Zagreb Vjenceslav Novak Senj 11 rujna 1859 Zagreb

Zagreb

Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. - Zagreb, 20. rujna 1905. ), hrvatski romanopisac, novelist i publicist. Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju. U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije. Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom, te se može reći da je u tom segmentu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima. U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama. Citat. "U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu. "

Ovo je jedna tužna priča koja se zbila u najsiromašnijem dijelu velegrada. Radnja započinje jedne zimske noći u kojoj upoznaujemo Miku. On sjedi na trgu i prisjeća se prethodnog dana, i kad je , vraćajući se kući s posla, s prijateljem Jankićem svratio u gostionicu. Ondje su se napili vina, i usprkos Mikinom pokušaju da se odupre, uvijek se našao povod za piće. Nakon večeri provedene u krčmi, Mika se pijan vraća kući gdje, lud od alkohola, tuče svoju kćer Evicu. Budi se i bez ikakvog pojma o zbivanjima protekle noći, saznaje da mu je kćer na smrt pretučena i postaje svjestan svojih postupaka. Istoga dana, Evica umre , a on s teškim teretom u duši odlazi od kuće, nastojeći preboljeti malu mezimcu koju je tako volio.

Socijalna pripovijetka Tužan život Mike.

Zagreb (Britanski trg) Kraj 19. st. početak 20. st.

Mika, Evica, Lucija, Jankić, dječaci, liječnik, pijani Slovak, stražar. . . “Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom; na sve strane iskrpanom odjelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odjela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari. “Hladan, surov, u bezalkoholnom stanju, dobar i nježan. mala, pametna, dobra, slabašna

Mikina žena, snažna, osjećajna, brižna, miri se sa sudbinom Pilar koji je zarađivao za svoju obitelji. On je dobar i brižan.

David : Djelo mi je bilo vrlo zanimljivo s obzirom što je kratko. Ivan: Djelo mi se svidjelo zato što su prikazani negativni učinci alkohola. Ante: Djelo mi je zanimljivo, ali ima i nekih tužnih događaja.

Ivan: “A on je tako volio svoju malu, pametnu Evicu. ” Ante: “Svi govore i uče da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe kad si siromašan, da ti oko srca i gore nego da si sramotan. ”

Smatramo da je problem bio odlazak u gostionicu. Mika i Jankić su došli pijani kućama. Tada je Mika u alkoholiziranom stanju udario Evicu, a tko ju je volio.

U senju se osim Vjenceslava Novaka rodilo mnogo književnika. 1870. Novak se upisuje u 1. razred gimnazije. Najbolji uspjeh pokazuje u pjevanju i zemljopisu. 1872. napušta gimnaziju zbog slabog uspjeha