65 INFORMATIKO DRUTVO Pod informatikim drutvom danas se

  • Slides: 3
Download presentation
65. INFORMATIČKO DRUŠTVO Pod informatičkim društvom danas se smatra ono koje u svom razvoju

65. INFORMATIČKO DRUŠTVO Pod informatičkim društvom danas se smatra ono koje u svom razvoju i proizvodnji kao glavnu “pogonsku snagu” ima proizvodnju informacija. Vlade SAD i Francuske su u decembru 2000. godine zajednički potpisale osnovni dokument radi saradnje u domenu razvoja informatičkog društva i digitalne ekonomije, koji se odnosi na: q. Informatičko društvo – svetski izazov q. U informatičkom društvu se uči celog života. q. Demokratija: položaj gradjanina u Informativnom dobu. q. Saradnja sa zemljama u razvoju. q. Slobodan pristup informacionim i kulturnim razlikama. q. Digitalna ekonomija i elektronska trgovina. q. Budućnost: medjunarodna saradnja.

24. DEKOMPOZICIJA - Vertikalno organizovani socijeteti uvek teže ka centralizaciji i integraciji koja podredjuje

24. DEKOMPOZICIJA - Vertikalno organizovani socijeteti uvek teže ka centralizaciji i integraciji koja podredjuje sve delove društva “jednom” dominantnom principu. - U socijetalnoj matrici reprodukcije informatičkog društva okrupnjavanje, usložnjavanje, integracija, ograničenje nisu prihvatljivi, već postaju kontraproduktivni Dekompozicija ne označava samo tendenciju razbijanja centralizovanih i hijerarhizovanih dosadašnjih struktura savremenog društva već se značajnije odnosi na procese rekomponovanja na horizontalnoj osi socijeteta postojeće socijalne strukture. -

40. E-MAIL � Rej Tomlinson je 1971. g. poslao prvu e-mail poruku radeći na

40. E-MAIL � Rej Tomlinson je 1971. g. poslao prvu e-mail poruku radeći na projektu ARPANET. � Tomlinson je: � izmislio znak @ koji označava da se poruka šalje, i � iskoristio je program CYPNET na kome je radio da bi uspostavio vezu izmedju dva računara povezana ARPANET mrežom. � Dve godine kasnije 75% svih poruka unutar ARPANET-a su prenošene emailom. � E-mail je postao popularan na Internetu jer se sastoji od tehnologija koje omogućavaju da se celina poruke (sa “dodacima”) razbije na male delove (“kvantove”). Svaki takav deo poseduje oznaku adrese na koju se šalje i oznaku koji deo celine poruke on predstavlja i sam nalazi svoj put preko mreže. � Na taj način dobija se brz, efikasan i decentralizovan način prenošenja poruke koji “teorijski” ali i praktično odgovara Internetu kao “ravnoj” i fleksibilnoj mreži.