hrvata trajalo je mnogo godina dok nisu trajno nastanili prostor na kojemu žive.

Hrvatski kraljevi i kneževi Hrvatsko kraljevstvo jača sredinom 11. stoljeća, u vrijeme kralja Petra Krešimira IV. On je proširio granice Hrvatske na kopnu i moru. U jednoj ispravi Jadransko more naziva „našim morem “. Za svoje sjedište Petar Krešimir IV. izabrao je Biograd, u kojemu se i okrunio kraljem Hrvatske Petar Krešimir IV i Dalmacije.

Kralj Zvonimir naslijedio je Petra Krešimira IV. U Solinu ga je papin izaslanik okrunio za kralja, a Zvonimir mu je zauzvrat obećao vjernost. Zvonimir je stolovao u Kninu. Pomagao je mnoge crkve i samostane u državi. Smrt kralja Zvonimira

O darovnici koju je kralj Zvonimir darovao samostanu sv. Lucije na otoku Krku postoji zapis uklesan na znamenitoj Baščanskoj ploči, na kojoj piše: » Zvonimir, hrvatski kralj. « Baščanska ploča

Stoljetna borba za očuvanje samostalnosti Nakon Zvonimirove smrti na hrvatsko prijestolje došao je ugarski kralj iz vladarske obitelji Arpadović, s kojim je Zvonimir bio povezan obiteljskim vezama. Arpadovići su vladali iz udaljenih prijestolnica pa se njihova vlast u Hrvatskoj osjećala slabo.

Na saboru u Cetinu početkom 16. stoljeća za hrvatskog kralja izabran je Ferdinand Habsburški. Hrvatskom plemstvu obećao je da će pomoći u borbi protiv Turaka. No, nedovoljna pomoć Habsburgovaca u oslobođenju zemlje od Turaka izazvala je nezadovoljstvo nekih velikaša. Ferdinand Habsburški

Među njima su se isticali plemići Nikola i Petar Zrinski te Fran Krsto Frankopan. Oni su u tajnoj zavjeri pokušali pružiti otpor Habsburgovcima, ali su otkriveni. Proglašeni su veleizdajnicama i pogubljeni u Bečkom Novom Mjestu. Nikola i Petar Zrinski Fran Krsto Frankopan

Borba za hrvatski jezik Početkom 19. stoljeća Mađari su nastojali Hrvatima nametnuti mađarski jezik. Hrvati su se suprotstavili tako da su branili latinski kao službeni jezik. Književna djela tada su se pisala različitim narječjima: kajkavskim, čakavskim i štokavskim.

Grupa mladih studenata počela se okupljati oko jezikoslovaca i političara Ljudevita Gaja. On je sastavio pravopis na štokavskom narječju i počeo izdavati novine. Želio je u narodu probuditi nacionalnu svijest da pripadaju hrvatskom narodu. Razdoblje koje je uslijedio naziva se hrvatski narodni preporod. Ljudevit Gaj

Hrvati su poput drugih europskih naroda u 19. stoljeću, težili stvaranju svoje neovisne države. Među mnogim Hrvatima koji su dali svoj doprinos tome bili su ban Josip Jelačić, Ante Starčević, Eugen Kvaternik, Josip Juraj Strossmayer, Ivan Kukuljević, Mihovil Pavlinović, Ivan Mažuranić, Juraj Dobrila i drugi. Juraj Dobrila Ban Josip Jelačić

Ante Starčević Josip Juraj Strossmayer Eugen Kvaternik Ivan Kukuljević Mihovil Pavlinović Ivan Mažuranić

Hrvatska u svjetskim ratovima i jugoslavenskoj državnoj zajednici Nakon prvog svjetskog rata osnovana je država se najprije zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije je promijenila naziv u Kraljevinu Jugoslaviju. U toj državi Hrvati nisu bili zadovoljni jer je Hrvatska izgubila samostalnost. Tražili su ravnopravnost i promjenu ustroja države.

Među mnogim hrvatskim političarima koji su se borili za bolji položaj Hrvata u državi bio je Stjepan Radić, vođa hrvatske seljačke stranke. Ubijen je 1928. godine u Narodno skupštini u Beogradu zato što se suprotstavio politici koju su vodili kralj i vlada. Kraljevina Jugoslavija raspala se na početku Dugog svjetskog rata. Stjepan Radić zajedno s bratom Antunom