SAMOVREDNOVANJEPUT PREMA KVALITETI U OSNOVNOJ KOLI Jagoda Gauta

SAMOVREDNOVANJE-PUT PREMA KVALITETI U OSNOVNOJ ŠKOLI Jagoda Gauta, prof. psihologije OŠ Šime Budnića-Zadar Uvod Samovrednovanje u osnovnim školama RH započinje šk. god 2007. /08. posredovanjem NCVVO-a, a uskoro postaje i zakonska obveza svake škole (Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, čl. 88). Većina djelatnika naše škole prihvatila je stajalište da upravo korisnici i sudionici odgojno-obrazovnog procesa najbolje mogu procijeniti njezine jake i slabe strane te da zajedničkim djelovanjem mogu definirati i ostvariti ciljeve koji su važni za unaprijeđenje rada. Ideju o potrebi kontinuiranog praćenja učinaka vlastitig rada snažno podupiru i ravnatelj i ostala stručna tijela. Zbog toga smo, nakon inicijalnog ispitivanja u organizaciji NCVVO-a (travanj/svibanj 2008. ) te prezentacije rezultata svim relevantnim tijelima, tijekom godina kontinuirano provodili različite postupke samovrednovanja. Njima smo zahvaćali pojedine segmente života i rada škole pokušavajući utvrditi područja u kojima postižemo dobre rezultate kao i ona u kojima je potrebno poraditi na postizanju više razine kvalitete. Činjenica da u odabiru područja unaprijeđenja rada nije bilo konkretnih smjernica, dodatno nas je motivirala da na sastanicma Tima za kvalitetu i u diskusijama na Stručnim vijećima definiramo što bi u određenom trenutku trebao biti predmet našeg opažanja i utjecaja. U šk. god. 2011. /12. odlučili smo se za provjeru istih onih pokazatelja koji su mjereni u ispitivanju 2008. i njihovu komparaciju s prethodnim rezultatima koristeći donekle modificirane upitnike koje je izradilo Povjerenstvo za izradu metodologije i unaprjeđenje rada u razrednoj i predmetnoj nastavi. U šk. god. 2012. /13. ispitivali smo kvalitetu interakcije između učenika i učitelja u suradnji sa Sveučilištem u Zadru, Odjelom za izobrazbu učitelja i odgojitelja, a ove školske godine ćemo provjeriti razinu usvojenosti nastavnih sadržaja iz predmeta Hrvatski jezik, Engleski jezik i Matematika kod učenika četvrtog i osmog razreda kako bi procijenili da li učenici raspolažu potrebnim znanjima za savladavanje sadržaja u nastavku školovanja. Aktivnosti planirane i realizirane tijekom šk. god. 2013. /14. Interakcija učenik-učitelj iz perspektive interpersonalnog odnosa Koristeći prilagođeni pristup komunikacijskih sustava, Wubbels, Creton i Hoymayers (1985. ) razvili su Model interpersonalnog ponašanja učitelja na osnovi Modela interpersonalnih odnosa T. Leary-a. Različita interpesronalna ponašanja, koja je opazio Leary, kao i ponašanja učitelja koja predstavlja Model interpersonalnog ponašanja učitelja, temelje se na dvije dimenzije: dimenziji utjecaja (dominantnost-submisivnost) i dimenziji blizine (kooperativnost-opozicionalnost). Dimenzija utjecaja ukazuje na to tko i koliko upravlja ili kontrolira komunikacijski proces, dok dimenzija blizine označava stupanj kooperativnosti ili bliskosti među sudionicima u komunikaciji. Na temelju ovih dimenzija, razlikujemo osam tipova nastavničkog ponašanja u terminima komunikacijskih obrazaca: Učenička percepcija odnosa učitelj-učenik na razini obrasca ponašanja moguće je prikazati dijagramom izraženosti osam tipova ponašanja koji su vidljivi na slici: Procesi unutar škole i organizacija rada škole Slika 2 Tipovi odnosa učenik-učitelj Procesi unutar škole ispitivani su modificiranim upitnicima (s manjim brojem čestica), koje je izradilo Povjerenstvo za izradu metodologije i unaprjeđenje rada u razrednoj i predmetnoj nastavi. Upitnici su pokrivali sljedeća područja: odnos učenika prema drugim učenicima, odnos učenika prema školi, odnos učenika i učitelja, kvalitetu nastave, vrjedovanje učeničkog napretka i postignuća, usvajanje životnih vještina, organizaciju nastave i rada, odnos između učitelja i roditelja, zadovoljstvo radom stručne službe, odnos između učitelja, skrb o ućenicima, odnos između učitelja i ravnatelja te zadovoljstvo materijalnom opremljenošću škole. Nizom istraživanja potvrđeno je da postoji povezanost između ponašanja nastavnika i općeg uspjeha te uspjeha u predmetu koji predaje pojedini nastavnik. Upravo zbog toga, bilo nam je važno utvrditi vrstu odnosa učenik –učitelj na uzorku učitelja predmetne nastave. Ponašanja koja karakterizira vodstvo, pomaganja i razumijevanje pozitivno su povezana s uspjehom u školi. Što je učitelj bolji vođa, više pomaže i pokazuje više razumijevanja prema potrebama učenika to učenici imaju bolji uspjeh. Ponašanja poput nesigurnosti, nezadovoljstva, opominjanja i strogosti negativno su povezana s uspjehom. U ispitivanju je sudjelovalo 179 učenika, od toga 98 učenika četvrtog i 81 učenik osmog razreda, 52 učitelja te 123 roditelja (63 roditelja četvrtog i 60 roditelja osmog razreda). Tijekom ispitivanja, upitnik od 48 čestica, za svakog učitelja predmetne nastave, popunjavalo je 30 učenika (po 15 iz dva odjela u kojima učitelj predaje). Temeljem odgovora učenika, za učitelja je izrađen profil njezine/njegove interakcije s učenicima i određen tip odnosa koji ostvaruje s njima. Od ukupno 39 učitelja koji su bili predmet procjene, njih 34 (82%) ostvaruje jedan od 3 tipa (ili njihovu kombinaciju) interpersonalnog odnosa koji determiniraju dominantnost i kooperativnost, a koji se (po već navedenim rezultatima) smatraju poželjnim oblicima interakcije učitelj-učenik. Pet učitelja ima nepoželjne oblike interakcije koji ukazuju na lošu interakciju s učenicima i moguće poteškoće u procesu poučavanja. Napravljena je i usporedba samoprocjena učitelja i procjena učenika. Opet je potvrđena tendencija pozitivnije samoprocjene učitelja od one koju im daju učenici. Upitnici za učenike, učitelje i roditelje su se sastojali od 30 čestica uz koje je ponuđena skala procjena od 1 do 5. Sve su tvrdnje bile pozitvno orijentirane na način da veća ocjena znači i pozitivniju procjenu tvrdnje. Najniže ocjene (srednja vrijednost 3) dodijelili su učenici kvaliteti nastave, pri čemu nema razlike među učenicima četvrtih i osmih razreda. Relativno visoke ocjene koje se kreću od 3, 5 do 4, 5 iskazali su i učenici i roditelji odnosom učitelja i roditelja, ocjenjivanjem učeničkog znanja, podučavanjem iz područja životnih vještina i radom Stručne službe. Učitelji su u svim kategorijama koje su procjenjivali (ako su ih procjenjivali i roditelji i učenici) imali najviše srednje ocjene, što govori u prilog relativnoj subjektivnosti u procjeni vlastitog rada i ostalih pokazatelja kvalitete rada škole. Visoke ocjene (između 4 i 5) učitelji su dodijelili odnosima među učiteljima, odnosima s ravnateljem i opremljenosti škole što govori u prilog postojanju pozitivnog radnog ozračja i ugodnog okruženja u kojem rade. Umjesto zaključka Ideja samovrednovanja predstavlja značajan korak prema poboljšanju kvalitete rada unutar škole i pretvaranju učenika u stvarne subjekte rada u školi. Inzistirajući na njezinom uvođenju u sustav od predškolske do visokoškolske razine, zakonodavac šalje poruku da osobito oni kojima je povjereno obrazovanje i odgoj mladih, moraju kontinuirano preispitivati razine kvalitete na kojoj se različiti sadržaji i procesi unutar škole odvijaju. U školi koja kontinuirano promišlja ishode svojih aktivnosti, znatno su zastupljenije aktivnosti planiranja, točnije percipiramo vlastite „jake” i „slabe” strane, otvoreniji smo za dijalog i međusobnu suradnju. Implementirajući različite postupke u procesu samovrednovanja stvaramo intelektualni kapital koji djeluje kao pokretačka snaga daljnjeg razvoja škole. Literatura: P. Bezinović, I. Marušić, Z. Ristić Dedić: Opažanje i unapređivanje školske nastave, AZOO i IDI, Zagreb 2012. F. Hofman: Jačanje osobnosti i socijalno učenje u nastavi, OZEP, Beč, 2008. Jedan od profila učitelja s poželjnim tipom odnosa Ocjene koje smo dobili pokazatelj su da imamo još dosta prostora za unaprijeđenje rada škole te da nam je potrebna nešto veća doza samokrotičnosti u procjeni toga kako nas doživljavaju i naš rad ocjenjuju učenici i roditelji. Nakon testiranja u obradi će se usporediti postignuće učenika na razini smjene i pojedinih odjela. Očekujemo da će rezultati potaknuti raspravu unutar Učiteljskog vijeća i signalizirati da li smo i koliko dobri u prenošenju i primjeni znanja iz navedenih predmeta. Kako je tijekom prošle i ove školske godine, naša škola sudjelovala u procesu vanjskog vrednovanja među učenicima osmih razreda (prošle školske godine iz predmeta Matematika i Informatika, a ove školske godine iz premeta Engleski i Hrvatski jezik), nakon što od NCVVO-a dobijemo podatke na razini škole, moći ćemo za populaciju učenika osmih razreda, usporediti rezultate s onima koje smo dobili našim, internim testiranjem. Našim učenicima ovo će biti još jerdna prilika da dobiju dodatnu informaciju o razini svojih postignuća, bez straha od ocjenjivanja koji je prisutan kad provjeravanje rezultira brojčanim ocjenama. Samovrednovanje i škola, AZOO, Zagreb 2010. Slika 3. Slika 1. Procjene odnosa između roditelja i učitelja-usporedni rezultati roditelja i učitelja Procjenjujući da smo u prethodnim godinama više pažnje posvećivali područjima unaprijeđenja koja pokrivaju procese unutar škole i organizaciju rada škole, u ovoj školskoj godini Tim za kvalitetu predložio je Učiteljskom vijeću da predmet samovrednovanja budu obrazovna postignuća naših učenika na kraju obrazovnih ciklusa unutar osnovne škole (četvrti i osmi razred). Dogovoreno je da testove znanja konstruiraju naši učitelji (Stručno vijeće učitelja četvrtog razreda i Stručna vijeća Hrvatskog jezika, Matematike i Engleskog jezika) te da se testovi apliciraju početkom petog mjeseca na način da se jedan test piše u svim odjelioma četvrog i osmog razreda istog dana (npr. svi učenici pišu test iz matematike u ponedjeljak 1. sat). Procijenili smo da ćemo, barem okvirno, utvrditi razinu usvojenosti nastavnih sadržaja iz tri ključna predmeta. Dodatnu vrijednost ovakvoj provjeri daje činjenica da testove zajednički konstruiraju članovi Stručnih vijeća. Tijekom rada na konstrukciji ispita, učitelji će kroz suradnju, moći usaglasiti kriterije oko toga koja su znanja ključna za nastavak školovanja. Rezultat pojedinog učenika prikazat će se postotkom riješenosti testa, neće biti brojčanog ocjenjivanja. Skupni rezultati prezentirani su učiteljima na Učiteljskom vijeću, a svaki učitelj za sebe je dobio osobni profil interakcije s učenicima. Nakon što su učiteljima objašnjene teorijske pretpostavke o utjecaju interakcije s učenicima na proces poučavanja, mogli su sami vidjeti kakav tip interakcije (po proceni učenika) ostvaruju i u kojim područjima mogu raditi na unaprijeđenju vlastitog rada. D. Tot: Važnost kulture samovrednovanja u odgoju i obrazovanju, Napredak 154/2013. P. Bezinović(ur): Samovrednovanje škola, AZOO i Institut za društvena istraživanja, Zagreb 2010. Fine print text can go here or you can just delete this text box.