Thrse Raquin mile Zola mile Zola Pariz 1840

Thérèse Raquin Émile Zola

Émile Zola Pariz, 1840. -Pari, 1902. francuski romanopisac i osnivač (predstavnik) naturalističkog pravca “Umjetnik je ništa bez talenta; talenat je ništa bez rada. ”

Thérèse Raquin � roman � Therese Rauquin je jedno od najpoznatijih djela francuskog pisca Émile Zole; izdan je 1867. godine kao roman, a prvi put je izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine � Émile Zola prikazuje utjecaj zločina na ubojice, na njohovu psihu i nemogućnost ostvarenja vlastitih namjera koje su ih i potaknule na zločin � zločin izobličuje ljudski karakter i ne može donijeti sreću, ljubav i smirenje

Likovi: Gospođa Raupuin (prodavačica iz Verone, Camilova majka) Camille (sin gospođe Rauquin, često boležljiv) Therese Rauqin (Theresu je gospođa Raquin primila u kuću kad je imala samo dvije godine; doveo ju je njen otac, kapetan Degans, koji je došao iz Alžira) Laurent (lijenčina i neradnik; vrlo naočit i lijep, često je kod žena imao uspjeha)

Kratki sadržaj: � Gospođa Raquin bila je već starija žena kada je odgojila svog sina Camillea i nećakinju Theresu. Budući da je njezin jedinac bio boležljiv i često bolestan, morao je uzimati lijekove. Zbog njega, lijekove je uzimala i Therese jer ih on nije htio popiti ako ih ona nije popila prije njega. Trovali su zdravu Theresu i odgajali je na takav način da je postala povučena, tiha i ravnodušna prema svemu.

Kad su odrasli, vjenčali su se i preselili u Pariz. Tamo su otvorili mali dućan za prodaju sitne robe. Camille se zaposlio u kancelariji na željezničkom kolodvoru. Vodili su vrlo jednoličan i dosadan život. Četvrtkom se kod njih okupljalo društvo: komesar Michauda, njegov sin Oliver sa ženom, stari Givet koji je radio s Camilleom. Sama Therese nije pokazivala odviše zanimanja za sve to.

No, jednom je Camille doveo kući svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep i naočit čovjek. Između njega i Therese odmah se pojavila privlačnost, te su oni nemogavši se oduprijeti svojim nagonima postali ljubavnici.

Posljednje jesenjske nedjelje Camille, Laurent i Therese odlučili su poći u šetnju do Saint-Quena. Htjeli su iskoristiti lijepo vrijeme prije nego što stvarno zahladi. Ležali su i spavali na travi te naposljetku sjeli u restoran i naručili jelo. Međutim, kako su im kuhari rekli da će jelo biti spremno tek za sat vremena, Laurent se dosjetio kako bi mogli iznajmiti čamac i malo veslati Seinom.

Kada su došli do dijela rijeke gdje ih nitko nije vidio, Lauret počne stiskati i gušiti Camillea koji je, prije nego što je pao u vodu, odgrizao Laurentu komad mesa s vrata

Dvije godine(zvaničnog tugovanja) su brzo prošle. Therese i Laurent mogli su se vjenčati u nadi da neće vidjeti Camilleovu sablast, ako budu zajedno No stanje je postajalo sve gore. . .

Noću ne bi spavali, stalno su se svađali. . .

Činilo im se kao da Camillov leš spava između njih. . .

U međuvremenu gospođa Rauquin je ostala potpuno oduzeta. Pred njenim očima Therese i Laurent su se svađali, tukli i optuživali jedno drugo za Camillovu smrt. Jadna starica ih je očima osuđivala jer nijednim dijelom tijela nije mogla pokazati svoju ogorčenost i tugu.

Therese i Laurent odlučili su ubiti jedno drugo, ali pogledavši se shvatili su svoje namjere te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan preko drugoga. kraj. . .