XIV beogradska gimnazija Raunarstvo i informatika Aleksandra Arsi
XIV beogradska gimnazija Računarstvo i informatika Aleksandra Arsić
Kodiranje podataka korišćenjem binarnog bojevnog sistema • Računar sve podatke zapisuju korišćenjem brojeva. • Brojeve u memoriji nije moguće zapisati na uobičajen način, pomoću deset različitih cifara. • Memorije računara mogu se zamisliti kao niz elemenata koji mogu biti u jednom od dva stanja. Ako stanje obeležimo različitim ciframa, moguće je koristiti samo dve različite cifre, odnosno binarni sistem zapisa brojeva.
Kodiranje podataka korišćenjem binarnog bojevnog sistema • Kod je sistem znakova kojim se pridružuje određeno značenje. • Proces transformacije informacije u skladu sa pravilima, zadatim nekim kodom naziva se kodiranje. • Pod brojevnim sistemom podrazumevamo način predstavljanja brojeva posredstvom skupa simbola, koji se nazivaju cifre. • Brojevni sistem se naziva pozicioni, ako jedna cifra ima različita značenja, koja zavise od njene pozicije u broju.
Binarni sistem •
Binarni sistem • Metoda prevođenja brojeva iz jednog u drugi brojevni sistem: 13: 2=6(1) 6: 2=3 (0) 3: 2=1 (1) 1: 2=0(1) Значи можемо записати: (13)10=(1101)2
Jedinice za merenje količine informacija • Bit (bit od engleskih reči- binary digit) je minimalna jedinica za merenje količne informacija. • Bajt ( engleska reč- byte) se sastoji od 8 bitova. • • 1 KB (kilobajt) = 1024 byte = 210 byte 1 MB (megabajt) = 1024 KB = 220 byte 1 GB (gigabajt) = 1024 MB = 230 byte 1 TB (terabajt) = 1024 GB = 240 byte
Digitalni zapis podataka • Živimo u digitalnom dobu. • Digitalni zapis podrazumeva da su svi podaci zapisani u obliku brojeva. • Pre nego što su se podaci počeli da se zapisuju digitalno, koristio se analogni zapis. Podaci su zapisani analogno ako se kontinuale promene signala zapisuju odgovarajućim kontinualnim promenama medijuma.
Prednosti digitalnog zapisa podataka • Digitalni zapis je otporan na promene medijuma. • Digitalni zapis omogućava: • kopiranje; • jednostavnu obradu; • jednostavan prenos.
Predstavljanje raznih tipova podataka • Diskretizacija je proces transformacije neprekidnog (analognog) signala u diskretni (cifarski, digitalni). • Diskretna informacija ima dva svojstva: • da se prenosi na veća rastojanja bez deformisanja; • pogodna je za obradu na računaru.
Kodiranje grafičkih informacija • Svaka slika (crtež, fotografija) se na ekranu monitora predstavlja pomoću horizontalnih linija, koje se sastoje od elementarnih jedinica slike- tačaka, koje se nazivaju pikseli. • Stepen jasnosti slike zavisi od broja linija na ekranu i broja piksela u liniji, koji predstavlja rezoluciju monitora.
Kodiranje grafičkih informacija • Svaku boju možete dobiti mešanjem tri osnovne boje: crvene (Rred), zelene (G- green) i plave (B- blue). Takav kolor model zovemo RGB. • Broj bitova koji se koristi za kodiranje jednog piksela naziva se dubina boje. • Primer : • • • 255, 0, 0 – definiše crvenu boju; 0, 255, 0 – definiše zelenu boju; 0, 0, 255 – definiše plavu boju; 255, 255 – definiše belu boju; 0, 0, 0 – definiše crnu boju.
Kodiranje grafičkih informacija • Informacije i svim tačkama koje obrazuje slika može se sačuvati na memorijskom medijumu u formatu. bmp (bit map picture). • Grafički format. gif ograničava čuvanje na 256 boja. • Format. jpg smanju informacije o svakom piskelu sa informacijom o grupi piskela.
Kodiranje zvučnih informacija • Zvuk je talas promenjive amplitude i frekvencije u dijapozono od 20 Hz do 20 k. Hz. Veća amplituda- jači zvuk, veća frekvencija – viši ton. • Karakteristike analogno – digitalne trensformacije: • Rezolucija – broj nivoa kvantovanja, koji se koristi za zamenu analognog signala u digitalni. • Frekvencija – broj pretvaranja analognog signala u digitalan u jednoj sekundi. Meri se kilohercima (1 k. Hz= 1000 Hz).
Kodiranje tekstualnih informacija • Početkom 1960 - ih, Američki institut za standardizaciju – ANIS (American National Standard Institute) uveo je takozvani ASCII (American Standard Code for Information Interchange) – američki standardni kod za razmenu informacija. • ASCII je sistem kodiranja koji je postao međunarodni standard za kodiranje simbola.
ASCII • Bazni (standardni) deo sadrži latinska slova, cifre i interpunkcijske znake. Kodira se binarno 0000 do 01111111 (od 0 do 127) • Prošireni deo ASCII tabela sa kodovima 10000000 do 11111 ( dekadno od 128 do 255) • Unicode predstavlja skup simbola koji sadrže slova svih jezika. U njemu se koriste dva bajta, sto omogućava kodiranje 65536 kodova.
Hvala na pažnji!
- Slides: 18